A study of a series of self-portraits by the Croatian artist Nasta Rojc painted between 1912 and 1925 indicates a rounded work, with a planned and predetermined goal, in which complex meanings can be ...read within the codes of the lesbian subculture from the beginning of the century. Her usage of such a visual and symbolic language associates her directly with the circle of painters such as Romaine Brooks, Hanna Gluckstein and Jeanne Mammen, who played a central role in the visualisation and cultural articulation of the new type of the sexualized female subject in the period of early modernism. Nasta Rojc initiated her project of building the visual and cultural image of lesbian sexuality earlier than it happened in other, »more advanced« European milieus, and concluded it in the moment when it reached its climax in the metropolis of modernism, which challenges the traditional hypothesis on the peripheral position of the Croatian art at the time.
Considering invisibility of the New Tendencies in the dominant narrative on European modernism, ongoing process of consolidation of the new media art might be a platform from which to introduce the ...New Tendencies into the context of new media art history. However explanations given in the recent interpretations of that international art Movement clearly demonstrate that along the lines of that process a spatial configuration of the New Tendencies could be significantly redefined. In order to provide a counter-balance to such an attempt, it is necessary to explain the reasons which made Zagreb and Former Yugoslavia unique locations and appropriate ideological and intellectual framework of that international art movement. Such an explanation is the content of this article.
U pozadini kustoskog angažmana brazilskog umjetnika
Almira Mavigniera na prvoj izložbi Novih tendencija, organiziranoj
u suradnji s hrvatskim likovnim kritičarem Matkom Meštrovićem
i Galerijom ...suvremene umjetnosti u Zagrebu 1961. godine, nalazio
se Mavignierov izvrstan uvid u europsku neoavangardnu scenu
toga vremena, kao i njegova ekstenzivna osobna socijalna mreža.
Stvaranje, razvoj i značajke te mreže oko godine 1960., nalaze se
u analitičkom fokusu ovog članka. Opis Mavignierove personalne
društvene mreže, prikazane i serijom mrežnih vizualizacija, koji ima
za cilj bolje razumijevanja njezinih strukturalnih obilježja i njihova
odnosa prema personalnom i poetskom sastavu prve izložbe Novih
tendencija, temeljen je ne metodološkom povezivanju znanja iz
povijesti umjetnosti, društvenih znanosti (analiza društvena mreža)
i primjeni alata informacijskih znanosti.
Slika 2. Vizualizacija modularne strukture personalne umjetničke mreže Almira Mavigniera oko godine 1960. Mrežu čine 94 osobe povezane s 533 prijateljska, radna i poslovna kontakta, a vrsta i snaga ...tih kontakata rezultira izdvajanjem nekoliko zasebnih grupa (modula mreže), opisanih u tablici uz lijevi rub prikaza.; Slika 3. Vizualizacija Mavignierove personalne umjetničke mreže oko godine 1960. temeljena na izračunu mjera centralnosti za sve mrežne aktere. Uz lijevi rub prikaza nalazi se tablica s izračunima mjere centralnosti za petnaest najutjecajnijih osoba unutar te mreže. Istaknute pozicije što ih na tom popisu zauzimaju Piero Manzoni, Enrico Castellani, Heinz Mack i Otto Piene, odraz su tadašnje, uske suradnje milanske i düsseldorfske neoavangardne, zahvaljujući kojoj su se na toj listi našle i umjetnice Nanad Vigo i Emilia Maino.; Slika 4 Vizualizacija Mavignierove personalne umjetničke mreže oko 1960. godine, koja indicira njezinu ulogu u organizaciji prve zagrebačke izložbe Novih tendencija. Obojeni čvorovi označavaju sudionike izložbe kao i umjetnike koji se nisu odazvali pozivu.; Slika 5. Vizualizacija bipartitne mreže zagrebačkih izložaba Novih tendencija održanih između 1961. i 1965. godine. Mreža se zasniva na prikazu odnosa izložba – sudionik i uključuje, osim izlagača, samo najuži tim organizatora izložaba. Autorica vizualizacija: Ljiljana Kolešnik, 2016. (open-access programski paket Gephy 0.9.1).
PDF
