Akademik Anton Švajger : (1935. – 2002.) Bradamante, Želimir
Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru,
12/2017, Volume:
10, Issue:
10
Journal Article, Conference Proceeding
Peer reviewed
Open access
Akademik Anton Švajger, liječnik, od dolaska u Zavod za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pa sve do odlaska u mirovinu u svojoj znanstvenoj problematici ...prvenstveno se posvetio proučavanju temeljnih zakonitosti ranog razvoja sisavaca. Posebnu pažnju posvetio je proučavanju uloge zametnih listića u ranoj embriogenezi. U okviru svoje znanstvene djelatnosti primjenjivao je mnoge dostupne znanstvene tehnike i metode od klasične deskriptivne histomorfološke analize i elektronske mikroskopije do histokemije i imunokemije. Dr. A. Švajger posebno se isticao na području eksperimentalne razvojne biologije vlastitom razrađenom metodom izolacije i mikromanipulacije te transplantacije ranih razvojnih stadija zametaka sisavaca na razini zametnih listića i njihovom eksplantacijom u in vivo i in vitro uvjete. U okviru zadanih znanstvenih zadataka davao je odgovore kao znanstvene rezultate na postavljena si pitanja o razvojnim procesima rane embriogeneze sisavaca. Stručna djelatnost dr. A. Švajgera bogata je i raznolika, posebice na području medicinske enciklopedistike. Visoku stručnu razinu znao je prenositi među suradnike i studente. Održanim brojnim javnim nastupima s tematikom užeg područja struke, općebioloških tema, povijesti medicine i Fakulteta te problematike liječničke etike pokazao se čovjekom široke opće i biomedicinske naobrazbe. U njegovu stručnu djelatnost, osim spomenutog, treba ubrojiti pisanje nastavnih tekstova, poglavlja u monografijama i priručnicima za poslijediplomsku nastavu te trajno usavršavanje liječnika.
Istraživanje opisuje ženku pasmine pudl, u dobi od 6 mjeseci, koja je okoćena s trećim stražnjim ekstremitetom i udvostručenim donjim dijelom debelog crijeva. Prekomjerni ekstremitet bio je usmjeren ...dorzalno, prema repnom dijelu kralježnice, i malo pomaknut lijevo od središnje osi tijela, pored anusa. Iako je životinja hodala bez poteškoća, pokazala je znakove neudobnosti pri defekaciji i sjedenju. Standardni radiograf pokazao je da je dodatni ekstremitet u zglobu s lijevim dijelom sjedne kosti, a kontrastni radiograf da donji dio debelog crijeva nije samo udvostručen nego i povezan s dijelom rektuma koji završava jednim analnim otvorom. Učinjena je operacija kako bi se dodatni ekstremitet amputirao. Njegovo odvajanje iz zgloba s lijevim dijelom sjedne kosti bilo je lako izvedeno i minimalno invazivno. Intervencija na crijevu nije provedena jer je utvrđeno da životinja može živjeti zdrav život s dupliciranim debelim crijevom. Petnaest dana nakon operacije životinja nije pokazivala nikakve znakove nelagode pri sjedenju i defekaciji.
Istraživanja na ljudskim preembrijima godinama su okružena etičkim pitanjima. Ta pitanja značajna su zbog potencijalne koristi koju bi donijela i pratećeg etičkog prihvaćanja ili odbijanja. Američki ...koledž opstetričara i ginekologa nedavno je objavio vlastite smjernice što takva istraživanja dopuštaju, ali u okviru etičkih normi. Te smjernice uvažavaju preembrij, ali ne na istoj razini kao kod odraslih osoba. U ovom trenutku značajno je da liječnici i istraživači budu svjesni medicinskih i etičkih okolnosti, što se izravno uključuju u kompleksnu problematiku istraživanja preembrija. Ovaj rad želi prikazati raspoložive činjenice iz suvremene embriologije kao i etičke smjernice za dalja istraživanja.
Cerebralna paraliza je najčešća neurološka bolest u djece, uzrokovana neprogresivnim oštećenjem mozga u razvoju. Etiologija i patogeneza razvoja cerebralne paralize nepoznata je u velikom broju ...slučajeva. Danas se smatra da je jedan od vodećih uzroka cerebralne paralize prijevremeni porođaj, dok se samo u manjeg broja oboljelih od cerebralne paralize nastalo neurorazvojno odstupanje može povezati s hipoksijom nastalom tijekom porođaja. Tijekom posljednjeg desetljeća pokazalo se da su prijevremeni porođaj i komplikacije u novorođenčeta najčešće posljedica klinički neprepoznate – subkliničke - intrauterine infekcije. Mikroorganizmi, odnosno njihovi produkti i endotoksini u fetusu, potiču ekspresiju gena za citokine, lučenje citokina i sistemski upalni odgovor koji se naziva FIRS (od engl. Fetal Inflammatory Response Syndrome). Pokazalo se da je FIRS glavni čimbenik koji može inducirati početak prijevremenog porođaja. Odnos između proupalnih i protuupalnih citokina u mozgu novorođenčeta kritičan je čimbenik nastanka oštećenja mozga. Težina neuromotornog odstupanja ne ovisi isključivo o težini hipoksično-ishemičkog oštećenja, već je rezultat kompliciranih interakcija većeg broja etioloških čimbenika i genetske predispozicije pojedinca na osnovi genotipa polimorfizama gena za proupalne i protuupalne citokine.
Neurogeneze u ljudi Crnek-Kunstelj, Vesna; Stipić, Jagoda; Zeljko, Tomislav
Acta clinica Croatica,
06/2004, Volume:
43, Issue:
2
Conference Proceeding
Open access
U našem laboratoriju je razvijena modificirana kultura organa za kultiviranje embrija sisavaca, koja osigurava najbolje uvjete za terminalnu diferencijaciju osnovnih tkiva zametka u stadiju ...gastrulacije, a između ostalog i živčanog tkiva. Unutarstanični signali, kao što su čimbenici rasta i neurotrofični čimbenici, imaju ključnu ulogu u procesu neurogeneze. Istraživali smo ulogu retinoične kiseline (RA), faktora rasta fibroblasta (FGF) i faktora rasta živaca (NGF) u diferencijaciji neuralnog tkiva u kultiviranim 9,5 dana starim embrijima sisavaca u kritičnom razdoblju razvitka sisavaca, gastrulaciji. In vitro su bili tijekom dva tjedna kultivirani samo embrionalni dijelovi zametaka, bez izvanembrionalnih membrana na granici zračne i tekuće faze. Kako bismo istražili učinak potencijalnih uzročnika koji induciraju neuralnu diferencijaciju, u temeljni medij za kultiviranje su tijekom 9 dana bile dodavane različite koncentracije RA, FGF, NGF i kombinacija FGF/NGF. Embriji su se razvili u teratome, tada su bili fiksirani i histološki ispitani na prisutnost neuralnog tkiva. RA i NGF nisu poboljšali diferencijaciju neuralnog tkiva. Međutim, zastupljenost neuralnog tkiva bila je značajno češća u embrijima tretiranim pomoću FGF. FGF je na samom početku neurogeneze manje učinkovit u prisutnosti NGF. Stoga se čini da NGF smanjuje stimulacijski učinak FGF. U našem eksperimentalnom modelu je diferencijacija neuralnog tkiva vjerojatno inicijalno regulirana signalom FGF, iako postoje podaci da su RA i NGF također, ali vjerojatno kasnije, potrebni za razvitak. Prednost našega eksperimentalnog modela je u tome što je to jednostavniji sustav nego embrij in vivo, ali ipak bliži normalnom embrionalnom razvitku od staničnih kultura. Prema tome, rezultati su u suglasju s idejom da je FGF induktor živčanog tkiva u kralješnjaka.
Razvijen je model ektopične organogeneze fetalne suzne žlijezde štakora za ispitivanje organogeneze suzne žlijezde. To je postignuto presađivanjem suzne žlijezde ispod bubrežne kapsule. U presatcima ...je procjenjivana ekspresija gena tumorske supresije retinoblastoma (Rb) i jezgrenog antigena proliferirajućih stanica (PCNA) na razini bjelančevina. Oči fetusa štakora starih 17 i 20 dana izolirane su pod disekcijskim mikroskopom. Suzne žlijezde su pronađene i presađene pod bubrežnu kapsulu odraslog mužjaka. Nakon 14 dana su presatci rutinski pripravljeni za imunohistokemijsku analizu. Za otkrivanje monoklonskog mišjeg anti-PCNA i monoklonskog mišjeg anti-humanog proizvoda gena retinoblastoma uporabljen je DAKO Animal Research test (peroksidaza). U presatcima su se razvile teratomu slične strukture koje su sadržavale epitelne stanice suzne žlijezde i kanale, te epidermis. Signal PCNA otkriven je u jezgrama stanica odvodnog kanala, te u stanicama epidermnog bazalnog sloja. Time je pokazano kako su neke stanice presatka zadržale sposobnost proliferacije i nakon 14-dnevnog razdoblja. Signal PCNA bio je odsutan u dobro diferenciranim epitelnim stanicama suzne žlijezde. Unutarstanična ekspresija proteina Rb otkrivena je samo u nekoliko razasutih stanica, što pokazuje da je proliferirajući odjeljak u fetalnim tkivima obično veći od diferencirajućeg odjeljka. Procjena ekspresije PCNA i gena Rb mogla bi biti važna za pojašnjenje patoloških procesa u suznoj žlijezdi, kao što su tumori ili sindrom suhog oka.