Prešernu naj bi se v šoli v Ribnici (1800–1812) zgodilo nekaj, kar ga je zaznamovalo za celo življenje. Prispevek najobširneje doslej predstavi vire za razlage »Prešernovega ribniškega doživljaja« ...ter njihove interpretacije v Prešernovih strokovno-znanstvenih in leposlovnih biografijah. Po njihovem pregledu avtor predlaga še svoj odgovor na vprašanje, kaj travmatičnega se je Prešernu v Ribnici zgodilo.
Iz Liburnije i Kastavštine potekli su brojni vrijedni ljudi koje je životni put odveo daleko od rodnog kraja da bi u nekim novim sredinama stvarali uspješne karijere o kojima se u njihovu zavičaju ...gotovo ništa ne zna. O dvjema takvim osobama, liječnicima istog imena i prezimena, autor je proveo detaljna rodoslovna istraživanja i prikupio mnoštvo podataka koji su rezultirali ovdje prikazanim biografijama kako bi se s njima upoznala šira javnost u njihovu rodnom kraju.
Many hardworking people came from the area of Kastav and Liburnia, whose life journey took them far from their native land and who created successful careers in some new environments, about which almost nothing is known in their homeland. Autor has conducted detailed genealogical research about two such people, two doctors with the same first and last name, and collected a lot of data presented in the biographies so that the public in their native region could get to know them.
Publicist Mihael Kunić slabo je poznat hrvatskoj kulturnoj javnosti. Podrijetlom Slovak, zanimanjem umirovljeni pedagog i školski nadzornik u zemljama Habsburške Monarhije, u Hrvatskoj je boravio u ...posljednjem dijelu svoga života te je, aktivno sudjelujući u društvenom životu Zagreba, Karlovca, Varaždina, ali i u ladanjskom životu hrvatskoga plemstva, osobito u Slavoniji, zabilježio brojne zanimljivosti, danas vrijedne za poznavanje građanske kulture u prvim desetljećima XIX. st. Iz razdoblja njegova života prije dolaska u hrvatske zemlje potječu brojni njegovi radovi na njemačkom jeziku s područja pedagogije, lingvistike, povijesti i hortikulture, a slijedeći i razrađujući vlastitu biografsku metodu, Kunić je i u europskim razmjerima ostvario velik leksikografski pothvat, objavivši višesveščani biografski leksikon znamenitih ljudi Habsburške Monarhije Biographien merkwürdiger Männer der Österreichischen Monarchi e (1805–12). U domaćoj literaturi uglavnom su poznate njegove povijesno-topografske studije i radovi o građanskim, plemićkim i javnim perivojima i parkovnoj arhitekturi, kojima je znatno pridonio poznavanju povijesti vrtne umjetnosti i kulturnih prilika u Hrvatskoj na početku XIX. st., a osim njih, u skladu s prosvjetiteljskim nastojanjima da se opišu životi osoba koje djeluju za opće dobro, objavio je i niz biografskih priloga o istaknutim osobama pretpreporodne Hrvatske i brojne prigodne pjesme kojima je obilježio razna javna i privatna događanja. U radu se, uz povijesni pregled razvoja hrvatske biografistike, razmatraju kriteriji odabira obrađenih osoba u Kunićevu opusu, motivi i okolnosti njegova djelovanja te njegov prinos razvoju ove discipline, s naglaskom na biografiju Josipa Sermagea, u kojoj opisuje svoje metodološke postupke, i krug osoba povezanih sa zagrebačkim Kaptolom kao dijela građanskoga sloja u nastajanju.
Publicist Mihovil Kunić is little known to the Croatian cultural public. Of Slovak origin, by profession a retired educator and school supervisor in the countries of the Habsburg Monarchy, he resided in Croatia in the latter part of his life, actively participating in the social life of Zagreb, Karlovac, and Varaždin, as well as in the country life of the Croatian nobility, especially in Slavonia. He documented numerous interesting facts, now valuable for understanding bourgeois culture in the early decades of the 19th century. Many of his works in the German language on pedagogy, linguistics, history, and horticulture date back to the period before his arrival to the Croatian lands. Following and developing his own biographical method, Kunić achieved a significant lexicographic endeavour on a European scale by publishing a multi-volume biographical dictionary of notable individuals of the Habsburg Monarchy, Biographien merkwürdiger Männer der Österreichischen Monarchie (1805–1812). In Croatian literature, he is mostly known for his historical-topographical studies, along with his works on civic, noble, and public gardens and park architecture, which significantly contributed to the understanding of the history of garden art and cultural conditions in Croatia at the beginning of the 19th century. In line with the Enlightenment efforts to describe the lives of individuals working for the common good, he also published a series of biographical articles on prominent figures of pre-Illyrian Croatia and numerous occasional poems marking various public and private events. The paper provides a historical overview of the development of Croatian biographical studies, discusses the criteria for selecting individuals in Kunić’s opus, the motives and circumstances of his activities, and his contribution to the development of this discipline, with a focus on the biography of Josip Sermage, in which he described his methodological approaches, and the circle of individuals associated with the Zagreb Chapter as part of the emerging bourgeois class.
Straipsnyje pateikiama trumpa B. F. Skinner biografija, jo iškeltos pagrindinės prielaidos apie žmogaus elgesį. Straipsnio gale pateikiamas svarbiausių veikalų sąrašas.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Poljski novinar i autor reportaža Artur Domosławski pokrenuo je 2010. godine, objavom biografije o svojem mentoru i prijatelju Ryszardu Kapuścińskom, buran višemjesečni spor u poljskim nacionalnim ...medijima. U ovome su radu predstavljeni odabrani fragmenti obiju strana navedenoga spora kao argument tezi da je odjek rasprave oko biografije Kapuściński non-fiction u poljskom javnom diskursu polučio potrebu za promišljanjem o dvjema važnim i međusobno povezanim problematikama. Prvo, navedeni su se prijepori pokušali interpretirati kao svojevrstan kulturološki fenomen u čijem je središtu demitiziranje Kapuścińskoga kao priznate nacionalne veličine i neprikosnovena reporterskoga autoriteta. Kritika i tendenciozni napad na navodno kontroverzni Domosławskijev tekst sagledali su se u kontekstu nacionalne potrebe za mitizacijom i heroiziranjem figure Ryszarda Kapuścińskoga, tj. za održavanjem takozvane pozlate na spomeniku neupitno velika i važna autora. Slijedom toga, rad je pokušao pokazati kako revizionistički aspekt Domosławskijeve knjige počiva i na otvaranju refleksije o pravilima kojima se vode suvremeni poljski biografi, tj. o tendenciji nekritičkoga i pristranoga sagledavanja određenih javnih figura. Dok neki smatraju da je Domosławski na neki način revolucionizirao poljsku biografistiku i proširio ovlasti samoga biografa, drugi pak drže da je zlouporabio svoju ulogu te u lošoj namjeri prema svojem mentoru prekršio pravila biografskoga pisanja. Drugo, pokušalo se pokazati kako je Domosławski analizom Kapuścińskijeve specifične poetike u svojoj biografiji rasplamsao već postojeću polemiku o podvojenosti poljske književne reportaže između fikcionalnoga i faktografskoga diskursa. Činjenica da je rasprava Kapuściński non-fiction iznjedrila dva suprotstavljena tabora može se ujedno shvatiti i kao postojanje dviju odvojenih škola mišljenja kad je riječ o »zanatu« pisanja reportaže, vrste koja je, zahvaljujući Kapuścińskom, oslobođena stricte novinarske i publicističke domene i premještena u oblast lijepe književnosti.
In 2010, Polish journalist and reporter Artur Domosławski started a long-running dispute in the Polish national media by publishing a biography about his mentor and friend Ryszard Kapuściński. In this article, selected fragments of both sides of the aforementioned dispute are presented as an argument for the thesis that one of the outcomes of the debate surrounding the biography Kapuściński non-fiction in the Polish public discourse was the need to reflect on two important and interconnected issues. Firstly, the alleged controversies were interpreted as a kind of a cultural phenomenon, in the centre of which was the demystification of Kapuściński as a great national figure and infallible reporter. Harsh criticism and tendentious remarks regarding Domosławski’s allegedly controversial text were analysed in the context of the Polish national need to mystify and heroise the figure of Ryszard Kapuściński, i.e. to maintain the so-called »gilding« on the monument of an unquestionably great and important author. Consequently, the article argues that the revisionist aim of Domosławski’s book was to reflect on the rules by which contemporary Polish biographers are guided, especially taking into account their tendency of approaching certain public figures in uncritical and biased manner. While some believe that Domosławski in some way revolutionised Polish biography and extended the authority of the biographer himself, others claim that he abused his role and broke the rules of biographical writing. Secondly, an attempt was made to show how Domosławski, by analysing Kapuściński’s specific poetics in his biography, contributed to an already existing polemic about Polish literary reportage and its duality between fictional and factual discourse. The fact that the Kapuściński non-fiction dispute gave rise to two opposing sides can also be understood as the existence of two separate schools of thought when it comes to the »craft« of writing literary reportage, a form that has, due to Kapuściński, been moved from the strictly journalistic domain into the realm of literature.
Osim što je slavni engleski pjesnik, John Keats (1795. – 1821.) bio je i student medicine na londonskom sveučilištu. Fotografskim putopisom njegova medicinskog života želimo odati počast ovome ...svestranom čovjeku u povodu dvjestote obljetnice njegove smrti. Ovaj članak, u suradnji s projektom Himetop – topografska baza podataka povijesti medicine (eng. Himetop – The History of Medicine Topographical Database) pokazuje važnost materijalne kulture prateći objekte i mjesta na kojima je pjesnik živio, studirao, radio i prerano umro. Ovo fotografsko putovanje počinje u Londonu, njegovu rodnome mjestu, i nastavlja put kroz mjesta njegova djetinjstva i mladosti – škola u Enfieldu, prebivalište na broju 8 Ulice St. Thomas, Ujedinjene bolnice itd. Nakon što je odustao od medicine kako bi se posvetio poeziji, putopis se nastavlja u Hampsteadu i vodi do Rima gdje je John Keats, zbog tuberkuloze, proveo posljednje mjesece svoga života. Putovanje završava na protestantskom groblju u Rimu gdje je pokopan okružen travom i cvijećem. Materijalne uspomene koje je ostavio, osim što čuvaju uspomenu na njega, imaju značajnu obrazovnu i inspirativnu ulogu za sve, a posebice za ljude koji se bave književnošću i studente medicine.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
PDF
