Dieulafoy lezija rektuma je vrlo rijedak uzrok gastrointestinalnog krvarenja. Prikazali smo slučaj 67-godišnje bolesnice koja je primljena u hitnoj službi zbog hematohezije (svježa krv s ugrušcima). ...Gastroskopija i kolonoskopija bile su uredne (osim divertikula u sigmi), pa je bolesnica hospitalizirana radi opservacije. Nakon dva dana pojavilo se obilno rektalno krvarenje, a bolesnica je postala hemodinamski nestabilna. Nalaz hitne MSCT angiografije pokazao je aktivno krvarenje u rektumu. Ponovljena je kolonoskopija, te je nađeno pulsirajuće krvarenje iz Dieulafoy lezije rektuma. Učinjena je hemostaza razrijeđenim adrenalinom, uz postavljanje tri hemostatske kopče. Nakon procedure nije bilo recidiva krvarenja.
Sialendoskopske tehnike predstavljajo novo paradigmo, ki je bistveno spremenila zdravljenje zastojne bolezni žlez slinavk. Epidemija covida-19 predstavlja nov izziv za zdravstveni sistem sleherne ...države in postavlja na preizkušnjo številne, predvsem elektivne kirurške metode zdravljenja. Kirurški posegi v področju glave in vratu in še posebej v ustni votlini predstavljajo hudo tveganje za prenos covida-19. Pri izvajanju sialendoskopije oziroma sialendoskopsko asistirane operacije sta kirurška ter anesteziološka ekipa izpostavljeni slini in refleksom občutljivega anatomskega področja ust oziroma zgornjih dihal in prebavil. Ostaja vprašanje, kolikšno je tveganje glede na fazo operacije, vrsto anestezije, uporabljeno osebno varovalno opremo ter trenutno epidemiološko situacijo covida-19. V času pandemije covida-19 smo na Kliniki za otorinolaringologijo in cervikofacialno kirurgijo Ljubljana izvajali le nujne, kasneje pa tudi elektivne sialendoskopske in sialendoskopsko asistirane posege. Menimo, da je v času obvladljive epidemiološke situacije sialendoskopska kirurgija ob upoštevanju indikacij in zaščitnih ukrepov lahko varna za bolnika in izvajalca.
Gastroezofagealni refluks predstavlja vraćanje sadržaja želuca u jednjak, ponekad praćeno regurgitacijom i/ili povraćanjem. Refluks je patološki ako dovodi do značajnih (zabrinjavajućih) simptoma ...i/ili komplikacija (gastroezofagealna refluksna bolest, GERB). Simptomi refluksne bolesti nisu specifični, ovise o dobi djeteta i povezanost s refluksom je ponekad teško dokazati. U svakog djeteta sa simptomima refluksne bolesti i upozoravajućim znacima trebalo bi obradom isključiti mogući drugi uzrok tegoba. Višekanalna intraluminalna impedancija jednjaka koristi se u određivanju korelacije simptoma s refluksnim događajima, procjene učinkovitosti antisekretorne terapije i razlikovanja ne-erozivne refluksne bolesti, hipersenzitivnog jednjaka i funkcijske žgaravice. Pasaža probavnog sustava i ultrazvuk abdomena koriste se u isključivanju anatomskih anomalija. Ezofagogastroduodenoskopija s biopsijama sluznice glavna je pretraga za procjenu komplikacija refluksne bolesti i isključivanja druge bolesti sluznice gornjeg dijela probavnog sustava, a manometrija jednjaka u slučaju sumnje u poremećaj
motiliteta. Pokusna primjena inhibitora protonske pumpe (IPP) tijekom 4 – 8 tjedana moguća je u djece s tipičnim simptomima refluksne bolesti (žgaravica, retrosternalna ili epigastrična bol), ali se ne preporučuje u dojenčadi i djece s ekstraezofagealnim simptomima. Nefarmakološko liječenje refluksne bolesti uključuje zagušćivanje obroka, položajne mjere, modifikaciju volumena i učestalosti obroka i primjenu ekstenzivnog hidrolizata tijekom 2 – 4 tjedna u dojenčadi koja su na prehrani dojenačkim mliječnim pripravkom. Antacide/alginate ne bi trebalo koristiti za kronično liječenje dojenčadi i djece s refluksnom bolesti. Inhibitori protonske pumpe preporučuju se kao prva linija terapija erozivnog ezofagitisa povezanog s refluksom, a inhibitori H2-receptora u slučaju njihove nedostupnosti ili kontraindikacije za njihovu primjenu. Isključenje drugih uzroka tegoba preporučuje se u djece koja ne reagiraju na optimalnu terapiju tijekom 4 – 8 tjedana. Terapiju baklofenom trebalo bi razmotriti prije kirurškog liječenja nakon neuspjele primjene drugih farmakoloških mjera. Antirefluksnu operaciju (uključujući fundoplikaciju) trebalo bi razmotriti u djece sa životno ugrožavajućim komplikacijama refluksne bolesti nakon neuspjeha farmakološkog liječenja, refraktornim simptomima i u slučaju neophodne dugotrajne farmakoterapije GERB-a.
Odrediti naše rezultate rekonstrukcije defekta baze lubanje kod bolesnika operiranih endoskopskim endonazalnim pristupom za patologiju prednje i srednje lubanjske baze.
Retrospektivna analiza 164 ...bolesnika s patologijom prednje i srednje lubanjske baze, operiranih endoskopskim endonazalnim pristupom u razdoblju od 2018. do 2021. godine i minimalnim trajanjem praćenja od tri mjeseca postoperativno.
U navedenom razdoblju smanjili smo postoperativne stope likvoreje na 2,4% u odnosu na prethodno razdoblje 2014. – 2018. godine, kada je stopa likvoreja iznosila 12,4%. Prema stupnjevima intraoperativnog nalaza defekta dure stope likvoreje iznosile su kako slijedi: za 0. stupanj 0%, 1. stupanj 3,85%, 2. stupanj 8,3%, i 3. stupanj 6,9%.
Pokazali smo da se pažljivim pristupom i planiranjem rekonstrukcija defekata baze lubanje stopa likvoreja smanjuje. Rezultati naše studije na 164 pacijenta sa stupnjem postoperativne likvoreje od 2,4% u komparaciji sa svjetskom literaturom pokazuju da po stopama postoperativnih likvoreja pratimo svjetske standarde.
SAŽETAK
Nenamjerne prodorne intrakranijske transnazalne ozljede prava su rijetkost. U ovom je prikazu slučaja opisana jedna takva ozljeda nastala pri slučajnom padu odraslog muškarca na stabljiku ...trske tijekom šetnje. Osim njezina bizarnog nastanka, ova povreda je dodatno zanimljiva zbog odsutnosti otvorene rane mekih česti lica i skrivenoga intranazalnog stranog tijela, što predstavlja jedinstven slučaj. Intrakranijska ozljeda je dijagnosticirana CT snimanjem glave, a strano tijelo identificirano je endoskopskim pregledom nosne šupljine. Kirurški zahvat uklanjanja stranog tijela izvršen je kombiniranim vanjskim – transetmoidalnim i endoskopsko-transnazalnim pristupom. Defekt koštane strukture, desne kribriformne ploče i moždane ovojnice rekonstruiran je pedikularnim nazoseptalnim režnjem. Oporavak unesrećenika nakon operacijskog zahvata bio je potpun i nije bilo intrakranijskih niti ekstrakranijskih komplikacija.
Već dulji niz godina endoskopija je nezaobilazna u dijagnostici gastrointestinalnih, uroloških i plućnih malignih oboljenja. Novije endoskopske metode, zahvaljujući tehnikama poboljšanja slike, ...pružaju sve više mogućnosti za točnu dijagnozu već tijekom endoskopskog pregleda. U posljednje vrijeme unaprjeđenjem endoskopskih tehnika moguće je odstraniti sve veći broj već razvijenih malignih lezija ili učiniti neki od palijativnih zahvata u svrhu održanja prohodnosti probavne cijevi.
Mallory-Weiss sindrom je patološko stanje kod kojega, zbog akutnog porasta intragastričnog tlaka, lacerira sluznica distalnog jednjaka i kardije želuca. Klinička slika uključuje prvenstveno ...hematemezu, a uz nju se može i ne mora javljati melena i/ili hematokezija, a u težim slučajevima i znaci hipovolemijskoga šoka (sinkopa, tahikardija, hipotenzija). Mallory-Weiss sindrom uzrokuje 5-15% krvarenja iz gornjeg probavnoga sustava. Pretežno se radi o muškarcima srednje životne dobi s poviješću konzumacije alkohola. Glavno dijagnostičko sredstvo je endoskopska pretraga kojom se pronalaze longitudinalne laceracije, dominantno na desnoj stijenci kardije i gastroezofagealnom spoju. U većine bolesnika hemostaza nastupi spontano. Bolesnicima starije dobi i onima s komorbiditetima često je potrebno zaustaviti krvarenje jednom od endoskopskih metoda, poput sklerozacije epinefrinom, elektrokoagulacije, postavljanja hemostatskih kopči i endoskopskoga podvezivanja. Primjenjuje se samo jedna ili kombinacija više navedenih metoda. Prediktivni čimbenici koji mogu ukazati na rizik od ponovnoga krvarenja su šok prilikom inicijalnoga krvarenja, endoskopski nalaz aktivnoga krvarenja, postojanje koagulopatije i nizak hematokrit. Krvarenje iz laceracija u Mallory-Weiss sindromu, češće se javlja među starijim bolesnicima s komorbiditetima, te stoga nosi rizik od nepovoljnoga ishoda, jednak onome kod krvarećih ulkusa, a mortalitet je oko 5%.
ĮžangaIzoliuotas trauminis skrandžio plyšimas pasitaiko labai retai. Apie 95 % atvejų diagnozuojami gretutinių organų sužalojimai. Dėl santykinai palankios skrandžio anatomijos, jo mobilumo bei ...storos sienos skrandžio plyšimai sudaro 0,02–1,7 % visų bukų pilvo sužalojimų. Mūsų tikslas – aprašyti neįprastą trauminį skrandžio plyšimą, gydytą minimaliai invazinės chirurgijosmetodais.Atvejis62 metų vyras skubos tvarka hospitalizuotas į chirurgijos skyrių dėl skausmo epigastriumo srityje ir kraujavimo iš viršutinės virškinimo trakto dalies klinikinių požymių. Ligonis teigė, kad prieš 2 savaites patyrė buką pilvo traumą. Iš anamnezės žinoma apie skrandžio opaligę. Atlikus endoskopinį tyrimą rastas visą mažąją kreivę apimantis skrandžio išopėjimas be aktyvaus kraujavimo požymių. Pilvo organų echoskopijos duomenimis, konstatuota bursa omentalis skysčio sankaupa, priekinės pilvo sienos hematoma ir laisvas skystis pilvo ertmėje (apie 500–700 ml). Įtarta pridengta skrandžio kūno mažosios kreivės perforacija ir hemoperitoneumas. Ligoniui siūlytas skubus operacinis gydymas, bet jis tokio gydymo kategoriškai atsisakė. Konservatyvaus gydymo metu, atsiradus infekcijos požymių, atliktas pilvo organų ultragarsinis ir kompiuterinės tomografijos tyrimai, kuriais nustatyta bursa omentalis skysčio sankaupos ir priekinės pilvo sienos hematomos supūliavimas. Atliktas ultragarsu kontroliuojamas pilvo sienos hematomos dravimas 12 Fr drenu. Endoskopinės procedūros metu per užpakalinę skrandžio sieną drenuotas bursa omentalis pūlinys, į jo ertmę įkišus du 7 Fr drenus. Normalizavosi temperatūra, kraujo tyrimų rodikliai, pacientas pradėjo normaliai valgyti. Geros būklės išrašytas į namus 35 parą nuo hospitalizacijos pradžios. Stebėtas ambulatoriškai. Komplikacijų nekonstatuota. Po 2 mėnesių endoskopiškai pašalinti skrandžio drenai.IšvadaSkrandžio trauminio sužalojimo sepsinės komplikacijos gali būti efektyviai gydomos minimaliai invazinės chirurgijos priemonėmis – perkutaniniu ir endoskopiniu transgastriniu pūlinių drenavimu.
Cilj je rada prikazati cjelovit pregled dostupne literature o kirurškom liječenju ponavljanih luksacija peroneal-nih tetiva (LPT) i rezultate kirurškog liječenja LPT-a u našoj uzastopnoj seriji od 7 ...bolesnika. Želimo kreirati strategiju kirurškog liječenja LPT-a koja bi rezultirala optimalnim funkcionalnim ishodom. Rezultati dosad provedenih istraživanja pokazuju da je metoda kojom se gornji peronealni retinakul ponovo učvrsti na svoje anatomsko mjesto na fibuli (tzv. singapurski postupak) izrazito učinkovita, s odličnim funkcionalnim rezulta-tima i tijekom višegodišnjeg praćenja. U prilog tim rezultatima govore i uspjesi kirurškog liječenja naših boles-nika. Velika prednost singapurskog postupka jest i mogućnost njegova kombiniranja s drugim metodama, prim-jerice, s produbljivanjem retromaleolarnog žlijeba na fibuli kada je on preplitak. Međutim, unatoč dokazanoj uspješnosti otvorenih kirurških metoda, a s obzirom na ubrzani razvoj tendoskopije peronealnih tetiva kao minimalno invazivne kirurške tehnike, vjeruje se da će se u bliskoj budućnosti kirurško liječenje ponavljanih luksacija peronealnih tetiva izvoditi potpuno tendoskopski.
Područje gastrointestinalne endoskopije kod bolesnika na antiagregacijskoj terapiji karakteriziraju dva klinička scenarija. Zbog ulceriformnog potencijala acetilsalicilne kiseline postoji povećan ...rizik od nastanka gastrointestinalnog krvarenja, osobito u bolesnika starije životne dobi. U ovom kontekstu uloga liječnika obiteljske medicine očituje se u prepoznavanju populacije s čimbenicima rizika od nastupa krvarenja te poduzimanju prikladnih mjera prevencije. Drugi scenarij uključuje pripremu bolesnika na antiagregacijskoj terapiji za intervencijske gastrointestinalne zahvate. Odluka o prekidu antiagregacijske terapije ovisi o ravnoteži rizika od nastanka tromboembolijskog incidenta s jedne strane te rizika od nastanka postproceduralnog krvarenja s druge strane. Liječnik obiteljske medicine treba biti upoznat s navedenim čimbenicima rizika radi adekvatne pripreme bolesnika za endoskopsku proceduru. Ipak, bolesnici s visokim rizikom od nastanka tromboembolijskog incidenta u kojih se planira zahvat s visokim rizikom od nastanka postproceduralnog krvarenja zaslužuju zajedničku odluku gastroenterologa i kardiologa, i to za svakog bolesnika individualno.
PDF
