Introduction: Adequate pain control following ligamentoplasty, plays an important role in early mobilization of the patient. The aim of this study was to determine whether with the adductor canal ...block we can preserve quadriceps muscle strength better than with the femoral nerve block. Secondary end points were pain, additional analgesic request and patient satisfaction. Methods: In this controlled clinical trial, 80 ASA 1 or 2 patients for ligamentoplasty were divided in two groups. Group 1 received an adductor canal block for postoperative analgesia. Group 2 received femoral nerve block. As a rescue analgesic we used tramadol 100 mg. Following parameters were measured: mean dynamometer reading during knee extension at 6, 12 and 24 hours postoperatively as a percentage of the baseline measurement preoperatively, pain during rest at 6, 12 and 24 hours postoperatively, time of the first request of tramadol, the amount of tramadol requested for the first twelve hours and the second twelve hours (12-24 h) postoperatively and the satisfaction score. Results: A significant difference was found in the quadriceps muscle strength measurement at six and 12 hours postoperatively between the groups. There was not a significant difference in the pain scores, in the time of first request of tramadol and the amount requested, between the two groups. There was not a significant difference in the satisfaction score. Conclusion: With the adductor canal block we preserved quadriceps muscle strength better than femoral nerve block and achieved good postoperative analgesia noninferior to femoral nerve block.
The purpose of this review is to compare old conventional techniques and devices for difficult airway management and new sophisticated techniques and devices. Recent techniques and devices are ...defined as the American Society of Anesthesiology (ASA) practice guidelines for the management of difficult airway, published in 1992, reviewed in 1993 and updated in 2003. According to ASA, the techniques for difficult airway management are divided into techniques for difficult intubation and techniques for difficult ventilation. Awake fiberoptic intubation is the technique of choice for difficult airway management prescribed by the World Health Organization document for patient safety in the operating theater. Conventional techniques for intubation used direct visualization. The new generation of devices does not require direct visualization of the vocal cords for endotracheal tube placement. They allow better glottis view and successful endotracheal placement of the tube with indirect laryngoscopy. New intubation devices such as video laryngoscopes facilitate endotracheal intubation by indirect visualization of glottis structures without aligning the oral, pharyngeal and laryngeal axes in patients with cervical spine abnormality. Video laryngoscopes such as V-Mac and C-Mac, Glide scope, McGrath, Airway Scope, Airtraq, Bonfils and Bullard laryngoscope are widely available at the market. Airway gadgets are lighted stylets and endotracheal tube guides. The principal conclusion of this review is that utilization of these devices can be easily learned. The technique of indirect laryngoscopy is currently used for managing difficult airway in the operating room as well as for securing the airway in daily anesthesia routine.
Cilj ovog osvrta je usporediti stare konvencionalne tehnike i uređaje za obradu poteškoća u disanju i nove sofisticirane tehnike i uređaje. Dosadašnje tehnike i uređaje propisala je ASA (Američko ...udruženje anesteziologa) kao praktične smjernice u obradi poteškoća u disanju, iste su objavljene 1992., revidirane 1993. i ažurirane 2003. godine. Prema ASA tehnike za obradu poteškoća u disanju podijeljene su na tehnike za poteškoće pri intubaciji i poteškoće pri ventilaciji. Budna fiberoptička intubacija kao tehnika izbora u obradi poteškoća u disanju propisana je dokumentom Svjetske zdravstvene organizacije o sigurnosti bolesnika u operacijskoj dvorani. Konvencionalne tehnike intubacije koriste direktnu vizualizaciju. Nova generacija uređaja ne zahtijeva direktnu vizualizaciju glasnih žica pri postavljanju endotrahealnog tubusa. Oni omogućavaju bolju vizualizaciju i uspješnu endotrahealnu intubaciju putem indirektne laringoskopije. Novi uređaji za intubaciju, kao video laringoskop, olakšavaju endotrahealnu intubaciju indirektnom vizualizacijom struktura grla bez premještanja oralne, faringealne i laringealne osi bolesnika s abnormalnostima vratne kralježnice. Video laringoskopi kao V-Mac i C-Mac, Glide skop, McGrath, Airway skop, Aertracq, Bonfils i Bullard lako su dostupni na tržištu. Naprave za disanje su svjetleće sonde i endotrahealni vodiči (ili vodiči endotrahealnog tubusa). Zaključak ovog osvrta je da se primjena ovih uređaja može lako naučiti. Tehnika indirektne laringoskopije već se koristi u obradi poteškoća u disanju, kao i u svakodnevnoj anesteziološkoj praksi.
OZLJEDE DIŠNOG PUTA KOD TRAUME DIŠNOG PUTA SHIRGOSKA, BILJANA; NETKOVSKI, JANE; KIKERKOV, IGOR
Acta medica Croatica,
11/2018, Volume:
72, Issue:
Suplement 1
Journal Article
Open access
Bolesnici s ozljedama gornjeg dišnog puta moraju biti tretirani kao bolesnici s teškim dišnim putem, u predbolničkom i bolničkom okruženju. Upravljanje dišnim putem uključeno je u predbolničku skrb i ...naprednu skrb. Cilj ovog rada je prikazati klinička opažanja koja se odnose na liječenje dišnog puta u bolesnika s ozljedama gornjeg dišnog puta, uključujući klinički pristup traumatiziranim gornjim dišnim putovima, poteškoće u uspostavljanju dišnog puta kod takvih pacijenata, defi niranje neuspjelog dišnog puta, algoritam za neuspjeli dišni put, predviđanje i odlučivanje. Klinički pristup gornjem dišnom putu je prvi korak koji kliničari obično rade. Traumatizirani dišni put zahtijeva istu procjenu predviđanja teškoća pri tretmanu, koji koristimo i za procjenu netraumatiziranog dišnog puta. Teškoće u uspostavljanju dišnog puta kod bolesnika s traumom su: poteškoće u laringoskopiji i intubaciji, otežana ventilacija pomoću maske i poteškoće u upotrebi supraglotičkih uređaja. Kod pacijenata s ozbiljno traumatiziranim gornjim dišnim putem neophodna je jasna defi nicija zatajenja uspostavljanja dišnog puta, kao i akcijski plan koji će nakon toga slijediti. Prema smjernicama Diffi cult Airway Society za upravljanje neočekivanom teškom intubacijom kod odraslih, neuspješnom intubacijom se smatra nakon tri neuspjela pokušaja iskusnog anesteziologa ili nakon jednog neuspjelog pokušaja iskusnog anesteziologa u kombinaciji s nemogućnošću održavanja dovoljne zasićenosti kisikom. Ponovljeni pokušaji intubacije nose rizik od traumatizacije već traumatiziranog gornjeg dišnog puta. Vrijeme i sposobnost jasnog razmišljanja u ovoj situaciji ograničeni su pa se u tim situacijama treba koristiti DAS-ovim algoritmom. S druge strane, postoji puno propalih algoritama dišnog puta koje su propisala nacionalna stručna društva. Ono što je najvažnije u tim algoritmima i u svima isto, jest predviđanje i donošenje odluka. Odluke su vođene s obzirom na to ima li dovoljno vremena za razmatranje alternativa. Ako se u bilo koje vrijeme ne može intubirati i ne može dati kisik, nastaje scenarij CICO (ne može se intubirati, ne može se oksigenirati) i jedino rješenje je otvaranje prednjeg pristupa vratu (FONA). Odgovarajuće je pokušati brzo postaviti laringealnu masku (LMA) istovremeno s pripremanjem za FONA. Pokušaj postavljanja LMA ne smije odgoditi inicijaciju konačnog dišnog puta i mora se učiniti paralelno s pripremama za FONA. Razlozi za tešku FONA mogu biti unutarnje ili otvorene ozljede vrata. Teškoće vezane uz povredu u takvim situacijama su iskrivljeni ili poremećeni dišni put. Krikotireoidna membrana može biti dostupna ili ozlijeđena. U takvoj situaciji rješenje za uspostavu dišnog puta je traheotomija.
The study included 30 patients who received general anaesthesia due to chronically inflammatory disease of the middle ear.The aim of the study was determination of plasma level of NO if we use sodium ...nitroprusside (SNP) as a hypotensive agent and the correlation between plasma level of NO and mean arterial pressure (MAP).Material: 30 patients were divided in two groups: 15 patients received general anaesthesia with continuous intravenous infusion of sodium nitroprusside as a hypotensive agent and 15 patients received general anaesthesia without hypotensive agent.The level of MAP during hypotensive anaesthesia was between 60 and 70 mmHg (8-9kPa).Method: enzymatic method according to Conrad.The results have shown that general anaesthesia with continuous intavenous infusion of SNP produces higher plasma level of NO than plasma level of NO in patients who received general anaesthesia without hypotensive agent. The type of correlation between NO and MAP is negative, which means that if the level of MAP decreases, the level of NO increases.
PDF
