Nealkoholna masna bolest jetre (engl. non-alcoholic fatty liver disease, NAFLD) najčešća je kronična bolest jetre, a povezana je sa sustavnim promjenama imunosnog odgovora koje potiču progresiju u ...nealkoholni steatohepatitis (NASH), cirozu jetre i razvoj hepatocelularnog karcinoma. Glavni rizični čimbenici za razvoj NAFLD-a jesu komponente metaboličkog sindroma, pretilost i šećerna bolest, koje su poznati rizični čimbenici za razvoj infekcija. Međutim, sve je više podataka o povezanosti NAFLD-a s bakterijskim infekcijama, neovisno o ostalim komponentama metaboličkog sindroma. Kod bolesnika s NAFLD-om opisane su češće rekurirajuće bakterijske infekcije, uroinfekcije, bakterijemije gastrointestinalnog ishodišta, enterokolitis Clostridoides difficile, kao i teža klinička slika i nepovoljni ishod pneumonije. Rastuća prevalencija NAFLD-a i NASH-a zahtjeva nove terapijske i profilaktičke pristupe bazirane na boljem razumijevanju imunopatogeneze bakterijskih infekcija u ovoj skupini bolesnika.
Koža je barijera koja je kolonizirana apatogenim bakterijama koje ograničavaju invaziju i rast patogenih bakterija. Najčešće bakterijske infekcije kože jesu piodermije uzrokovane beta hemolitičkim ...streptokokom (BHS) ili zlatnim stafilokokom (SA). Impetigo je površinska infekcija kože najčešće djece predškolske dobi uzrokovana BHS ili SA. Terapijski pristup ovisi o broju i veličini kožnih promjena. Apsces kože zahtjeva inciziju, evakuaciju gnoja, a ponekad i antimikrobnu terapiju. Folikulitis, furunkul i karbunklu su infekcije folikula dlake u pravilu uzrokovane SA koje se razlikuju u opsežnosti inflamacije. Erizipel i celulitis se patohistološki razlikuju po dubini zahvaćene kože, a klinički po izgledu i morfologiji kožnih lezija. Promjenama na koži prethode sistemske manifestacije infekcije. Etiološka dijagnoza erizipela/celulitisa rijetko se uspije postaviti. Osim BHS i SA i neke druge bakterije mogu uzrokovati celulitis, ali u nekim posebnim situacijama. Dijagnoza erizipela/celulitisa postavlja se na temelju kliničke slike. No, u pravilu se ne može uočiti klinička razlika između streptokokne i stafilokokne infekcije kože. Od značaja je na vrijeme prepoznati nekrotizirajuće infekcije mekih česti koje zahtjevaju brzi kiruški tretman. Liječenje erizipela/celultiisa podrazumijeva antimikrobnu terapiju u trajanju od 10 dana, a ponekad i duže. U osoba s ponavljajućim erizipelom/celulitisom potrebno je nakon uspješno provedenog liječenja provoditi odgovarajuće preventivne mjere koju uključuju odgovarajuće higijenske mjere, liječenje popratnih čimbenika rizika, eradikaciju potencijalnog kliconoštva, a u nekim slučajevima i profilaktičku primjenu antibiotika. Celulitis orbite je ozbiljna bolest koja može izazvati ozbiljne komplikacije te ga je potrebno razlikovati od preseptalnog celulitisa koji je blaga bolest. Perianalni apsces zahtijeva neodgodivu kirušku drenažu te ponekad i antimikrobnu terapiju.
Azitromicin je vrlo brzo nakon dolaska u široku kliničku uporabu našao istaknuto mjesto u liječenju različitih bakterijskih infekcija, osobito u respiratornom sustavu. S vremenom je rastao broj ...istraživanja koja su utvrdila važne imunomodulatorne učinke makrolida, što je znatno proširilo indikacijsko područje azitromicina, makrolida koji u odnosu prema drugim makrolidima ima brojne komparativne prednosti. Za razliku od kratkotrajnog propisivanja azitromicina kao antimikrobnog agensa, njegovo se imunomodulatorno djelovanje očituje tek tijekom dugotrajne, višemjesečne kontinuirane primjene. Ovaj tekst kratak je osvrt na primjenu azitromicina u kroničnim respiratornim bolestima u kojima se djelovanje tog lijeka temelji upravo na njegovim imunomodulatornim učincima.
Helicobacter (H.) pylori uzročnik je jedne od najčešćih kroničnih bakterijskih infekcija u ljudskoj populaciji, prisutne u svim zemljama u svijetu. Incidencija infekcije bakterijom H. pylori teško se ...može izravno utvrditi, jer akutna infekcija ima vrlo malo karakterističnih simptoma ili ih uopće nema. Planocelularni karcinom je najčešći karcinom grkljana koji čini 95% svih karcinoma grkljana. U čimbenike rizika za razvoj karcinoma grkljana ubrajaju se cigaretni dim i alkohol te infekcija humanim papilomavirusima. H. pylori je dokazan kao jedan od uzročnika karcinoma grkljana, ali nigdje nije jasno opisan rezervoar te bakterije s obzirom na to da je u nekoliko članaka dokazano nepostojanje bakterije H. pylori u zdravoj sluznici grkljana. Svrha našega rada bila je ispitati istodobnu prisutnost bakterije H. pylori u karcinomu grkljana i želucu. Kod 51 bolesnika s karcinomom grkljana učinjena je ezofagogastroskopija s uzimanjem uzoraka sluznice iz antruma i korpusa želuca te iz područja karcinoma grkljana za analizu na H. pylori pomoću lančane reakcije polimeraze i patohistološkom metodom. U tkivu karcinoma grkljana dobiveni su pozitivni rezultati testova na H. pylori istodobno s pozitivnim testom na H. pylori u području želuca, što upućuje na migraciju bakterije iz želuca u područje grkljana. U određenom broju ispitanika dobiveni su pozitivni rezultati testova na H. pylori u području karcinoma grkljana s negativnim testom na H. pylori u sluznici želuca, što upućuje na moguću migraciju bakterije iz usne šupljine. Iz nalaza se može zaključiti da je H. pylori prisutan u području karcinoma grkljana te da je njegov prijenos moguć i uzlaznim i silaznim putem iz usne šupljine i želuca.
Otkriće antibiotika smatra se jednim od najvažnijih
otkrića u povijesti medicine. Poslije pedesetak godina
upotrebe antibiotika bakterije su postale rezistentne na
mnoge od njih. U svrhu sprečavanja ...daljnjeg rasta rezistencije
bakterija antibiotike treba propisivati što racionalnije.
Antibiotici nisu ni antipiretici ni antivirotici. U rutinskoj ambulantnoj
praksi teško je ili praktički nemoguće odlučiti je li
infekcija uzrokovana bakterijom ili virusom. Kod diferencijalne
dijagnoze treba se poslužiti raspoloživim jednostavnim dijagnostičkim
testovima. U svrhu odabira pravog antibiotika
liječnik treba imati na umu viπe stvari: antibakterijski spektar,
farmakokinetičke osobine, dobru podnoπljivost, farmaceutski
oblik. Najveći dio iz skupine djece s bakterijskim infekcijama
čine dojenčad i djeca mlađa od 5 godina. Kod peroralne terapije
djeci te dobi treba propisati suspenziju. Peroralni
antibiotici koji se najviπe rabe u pedijatriji jesu: penicilini,
cefalosporini, makrolidi, klindamicin, trimetoprim/sulfametoksazol
i u starije djece tetraciklini.
PDF
