Članak se bavi temom objavljivanja doktorskih disertacija s kraja 19. i prve polovine 20. stoljeća. Cilj rada je predstaviti rezultate analize na temelju korpusa najstarijih disertacija Sveučilišta u ...Zagrebu izrađenih i obranjenih u razdoblju od 1880. do 1952. godine koje su objavljene u znanstvenim časopisima te zahvaljujući tome do danas ostale vidljive i dostupne za korištenje. Daje se pregled fakulteta i visokih učilišta te se navode neki od uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u to vrijeme. Uvidom u bibliografije doktorskih disertacija Sveučilišta u Zagrebu utvrđeno je da je u navedenom razdoblju stečeno sveukupno 911 doktorata na temelju disertacija, od čega je 371 disertacija objavljena u ukupno 46 časopisa. Uglavnom su se disertacije objavljivale u domaćim časopisima, a najveći broj njih može se pronaći u Veterinarskom arhivu, Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Nastavnom vjesniku i Glasniku Hrvatskog prirodoslovnog društva. Dobivenim rezultatima nastoji se dati uvid u dio povijesti znanstvenog komuniciranja, kao i u okolnosti koje utječu na sustavno prikupljanje i osiguravanje dostupnosti disertacija (knjižne građe s obilježjima sive literature).
Metoda citatne analize jedna je od nenametljivih načina vrednovanja knjižničnog fonda. To je kvantitativna metoda kojom se proučavaju popisi literature u znanstvenim i stručnim radovima na odabranom ...uzorku publikacija koja odgovara svrsi i cilju knjižnice. Cilj ovog istraživanja bio je steći uvid u korištenje knjižničnog fonda kao cjeline metodom citatne analize doktorskih disertacija. Za provedeno istraživanje odabran je uzorak doktorskih disertacija koje su obranjene na Sveučilištu u Zagrebu. Pri odabiru disertacija korišteni su sljedeći kriteriji: znanstvenici (autori) su korisnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i disertacije su obranjene na zagrebač- kom sveučilištu u 2013. godini. Ovim se istraživanjem nastojalo utvrditi u kojoj mjeri korisnici koriste fond Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u svom znanstve- nom radu.
Magistarski radovi i doktorske disertacije kao značajan oblik znanstvenih komunikacijskih mehanizama sve ćešće se, unatoč još uvijek postojećim nedostacima i neriješenim problemima, pohranjuju u ...elektroničkom obliku. Uobičajeno, oni su dio sveučilišnih repozitorija elektroničke građe u kojima se pohranjuju i dokumenti pojedinih fakulteta i sveučilišta u cjelini, ostali studentski radovi te nastavni materijali. Prednosti ovakvog načina pohrane, a koji se očituju prvenstveno u „otključavanju intelektualnog vlasništva sveučilišta“ uzrokovali su, osim njihova uključivanja u sveučilišne repozitorije, stvaranje nacionalnih i internacionalnih repozitorija i portala koji omogućuju jednostavan i brz pristup ovom značajnom izvoru znanstvenih informacija.
U Hrvatskoj trenutačno postoji vrlo malo fakultetskih ili pak sveučilišnih repozitorija u kojima bi bile pohranjene i elektroničke inačice magistarskih radova i doktorskih disertacija.
Pružanje kvalitetnih i suvremenih knjižničnih usluga izuzetno je važno za cjelokupno napredovanje sveučilišta. Uspostava repozitorija, u kojemu bi bili pohranjeni i elektronički magistarski radovi i doktorske disertacije, nameće se kao nužnost i u okviru knjižničnog sustava Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Na korpusu citirane literature u doktorskim disertacijima iz informacijskih znanosti u RH (od 1978.-2007.), rađena je analiza komunikacijskih obrazaca. Na oblikovanje komunikacijskih obrazaca utječu ...instintucionalne, jezične i vremenske odrednice pomoću kojih je moguće tradicionalnu podjelu na primarnu, secundarnu i tercijalnu komunikaciju precizno opisati kvantitativnim metodama. Na temelju analize 22 000 citiranih bibliografskih jedinica, metodom ko-citata dobivena je mreža komunikacijskih klastera koji odgovaraju znanstvenim područjima (arhivistika, bibliotekarstvo, komunikologija, muzeologija, informacijskih sustavi, informatologija, leksikografija). Uočene su mjene ključnih autora na temelju frekvencije citata i ko-citata, kako po periodima ali isto tako i po pripadnosti različitim znanstvenim zajednicama, kulturnim odrednicama, te funkcijama u organizaciji i razmjeni znanja. Predložena metoda i analiza upućuju na zaključak da je na temelju kvantatativnih pokazatelja moguće raditi ne samo površinsku nego i dubinsku analizu komunikacijskih obrazaca te zaključivati o njihovim organizacijskim, komunikacijskim i interkulturalnim odrednicama.
Potrdilo o opravljenem zagovoru doktorske disertacije, ki sta ga 22. junija 1929 podpisla rektor Univerze v Ljubljani Milan Vidmar in dekan filozofske fakultete Aleksandar Stojičević.