Grof Krsto (Kristofor) Frankapan sa suprugom Apolonijom Lang je za trajanja uzništva u Veneciji pripremio i dao 1518. tiskati Njemačko-rimski brevijar u kojem se nalaze i njihovi obiteljski grbovi. ...Krstina nećakinja, Katarina Frankapan, je u suradnji sa svojim ispovjednikom Nikolom Dešićem priredila 1560. molitvenik Raj duše u kojem je otisnut grb istovjetan Krstinom u Njemačko-rimskom brevijaru. Tijekom restauratorskih i konzervatorskih radova devedesetih godina 20. st. na crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Sveticama kraj Ozlja, otkrivene su freske nastale oko 1541., na kojima su i tri grba istovjetna onima frankapanskim u molitvenicima. Heraldičari, povjesničari, jezikoslovci i povjesničari umjetnosti nisu uspijevali razriješiti donja polja tog četvorenog grba...
Avtor obravnava Oratio ad principem et senatum Venetum, ki jo je govoril član kranjske plemiške družine Janž Ravbar (Ioannes Rauber, pomotoma natisnjen kot Rebler) leta 1507 pred dožem in beneško ...Sinjorijo. Tja je bil poslan v delegaciji, ki jo je tja napotil cesar Maksimilijan I. Govornik naj bi v nastopnem govoru pridobil beneško republiko, da bi dovolila cesarju prehod s številnim oboroženim spremstvom čez svoje ozemlje na poti na kronanje v Rim, še posebej pa, da bi se odrekla zvezi s Francozi in sklenila novo zavezništvo s cesarjem. Gre za lep primer skrbno zasnovane in spretno formulirane, retorično ambiciozne ciceronske oracije renesančnega diplomata. Posebej zanimiv je odstavek s hvalnico Germanov, ki se za razliko od tedanje tradicije ne sklicuje na Tacitovo Germanijo, temveč s citati iz Cezarja slavi sočasne Germane, zlasti Maksimilijana I. in Sveto rimsko cesarstvo nemškega naroda v antitezi z (neimenovanimi) Galci-Francozi. Dodana sta edicija latinskega teksta in slovenski prevod.
Korpus dvoglasnih napjeva jednostavnog višeglasja iz hrvatskih regija obuhvaća relativno veliku skupinu od oko stotinu napjeva, od čega najveći dio pripada ciklusima dvoglasnih misa čiju kontinuiranu ...prisutnost pratimo u glazbeno-liturgijskim knjigama obalnog područja sve do kraja 18.-19. stoljeća.
Ovaj je rad nastao kao nastavak istraživanja i preliminarnog inventara izvora što ga je 1993. objavio Rudolf Flotzinger, a cilj mu je predstaviti konkretne notne primjere odabranih napjeva u svjetlu novih komparativnih spoznaja.
Nakon uvida u historiografiju pojma tzv. «jednostavnog višeglasja», autorica posebnu pažnju posvećuje novoj analizi dvaju najstarijih primjera iz Hrvatske: zadarskom Sanctusu iz 13. stoljeća u svjetlu nove sondaže njegova tropa, te skupini od pet napjeva Benedicamus domino iz dominikanskog samostana u Starom Gradu (otok Hvar) nalazeći konkretne argumente za smještanje ovih napjeva u kontekst srodnih talijanskih izvora «polifonie semplice».
Primjeri misnih stavaka iz samostana benediktinki u Cresu, te napjevi iz kantuala franjevačkog samostanu u Zadru (Divnić) iz 17. stoljeća potvrđuju tezu da je očiti razlog tako dugog trajanja srednjovjekovnog načina gradnje dvoglasnog stavka upravo u sociološkom konktestu kojemu ovi napjevi pripadaju. Naime, monastičke zajednice franjevaca, dominikanaca i benediktinaca namjerno su njegovale i stvarale nove napjeve vjerne starom srednjovjekovnom načinu gradnje stavka, prilagođujući time repertoar napjeva interpretativnim dosezima sredine u kojoj i za koju su nastajali.
PDF
