Cilj je ovog istraživanja bio ispitati povezanost pristupa poučavanju sa
samoefikasnosti, zadovoljstvom životom i poslom učitelja te u kojoj mjeri učitelji u osnovnoj školi doživljavaju pozitivne i ...negativne emocije. U istraživanju je sudjelovalo 254 učitelja iz osam zagrebačkih osnovnih škola. Rezultati su pokazali značajne povezanosti između pristupa poučavanja i dimenzija samoefikasnosti učitelja (angažiranost, strategije poučavanja, upravljanje razredom). Zadovoljstvo poslom značajno je povezano sa zadovoljstvom životom i pozitivnim emocijama. Negativne emocije značajno su negativno povezane sa zadovoljstvom poslom
i životom. Učitelji koji imaju pristup poučavanja usmjeren na učenika statistički se značajno razlikuju od učitelja s pristupom usmjerenim na učitelja u dimenziji samoefikasnosti (strategije poučavanja) te češće doživljavaju pozitivne emocije: zainteresiranost, uzbuđenost i pozornost. Učitelji razredne nastave pokazali su veću angažiranost u odnosu na učitelje predmetne nastave. Učitelji s više od deset godina radnog iskustva statistički se značajno razlikuju od učitelja s manje godina radnoga iskustva u pristupima poučavanju i samoefikasnosti te češće doživljavaju ponos i budnost. S druge strane, učitelji s deset i manje od deset godina radnoga iskustva češće se osjećaju prestrašeno.
The aim of this study was to examine the relationship between approaches to teaching, teacher self-efficacy, life and job satisfaction and emotions. The study included 254 teachers from eight elementary schools in Zagreb. The results showed significant correlations between approaches to teaching and all three dimension of teacher self-efficacy (engagement, teaching strategies, classroom management). Job satisfaction is significantly related to the life satisfaction and positive emotions. Negative emotions are negatively related to life as well as job satisfaction. Teachers with student-centered approach, compared with those teacher-centered, have a higher self-efficacy (in the dimension teaching strategy) and are more likely to experience positive emotions: interest, excitement, and attention. Lower grades teachers demonstrated greater engagement than higher grades teachers. Teachers with more than ten years of work, compared with those less experienced, have a higher student-centered approach and a higher teacher-centered approach and are more likely to experience pride and vigilance. On the other hand, teachers with ten or less than ten years of working experience are more frightened.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Cilj je ovog istraživanja bio ispitati povezanost pristupa poučavanju sa samoefikasnosti, zadovoljstvom životom i poslom učitelja te u kojoj mjeri učitelji u osnovnoj školi doživljavaju pozitivne i ...negativne emocije. U istraživanju je sudjelovalo 254 učitelja iz osam zagrebačkih osnovnih škola. Rezultati su pokazali značajne povezanosti izmeðu pristupa poučavanja i dimenzija samoefikasnosti učitelja (angažiranost, strategije poučavanja, upravljanje razredom). Zadovoljstvo poslom značajno je povezano sa zadovoljstvom životom i pozitivnim emocijama. Negativne emocije značajno su negativno povezane sa zadovoljstvom poslom i životom. Učitelji koji imaju pristup poučavanja usmjeren na učenika statistički se značajno razlikuju od učitelja s pristupom usmjerenim na učitelja u dimenziji samoefikasnosti (strategije poučavanja) te češće doživljavaju pozitivne emocije: zainteresiranost, uzbuðenost i pozornost. Učitelji razredne nastave pokazali su veću angažiranost u odnosu na učitelje predmetne nastave. Učitelji s više od deset godina radnog iskustva statistički se značajno razlikuju od učitelja s manje godina radnoga iskustva u pristupima poučavanju i samoefikasnosti te češće doživljavaju ponos i budnost. S druge strane, učitelji s deset i manje od deset godina radnoga iskustva češće se osjećaju prestrašeno.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Past research has revealed that relative importance a person places on extrinsic life goals as oposed to intrinsic ones is related to lower well-being. But sometimes it is more important why a goal ...is being pursued than the content of the goal. Materialistic aspirations will not decrease people's well-being if they help them to achieve basic financial security or some intrinsic goals. On the other hand, if social comparison or seeking power drives extrinsic orientation, these aspirations may be detrimental for well-being, since they do not satisfy satisfy our basic psychological needs. Research from Croatia and other, less rich countries suggest that extrinsic aspirations are not necessarily deterimental but may even contribute to well-being. This finding suggests that various factors can moderate the relationship between aspirations and well-being. Intrinsic life goals may probably be affordable only for people who are well off enough. The meaning of financial success in transitional and poor countries may not necesseraly be associated with purchase and consumption. On the contrary, it may bring opportunities and possibilities of self-expression and self-growth. Individualistic societies allow individuals to pursue their intrinsic goals while collectivistic cultures stress extrinsic ones. Although this extrinsic orientation may detract their well-being, the sense of individual well-being may not be as important to them as the survival of the group they belong to or so called social well-being.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
4.
Prediktori stresa srednjoškolskih nastavnika Cerinski, Tomislav; Miljković, Dubravka
Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru,
2023, Volume:
17, Issue:
17
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Za početak je potrebno objasniti što je to stres i kako on nastaje. Stres je pojam kojim se povezuju odnosi pojedinca i njegove okoline te procjena uspješnog rješavanja mnogih zahtjeva čije ...rješavanje nadilazi naše mogućnosti. To znači da stres nastaje u onome trenutku kada su zahtjevi iz naše okoline toliki da se s njima ne možemo uspješno suočiti i rješavati ih. U ovome istraživanju autori su proučavali stres i prediktore stresa nastavnika u srednjim školama Republike Hrvatske. U strukovnim školama i gimnazijama većinom su zaposleni nastavnici koji su završili slične ili iste studije, tj. ulazne varijable su im slične pa se istraživanjem željelo ispitati postoje li među njima sličnosti i/ili razlike nakon što se zaposle u obrazovnom sustavu. Pritom su korišteni sljedeći instrumenti: Skala za mjerenje izvora nastavničkog stresa, Skala psihološkog procvata, Oldenburški upitnik sagorijevanja, Skala zadovoljstva nastavničkim poslom, Skala samoučinkovitosti nastavnika i Modificirani upitnik radnih orijentacija. Rezultati istraživanja (N =515) upućuju na to da nastavnici u strukovnim školama doživljavaju više razinu stresa zbog neprimjerenog ponašanja učenika, dok se nastavnici u gimnazijama osjećaju iscrpljeniji zbog zahtjevnosti posla. Moguća objašnjenja dobivenih razlika bila su predmet rasprave u ovome radu te su pritom upućene smjernice i preporuke radi snižavanja razine doživljenoga nastavničkog stresa.
Epidemija popustljivog odgoja kojeg karakterizira pretjerano davanje (igračaka, odjeće, aktivnosti), prezaštićivanje djece i slaba obiteljska struktura (nejasne uloge članova obitelji i nepoštovanje ...pravila) uzima svoj danak. Djeca i mladi su psihološki neotporni: primjerice, razvijaju samopoštovanje i samopouzdanje bez pokrića, nisu u stanju odgoditi zadovoljenje potreba (žele sve odmah i sada). U sudaru sa životnim izazovima to ih čini psihološki neotpornima. Longitudinalna istraživanja pokazuju da su u svojoj odrasloj dobi pretežno usmjereni na materijalističke životne ciljeve, manje su empatični, manje sretni i zahvalni. Nažalost, odgojno-obrazovni proces u školi nerijetko slijedi trend popustljivosti: ukinuto je razvrstavanje prema uspjehu i sposobnostima, napustilo se testiranje inteligencije, masovna je inflacija odličnih ocjena, nastava se prilagođava najnižoj razini učenja, napornoga rada ima sve manje. Ukratko, koriste se sve moguće taktike da bi se zaštitio osjećaj samopoštovanja djece koju bi inače zasjenila druga djeca. Smatra se (pogrešno) da se time dobilo više nego što su izgubila djeca koja bi mogla briljirati.
U članku će biti riječi o konkretnim odgojnim postupcima koji pridonose psihološkoj neotpornosti djece i mladih, te o već dokazanim intervencijama u razvijanju psihološke otpornosti.
The present study explored whether participants can be classified into groups according to their intrinsic and extrinsic life goals and how these groups differ in satisfaction of basic psychological ...needs and well-being. Four questionnaires were administered to 835 college students: Aspiration Index (Kasser and Ryan, 1996), The Basic Psychological Needs Scale (Gagnè, 2003), Subjective Vitality Scale (Ryan and Frederick, 1997) and The Satisfaction with Life Scale (Diener at al., 1985). K-Means cluster analysis was used to classify individuals on the basis of their life aspirations: importance, present attainment and likelihood of future attainment. The same four-cluster solution was obtained for all three measures. The first cluster included individuals high on extrinsic and low on intrinsic life goals. The second contained students high on intrinsic and low on extrinsic aspirations. The third group included students with high scores on both intrinsic and extrinsic goals, and the fourth those with low scores on both kinds of goals. The group with high scores on both intrinsic and extrinsic goals had the highest scores on measures of well-being, followed by the group with high intrinsic and low extrinsic aspirations. These two groups had also higher values for all basic psychological needs compared to groups with low scores on intrinsic values. These findings suggest that both intrinsic and extrinsic goals can contribute to well-being.
An epidemic of permissive upbringing, characterized by excessive giving (of toys, clothes, activities), overprotective approach to children, and loose family structure (vague roles of family members ...and non-respect of the rules) are taking their toll: children and young people have become psychologically non-resistant. They tend to develop unbacked feeling of self-respect and selfconfidence, and are incapable of postponing the fulfilment of their needs (they want everything and they want it presently). This makes them psychologically non-resistant to the challenges of life. Longitudinal research has shown that in their adult age, they become predominantly oriented towards materialistic life goals, as well as less emphatic, less happy and less grateful. The process of education in schools often, unfortunately, follows the trend of permissiveness: achievement- and competence-based classification has been abolished; intelligence tests are no longer conducted; there is a mass inflation of excellents school marks; the lowest level of study takes priority in classes; and hard work diminishes by the hour. In brief, any tactic available is used to protect
the feeling of self-respect in children who would otherwise be outshined by other children. The (incorrect) opinion prevails that this approach might bring more benefit to them than loss to the children who could otherwise excel. The paper discusses concrete educational procedures, which increase the psychological non-resistance of children and young people, and the already proven interventions relating to the development of psychological resistance.
Abstract The experience of flow affects the current feeling of happiness, as well as the experience of subjective well-being. Adolescents most often experience flow by engaging in activities that ...fulfil them. However, it is necessary to investigate whether there are differences in the experience of flow in adolescents who are musically educated, athletically active, and other adolescents. The aim of this study is to examine the frequency and conditions of experiencing flow in musically educated and athletically active adolescents. In this study, data were collected through questionnaires with 460 adolescent girls and boys (aged 15-19 years), from five secondary schools in Croatia. Musicians and athletes recognized the experiences of flow described in the questionnaire. They identified their experiences of flow which, according to the results of this study, they felt more often than the group of other adolescents. As expected, the groups listed activities in their area of greatest interest as sources of flow experience. Thus, musicians listed the activity of playing musical instruments, and athletes listed training sessions or participation in sports competitions. Interestingly, all three groups listed music-related activities as causes of experiencing flow. Since adolescence is a key period for practising adaptive life skills, we believe that music education and/or a structured sports program can encourage the development of these skills through positive experiences such as flow experience.--- Sažetak Doživljaj zanesenosti utječe na trenutačni osjećaj sreće, kao i na doživljaj subjektivne dobrobiti. Adolescenti najčešće doživljavaju zanesenost baveći se aktivnostima koje ih ispunjavaju. Cilj je ovoga istraživanja istražiti učestalost i uvjete doživljavanja zanesenosti kod glazbeno obrazovanih i sportski aktivnih adolescenata. U istraživanju je putem anketnoga upitnika sudjelovalo 460 adolescenata iz srednjih glazbenih škola, sportske i opće gimnazije. Glazbenici i sportaši prepoznali su iskustva zanesenosti opisana u upitniku koja su, prema rezultatima ovoga istraživanja, proživljavali češće od skupine ostalih adolescenata. Kao što se i očekivalo, grupe su kao izvore iskustva zanesenosti navele aktivnosti u području najvećega interesa. Tako su glazbenici naveli aktivnost sviranja, a sportaši treniranje ili sudjelovanje u nekom sportskom natjecanju. Zanimljivo je da su sve tri skupine navele aktivnosti povezane s glazbom kao uzroke doživljavanja zanesenosti. Budući da je adolescencija ključno razdoblje za vježbanje adaptivnih životnih vještina, vjerujemo da glazbeno obrazovanje i/ili strukturirani sportski programi mogu potaknuti razvoj ovih vještina kroz pozitivna iskustva kao što je iskustvo zanesenosti.
AbstractClassroom Management and Discipline (CMD) is an important area of teaching for which according to teachers’ assessment, they have not being adequately trained for. Reflective practice is ...considered an effective approach to classroom management and discipline and enables a critical reflection on educational practice. Instead of focusing exclusively on implementing a classroom management strategy, by adopting reflective practice the teacher raises awareness of different ways of thinking, behaving and acting. The teacher also identifies opportunities for introducing changes to educational practice and develops professionally. Taking into account that the process of (self-)reflection is demanding, that the knowledge and experience of Croatian teachers in how to implement reflective practice and introduce changes is insufficient, it is assumed that the Reflective Practice Guide can strongly support both its implementation and the teachers’ professional development. The aim of this paper was to establish the correlation between the self-assessment of teachers’ professional competence in classroom management and discipline on the one hand, and the self-assessment of the support provided by the Guide on the other. The purpose of the Guide is to introduce changes in practice in line with the stated level of awareness of reflective practice in the reflection-on-reflection stage. A total of 111 classroom and subject teachers participated in the study. A professional development seminar was organized for teachers (the agenda was announced on the official website of the Education and Teacher Training Agency). The teachers attended a plenary lecture on classroom management and discipline and a workshop on reflective practice, and implemented reflective practice in their classrooms for a month using the Guide as support. Research results indicate that there is a statistically significant positive correlation between the self-assessment of professional competence in classroom management and discipline and the self-assessment of the support provided by the Reflective Practice Guide in the following elements: support for reflective thinking, documenting practice and introducing improvements in practice among respondents who expressed a positive attitude towards applying reflective practice. It can be concluded that the Reflective Practice Guide is an appropriate and potentially important form of support for introducing change in classroom management and discipline in the educational practice and for raising teachers’ awareness and understanding of the role they play in introducing change.Key words: Classroom Management and Discipline; reflection-on-reflection; Reflective Practice Guide.---Sažetak Upravljanje razredom i disciplinom važno je područje poučavanja za koje se učitelji procjenjuju nedovoljno stručno osposobljenima. Refleksivna se praksa smatra djelotovornim pristupom u upravljanju razredom i disciplinom te omogućuje kritičko promišljanje odgojno-obrazovne prakse. Umjesto isključivog fokusiranja na primjenu strategija upravljanja razredom, provođenjem refleksivne prakse učitelj osvještava različite načine razmišljanja, ponašanja i akcija u upravljanju razredom i disciplinom; identificira mogućnosti za uvođenje promjena u odgojno-obrazovnu praksu i profesionalno se razvija. Uzimajući u obzir zahtjevan proces (samo)refleksije; nedovoljno spoznaja i iskustava hrvatskih učitelja o tome kako provoditi refleksivnu praksu i uvoditi promjene, pretpostavljamo kako Vodič za refleksivnu praksu može biti važna potpora njezinoj implementaciji i profesionalnom razvoju učitelja. Cilj ovoga rada bio je utvrditi povezanost samoprocjene stručne osposobljenosti učitelja za upravljanje razredom i disciplinom i samoprocjene potpore Vodiča uvođenju promjena u praksi, u skladu s iskazanom razinom osviještenosti ispitanika o refleksivnoj praksi u etapi refleksija o refleksiji. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 111 učitelja razredne i predmetne nastave. Za učitelje je organizirana edukacija (sadržaj koji je objavljen na službenim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje): sudjelovali su u plenarnom predavanju o upravljanju razredom i disciplinom i radionici o refleksivnoj praksi, a zatim mjesec dana u svome razredu provodili refleksivnu praksu uz potporu Vodiča. Rezultati istraživanja pokazuju statistički značajnu pozitivnu korelaciju samoprocjene stručne osposobljenosti za upravljanje razredom i disciplinom i samoprocjene potpore Vodiča za refleksivnu praksu u sljedećim elementima: potpora refleksivnom razmišljanju, dokumentiranje prakse i uvođenje poboljšanja u praksu kod ispitanika koji su iskazali pozitivan stav prema primjeni refleksivne prakse. Može se zaključiti kako je Vodič za refleksivnu praksu primjeren i potencijalno važan oblik potpore uvođenju promjena u upravljanje razredom i disciplinom u odgojno-obrazovnoj praksi te u osvještavanju učitelja u razumijevanju vlastite uloge u uvođenju promjena.Ključne riječi: refleksija o refleksiji; upravljanje razredom i disciplinom; Vodič za refleksivnu praksu.
Promjena paradigme profesionalnoga razvoja učitelja, posebno reorganiziranje stručnoga usavršavanja, predstavlja važan preduvjet uvođenju pozitivnih promjena u školsku praksu. Refleksivna se praksa ...smatra učinkovitim načinom stručnoga usavršavanja. Upravljanje razredom i ostvarivanje discipline područje je odgojno-obrazovnoga rada u nastavi koje se tradicionalno smatra najvećim izazovom, a u stručnom je usavršavanju učitelja prilično zanemareno. Cilj je istraživanja bio utvrditi postoji li razlika u samoprocjeni ponašanja i zadovoljstvu poslom učitelja u upravljanju razredom i disciplinom s obzirom na oblik njihova stručnoga usavršavanja: tradicionalni oblik nasuprot modelu refleksivne prakse. Istraživanje je obuhvaćalo neprobabilistički uzorak od ukupno 218 učitelja u RH podijeljen na eksperimentalnu i kontrolnu skupinu. Dobivene su značajne razlike: primjena refleksivne prakse (eksperimentalna skupina) utječe na pozitivniju samoprocjenu ponašanja i veće zadovoljstvo poslom u upravljanju razredom i disciplinom nego sama edukacija (kontrolna skupina). Rezultati impliciraju da se primjenom modela refleksivne prakse može učinkovito reorganizirati stručno usavršavanje i mijenjati paradigma profesionalnoga razvoja.
PDF
