Hotel Ambasador u Opatiji, izgrađen 1966. prema projektu Zdravka Bregovca, jedan je od najreprezentativnijih objekata turističke arhitekture 1960-ih. Reprezentativnost građevine čini njezin istaknuti ...položaj, prepoznatljiva modernistička arhitektura, brojni sadržaji, ali i unutarnje uređenje hotela. Hotel su krasila umjetnička djela Zlatka Boureka, Borisa Dogana, Dušana Džamonje, Ive Kaline, Zvonimira Lončarića, Ede Murtića, Šime Perića, Ivana Picelja, Aleksandra Srneca, a u cilju ostvarivanja totalnoga umjetničkog djela surađivali su, uz arhitekta, dizajneri Diana Kosec, Inge Kostinčer-Bregovac, Milan Vulpe te povjesničar umjetnosti Boris Vižintin. Likovno-umjetnička djela i radovi grafičkoga i industrijskog oblikovanja osmišljeni su kao dio cjelovitoga umjetničkog djela, čime projektanti i umjetnici Ambasadora nastoje usvojiti aktualna promišljanja o sintezi plastičkih umjetnosti, a država izgraditi sliku modernoga jugoslavenskog društva. U radu se na temelju istraživanja stručne i znanstvene literature te arhivske i periodičke građe analiziraju i interpretiraju arhitektura i umjetnička djela u kontekstu razvoja jugoslavenskog turizma, sinteze plastičkih umjetnosti te rasprava o projektu i realizaciji hotela Ambasador.
U radu se na osnovi postojećih informacija, kataloga manifestacija, arhivske i periodičke građe analiziraju intervencije likovnih umjetnika u javnom prostoru Novog Zagreba tijekom 1970-ih godina. ...Intervencije i manifestacije organizirane u javnom prostoru, kao jedan od najčešćih oblika umjetničkog djelovanja, potaknule su aktivaciju novoizgrađenih i kulturno zapostavljenih naselja grada Zagreba.
Umjetnička djela za interijer Zgrade društveno-političkih organizacija (tzv. Kockice) u Zagrebu građene od 1961. do 1968. predstavljaju monumentalan primjer povezivanja arhitekture, dizajna i likovne ...umjetnosti u kontekstu narudžbe na republičkoj razini vlasti. Na prijedlog arhitekta Ivana Vitića, uz konzultanta likovne opreme Raula Goldonija, arhitektura Kockice upotpunjena je djelima renomiranih umjetnika: Jagode Buić, Dušana Džamonje, Raula Goldonija, Stevana Luketića, Ede Murtića i Zlatka Price. Nastavljajući se na svoja dotadašnja ostvarenja, umjetnici su ostvarili djela apstraktnoga likovnog izraza, koji je vlast samo nekoliko godina prije javno i institucionalno odbacivala. Umjetnička djela u interijeru Kockice tako su predstavljala ne samo umjetničke dosege na razini pojedinih opusa umjetnika, koji su do 1968. već bili sudjelovali u realizaciji mnogih rješenja za interijere javnih ustanova, nego su u zgradi od najvišeg političkog značenja u SR Hrvatskoj, odnosno u sjedištu CK SKH-a potvrdile i službeni stav vlasti prema slobodi umjetničkog izraza, afirmirajući apstraktni likovni izraz i ideju sinteze svih umjetnosti. U radu se na temelju arhivskoga gradiva, onodobnoga tiska i dosadašnjih istraživanja pojašnjava proces narudžbe umjetničkih djela u interijeru Zgrade društveno-političkih organizacija. Također, ostvarena umjetnička djela interpretira se u kontekstu prakse opremanja interijera javnih ustanova, odnosno u kontekstu ideje o sintezi umjetnosti općenito.
U radu se na osnovi arhivske, periodične i bibliotečne građe razmatra uloga i odnos države i umjetnosti u realizaciji velikog broja narudžbi i otkupa likovnih djela za interijere javnih institucija ...na području Hrvatske tijekom 1950-ih i 1960-ih. Predstavljena je uloga državnih upravnih tijela, institucija, udruženja i pravnih akata u odabiru naručenih ili otkupljenih likovnih ostvarenja za javne institucije, kao i utjecaj novih umjetničkih izraza u oblikovanju vizualnog diskursa vladajućih struktura.
On the basis of archival, periodical and library records, the paper examines the role and relationship of state and art in implementation of a large number of commissions and buyouts of artwork for the interiors of public institutions in Croatia during the 1950s and 1960s. The paper discusses the role of state governing bodies, institutions, associations and legal acts in the selection of commissioned or purchased artwork for public institutions, as well as the influence of new artistic expressions in shaping the visual discourse of governing structures.
In the nineteenth century, Croatia was a semi-autonomous province in the Hungarian part of the Austro-Hungarian Monarchy. Zagreb was the capital city and the national and political centre. Since most ...of the Croatian provincial governments in the so-called Dualist Period of Austro-Hungarian history (1867-1918) were formed by pro-Hungarian parties, the Zagreb City Government took on the role of promoting Croatian national identity by launching and supporting cultural projects and initiatives. It was in this atmosphere that the Zagreb City Museum was founded in 1907 as a new institution where narratives about the history and culture of the city started to be shaped through cultural and historical evidence that also served to represent the Croatian nation and national identity formation. This continued in 1918 when Croatia found itself stripped of all autonomy in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes/ Yugoslavia. The significance of the Zagreb City Museum and the local government in sustaining and reinforcing the Croatian national discourse came to the fore again in 1925 with the celebration of the millennial anniversary of the Croatian kingdom. This article explores the main protagonists and the underlying ideologies behind the early work of the Zagreb City Museum and its nationalist agenda.
Full text
Available for:
BFBNIB, NUK, PILJ, SAZU, UL, UM, UPUK
PDF
