Dans l'Europe du XIXe siècle, des virtualités nationales s'affirment et aspirent à une consécration étatique. Chaque instance nationale, reconnue ou émergente, voulait alors se fonder sur une ...tradition d'histoire, sur une inscription monumentale dans les annales politiques. Cette prétention de mémoire comportait des aspects archivistiques singuliers. La constitution d'archives nationales pouvait ainsi devenir un enjeu politique puissant, représenter une sorte d'attribut de la souveraineté. Les travaux des érudits et des historiens cherchaient à appuyer les écrits des poètes et des politiques. Plus trivialement, les réalités des archives, leur caractère massif ou résiduel, les nécessités de l'administration courante se conjuguaient avec la culture politique pour justifier l'érection de nouveaux lieux du savoir. Cette carte des nouveaux dépôts nationaux pouvait, ou non, se confondre avec celle des États. Chaque projet archivistique suscitait sans doute sa part de transferts, de démembrements, de destructions ou de sauvegardes de fonds d'archives. Des bâtiments médiocres ou solennels, plus ou moins fonctionnels, pouvaient être les traductions architecturales de ces choix. Des conséquences historiographiques en résultaient certainement. L'interaction des enjeux politiques et des évidences matérielles des fonds offraient sans doute plusieurs modèles possibles, selon les conjonctures propres à chaque nation. De nombreuses pistes de recherche sont donc ouvertes : rapports de la chronique archivistique et des histoires politiques nationales, comparaison avec les évolutions contemporaines des autres lieux de savoir (musées, bibliothèques), liens avec d'autres mouvements culturels, influences sur l'écriture de l'histoire et son enseignement, etc.
Comment un pays privé de son indépendance peut-il préserver ses archives et affirmer sa conscience nationale ? Le cas de la Pologne démontre que des initiatives privées ont su remplacer les ...institutions de l’État pour protéger le patrimoine polonais et que la nation a pu s’affirmer en dehors des structures étatiques, et souvent contre elles.
THE BEGINNINGS Daria Nałęcz; Tomasz Nałęcz; Gennady F. Matveyev
White Spots--Black Spots,
08/2015, Volume:
233
Book Chapter
THE UPHEAVAL THAT transformed Russia in 1917 marked a watershed in Polish-Russian relations. Earlier, the tsarist authorities had totally disregarded the Poles’ national aspirations. That policy line ...was maintained even after the outbreak of World War I. It changed only after the declaration of 5 November 1916, which presaged the restoration of the Kingdom of Poland aligned with Berlin and Vienna. Seeking to undercut that promise and prevent the Germans’ formation of a Polish army that could be a significant factor in the war, Tsar Nicholas II announced in a New Year message to the troops that “the restoration of
Prema Zakonu o arhivima arhivsko gradivo u Poljskoj dostupno je za korištenje trideset godina nakon nastanka, kao što je uobičajeno u mnogim zemljama, uz ograničenje da se time ne smiju povrijediti ...interesi države ili građana. Na temelju odluke nadležnog ministarstva gradivo je u određenim slučajevima moguće koristiti i prije isteka toga roka. Dozvolu za korištenje izdaje ravnatelj arhiva u kojemu se traženo gradivo čuva.
Pored pravnih propisa, na korištenje gradiva utječe i organizacija arhivskog sustava. U Poljskoj se mogu razlikovati četiri vrste državnih arhiva: državni arhivi neposredno podčinjeni glavnom ravnatelju državnih arhiva, državni arhivi na koje je glavni ravnatelj privremeno ili trajno prenio pravo da čuvaju arhivsko gradivo, izdvojeni arhivi kao što su arhivi Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane i Ministarstva vanjskih poslova, tekući arhivi pojedinih upravnih tijela i državnih poduzeća koji svoje gradivo predaju državnom arhivu 25 godina nakon nastanka.
Uvjeti korištenja gradiva u državnim arhivima pod nadležnošću Glavnoga ravnateljstva su isti za sve arhive i gradivo, osim gradiva koje sadrži osobne podatke i rijetkih povjerljivih dokumenata, gdje se interes korisnika sukobljava s načelom zaštite privatnosti i tajnosti podataka.
Korištenje gradiva tzv. "izdvojenih" arhiva regulirano je uredbama nadležnih ministara. Još uvijek su na snazi uredbe donijete za vrijeme komunističkog režima, ali su uvjeti korištenja znatno liberalizirani nakon 1989. godine, što je rezultat pritiska korisnika da im se omogući istraživanje. Do 1990. godine ovi su arhivi bili dostupni uglavnom istraživačima koji su bili povezani s državnim institucijama. Središnji vojni arhiv je nešto liberalniji od ostalih iz ove skupine: mnogi dokumenti su deklasificirani, a omogućen je i slobodan pristup obavijesnim pomagalima. Arhiv Ministarstva vanjskih poslova do 1990. nije imao čitaonicu, gradivo nije bilo sređivano, a koristili su ga uglavnom suradnici ministarstva i ministarstvu poznati istraživači. Najteže dostupno bilo je gradivo Ministarstva unutarnjih poslova i Ureda za državnu sigurnost, čak i nakon promjena 1990. Tek je pritisak javnosti i istraživača omogućio postupnu liberalizaciju korištenja, dio gradiva je deklasificiran, otvorena je čitaonica, ali istraživači još uvijek ne mogu slobodno koristiti obavijesna pomagala. Dugotrajna rasprava o problemu dostupnosti gradiva bivših represivnih organa završena je 1999. godine donošenjem zakona o Institutu za nacionalnu memoriju, kojemu je povjereno prikupljanje arhivskoga gradiva nastalog djelovanjem represivnih organa. Institut je pod neposrednim nadzorom parlamenta.
Poljski zakon o arhivima omogućuje korištenje gradiva 30 godina nakon njegova nastanka, kao što je uobičajeno u većini europskih zemalja. U pozadini ovoga roka stoji pretpostavka da gradivo tada više nije potrebno stvaratelju te da se koristi isključivo za povijesna istraživanja. U vrijeme kada se smatralo da institucije vlasti nisu podložne demokratskom nadzoru od strane građana i institucija civilnog društva, rok od 30 godina je na neki način štitio institucije vlasti, omogućavajući korištenje gradiva za povijesna istraživanja nakon isteka toga roka. Međutim, u današnje vrijeme odnos između vlasti i građana se bitno mijenja. U demokratskom društvu građanima treba omogućiti uvid u tekuću dokumentaciju državnih službi i time u rad tih službi. Ovo pravo pristupa tekućem gradivu obično se uređuje posebnim zakonom o slobodi pristupa informacijama. Uz taj zakon, obično se donosi i zakon o zaštiti tajnih podataka, koji precizno određuje koje informacije i u kojem roku mogu biti označene povjerljivima.
Dostupnost tekućega gradiva važna je i zbog sve većeg interesa za proučavanje suvremene povijesti. Istraživači nisu spremni prihvatiti da im je nedostupno gradivo koje im je potrebno za rad na temi koja ih zanima. Poštivanje propisa koji im onemogućuju pristup gradivu oni smatraju namjernim prikrivanjem prošlosti, a u arhivistima vide odvjetnike "staroga režima." Za ravnotežu između interesa za zaštitom osobnih i povjerljivih podataka i interesa za slobodnim pristupom informacijama važno je da postoji primjeren pravni sustav, koji bi se trebao sastojati od: zakona o arhivima u kojemu su jasno definirana načela dostupnosti i zaštite informacija kada ne postoje drugi odgovarajući propisi, zakona o slobodi pristupa informacijama koji osigurava slobodan pristup gradivu nastalome djelovanjem javne uprave na svim razinama, zakona o zaštiti tajnosti podataka u kojemu je precizno definirano što se smatra tajnim i u kojem roku. U Poljskoj za sada postoji samo zakon o zaštiti tajnosti informacija. O zakonu o slobodnom pristupu informacijama dugo se raspravlja, ali još nema rezultata. Taj će se nedostatak pokušati ublažiti novim zakonom o arhivima čiji je nacrt u izradi kroz odredbe o slobodnom pristupu informacijama, ako ta sloboda nije ograničena posebnim zakonom, kao što je zakon o zaštiti tajnosti podataka.
The effective synthesis of citropin–polymer conjugates was described in this paper. The obtained biodegradable polymeric matrices and polymeric conjugates were characterized using 1H or 13C NMR and ...Fourier transform infrared spectroscopies, gel permeation chromatography and scanning electron microscopy. Toxicity of polymers was evaluated with bacterial luminescence test and two protozoan assays. The in vitro release study of citropin from the obtained conjugates was investigated. The preliminary results of antimicrobial activity of the obtained macromolecular conjugates against Bacillus anthracis, Enterococcus hirae and Staphylococcus aureus were also discussed. The peptide had a high level of antimicrobial activity during 3–5weeks of the degradation process. The development of biodegradable citropin systems should be of a great interest in the delivery systems of antimicrobial agents.
Full text
Available for:
GEOZS, IJS, IMTLJ, KILJ, KISLJ, NUK, OILJ, PNG, SAZU, SBCE, SBJE, UL, UM, UPCLJ, UPUK
Load filters
No result was selected!
Please select the results that you wish to export.
The search was successfully saved.
Editing
The search could not be saved.
Saved searches can be viewed in the list My searches.
The changes made to the saved search were saved successfully.
Save search
Shelf entry
No result was selected!
Adding material to shelf was successful.
Adding material to shelf was partly successful.
Adding material to shelf failed completely.
It was not necessary to add the material to the shelf.
Please select the results that you want to put on shelf!
On shelf the following records have been successfully added:
On shelf the following records have been successfully added:
PDF
