O nastanku gradskog parka Hober ima malo novijih radova koji se uglavnom temelje na prijepisima onih prijašnjih. Od vremena nastanka do danas prostor gradskog parka, danas i park-šume Hober, ...doživljava niz promjena uvjetovanih različitim društveno-ekonomskim i prirodnim okolnostima koje su se događale kroz povijest, a koje se događaju i danas. Prostor Hobera prolazi kroz različite razvojne faze, od prirodne šume iz koje nastaje preko gradskog parka koji se održava i njeguje, sve do razine zakonske zaštite u park-šumu. Godine 1969. je sukladno
Odluci o proglašenju gradskog parka u Korčuli rezervatom prirodnog predjela
, Hober zaštićen prema Zakonu o zaštiti prirode u kategoriji
park-šuma
. Nakon zakonske zaštite slijedi najveće njegovo zapuštanje. Gubitak identiteta gradskog parka i park-šume Hober događa se dugi niz godina kao posljedica nedostatka neophodnih mjera održavanja, uslijed širenja naselja i izostanka potreba i kulture građana, što uvjetuje njegovu degradaciju i gubitak kompozicijske osnove. Nedostatak istraživanja i naklonosti za obnovom i uređenjem ovog vrijednog prostora dovelo je zone ugroženosti sve do samih granica parka ali i unutar njega. Grad Korčula prepoznaje vrijednosti gradskog parka Hober koji traže adekvatnu valorizaciju i obnovu. Unatoč tomu, područje Hobera i gradskog parka ima značajnu biološko-ekološku, prostornu, estetsku, rekreacijsku i turističku važnost u kontekstu grada Korčule.
Cilj je rada inventarizirati, analizirati i valorizirati postojeće stanje park-šume Hober i cjelokupnog prostora Hobera u odnosu na stanje kroz povijest i danas, te obrazložiti njegovu vrijednost i mogućnosti uređenja i obnove. Kroz istraživanja je obuhvaćeno prikupljanje postojeće arhivske građe, dokumentacije, kartografskih prikaza i katastarskih podloga vezanih za park. Kompleksno terensko istraživanje je obuhvaćalo i inventarizaciju te analizu postojećeg stanja parka, vrtno-arhitektonskih i biološko-ekoloških elemenata. Na osnovi provedenih istraživanja određena su područja prirodnog i kulturnog krajobraza na istraživanom području. Odabrani su kriteriji koji najcjelovitije prezentiraju istraživano područje. Definiranjem zajedničkih mjerila za određivanje krajobraznih vrijednosti za oba tipa krajobraza, njihova usporedba daje potpuni pregled vrijednosti i mogućeg vrednovanja svakog posebno i njihovu biološko-ekološku i socio-gospodarsku cjelovitost. Ocjene mjerila krajobraznih vrijednosti ujedno predstavljaju na određeni način njihovu osjetljivost na promjene i negativne utjecaje. Svrha dane
klasifikacije i vrednovanja istraživanih krajobraza trebaju biti preporuke pomoću kojih se donose dugoročne strategije razvoja i korištenja.
Uređenjem i obnovom parka treba naglasiti sve njegove vrijednosti koje se trebaju valorizirati u širem kontekstu Hobera. Dobiveni rezultati daju doprinos postizanja ravnoteže između zaštite i razvoja.
The number of recent papers about the establishment of Hober City Park in Korčula is small and they are primarily based on copies of the previous papers. Since its inception, both the area of the City Park and currently also Hober Forest Park have seen a wide range of changes caused by different social and economic, as well as natural circumstances that occurred both throughout history and to date. The Hober area has passed through different development stages, from a natural forest from which it developed, through the city park that was maintained and cared for until it reached the level of legal protection in the Forest Park. In 1969, in accordance with the
Decision on the Declaration of the City Park in Korčula a Natural Landscape Reserve
, Hober was protected in accordance with Nature Protection Act in the Forest Park Category. After, legal protection was followed by its neglect. The loss of identity of the City Park and Hober Forest Park has been occurring for a large number of years as a consequence of a lack of the necessary maintenance measures, amid the expansion of the settlements and a lack both of the needs and culture of the citizens, which caused its degradation and the loss of its compositional basis. A lack of research and propensity towards renovation and landscaping of this valuable area resulted in an endangered zone both inside the park and to its very boundaries. The City of Korčula recognises the value of Hober City Park. Nevertheless, the areas of Hober and the City Park have a vital importance from the aspect of biology and ecology, as well as from spatial, aesthetic, recreational and tourism aspect in the context of the City of Korčula.
The aim of this paper is to inventory, analyze and valorize the current state of the Hober park-forest and the entire Hober area in relation to its condition throughout history and nowadays and explain its value and the possibilities for landscaping and renovation. The research included the collection of the existing archival materials, documentation, cartographic images and cadastral databases linked with the Park. A complex field research also included making of an inventory and analysis of the pre-existing condition of the Park, as well as both of its garden and architectural components and its biological and ecological components.
On the basis of the conducted research, there were determined areas of natural and cultural landscape in the researched area. The criteria that most comprehensively represent the research area was selected. By means of defining common criteria for determining the landscape values for both types of landscapes, with their comparison we have a complete overview of the values and possible evaluation of each one separately, and also of their biological-ecological and socio-economic integrity. In a certain way, estimates of landscape values also represent their sensitivity to changes and negative impacts. The purpose of the given classification and evaluation of the researched landscapes should be the recommendations by means of which long-term strategies of development and usage are to be adopted.
By the arrangement and renovation of the park it should be emphasized all of its values that need to be valorised in the broader context of Hober. The obtained results on such a way, contribute to achievement of a balance between protection and development.
O nastanku gradskog parka Hober ima malo novijih radova koji se uglavnom temelje na prijepisima onih prijašnjih. Od vremena nastanka do danas prostor gradskog parka, danas i park-šume Hober, ...doživljava niz promjena uvjetovanih različitim društveno-ekonomskim i prirodnim okolnostima koje su se događale kroz povijest, a koje se događaju i danas. Prostor Hobera prolazi kroz različite razvojne faze, od prirodne šume iz koje nastaje preko gradskog parka koji se održava i njeguje, sve do razine zakonske zaštite u park-šumu. Godine 1969. je sukladno Odluci o proglašenju gradskog parka u Korčuli rezervatom prirodnog predjela, Hober zaštićen prema Zakonu o zaštiti prirode u kategoriji park-šuma. Nakon zakonske zaštite slijedi najveće njegovo zapuštanje. Gubitak identiteta gradskog parka i park-šume Hober događa se dugi niz godina kao posljedica nedostatka neophodnih mjera održavanja, uslijed širenja naselja i izostanka potreba i kulture građana, što uvjetuje njegovu degradaciju i gubitak kompozicijske osnove. Nedostatak istraživanja i naklonosti za obnovom i uređenjem ovog vrijednog prostora dovelo je zone ugroženosti sve do samih granica parka ali i unutar njega. Grad Korčula prepoznaje vrijednosti gradskog parka Hober koji traže adekvatnu valorizaciju i obnovu. Unatoč tomu, područje Hobera i gradskog parka ima značajnu biološko-ekološku, prostornu, estetsku, rekreacijsku i turističku važnost u kontekstu grada Korčule. Cilj je rada inventarizirati, analizirati i valorizirati postojeće stanje park-šume Hober i cjelokupnog prostora Hobera u odnosu na stanje kroz povijest i danas, te obrazložiti njegovu vrijednost i mogućnosti uređenja i obnove. Kroz istraživanja je obuhvaćeno prikupljanje postojeće arhivske građe, dokumentacije, kartografskih prikaza i katastarskih podloga vezanih za park. Kompleksno terensko istraživanje je obuhvaćalo i inventarizaciju te analizu postojećeg stanja parka, vrtno-arhitektonskih i biološko-ekoloških elemenata. Na osnovi provedenih istraživanja određena su područja prirodnog i kulturnog krajobraza na istraživanom području. Odabrani su kriteriji koji najcjelovitije prezentiraju istraživano područje. Definiranjem zajedničkih mjerila za određivanje krajobraznih vrijednosti za oba tipa krajobraza, njihova usporedba daje potpuni pregled vrijednosti i mogućeg vrednovanja svakog posebno i njihovu biološko-ekološku i socio-gospodarsku cjelovitost. Ocjene mjerila krajobraznih vrijednosti ujedno predstavljaju na određeni način njihovu osjetljivost na promjene i negativne utjecaje. Svrha dane klasifikacije i vrednovanja istraživanih krajobraza trebaju biti preporuke pomoću kojih se donose dugoročne strategije razvoja i korištenja. Uređenjem i obnovom parka treba naglasiti sve njegove vrijednosti koje se trebaju valorizirati u širem kontekstu Hobera. Dobiveni rezultati daju doprinos postizanja ravnoteže između zaštite i razvoja.
Sustavnih istraživanja biološko-ekoloških obilježja cjelokupnog područja i same park-šume Hober nije bilo do sada. Strukturna obilježja sastojine nalazimo tek u
Planu gospodarenja za park-šumu Hober ...(2006-2015)
. Šumarsku problematiku nalazimo u radu Vojinovića (1997). Dendrološka istraživanja imamo u radovima Denich i Draganović (1985), Vojinović (1997),Fabris (2001), Onofri (2002). Izostala je njegova cjelovita inventarizacija.
Današnje stanje park-šume Hober karakterizira njegova zapuštenost i neuređenost kako šumske vegetacije i dendrološko-hortikulturnih, tako i vrtno-arhitektonskih sadržaja. Prisutna je koncepcijska nedefiniranost cjelokupnog područja Hobera.
Park-šuma Hober u vegetacijskom smislu pripada šumskoj zajednici šuma alepskog bora i hrasta crnike (
Querco ilicis – Pinetum halepensis
Loisel 1971). Upravo iz razloga vegetacijske i strukturne neujednačenosti, postavljeno je 7 pokusnih ploha u samoj park-šumi, te još 4 izvan nje. Cilj je detaljnom vegetacijskom i strukturnom analizom izdvojiti pojedina područja, dati njihov opis i prikazati njihovo stanje, što se kasnije može upotrijebiti u svrhu zoniranja prostora.
Analizirana istraživanja pokazuju da u sloju drveća alepski bor prevladava na plohama 1,2,3 i 9; crnika na plohama 4 i 5 te obični čempres na plohama 6 i 7. U sloju grmlja najzastupljenija je lemprika koja dolazi na svim plohama. Zatim su tu širokolisna zelenika i tršlja. Iz tablice 2 vidimo da je na svim plohama pokrovnost vegetacijom potpuna osim na plohi 6, gdje je rijetka makija. Sloj drveća je prevladavajući osim na plohama 8, 10 i 11, gdje je prisutna makija. Zamjetno je da je kod razvijenih sastojina podjednako gust sloj drveća i grmlja. Tu odstupaju plohe 6 i dijelom ploha 9 te plohe 10 gdje je makija te ploha 11 koja je prirodna sukcesija šumske vegetacije na zapuštenim poljoprivrednim površinama. Osim kod makije imamo vrlo visok drvni volumen (drvna zaliha) koji se ovisno o razvoju sastojine kreće od 100 do čak 270 m3/ha. Broj stabala je isto vrlo velik i kreće se od 1000 do 2700 po ha. Svi ti podaci ukazuju na neuređenost i izostanak bilo kakvih uzgojnih radova.
Cilj ovog rada je istražiti vegetacijska, dendrološka, šumsko-uzgojna i strukturna obilježja cjelokupnog područja Hober. Ona su primarni pokazatelj stanje i dat će smjernice za njegovu buduću biološku i prostornu valorizaciju.
A systematic research of biological and ecological characteristics of the overall Hober area and Hober forest park itself has not been performed thus far. Structural characteristics of the stand were included only in
The Management Plan for Hober Forest Park (2006-2015)
. Forestry issues were addressed in the paper by Vojinović (1997). Dendrological research was included in the papers by Denich and Draganović (1985), Vojinović (1997), Fabris (2001) and Onofri (2002). Its overall inventory records are missing.
The current condition of Hober forest park is characterised by its neglect and no landscape design in terms of both forest vegetation, dendrological, horticultural and garden and architectural content. Moreover, there is conceptual indefiniteness of the overall Hober area.
Hober forest park in terms of vegetation belongs to the forest community of the Aleppo pine and Holm oak (
Querco ilicis – Pinetum halepensis
Loisel 1971). It is primarily due to vegetative and structural unevenness that 7 experimental surfaces were placed in the forest park itself and 4 more outside of it. A comprehensive vegetation and structural analysis was intended for the selection of individual areas, in order to provide their description and present their condition, which can subsequently be used for the purpose of zoning the area.
According to the analysed research the Aleppo pine prevails in the layer of trees on the surfaces 1, 2, 3 and 9; Holm oak on the surfaces 4 and 5 and Common cypress on the surfaces 6 and 7. Laurestine is the most common species in the shrub layer, which appears on all the surfaces. Then there are green olive trees with broad leaves and mastic trees. The tree layer prevails with the exception of the surfaces 8, 10 and 11 where there is maquis. It is evident that in developed stands the tree layer and the shrub layer are almost equally dense. The latter is not the case on the surface 6, partially on the surface 9 and the surface 10 where maquis prevails and the surface 11, which is a natural succession of forest vegetation on abandoned agricultural surfaces. With the exception of maquis, there is a very high wood volume which, depending on stand development, ranges from 100 to even 270 m3/ha. The number of trees is also very large and it ranges from 1,000 to 2,700 per hectare. All this data indicates no landscape design and absence of any silvicultural work.
The objective of this paper is to explore vegetative, dendrological, silvicultural and structural characteristics of the overall Hober area. They are the primary indicators of the condition and will provide the guidelines for its future biological and spatial valorisation.
U današnje vrijeme građani i turisti sve više vole što prirodniji krajobraz za svoj odmor i rekreaciju. To mogu biti šumski predjeli, park šume, parkovi i druge površine s određenim više ili manje ...uređenim biljnim pokrovom. Nekim takvim predjelima je zbog posljedica neodržavanja smanjena ukupna estetska i funkcionalna vrijednost. Cilj ovog rada je inventarizacija sadašnjeg stanja dendroflore te dati prijedlog uređenja cjelokupnog prostora s prijedlogom kao dopuna postojećoj dendroflori parka Sv. Marina koji predstavlja značajni, dijelom antropogenizirani prirodni krajobraz koji se nalazi u istočnom dijelu općine Lopar na otoku Rabu i zauzima površinu od 4,75 ha. To je područje koje je prije jednog stoljeća pošumljeno i danas dijelom u funkciji urbane šume i parka. U njemu se ne provode šumarske hortikulturne mjere održavanja i njege što je dovelo do prirodne sukcesije šumske vegetacije. Cijelo područje predstavlja veliki prostorni i prirodni potencijal da ga se uredi i određenim sadržajima osmisli. Na osnovi biološko-ekološke i prostorne analize i mogućim funkcionalnim gospodarskim razvojem ovog prostora analizirano je ranije izrađeno idejno rješenje cjelokupnog prostora koji je definiran u tri funkcionalne, ali povezane zone: hotel, plato (trg), park. Novo uređenje cjelokupnog područja i parka kroz dano idejno rješenje prožeto je tradicionalnim mediteranskim duhom uz upotrebu lokalnih stilskih obilježja (biljni materijali i vrtno-građevinski elementi). Ono se također poklapa s namjenom sukladno prostorno planskim rješenjima. Uređenjem ovog područja dobiva se prostor od turističkog i sociološkog značaja.
Today, citizens and tourists prefer a more natural landscape for their vacation and recreation. Be they forest areas, forest parks, parks and other areas with a certain more or less organized plant cover. Due to the consequences of non-maintenance, the total aesthetic and functional value of such areas has been reduced. The aim of this paper is to listr the current state of the dendroflora and to provide a proposal for the arrangement of the entire area with a proposal as a supplement to the existing dendroflora of the St. Marin park that represents a significant, partly anthropogenic natural landscape located in the eastern part of the municipality of Lopar on the island of Rab and occupies an area of 4.75 ha. This is an area that was reforested a century ago and today is partly used as an urban forest and park. Forest horticultural maintenance and care are not carried out, which led to the natural succession of forest vegetation. The whole area represents a great spatial and natural potential to be arranged and designed with certain contents. On the basis of the biological-ecological and spatial analysis and the possible functional economic development of this space, an earlier conceptual solution of the entire space was analyzed, which was defined in three functional but connected zones: hotel, plateau (square) and park. The new arrangement of the entire area and the park through the given conceptual solution is imbued with the traditional Mediterranean spirit with the use of local stylistic features (plant materials and garden-building elements). It also coincides with the purpose according to spatial planning solutions. The arrangement of this area creates a space of tourist and sociological importance.
Prirodni fenomen, Kočje, 1962. godine proglašen je posebnim rezervatom šumske vegetacije, dok je njegov glavni fenomen šuma stogodišnjih stabala hrasta crnike (
Quercus ilex
L.). Rezervat je ...sjemenskog postanka s ponekom panjačom. Osim s vegetacijskog gledišta, Kočje je specifično i zbog niza geomorfoloških oblika. Šumu ovog rezervata se može svrstati u šumu hrasta crnike i crnog jasena. U radu su dani rezultati opsežnih istraživanja koja su provedena u prvoj polovici 2015. godine, a uključivala su strukturna, vegetacijska i mikroklimatska mjerenja. Strukturna izmjera stabala provedena je na području cijelog rezervata, a vegetacijska i mikroklimatološka istraživanja su obuhvatila 7 pokusnih ploha.Rezultati su pokazali da inventarizirana stabala hrasta crnike (140) pokazuju konstantno opadanje vitaliteta, što je sasvim razumljivo i vezano na njihovu stoljetnu dob. Ustanovljeno je i da su najbrojnije vrste u fazi ponika i pomladka:
Laurus nobilis
L. i
Viburnum tinus
L., dok hrast crnika prevladava u nadstojnoj etaži. S obzirom na strukturne tablice sastojina na pokusnim plohama 1.-7. kao i na ukupne iznose drvne zalihe, došlo se do spoznaje da se sklopljeni dio šume rezervata i dalje nalazi u stadiju visoke crnikove šume.Iz fitocenoloških snimki (tablica 12) također uočavamo tu heterogenost staničnih uvjeta budući osim tipičnih vrsta asocijacije
Fraxino orni–Quercetum ilicis
Horvatić (1956.) 1958.
(Šuma hrasta crnike i crnog jasena) ovisno o geološko-morfološkim, hidrološkim, pedološkim i mikroklimatskim prilikama pridolaze vrste koje nisu tipične za šumsku vegetaciju. Ponajprije paprati, vegetacija stijena, mahovina i sl. Pokrovnost vegetacije u rezervatu Kočje nije jednolična. Središnji dio gdje prevladavaju stara stabla crnike pokrovnost sloja drveća je 90-95 % (100 %), grmlje pokriva 30-100 %. Pokrovnost sloja prizemnog rašća je također različita i ovisi o pokrovnosti sloja grmlja i drveća, tako da je od 5-80 %. Isto tako u rezervatu nalazimo gusti sloj nerazgrađenog listinca najčešće od 2 do 5 cm, a u „džepovima“, škrapama između stijena 10 do 15 cm. Tu ga najviše nanosi voda za jakih kiša.Mikroklimatskim istraživanjima je potvrđeno da kolebanja mikroklimatskih elemenata (temperatura i količina svjetla) ovise o stupnju sklopljenosti sastojine u sloju drveća i grmlja te geomorfološkim situacijama na plohama.
The natural phenomenon of Kočje, was declared as a special reserve of forest vegetation in 1962, while its main phenomenon is a forest of hundred-year-old holm oak trees (
Quercus ilex
L.). It is a reserve of seed production with some sedges. Apart from it´s vegetation , Kočje has number of geomorphological forms. The forest of this reserve is classified as a forest of holm oak and black ash. The paper presents the results of extensive research conducted in the first half of 2015, which included structural, vegetation and microclimate measurements. The structural survey of the trees was carried out in the entire area of the reserve, and the vegetation and microclimatological research included 7 test plots.The results showed that the inventoried holm oak trees (140) show a constant decline in vitality, which is quite understandable and related to their age and most of numerous species are in the stage of ponics and saplings:
Laurus nobilis
and
Viburnum tinus
, while holm oak predominates in the upper layer. With regard to the structural tables of the stands on experimental plots 1.-7. (tables 2-8), as well as the total amount of wood stock, it is conformed that the closed part of the reserve’s forest is still in the stage of high holm oak forest.Phytocenological recordings (table 12) are showing that there is an heterogeneity of cellular conditions, since, in addition to the typical species of the association Fraxino orni–Quercetum ilicis Horvatić (1956) 1958 (Black oak and black ash forest), depending on geological-morphological, hydrological, pedological and microclimatic conditions, additional species which are not typical for forest vegetation. Primarily ferns, rock vegetation, mosses, etc. The vegetation cover in Kočje reserve is anuniform. In the central part where old holm oak trees predominate, the tree layer coverage is 90-95 % (100 %), bushes cover 30-100 %. The coverage of the layer of ground growth is also different and depends on the coverage of the layer of bushes and trees, so it is from 5-80 %. In the reserve, we find a thick layer of undecomposed leaf (2-5 cm), and in “pockets”, scraps between rocks, (10-15 cm). It is mostly applied by water during heavy rains. The microclimatic research has confirmed that the fluctuations of microclimatic elements (temperature and amount of light) depend on the degree of assembly of the stand in the layer of trees and bushes and the geomorphological conditions on the surfaces (stone corridors, arched and narrow passages, boulders, obstacles, etc.).
Sustavnih istraživanja biološko-ekoloških obilježja cjelokupnog područja i same park-šume Hober nije bilo do sada. Strukturna obilježja sastojine nalazimo tek u Planu gospodarenja za park-šumu Hober ...(2006-2015). Šumarsku problematiku nalazimo u radu Vojinovića (1997). Dendrološka istraživanja imamo u radovima Denich i Draganović (1985), Vojinović (1997),Fabris (2001), Onofri (2002). Izostala je njegova cjelovita inventarizacija.Današnje stanje park-šume Hober karakterizira njegova zapuštenost i neuređenost kako šumske vegetacije i dendrološko-hortikulturnih, tako i vrtno-arhitektonskih sadržaja. Prisutna je koncepcijska nedefiniranost cjelokupnog područja Hobera.Park-šuma Hober u vegetacijskom smislu pripada šumskoj zajednici šuma alepskog bora i hrasta crnike (Querco ilicis – Pinetum halepensis Loisel 1971). Upravo iz razloga vegetacijske i strukturne neujednačenosti, postavljeno je 7 pokusnih ploha u samoj park-šumi, te još 4 izvan nje. Cilj je detaljnom vegetacijskom i strukturnom analizom izdvojiti pojedina područja, dati njihov opis i prikazati njihovo stanje, što se kasnije može upotrijebiti u svrhu zoniranja prostora.Analizirana istraživanja pokazuju da u sloju drveća alepski bor prevladava na plohama 1,2,3 i 9; crnika na plohama 4 i 5 te obični čempres na plohama 6 i 7. U sloju grmlja najzastupljenija je lemprika koja dolazi na svim plohama. Zatim su tu širokolisna zelenika i tršlja. Iz tablice 2 vidimo da je na svim plohama pokrovnost vegetacijom potpuna osim na plohi 6, gdje je rijetka makija. Sloj drveća je prevladavajući osim na plohama 8, 10 i 11, gdje je prisutna makija. Zamjetno je da je kod razvijenih sastojina podjednako gust sloj drveća i grmlja. Tu odstupaju plohe 6 i dijelom ploha 9 te plohe 10 gdje je makija te ploha 11 koja je prirodna sukcesija šumske vegetacije na zapuštenim poljoprivrednim površinama. Osim kod makije imamo vrlo visok drvni volumen (drvna zaliha) koji se ovisno o razvoju sastojine kreće od 100 do čak 270 m3/ha. Broj stabala je isto vrlo velik i kreće se od 1000 do 2700 po ha. Svi ti podaci ukazuju na neuređenost i izostanak bilo kakvih uzgojnih radova. Cilj ovog rada je istražiti vegetacijska, dendrološka, šumsko-uzgojna i strukturna obilježja cjelokupnog područja Hober. Ona su primarni pokazatelj stanje i dat će smjernice za njegovu buduću biološku i prostornu valorizaciju.
Dvorac Kulmer s posjedom Bračak smješten je kao samostalna građevina na zaravni brežuljka koji se uzdiže sjeverno od ceste koju prate željeznička pruga i rijeka Krapina. Okružen je perivojem koji ...prekriva cijelu južnu padinu do same ceste. Nova namjena ove građevine određena je da bude javna i to u funkciji edukacijsko-prezentacijskog centra s uredskim i ugostiteljskim prostorima.
Kulmer, Bračak spada u kategoriju preventivno zaštićenih kulturnih dobara u kategoriji Perivoji i parkovi, predložen je za upis u registar nepokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Gubitak izvornog identiteta perivoja događa se tijekom minulog stoljeća uslijed širenja bolničkog kompleksa i uslijed neadekvatnog održavanja, što uvjetuje njegovu degradaciju i gubitak kompozicijske osnove. Prilikom izrade ovog
rada korištene su metode analize, sinteze i komparativne metode. Cilj rada je bila biološko-ekološka i krajobrazna valorizacija i ukazati na smjernice uređenja perivoja Kulmer-Bračak. Istraživanja su obavljena 2011., 2015. i 2016. godine. U radu se ujedno kao cilj provela revitalizacija prostora perivoja kao metodu vraćanja života u zapuštene perivoje u cilju vraćanja prvobitne ili pridavanjem neke druge primjerene funkcije. Kako su u vrijeme obavljanja naših istraživanja započeti radovi na obnovi dvorca i znala se njegova buduća funkcija kao sjedišta Regionalnog energetskog centra predložene smjernice uređenja i vrednovanja perivoja vođene su tom činjenicom. Kod odabira vrsta za sadnju predviđene su autohtone vrste i vrste koje su kroz povijest evidentirane u perivojima na području Hrvatskog zagorja. U smislu revitalizacije pojedinih funkcionalnih sadržaja i njihovo lociranje je predviđeno u odnosu na postojeći dvorac, povijesnu matricu perivoja te spomenutu buduću namjenu dvorca, a time i korištenje perivoja. Regionalni energetski centar u dvorcu Kulmer-Bračak otvoren je u ožujku 2017. godine dok radovi na potpunom funkcionalnom uređenju perivoja nisu
urađeni.
The Kulmer-Bračak Castle is located as an independent structure on the plateau of the hill that rises to the North of the road that is accompanied by the railway and the Krapina River. It is surrounded by the public garden that covers the entire southern slope to the road itself. The new purpose of this structure is to be open to the public, intended as an educational and presentational centre with office and catering facilities.
The Kulmer-Bračak Castle is classified in the category of preventively protected cultural heritage, more specifically in the category of public
gardens and parks and a proposal has been put forward for its entry in the Immovable Cultural Heritage Registry of the Republic of Croatia. A loss of the original identity of the public garden occurred in the past century amidst the expansion of the hospital complex and inadequate maintenance, which caused its degradation and a loss of its compositional basis. Methods of analysis, synthesis and comparative methods were resorted to upon the preparation of this paper. The specific objective of the paper was biological-ecological and landscape valorisation, as well as to point out the guidelines used in terms of landscaping of the Kulmer-Bračak Public Garden. The research was conducted in 2011, 2015 and in 2016. Moreover, another objective of the paper was the revitalisation of the area covered by the public garden, as a method for reviving the neglected public gardens in order to restore their original function or allocate them another adequate function. Since castle restoration work started during the period in which our research was conducted and its subsequent function as the headquarters of the Regional Energy Centre was already known, the proposed guidelines in terms of landscaping and evaluation of the public
garden were based on that fact. Autochthonous species and species recorded throughout history in the Croatian region of Zagorje were planned upon the selection of the species for planting. Concerning revitalisation of individual functional content, its location is also envisaged in relation to the existing castle, the historical matrix of the public garden and the previously mentioned future purpose of the castle and hence also the use of the public garden. Regional Energy Centre in the Kulmer-Bračak Castle was opened in March 2017, while the work on full functional landscaping of the public garden has not been performed.
Nacionalni park Mljet, naše prvo zaštićeno morsko područje, zauzima zapadnu trećinu otoka u obuhvatu od gotovo 5400 ha zaštićenog kopna i okolnog mora. Zaštićen je 1960. godine zbog svoje prirodne ...kulturne baštine, sa šumama hrasta crnike (Quercus ilex L.) i alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) kao temeljnim fenomenom.
Cilj istraživanja, a time i metoda postavljanja pokusnih ploha je utvrditi kakvo je stanje istraživanih šumskih sastojina: broj stabala, temeljnica, volumen, stanje ponika, pomlatka i stanje vegetacije na plohama gdje se šumska vegetacija razvila prirodnom sukcesijom nakon požara i usporedno sa stanjem šumske vegetacije na kontrolnim plohama koje su dio ostataka šumske sastojine koje nije zahvatio požar. U svim istraživanim područjima nije bilo izvođenje nikakvih uzgojnih radova.
Na osnovu ostvarenih rezultata koji su postignuti u protupožarnoj zaštiti u NP Mljet i vidljivih statističkih trendova nameće se jasna koncepcija zaštite šuma od požara u NP Mljet.
Istraživanja u radu su pokazala da su se površine koje su tijekom posljednja četiri destljeća stradale u požaru potpuno obnovile prirodnom sukcesijom, zadržale svoja vegetacijska i floristička obilježja, a time i biološku i ekološku stabilnost i raznolikost.
Jedino što bi se, sukladno zakonskoj zaštiti, trebali obaviti minimalni, ali dovoljni uzgojni radovi na njezi i čišćenju, kako izgorenih stabala tako i u kasnijoj fazi mlade sastojine. Sve to se provodi u svrhu veće preventivne zaštite šuma od fitopatogenih organizama i požara, boljeg razvoja sastojine te ljepše slike ovog prirodnog krajobraza.
Aquaporin 3 (AQP3) is a peroxiporin, a membrane protein that channels hydrogen peroxide in addition to water and glycerol. AQP3 expression also correlates with tumor progression and malignancy and ...is, therefore, a potential target in breast cancer therapy. In addition, epithelial growth factor receptor (EGFR) plays an important role in breast cancer. Therefore, we investigated whether disruption of the lipid raft harboring EGFR could affect AQP3 expression, and conversely, whether AQP3 silencing would affect the EGFR/phosphoinositide-3-kinase (PI3K)/Protein kinase B (PKB or Akt) signaling pathway in breast cancer cell lines with different malignant capacities. We evaluated H
O
uptake, cell migratory capacity, and expression of PI3K, pAkt/Akt in three breast cancer cell lines, MCF7, SkBr3, and SUM159PT, and in the nontumorigenic breast epithelial cell line MCF10A. Our results show different responses between the tested cell lines, especially when compared to the nontumorigenic cell line. Neither lipid raft disruption nor EGF stimuli had an effect on PI3K/Akt pathway in MCF10A cell line. AQP3-silencing in SkBr3 and SUM159PT showed that AQP3 can modulate PI3K/Akt activation in these cells. Interestingly, SUM159PT cells increase nuclear factor-E2-related factor 2 (NRF2) in response to lipid raft disruption and EGF stimuli, suggesting an oxidative-dependent response to these treatments. These results suggest that in breast cancer cell lines, AQP3 is not directly related to PI3K/Akt pathway but rather in a cell-line-dependent manner.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
PDF
