U tekstu se raspravlja o „francuskoj cesti“ (1811) koja se od zaseoka Gornji Kričak u Brelima dizala serpentinama, da bi najkraćim putem prešla Biokovo prema Zadvarju. Nije nikad bila dovršena, pa je ...moguće rekonstruirati sve faze njezine gradnje – od uspostave operativne rampe kojom se pristupalo trasi, do gradnje suhozidnih podzida i pokosa, bankina s jedne ili obje strane ceste, stratifikacije cestovnog postroja od krupnog kamena i s dvostrukim pošljunčenim slojem šljunka različite gradacije. Nigdje se drugdje, među u sačuvanim primjerima francuskih cesta u Dalmaciji, ne mogu tako lijepo razumjeti tehnologija gradnje, način trasiranja i faze građenja. Projektirao ju je Frane Zavoreo, »ingenieur de grand merite« koji je znalački postavio trasu i organizirao radove, prema najboljim standardima moderne cestogradnje. U tekstu se govori i o načinu kojim su građene ove ceste, uz sudjelovanje vojske i mobiliziranog stanovništva.
Nella Lonza, Ana, Pavo, Grlica Belamarić, Josip
Ars Adriatica,
02/2024, Volume:
13, Issue:
13
Journal Article, Book Review
Peer reviewed
Open access
Najnovija knjiga Nelle Lonza do tančina istražuje fenomen pustinjaštva u pobožnom krajobrazu srednjovjekovnog Dubrovnika. Knjiga je upravo pionirski doprinos kulturnoj i religijskoj baštini ...Dubrovnika, dubrovačkog kraja, ali i čitave naše obale, doprinos koji će bez ikakve sumnje imati odjeka u historiografiji koja se bavi ovim pitanjima u širem sredozemnom i europskom kontekstu, u vremenu srednjeg vijeka i renesanse, u kojem su sveto i religiozno još nerazdruživo spojeni s profanim i svjetovnim.
It can be said that the town statute of Split and the stipulations concerning the everyday life in this medieval town are not characterized by the aim to create an ideal city and, in this, they are ...far from the long-range urban planning contained in the statute of Dubrovnik. The fact that less than five per cent of the stipulations in the statute of Split relate to urban planning ought to be understood as indicating that the town, set in Diocletian’s Palace and determined by its structures, had already been defined to a large extent and that it functioned well and fulfilled the needs of its inhabitants. Thirty chapters of the statute deal with different aspects of the development of medieval Split and its everyday maintenance. This article focuses on the relationship between the local government and private property, that is, with the cases of private spaces being transformed into public spaces and the ‘ritualistic erasures’, that is, the demolition of houses whose owners committed treason and broke the law. This phenomenon of demolition as setting example was not limited to medieval Split but was recorded in other Dalmatian communes (in Omiš and Dubrovnik as late as the eighteenth century) and this discussion of it is based on the examination of a wider set of primary sources.
U pogledu odredbi splitskog Statuta koje dodiruju pitanja svakodnevnog gradskog života, moglo bi se vjerojatno kazati da u njima nema projekcije nekog idealnog grada i da su one daleko od ...dalekosežnosti urbanih pravila koje donosi suvremeni dubrovački Statut. Činjenicu što se manje od 5% odredbi u Splitskom statutu odnosi na neki vid oblikovanja grada, treba uzeti kao potvrdu zaključka da je grad (zadan Dioklecijanovom gradnjom) izvana i iznutra oblikovno najvećim dijelom već definiran i da očito funkcionira na prilično zadovoljstvo svojih žitelja.Od tridesetak poglavlja Splitskog statuta koja tretiraju različite aspekte razvoja i svakodnevnog održavanja prostornog okvira gradskog života, članak posebno obrađuje odnos gradske uprave prema privatnom vlasništvu, slučajeve prenamjene privatnog prostora u javni, te "obredno radiranje", odnosno egzemplarno rušenje kuća onih koji su se izdajom ogriješili o gradske zakone. Taj fenomen, dakako, nije svojstven samo srednjovjekovnom Splitu, nego o njemu čujemo u većini dalmatinskih komuna (u Omišu i Dubrovniku još u 18. st.), pa smo ga pokušali objasniti na širem fondu vijesti iz samog vremena.
U pogledu odredbi splitskog Statuta koje dodiruju pitanja svakodnevnog gradskog života, moglo bi se vjerojatno kazati da u njima nema projekcije nekog idealnog grada i da su one daleko od ...dalekosežnosti urbanih pravila koje donosi suvremeni dubrovački Statut. Činjenicu što se manje od 5% odredbi u Splitskom statutu odnosi na neki vid oblikovanja grada, treba uzeti kao potvrdu zaključka da je grad (zadan Dioklecijanovom gradnjom) izvana i iznutra oblikovno najvećim dijelom već definiran i da očito funkcionira na prilično zadovoljstvo svojih žitelja.Od tridesetak poglavlja Splitskog statuta koja tretiraju različite aspekte razvoja i svakodnevnog održavanja prostornog okvira gradskog života, članak posebno obrađuje odnos gradske uprave prema privatnom vlasništvu, slučajeve prenamjene privatnog prostora u javni, te "obredno radiranje", odnosno egzemplarno rušenje kuća onih koji su se izdajom ogriješili o gradske zakone. Taj fenomen, dakako, nije svojstven samo srednjovjekovnom Splitu, nego o njemu čujemo u većini dalmatinskih komuna (u Omišu i Dubrovniku još u 18. st.), pa smo ga pokušali objasniti na širem fondu vijesti iz samog vremena.
U pogledu odredbi splitskog Statuta koje dodiruju pitanja svakodnevnog gradskog života, moglo bi se vjerojatno kazati da u njima nema projekcije nekog idealnog grada i da su one daleko od ...dalekosežnosti urbanih pravila koje donosi suvremeni dubrovački Statut. Činjenicu što se manje od 5% odredbi u Splitskom statutu odnosi na neki vid oblikovanja grada, treba uzeti kao potvrdu zaključka da je grad (zadan Dioklecijanovom gradnjom) izvana i iznutra oblikovno najvećim dijelom već definiran i da očito funkcionira na prilično zadovoljstvo svojih žitelja.
Od tridesetak poglavlja Splitskog statuta koja tretiraju različite aspekte razvoja i svakodnevnog održavanja prostornog okvira gradskog života, članak posebno obrađuje odnos gradske uprave prema privatnom vlasništvu, slučajeve prenamjene privatnog prostora u javni, te "obredno radiranje", odnosno egzemplarno rušenje kuća onih koji su se izdajom ogriješili o gradske zakone. Taj fenomen, dakako, nije svojstven samo srednjovjekovnom Splitu, nego o njemu čujemo u većini dalmatinskih komuna (u Omišu i Dubrovniku još u 18. st.), pa smo ga pokušali objasniti na širem fondu vijesti iz samog vremena.
Čitanjem poznatih i dosad nepoznatih arhivskih dokumenata otkriva se logičniji slijed događaja na gradilištu trogirske kapele, a podcrtava se uloga Koriolana Ćipika u njenom projektiranju. Analizom ...Duknovićevog kipa sv. lvana (kojeg autor datira oko 1482. godine i identificira kao Alviza, Koriolanova sina, izabranog od trogirskog Velikog vijeća za biskupa) unutar majstorovog opusa uvodi se logičan intermezzo - s ne bas kratkim boravkom u rodnom Trogiru početkom 80-ih godina - bez kojega bi inače teško bilo objasniti izvanredna ostvarenja koja je izradio za Ćipika na njegovoj palači i u kapeli bl. Ivana, kao i na palači Andrije Cege.
PDF
