U Istanbulu, gradu koji je neporecivo određen vodenim površinama, brodovi su etnografski teren u okviru kojega se mogu promatrati različiti procesi stvaranja zajednica. Istražujući vrijeme provedeno ...na brodu na putu prema znamenitim Prinčevim otocima, koji se nalaze nedaleko Istanbula, u članku se istražuje kako različita shvaćanja vremena i temporalnosti među stalnim i povremenim stanovnicima otoka (tj. onima koji tamo žive i zimi i ljeti, odnosno samo ljeti) definiraju njihov odnos prema otocima i utječu na njega. Na primjer, do koje mjere svakodnevne prakse prilagodbe vremena – kao što su čekanje broda ili predviđanje njegova kašnjenja – odražavaju različite načine pripadnosti otocima? Uzevši u obzir specifičan demografski sastav Prinčevih otoka te predodžbu o njima kao o neturskom/nemuslimanskom prostoru koji nastanjuju Židovi, Grci i Armenci, u ovom se članku istražuje kako pristup urbanoj mobilnosti dovodi do (ra)stvaranja nacionalnog jedinstva. Točnije, u članku se buka, zvuk i slušanje shvaćaju kao specifični etnografski podaci te se istražuje kako oni dovode do izražavanja (i/ili ušutkavanja) različitosti i raznolikosti nemuslimana u Istanbulu. Tako se – istražujući opipljive aspekte (provođenja) vremena na putu, što stanovnici otoka često shvaćaju kao diskriminatorno – daje etnografski gust opis “stigmatizacije” Prinčevih otoka u turskom nacionalnom i javnom imaginariju.
Rad je usredotočen na događaje iz povijesti armenskog naroda u XIX. stoljeću i početkom XX. stoljeća. Da bi se ti događaji mogli razumjeti, važno je pojasniti vezu između armenskog naroda i ...kršćanstva. Stoga se u prvom dijelu ukratko izlažu nastanak, ustroj, nauk i vjerski običaji Armenske Apostolske Crkve. Drugi dio posvećen je Armenskoj Katoličkoj Crkvi, odnosno uniji s Rimom, te posebno redovničkoj družbi Mhitarista i njihovu doprinosu hrvatskoj kulturi putem djelovanja Mhitarističke kongregacije u Beču. U trećem, središnjem dijelu rada prikazani su događaji vezani uz genocid nad Armencima, posebno hamidijski pokolj (1894.-1896.) te veliki pokolj (armenski holokaust, 1915.-1919.). U završnom dijelu donosi se osvrt na prešućivanje genocida nad Armencima u onodobnom hrvatskom tisku te o tome kako su ipak do danas ostale sačuvane veze između Armenaca i Hrvata, ponajprije zahvaljujući Dubrovčanima i sv. Vlahu.
O ARMENSKO-HRVATSKIM KONTAKTIMA LUPIS, Vinicije B
Društvena istraživanja,
04/2009, Volume:
18, Issue:
1-2 (99-100)
Web Resource
Open access
Dubrovnik je kao važno trgovačko središte između Istoka i Zapada
bio stjecištem različitih naroda i kultura. Među brojnim strancima
u Dubrovniku su boravili i Armenci. Posebna poveznica
Dubrovnika i ...Armenije jest i kult gradskoga zaštitnika sv. Vlaha iz
armenske Sebaste, uz starije gradske zaštitnike sv. Zenobija i sv.
Zenobije, koji potječu iz Male Armenije, kao i kult Četrdeset sv.
mučenika iz Sebaste. Od dubrovačkih Armenaca, većinom trgovaca,
u povijesti je ostala zabilježena kao najpoznatija osobnost
Giura Baglivija – Armena. Dubrovčanin, nadbiskup Rajmund
Jelić, bio je vjerskim poglavarom početkom XVIII. stoljeća katoli-
čkih Armenaca u Maloj Aziji i dopisivao se je s opatom Mehitarom
– utemeljiteljem katoličkog armenskoga reda mehitarista.
Najvažnija poveznica Armenaca i Hrvata je isusovac Josip Marinović
iz Perasta; on je napisao prvu povijest Armenaca na Zapadu,
položivši tako temelj suvremenom istraživanju armenske
povijesti u Europi. Dubrovčani su tijekom XIX. i početka XX. stolje-
ća održavali kontakte s Armencima, pa tako 1902. nadbiskup
Sebaste dolazi u Dubrovnik. Zanimanje Dubrovčana za rodni
grad svojega zaštitnika je konstantno, i traje do naših dana,
svjedočeći o neprekinutoj duhovnoj vezi koja spaja hrvatski i
armenski narod.
