Tendinopatija Ahilove tetive sindrom je prenaprezanja sustava za kretanje koji se očituje
bolnošću i oteklinom u Ahilovoj tetivi i/ili oko nje te dovodi do smanjenja ili nemogućnosti
obavljanja ...željenih radnih i/ili sportskih aktivnosti. U posljednjih je tridesetak godina učestalost
pojavljivanja tendinopatije Ahilove tetive u porastu zbog sve češćeg sudjelovanja ljudi u
sportskim aktivnostima, no valja naglasiti da se u trećini slučajeva javlja u ljudi koji se ne bave
nikakvom fizičkom aktivnošću. Istraživanja su pokazala da u podlozi ovog stanja leži degenerativni,
a ne upalni proces. Predisponirajući čimbenici nastanka tendinopatije Ahilove tetive
mogu biti ili direktno vezani uz osobu (tzv. unutarnji) i tada je najčešće riječ o nepovoljnim
anatomskim značajkama donjeg ekstremiteta, ili indirektno vezani uz osobu (tzv. vanjski)
među kojima su najčešće pogreške u treningu i nošenje neprimjerene obuće. Za postavljanje
dijagnoze od najveće su važnosti temeljita anamneza i klinički pregled. Od slikovnih se metoda
savjetuje načiniti ultrazvuk, dok se magnetska rezonancija savjetuje samo u slučaju neuspjelog
inicijalnog liječenja. Cilj ovog rada jest uputiti na suvremene smjernice neoperacijskog i kirurškog
liječenja neinsercijske tendinopatije Ahilove tetive. Neoperacijsko liječenje uvijek valja
započeti ekscentričnim vježbama, a ako se nakon dvanaestotjednog programa ne postigne zadovoljavajući
rezultat, tada se savjetuje primijeniti neku drugu metodu neoperacijskog liječenja.
Kirurško je liječenje potrebno u 25 do 45,5 % bolesnika koji nakon provedenog neoperacijskog
liječenja nisu zadovoljni ishodom. Danas raste popularnost minimalno invazivnih
kirurških postupaka koji omogućuju bržu rehabilitaciju, manji morbiditet i brži povratak svakodnevnim
aktivnostima u odnosu na standardni kirurški postupak.
Sindromi prenaprezanja sustava za kretanje čest su zdravstveni problem, i to poglavito u populaciji sportski aktivnih osoba. Istraživanja provedena tijekom proteklih desetak godina pokazala su da ...osnovicu nastanka sindroma prenaprezanja čine degenerativne promjene, a ne upalne kako se prije mislilo. Iako se mogu javiti na različitim mjestima sustava za kretanje, ipak se sindromi prenaprezanja najčešće javljaju na tetivama. Cilj ovog rada jest uputiti na suvremene smjernice liječenja sindroma prenaprezanja uz napomenu da je osobita pozornost pritom dana prikazu programa liječenja najčešćih tendinopatija (skakačko koljeno, tendinopatija Ahilove tetive te lateralni epikondilitis) ekscentričnim vježbama. Razlog tomu jest što se izvođenjem ekscentričnih vježbi u svrhu liječenja tendinopatija postižu izvrsni rezultati pa se stoga često i predlažu kao metoda izbora.
Uzroci upala Ahilove tetive u životinja mogu biti traumatske i atraumatske prirode. Patološke promjene u smislu upale mogu se dogoditi na čitavoj tetivi, bilo na prijelazu prema mišiću, na samoj ...ovojnici bilo na hvatištu Ahilove tetive za petnu kost. Etiologija upalnog procesa u samoj tetivi raznovrsna je, najčešće je traumatske, odnosno mikrotraumatske, metaboličke i, rjeđe, infektivne prirode. Djelovanjem različitih čimbenika, poput citokina interleukina-1, prostaglandina, dušikova oksida i metaloproteinaza, nastaje degradacija stanične i vlaknaste strukture tetiva. Degradacija je okarakterizirana kao slabljenje biomehaničkih svojstava tetive te smanjenje elastičnosti uz povećanu plastičnost i krutost te promjene u gustoći i debljini kolagenih vlakana koja postaju tanja. Nastaju promjene u sastavu i omjeru kolagena te izgledu vlakana karakteristične za tendinopatije. Poznavanje etiologije i čimbenika nastanka upale Ahilove tetive u životinja važno je za pravodobno prepoznavanje znakova upale, sprečavanje nastanka kroničnog oblika upala i njihovo liječenje. Za uspješno i brzo liječenje upale tetive liječenje treba započeti u što ranijoj fazi. Ako upalno stanje traje, nastaju oštećenja, a upala prelazi u subakutni ili kronični oblik. U slučaju da upala prelazi na hvatište tetive, nastaje upalno stanje ‒ entezitis. Tkivo takve tetive je degenerativno promijenjeno i slabije opskrbljeno krvlju. Uz nakupljanje stranih tvari, poput kalcijevih soli, stvaraju se kalcifikati. Tetiva gubi svoju karakterističnu histološku građu i biomehanička svojstva, a svaki pokret postaje izvor bola. U ovom je radu sažeto prikazana problematika tendinopatija Ahilove tetive u životinja.
Bisfenol A (BPA) poznat je spoj s estrogenskom aktivnošću koji se u tonama proizvodi širom svijeta. Obilno se koristi kao sastavni dio ambalaže za hranu, u koju često migrira i pojavljuje se kao ...onečišćivač u okolišu. Namjera ovog istraživanja bila je procijeniti učinke bisfenola A na tetive, zatim procijeniti promjene koje se na tetivama mogu uočiti nakon prestanka izloženosti bisfenolu A te analizirati oporavak tetiva nakon primjene plazme obogaćene trombocitima. U tu je svrhu metodom slučajnog izbora 16 životinja podijeljeno u jednu od eksperimentalnih skupina: kontrolnu skupinu, skupinu izloženu BPA (tijekom 4 mjeseca), skupinu kod koje je nakon izloženosti povučen BPA (2 mjeseca izložena BPA i dva mjeseca bez BPA) i skupinu koja je dobila plazmu obogaćenu trombocitima - PRP (2 mjeseca izložena BPA zatim, nakon što je BPA povučen, primijenjeno je liječenje PRP-om tijekom 2 mjeseca). Na kraju liječenja učinjena je biopsija Ahilove tetive. Uzorci su analizirani optičkom i elektronskom mikroskopijom te imunohistokemijskim metodama. Uporaba histopatologije bila je temeljni alat za procjenu tetive nakon izlaganja bisfenolu A. Rezultati su pokazali da je nakon uklanjanja BPA došlo do oporavka od uzrokovanih lezija, s redukcijom kolagenih vlakana tipa III i procesima vaskularizacije tetive, a u skupini u kojoj je primijenjen PRP oporavak od nastalih lezija bio je gotovo potpun i imunocitokemijski test na kolagena vlakna tipa III bio je negativan. Pokazalo se da su tetive, nakon izlaganja BPA bile oštećene, ali da su lezije nakon uklanjanja BPA bile djelomično reverzibilne. Primjena PRP-a dovela je do oporavka od lezija na tetivama i nestanka bilo kakvih znakova upale.
Juvenilni spondiloartritis (jSpA) skupina je multifaktorskih bolesti u kojima dolazi do poremećenog
međudjelovanja imunosnog sustava i čimbenika okoliša u ljudi s predisponirajućim genotipom, što ...dovodi do upale i
strukturnih oštećenja ciljnog tkiva. Prvi simptomi jSpA rijetko su povezani s kralježnicom, a češće se javljaju nesimetrični
oligoartritis zglobova donjih ekstremiteta, daktilitis i periferni entezitis. Postoje brojni kriteriji za klasifi kaciju
jSpA, no većina pedijatrijskih reumatologa danas se koristi kriterijima Međunarodne lige reumatoloških udruženja
(ILAR) prema kojima je najveći broj bolesnika s artritisom i entezitisom ili artritisom ili entezitisom uz još dvije ili više
od karakteristika poput bolnosti sakroilijakalnih zglobova na dodir i/ili bolnosti kralježnice zbog upalnog procesa,
HLA-B27-genotipa, bolesti povezane s HLA-B27-genotipom u jednog ili više rođaka u prvom ili drugom koljenu,
uveitisa te muškog spola uz više od osam godina života, svrstan u podskupinu juvenilnog idiopatskog artritisa (JIA)
koju nazivamo artritis pridružen entezitisu (ErA). Sukladno tomu, dijagnoza bolesti postavlja se uglavnom na temelju
kliničke slike i anamnestičkih podataka; od laboratorijskih pretraga potrebno je odrediti antinuklearna antitijela
(ANA), reumatoidni faktor (RF) te HLA-tipizaciju kako bi se utvrdila prisutnost HLA-B27, B7 i/ili DR4-genotipa. S
obzirom na to da velik broj bolesnika ima i supkliničku upalu crijeva, preporučljivo je provjeriti i fekalni kalprotektin.
Ako postoje simptomi perifernog entezitisa, potreban je pregled muskuloskeletnim ultrazvukom s osnaženim doplerom
(PDUS), a pri znakovima zahvaćenosti kralježnice radiografsko snimanje te magnetska rezonancija (MR) s kontrastnim
sredstvom. Najveći broj djece s jSpA-om liječi se fi zikalnom terapijom i nesteroidnim protuupalnim lijekovima
(NSAIL), dok se refraktorni oblici periferne bolesti mogu liječiti sintetskim lijekovima koji utječu na tijek bolesti
(DMARD), poput sulfasalazina. Kada bolest zahvati i kralježnicu, potrebno je liječenje biološkim DMARD-ovima
poput adalimumaba, infl iksimaba i etanercepta. Usprkos mnogim
Rupture Ahilove tetive liječe se raznim operacijskim metodama, ali i konzervativnim postupcima. Operacijske tehnike primjenjivane posljednjih godina nastoje smanjiti operacijsku traumu, no malo je ...podataka u literaturi o kasnim rezultatima takvog liječenja. Umjesto perkutane tehnike odlučujemo se za manju inciziju radi vizualizacije aproksimacije rupturiranih krajeva tetive. Cilj studije bila je analiza kasnih rezultata liječenja rupture Ahilove tetive modificiranim perkutanim šavom. Primijenjena je manja incizija dužine oko 1-1,5 cm lateralno u visini mjesta rupture, a šav je postavljen dalje perkutano. Analizirani su rezultati u svih bolesnika operiranih tim načinom na odsjeku Plastične kirurgije Opće bolnice Karlovac u dvogodišnjem razdoblju (1.1.2001. - 31.12.2002.). Uvršteni bolesnici zadovoljavali su kriterij minimalnog praćenja od 6 mjeseci. Rezultati su procijenjeni ocjenskom ljestvicom po Trillatu. Dob bolesnika bila je od 29 do 42 godine, prosječno 36,6 godina, a razdoblje praćenja bilo je od 7 do 16 mjeseci, prosječno 11,2 mjeseci. Prema ocjenskoj ljestvici po Trillatu devetoro (81,8%) bolesnika je zadovoljavalo kriterije za "odličan" rezultat, dok ih je dvoje (18,2%) bilo u skupini "dobar" rezultat. Primijenjena tehnika na našem uzorku bolesnika dala je odlične rezultate, pa joj dajemo prednost u odnosu na druge tehnike. Uzorak je još malen, pa bi bilo korisno prikupiti podatke iz veće skupine bolesnika uz duže razdoblje praćenja.
Provider: - Institution: University of Rijeka. Faculty of Medicine. Department of Orthopedics and Physical Medicine. - Data provided by Europeana Collections- Cilj. Uzimajući u obzir dosadašnje ...metode operativnog liječenja i dugotrajnost postoperativnog oporavka, cilj ovog istraživanja bio je potvrditi mogućnost uvođenja potpuno nove operativne tehnike liječenja Haglundove bolesti. Namjera je da se uvođenjem ultrazvučno vođene operativne tehnike liječenja Haglundove bolesti postigne preciznija resekcije kalkaneusa i brži postoperativni funkcionalni oporavak.
Metode. U istraživanje je uključeno 63 ispitanika podijeljenih u tri jednake skupine. Ultrazvučno asistirana operativna tehnika je uspoređivana s dosadašnjim operativnim tehnikama liječenja Haglundove bolesti, endoskopskom i klasičnom otvorenom operativnom tehnikom. Usporedba među grupama je vršena nizom funkcionalnih testova radi određivanja brzine postoperativnog oporavka, te mjerenjima rendgenoloških i ultrazvučnih snimaka radi određivanja preciznosti resekcije kalkaneusa.
Rezultati. Rezultati funkcionalnih testova pokazuju statistički značajno brži oporavak ultrazvučno asistirane i endoskopske operativne tehnike nad klasičnom otvorenom operativnom tehnikom na razini značajnosti od p<0,05, dok se ultrazvučno asistirana tehnika pokazala statistički značajno boljom nad endoskopskom tehnikom u postoperativnom vremenu korištenja štaka. Rezultati ultrazvučnog mjerenje veličine resekcije Haglundova deformiteta pokazuju da se ultrazvučno asistiranom operativnom tehnikom postiže najpreciznija resekcija kalkaneusa uz najmanji broj rezidua i recidiva.
Zaključci. Ultrazvučno vođena operativna tehnika liječenja Haglundova bolesti se može uvesti u kliničku praksu kao jedna od kirurških mogućnosti liječenja Haglundove bolesti, a s obzirom na dobivene rezultate njena primjena može ubrzati postoperativni funkcionalni oporavak i smanjiti postotak nedovoljnih resekcija.- Objective: Taking into account the current operative methods of treatment and duration of postoperative recovery, the aim of this study was to verify the possibility of introducing a completely new surgical technique for treating Haglund’s disease. The aim was to prove that the introduction of ultrasound guided operative technique for Haglund’s disease could achieve more precise resection of the calcaneus and accelerate postoperative functional recovery.
Methods: The study included 63 patients divided into three equal groups. Ultrasound assisted surgical technique was compared with current operative techniques for treating Haglund’s disease, endoscopic and conventional open surgical technique. Comparison between groups was performed by a series of functional tests to determine the rate of post-operative recovery, and measurements of plain radiographs and ultrasound images to determine the accuracy of calcaneus resection.
Results: Results of functional tests showed significantly faster recovery in group of patients operated by ultrasound-assisted and endoscopic operative technique over conventional open surgical technique at a significance level of p <0.05, while the ultrasound assisted technique showed statistically significant improvement over the endoscopic technique in postoperative time using crutches. Results of ultrasound measurement of the size of the resection of Haglund’s deformity showed that ultrasound assisted surgical technique achieves most accurate resection of calcaneus with the smallest number of residues and relapse.
Conclusions: Ultrasound assisted operative technique for treating Haglund’s disease can be introduced into clinical practice as one of the surgical treatment options for Haglund’s disease, and considering the results of its application, postoperative functional recovery could be accelerated and ultrasound assisted technique could reduce the percentage of inadequate resections.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Cilj: Utvrditi najoptimalniji model liječenja ruptura Ahilove tetive kroz pregled znanstvene literature u dostupnim bazama podataka.
Metode: Pretraga je izvršena unutar tri baze podataka, uključujući ...PubMed, ReserchGate i Web of Science, a nakon eliminacije članaka prema unaprijed postavljenim kriterijima odabrano je pet randomiziranih studija za pristup daljnjoj analizi.
Rezultati: Studije obuhvaćaju 484 pacijenta s rupturom Ahilove tetive, od čega ih je 244 podvrgnuto kirurškom, a preostalih 240 neoperativnom liječenju. Rezultati različitih testiranja pokazali su kako kirurški pristup ima manji rizik od ponovne rupture, u čijoj se skupini pacijenata ponovna ruptura dogodila u 3,27% slučajeva, dok je kod nekirurške skupine ovaj udio iznosio 9,58%. Međutim, u kirurškoj skupini zabilježene su i veće komplikacije, najčešće povezane s infekcijama i stanjem mekog tkiva. Što se tiče funkcionalnih ishoda, većina studija nije pronašla statistički značajne razlike među skupinama kada su u pitanju snaga, raspon pokreta, opseg potkoljenice ili Leppilahti rezultat.
Zaključak: Kirurški pristup liječenju ruptura Ahilove tetive se pokazao sigurnom metodom s odličnim kliničkim i funkcionalnim ishodom koji omogućuje raniji povrat aktivnostima te bolju kvalitetu života u usporedbi s neoperativnim liječenjem.
Sindromi prenaprezanja na potkoljenici i stopalu Smerdelj, Miroslav; Madjarević, Mladen; Oremuš, Krešimir
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
01/2002, Volume:
52, Issue:
4
Conference Proceeding
Open access
U radu autori opisuju i objašnjavaju nastanak bolnih sindroma u području potkoljenice i stopala, vezanih uz profesiju odnosno sportsku aktivnost. Iznose se zapažanja i iskustva iz svakodnevne ...liječničke prakse, a i podaci iz novije medicinske literature. Značenje se daje liječenju koje je obično konzervativno, a od kirurških metoda naglasak se daje na nove manje invazivne metode. U radu su opisani najčešći sindromi prenaprezanja u području potkoljenice kao što su trkačka potkoljenica, sindrom stražnjega tibijalnog mišića, kronični sindrom prednjega fascijalnog prostora, sindrom prenaprezanja Ahilove tetive, entezitis Ahilove tetive, retrokalkanearni burzitis te ruptura Ahilove tetive. U području stopala opisani su kao najčešći sindromi prenaprezanja plantarni fascitis, tendinitis stražnjega tibijalnog mišića, tendinitis dugog fleksora palca, tendinitis ekstenzora prstiju i prednji i stražnji sindrom sraza gornjeg nožnoga zgloba.
PDF
