Cilj: Ispitivanje povezanosti kvalitete spavanje i kvalitete života u žena oboljelih od raka dojke, te razlika u doživljaju kvalitete spavanja i kvalitete života u odnosu na dob, vrijeme proteklo od ...postavljanja dijagnoze i vrstu operativnog zahvata. Ispitanici i metode: Istraživanjem je obuhvaćen uzorak od 96 ispitanica oboljelih od raka dojke. Jednokratno je primijenjen Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI) konstruiran za procjenu kvalitete spavanja u onkoloških bolesnika i FACIT Measurement System - verzija FACT-B konstruirana za populaciju osoba s rakom dojke u svrhu procjene fizičkih, socijalnih, emocionalnih, funkcionalnih i dodatnih determinanti kvalitete života. Rezultati: U uzorku žena obuhvaćanih ovim istraživanjem prisutna je tendencija prema lošijoj kvaliteti spavanja, te nije utvrđena razlika u kvaliteti spavanja u odnosu na kronološku dob, vrijeme proteklo od postavljanja dijagnoze i vrstu oparativnog zahvata. Isto tako, nije dobivena statistički značajna razlika u procjeni kvalitete života u odnosu na vrijeme proteklo od dijagnoze i vrstu operativnog zahvata. U odnosu na kronološku dob utvrđena je statistički značajna razlika između ispitanica u dobi od 31-40 godina i ispitanica u dobi 51-60 godina (p=0,038) pri čemu su ispitanice mlađe dobne skupine imale lošiju kvalitetu života. Također je dobivena statistički značajna povezanost između kvalitete spavanja i kvalitete života (p=0,008), odnosno žene koje su imale lošiju kvalitetu spavanja imale su statistički značajno nižu kvalitetu života. Zaključak: Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu provođenja daljnjih istraživanja s ciljem ispitivanja kauzalnih odnosa između kvalitete spavanja i kvalitete života te koncipiranja adekvatnih medicinskih, psihoterapijskih i komplementarno-suportivnih intervencija usmjerenih na ublažavanje psihofizičkog distresa u oboljelih od raka dojke.
SAŽETAK
Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena koji se može probirom, redovitim kontrolama i zdravstvenim odgojem otkriti u ranim stadijima bolesti i uspješno liječiti. Metode liječenja ...uključuju kirurgiju, kemoterapiju, radioterapiju, endokrinu terapiju, imunoterapiju, ciljanu terapiju te simptomatsko-suportivnu terapiju, koja se primjenjuje ovisno o stadiju bolesti, biološkim obilježjima tumora i općem stanju, dobi i komorbidetima bolesnica. Plan liječenja definira multidisciplinarni tim. S obzirom na pojavnost ove bolesti, mogućnost ranog otkrivanja i mogućeg značajnog učinka terapijskih postupaka na tijek bolesti, potrebno je definirati i pravilno standardizirati pristup u dijagnostici, liječenju i praćenju ovih bolesnica. U tekstu su iznesene smjernice s ciljem primjene standardiziranih postupaka u svakodnevnom radu s bolesnicama s rakom dojke u Republici Hrvatskoj.
Adjuvantna radioterapija kod bolesnica s rakom dojke provodi se s ciljem smanjenja rizika povrata bolesti: lokalnog i sustavnog te je njome moguće postići i bolje ukupno preživljenje. Međutim, taj ...učinak radioterapije nije jednak u svim skupinama bolesnica. Kako zračenje ima i određene nuspojave, potrebno je definirati bolesnice kod kojih je učinak radioterapije na sveukupno kontrolu bolesti toliko malen da se ovaj oblik liječenja može i izostaviti. To su, načelno, bolesnice starije od 70 godina kod kojih je učinjen poštedni kirurški zahvat a tumori imaju pozitivne hormonske receptore, manji su od 2 cm (T1) i aksilarni limfni čvorovi nisu zahvaćeni (N0). Upitno je može li se indikacija za radioterapiju u toj skupini bolesnica otkloniti i u slučaju Her2 pozitivnih tumora, tumora veličine do 3 ili 4 cm te kod bolesnica starijih od 65 ili čak 60 godina. U slučaju provedenog radikalnog kirurškog zahvata radioterapija se izostavlja kod tumora manjih od 5 cm i nezahvaćenih limfnih čvorova aksile (pT1-2, N0). Ukoliko je provedeno neoadjuvantno sustavno liječenje, radioterapija se provodi uvijek nakon poštednog kirurškog zahvata, a nakon radikalnog kirurškog zahvata uvijek kod klinički ili patohistološki pozitivnih limfnih čvorova aksile (cN+ ili ypN+). Kriterij otklanjanja indikacija za radioterapiju nikako ne bi smjela biti isključivo stopa patološkog odgovora na provedenu neoadjuvantnu sustavnu terapiju.
Sažetak. Cilj: Utvrditi postoji li povezanost između peritumoralnih pukotina i miofibroblastične reakcije strome u duktalnim invazivnim karcinomima dojke bez posebnih obilježja. Metode: U 100 ...invazivnih duktalnih karcinoma dojke u žena analizirani su postojanje peritumoralnih pukotina i imunohistokemijska izraženost CD34, vimentina i glatkomišićnog aktina (SMA) u tumorskoj stromi. Rezultati: Peritumoralne pukotine nađene su u 92% karcinoma, dok u okolnom tkivu i oko žarišta duktalnog karcinoma in situ nisu nađene. Proširenost pukotina bila je 5 do 100%. Apsolutni postotak peritumoralnih pukotina bio je znatno povezan s količinom SMA+ miofibroblasta u stromi, veličinom tumora i pT-stadijem bolesti, prisutnošću metastaza u aksilarnim limfnim čvorovima i udjelom pozitivnih limfnih čvorova. Tumori s opsežno izraženim peritumoralnim pukotinama (u > 30% tumora) imali su znatno veću količinu SMA+ miofibroblasta u stromi, češće metastaze u aksilarne limfne čvorove i veći udio pozitivnih limfnih čvorova. Zaključak: Peritumoralne pukotine morfološki su izraz promijenjenih osobina tumorske strome u obliku zadobivanja miofibroblastičnog fenotipa.
SAŽETAK
Anaplastični limfom velikih stanica (engl. anaplastic large cell lymphoma, ALCL) rijedak je podtip non-Hodgkinova limfoma (NHL) i potječe od zrelih T-limfocita. Postoji primarni kožni ALCL ...(engl. primary cutaneous anaplastic large cell lymphoma, PC-ALCL), dva podtipa sistemskog ALCL-a (ALK-pozitivni i ALK-negativni) i anaplastični limfom velikih stanica povezan s implantatima za dojku (engl. breast implant-associated anaplastic large cell lymphoma, BIA-ALCL) kao novi patološki entitet. BIA-ALCL je poseban oblik CD30-pozitivnog i ALK-negativnog ALCL-a koji dokazano nastaje u vezi s implantatima za dojku i to u prosjeku 8 – 10 godina nakon kirurškog zahvata (ugradnje implantata). Etiopatogeneza BIA-ALCL-a najvjerojatnije je multifaktorijalna; bazirana na kombinaciji kronične upale (kronične limfocitne stimulacije), stvaranja biofilma, teksture implantata, genetske predispozicije pacijenata i vremena nakon augmentacije. Do sada je opisano da su implantati teksturiranih površina povezani s praktički svim slučajevima BIA-ALCL-a. Kliničkom slikom dominira kasno nastupajući, perzistentni serom (periprostetička efuzija) oko implantata ili novoizraslina s unutrašnje strane kapsule, ponekad oboje. Dijagnoza se u većini slučajeva postavlja uz pomoć ultrazvuka, magnetnom rezonancijom, aspiracijom periprostetičke tekućine, citološkom analizom i analizom imunofenotipa (protočnom citometrijom, imunohistokemijom). Kod većine pacijentica prisutna je lokalizirana bolest, što uglavnom znači i izvrsnu prognozu. Potpuna kirurška ekscizija (uklanjanje implantata i kapsule) ima ključnu ulogu u liječenju. Kemoterapija, zračenje ili oboje indicirani su u slučajevima uznapredovale bolesti. Cilj je ovog članka sumirati dosadašnje spoznaje o ovom entitetu (s obzirom na dijagnostiku, kliničku sliku i liječenje), s napomenom da su potrebna daljnja istraživanja kako bismo potpuno razumjeli uzroke ove bolesti, uz podizanje svijesti liječnika i informiranje pacijenata o potencijalnim rizicima augmentacije dojki, bez obzira činili to iz rekonstrukcijskih ili estetskih razloga.
Cilj: Sekundarni angiosarkom dojke rijetka je ali ozbiljna dugoročna komplikacija karcinoma dojke kod pacijenata koji su liječeni poštednim kirurškim zahvatom i radioterapijom. Prikazan je slučaj ...pacijentice kojoj se sekundarni angiosarkom pojavio sedam godina nakon radioterapije uz naglasak na ulogu pažljivog histološkog pregleda tih tumora. Prikaz slučaja: Pacijentici staroj 66 godina kojoj je 2006. godine dijagnosticiran invazivni duktalni karcinom dojke učinjen je konzervativni kirurški zahvat i odstranjen je limfni čvor čuvar (pT1c, pN0). Postoperativni tretman uključivao je radioterapiju i endokrinu terapiju. Sedam godina nakon radioterapije, 2013. godine pacijentica je primijetila purpurno crveno mjesto na koži u ozračenom području desne dojke. Patohistološka dijagnoza promjene je angiosarkom. Zaključak: Razvoj sekundarnog angiosarkoma dojke povezan je s radioterapijom (RIA) i kroničnim limfedemom (Stewart-Treves sindrom nakon latentnog perioda od 4 do 8 godina). Zbog njegove rijetkosti i naizgled bezopasne prezentacije, jer se često radi o bezbolnoj promjeni nalik modrici na koži, pacijenti i liječnici često zanemaruju početne simptome, što vodi kasnom postavljanju dijagnoze. U vrijeme postavljanja dijagnoze pacijenti često imaju lokaliziranu bolest koja je ograničena na dojku, ali s multifokalnim rastom.
Cilj: Osnovni cilj našeg istraživanja je usporedba doznih parametara i debljine komprimirane dojke kod mamografskog pregleda koji je izvršen digitalnom tomosintezom (engl. digital breast ...thomosynthesis; DBT) i standardne, 2D mamografije. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 200 ispitanica životne dobi od 40 do 81 godine (median 60,5 ± 10,6). Ispitanice su podijeljene u dvije skupine, ovisno o vrsti mamografskog pregleda. Ova retrospektivna analiza obuhvatila je pretrage koje su vršene na mamografskom uređaju Hologic Selenia Dimensions (Hologic, Bedford, Mass) u razdoblju od 1. veljače 2018. do 30. ožujka 2018. Rezultati: Hi-kvadrat testom isključila se statistički značajna razlika u gustoći parenhima dojki između dviju grupa ispitanica. T-test nije pokazao statistički značajnu razliku u dobi ispitanica, kao niti razlike u debljini komprimiranih dojki između dviju ispitanih skupina. Vrijednost srednje glandularne doze (engl. average glandular dose; AGD) kod DBT-a u odnosu na 2D mamografiju bila je viša 0,53 mGy za lijevu dojku, a 0,37 mGy za desnu dojku (3,83 / -1 mGy, p = 0.001; 3.82 / -0.9 mGy, p = 0.023). Zaključak: Usprkos statistički značajnoj razlici u AGD-u kod DBT-a u odnosu na 2D mamografiju između dviju skupina ispitanica, ona je unutar granica prihvatljivosti propisanih Pravilnikom o uvjetima za primjenu izvora ionizirajućeg zračenja u svrhu medicinskog i nemedicinskog ozračenja (NN 42/2018, 9. 5. 2018.), stoga smatramo da je opravdano uvođenje DBT-a kao standardne radiološke metode pregleda dojki.
Karcinom dojke najčešći je karcinom u žena. U RH od raka dojke oboli više od 2500 žena na godinu. Najvažniji rizični čimbenici jesu starija životna dob i pozitivna obiteljska anamneza. Nedovoljna ...tjelesna aktivnost vjerojatno je faktor rizika od karcinoma dojke u postmenopauzi, a jedan je od rijetkih poznatih faktora rizika koji se može mijenjati. Smjernice o aerobnoj tjelesnoj aktivnosti u prevenciji raka dojke uključuju najmanje 150 minuta na tjedan umjerene ili 75 minuta tjelesne aktivnosti visokog intenziteta. Utjecaj tjelesne aktivnosti na karcinom dojke potkrepljuje i činjenica da nakon aktivnog liječenja karcinoma dojke žene s vrlo niskim stupnjem tjelesne aktivnosti imaju povećan rizik od smrti u odnosu prema ženama koje imaju visok stupanj tjelesne aktivnosti.
Rak dojk ima visoko incidenco in prevalenco. Dolgoročno vzročno specifično preživetje bolnic z rakom dojk se je v zadnjih desetletjih izboljšalo predvsem zaradi zgodnjega odkrivanja, naprednih ...kirurških tehnik, sistemske terapije in novih tehnik obsevanja. Zaradi večjega deleža obsevanih bolnic in daljšega preživetja je več bolnic izpostavljenih tveganju za razvoj poznih neželenih učinkov zdravljenja. Za večino obsevanih bolnic je dobrobit obsevanja z zmanjšanim tveganjem ponovitve bolezni veliko večja od tveganja za razvoj poznih srčno-žilnih zapletov, katerih kumulativna incidenca se povečuje z vsako dodatno prejeto dozo na srce. Preprečevanje poznih okvar srca postaja pomemben del celostne obravnave bolnic z rakom dojk. Ob načrtovanju zdravljenja ocenjujemo koristi dopolnilnega obsevanja in možna tveganja za pojav neželenih učinkov za vsako posamezno bolnico: upoštevamo dozno-volumske parametre obsevalnega načrta in individualne že obstoječe dejavnike tveganja za srčno-žilne bolezni, saj prisotnost le teh napoveduje višje absolutno tveganje za pozno okvaro srca. Moderne obsevalne tehnike imajo vedno večji pomen, saj omogočajo izboljšanje dozno-volumskih parametrov obsevalnih načrtov. Obsevanje v globokem zadržanem vdihu v primerjavi s standardnim obsevanjem značilno zniža povprečno prejeto dozo ionizirajočega sevanja na srce, pljuča in jetra, ob sicer nespremenjeni obsevalni dozi, na planirni tarčni volumen v prsnem košu. Pri globokem vdihu trebušna prepona odmakne srce posteriorno, medialno in inferiorno: stran od stene prsnega koša. Obsevanje v globokem vdihu je priporočeno za vse bolnice, pri katerih obstaja indikacija za obsevanje po ohranitveni operaciji ali mastektomiji zaradi raka leve dojke z ali brez sočasnega obsevanja regionalnih bezgavk, v primeru neugodne anatomije in ko so po operaciji raka desne dojke v obsevalno polje zajete tudi parasternalne bezgavke. V prispevku je opisana nova metoda obsevanja - obsevanje v globokem zadržanem vdihu. ; slv - slovenski
Rekonstrukcija dojke Milas, Ivan; Zore, Zvonimir; Roth, Andrej ...
Libri oncologici,
12/2014, Volume:
42, Issue:
1-3
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Karcinom dojke je načešći maligni tumor kod žena u Hrvatskoj. On je i vodeći uzrok smrti kod žena oboljelih od malignih bolesti. Njegovo liječenje izaziva jedan od najvećih strahova kod žena a to je ...gubitak jedne ili obje dojke. Tako se radi pogubnog psihološkog učinka ove bolesti sve veći broj žena odlučuje za rekonstrukciju. Zadnjih dvadesetak godina pratimo izraziti napredak u rekonstrukcijskim tehnikama, bilo vlastitim tkivom bilo ugradbenim materijalima. Ovaj članak nam daje kratki povjesni razvoj i današnji pregled o mogućnostima rekonstrukcije. Također, pregled prednosti i nedostataka
rekonstrukcijskih tehnika, koje nam mogu pomoći u izboru, vremena i načina rekonstrukcije. Krajnji cilj rekonstrukcije dojke treba biti, onkološki siguran zahvat kojime je žena zadovoljna.
PDF
