Učestalost kroničnog hepatitisa C (KHC) raste u starijim dobnim skupinama. Ciljevi ovoga istraživanja bili su utvrditi čimbenike povezane s razvojem hepatocelularnog karcinoma (HCC) i dekompenzirane ...jetrene bolesti te procijeniti učinkovitost i sigurnost terapije pegiliranim interferonom (PEG-IFNα) i ribavirinom (RBV) u starijih bolesnika. Retrospektivna kohortna studija je uključila sve bolesnike s KHC koji su liječeni PEG-IFNα + RBV između 2003. i 2013. godine u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”. Bolesnici u dobi od >65 godina češće su imali nepovoljne prognostičke čimbenike, tj. HCV-1 genotip, uznapredovali stadij fibroze i viši zbir indeksa fibroze zasnovan na četiri čimbenika (fibrosis index based on four factors, FIB-4). Trajni virusološki odgovor (sustained virologic response, SVR) je bio značajno niži (35,8% prema 57,1%), dok je učestalost smanjenja doze PEG-IFNα (27,2% prema 7,8%), RBV (19,6% prema 9,7%) i prekida liječenja (13,0% prema 4,1%) bila značajno češća u starijih bolesnika. Dob nije bila povezana sa SVR u multivarijatnoj analizi, a stariji bolesnici su imali podjednaki SVR kao i mlađi bolesnici ovisno o stadiju fibroze (Ishak ≤3: 66,7% prema 69,8%). Tijekom praćenja HCC je dijagnosticiran u 18 bolesnika u dobi od >65 godina (3 SVR+, 4 SVR-, 9 neliječenih). Zaključno, stariji bolesnici imaju podjednaku vjerojatnost postizanja SVR kao i mlađi, ali uz češće nuspojave. Budući da se komplikacije infekcije virusom hepatitisa C češće javljaju u ovoj populaciji, stariji bolesnici trebaju imati prednost u primjeni antivirusne terapije.
Zahtjevi laboratorijske dijagnostike alergijskih bolesti odnose se na odabir analiza koje bi trebale: 1. odrediti vrstu alergijske reakcije otkrivanjem humoralnih (ukupni IgE) i staničnih (broj ...eozinofilnih odnosno bazofilnih granulocita, eozinofilni kationski protein); 2. otkriti pokretače alergijske reakcije (specifični IgE na pojedinačne uzročne alergene, testovi ex vivo aktivacije bazofilnih granulocita – leukotrijeni, CD63, histamin); 3. procijeniti klinički tijek reakcije (triptaza za ranu reakciju, eozinofilni kationski protein za kasnu reakciju); 4. omogućiti praćenje uspješnosti specifične imunoterapije (ukupni i specifični IgE, specifični IgG4 i IgG1, omjer IgG4/IgG1, proalergijski i proupalni citokini); 5. odrediti dijagnostičku djelotvornost određivanja pojedinih humoralnih ili staničnih posrednika alergijske reakcije (osjetljivost, specifičnost, pozitivna i negativna, predvidljiva vrijednost).
Iako su laboratorijska istraživanja korisna u dijagnozi i liječenju alergijskih bolesti, brojni problemi još su neriješeni. Ti se problemi mogu svrstati u tri glavne kategorije: preanalitička (uzorkovanje), analitička i poslijeanalitička (tumačenje, praćenje, ponavljno testiranje) faza laboratorijskog određivanja.
Alopecija areata (AA) česta je bolest koja se očituje neožiljnim gubitkom dlake na vlasištu i/ili tijelu. Folikul dlake u alopeciji areati nije nepovratno uništen, stoga potencijal za ponovni rast ...kose ostaje. Budući da je etiopatogeneza nepoznata, liječenje AA je simptomatsko i usmjereno na zaustavljanje aktivnosti bolesti. Limfociti oko dlačnog folikula, povišena razina autoprotutijela, poremećaj citokina te udruženost s drugim autoimunosnim bolestima, podupiru hipotezu
da je AA organ-specifična autoimunosna bolest. Nova su istraživanja stoga usmjerena na razvoj lijekova koji bi imunomodulatornim
ili imunosupresivnim djelovanjem potaknuli rast dlake. Proučavanje utjecaja novih bioloških lijekova na rast kose, kao i razvoj genske terapije u tijeku su. U radu će biti raspravljeni suvremeni principi i dostupne metode liječenja alopecije areate.
Zašto izloženost bezazlenim i široko rasprostranjenim tvarima iz okoliša u nekih osoba izaziva neprimjereno jake reakcije imunološkog
sustava klinički prepoznatljive kao alergijske bolesti te na koji ...način ponavljana izloženost istim tim tvarima u obliku specifične imunoterapije preusmjerava imunološku reaktivnost, za sada su samo djelomično razjašnjena pitanja. Zbivanja tijekom alergijskog upalnog odgovora relativno su dobro poznata, kao i glavni mehanizmi kojima specifična imunoterapija, kao jedina uzročna metoda liječenja, mijenja taj odgovor. Ipak, svakodnevne nove spoznaje dopunjavaju slagalicu i naše razumijevanje ovih složenih zbivanja. Cilj je ovoga rada prikazati do danas upoznate mehanizme nastanka i liječenja alergijskih bolesti, uz poseban osvrt na ključnu ulogu T-limfocita u tim procesima.
Alergen specifična imunoterapija (ASIT) metoda je specifičnoga liječenja atopijskog dermatititsa (AD) koja se godinama primjenjuje u humanoj i veterinarskoj medicini. Iskustveno je poznato da je ...učinkovita u pasa s AD, ali je njezina učinkovitost još uvijek prijeporna, jer nema dovoljno dokaza proizašlih iz kontroliranih istraživanja. Svrha ovoga istraživanja bila je usporediti rezultate 8 mjesečne ASIT s rezultatima dvomjesečnoga simptomatskoga liječenja AD pasa metilprednizolonom. Treća verzija određivanja stupnja i indeksa jačine atopijskoga dermatitisa u psa (engl. Canine Atopic Dermatitis Extent and Severity Index (CADESI-03)) prviput je bila rabljena za objektivnu prosudbu učinkovitosti ASIT u pasa. Jedanaest atopičnih pasa, starijih od šest mjeseci, različitih pasmina i različita spola bilo je uključeno u ovo istraživanje. Svaki je pas početno bio liječen prednizolonom tijekom dva mjeseca. Nakon jednomjesečne stanke, započeta je uobičajena ASIT sa supkutanom primjenom alergena u trajanju od sljedećih osam mjeseci. CADESI 03 bodovanje bilo je vrednovano prilikom redovitih mjesečnih kontrolnih pregleda. U obje skupine ustanovljeno je smanjenje CADESI-03 bodova ≥50% od bazičnoga u 4 od 11 pasa (36,4%). Značajni učinak ASIT-a bio je ustanovljen nakon šest mjeseci liječenja (P = 0,032). Stoga se procjena učinkovitosti ASIT-a može dati tek nakon liječenja od najmanje šest mjeseci. Metilprednizolon je bio učinkovitiji za suzbijanje svrbeža od ASIT-a. Nije bila ustanovljena značajna razlika u biokemijskim pokazateljima krvi među promatranim skupinama. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da je učinak 8-mjesečne alergen specifične imunoterapije u pasa s atopijskim dermatitisom jednak onome koddvomjesečnoga liječenja prednizolonom. Očita sigurnost dugotrajne ASIT dodatna je potpora sve češćoj upotrebi toga specifičnoga liječenja atopijskoga dermatitisa pasa.
Manifestacije preosjetljivosti na grinje kućne prašine obuhvaćaju cjelogodišnji alergijski rinitis često pra en o nim simptomima, alergijsku astmu te nešto rjeđi atopijski dermatitis. Senzibilizacija ...na tropomiozin grinja može se manifestirati preosjetljivošću na određene namirnice. Alergijska senzibilizacija i razvoj bolesti vezani su uz količinu alergena kojoj je osoba izložena te je poznavanje izloženosti alergenima grinja u kućnim uvjetima koristan pokazatelj rizika za bolesnike. Budu i da je mogućnost izbjegavanja alergena ograničena, a raspoloživo farmakološko liječenje ima isključivo simptomatske učinke, jedina metoda uzročnog liječenja preosjetljivosti na grinje jest specifična imunoterapija. Njeni dobro dokumentirani klinički učinci obuhvaćaju smanjenje simptoma, sprječavanje napredovanja bolesti prema težim oblicima te sprječavanje senzibilizacije na nove alergene. Imunološki parametri tijekom liječenja pokazuju karakterističnu dinamiku koja se odražava i postupnim smanjenjem kožne reaktivnosti prema alergenu. Unatoč brojnim dokazima i stogodišnjoj primjeni u kliničkoj praksi, učinkovitost specifične imunoterapije se ponekad dovodi u pitanje. Cilj je ovog rada prikazati da se pri dobro postavljenoj indikaciji, uzimaju i u obzir profil senzibilizacije, radi o veoma uspješnoj metodi liječenja.
Rak je bubrega neoplazma koja je razmjerno otporna na postojeću kemoterapiju, hormonsko i iradijacijsko liječenje, stoga se u liječenju bolesnika s rakom bubrega primjenjuju i testiraju lijekovi ili ...terapije s imunomodulatornim djelovanjem. U kliničkoj praksi, a sa svrhom imunoterapije, najčešće se primjenjuju rekombinantni citokini interferon-alfa (INF-a) i interleukin-2 (IL-2). Ta dva citokina mogu izazvati terapijski odgovor u 10% do 30% bolesnika s metastatskim rakom bubrega. Dugoročno preživljenje ipak je rijetko, nešto češće u bolesnika koji su primali visokodozni IL-2. Kako liječenje raka bubrega usprkos brojnim studijama s različitim terapijama nije zadovoljavajuće, u tijeku su i kliničke studije s drugim imunoterapijskim postupcima.
PDF
