Tokom poslednjih decenija fenomen koji je označen kao „povratak religije“ predstavlja predmet rasprava u okviru društvenih nauka i humanističkih disciplina. Različiti autori/ke naglašavaju da je ...društveni značaj religije sve očigledniji kako u javnoj i političkoj sferi savremenih sekularnih društava, tako i u međunarodnim odnosima i svetskoj politici. Ovi fenomeni, prema nekim tumačenjima, dozvoljavaju da se o savremenosti može misliti i govoriti kao o „postsekularnom dobu“. U radu se razmatraju osnovne pretpostavke postsekularne paradigme i ukazuje na ograničenja samog pojma „postsekularnost“. Istovremeno, rad ima za cilj da skrene pažnju na značaj pitanja odnosa religije i politike u polju novih medicinskih biotehnologija kao jednog, ali ne i jedinog aspekta antropološkog /ove problematike/religije i biotehnoloških inovacija
Rad razmatra odnos ustavnih orijentira s ugovorom države i vjerskih zajednica kroz tezu: država koja svojim ustavom štiti pluraln(ističn)ost društva, slobodu uvjerenja i savjesti građana i od svojih ...institucija i ingerencija odvaja vjerske zajednice, ne bi smjela s njima ugovarati model suradnje koji narušava ili podređuje dio ustavom jamčenih prava. Iniciranjem javne rasprave nastoji se pridonijeti razjašnjenju ne/utemeljenosti dileme o mogućem narušavanju prava čovjeka prouzročenog prekoračenjem ustava pravnim položajem vjerskih zajednica. Paradoks je ako ugovor države i vjerskih zajednica naruši humanističku etiku i laičku smjernicu jer se interpretaciji jedne etičke doktrine osobnosti čovjeka otvara više mogućnosti legalne involucije dijela temeljnih i građanskih prava. Takav ugovor ukazuje i na inkompatibilnost ustava s utilitarizmom suupravljačkog nezamjeranja.
This paper is about the relation between constitutional orientations with state contract and religious communities through the thesis of: a state which by its constitution protects social plurality, freedom of beliefs and citizen consciousness and which from its institutions and authority separates religious communities and should not contract with them a model of cooperation which damages or yields a part of constitutionally guaranteed rights. By initiating public debate, an attempt is made to contribute to explain how (un)founded the dilemma is on the possible destruction of human rights caused by exceeding constitution with the legal position of religious communities. The paradox is if the state contract and religious communities destroy human ethics and secular direction because interpretation of one ethic doctrine of human personality opens up several possibilities of legal involution of parts of fundamental and citizen rights. Such a contract points out the incompatibility of constitution with the utilitarianism of co-administrative non-confrontation.
Ovaj rad proučava aktivnosti korisnika društvene mreže Tviter (twitter.com) koji su se u periodu od januara do maja 2015. godine prvobitno uključili u debatu o načinu na koji je tadašnji zaštitnik ...građana Saša Janković obavljao svoju dužnost, a kasnije i u raspravu o ličnoj prošlosti sâmog zaštitnika. Istraživački problem je identifikovati i uporediti online diskurse, strategije i tehnike kojima se služe provladini i opoziciono nastrojeni učesnici digitalnih rasprava u društveno-političkom kontekstu poput onog u današnjoj Srbiji u kom se digitalni diskurs sve više prožima kroz javnu sferu koju, međutim, i dalje pretežno oblikuju tradicionalni mediji. Samim tim, cilj rada je a) proučiti strategije online komunikacije čijom primenom pripadnici vladajućih struktura teže održati nadmoć u javnoj debati b) analizirati metode pomoću kojih oponenti vlasti pokušavaju mobilisati podršku putem Interneta c) uporediti komunikacione strategije suprotstavljenih strana. Cilj se sprovodi s namerom pružanja svežih empirijskih nalaza o političkoj ulozi novih medija u krhkim demokratijama, jer su se dosadašnja istraživanja prevashodno koncentrisala na ulogu društvenih mreža u razvijenim demokratijama i autoritarnim režimima. Rezultati potvrđuju uspešnost ’umreženog autoritarizma’ u suzbijanju opozicionog delovanja kroz polarizaciju ’digitalne javne sfere’, ali takođe ukazuju i na značaj tehnika ’umrežavanja’ i ’podizanja svesti’ za opoziciono delovanje na Internetu.
Kulturna politika dio je složenog diskurzivnog konteksta u kome raznoliki konfliktni društveni interesi, ciljevi i vrijednosti predstavljaju važne uvjete za svakodnevno djelovanje društvenih aktera ...kulturne politike. Rasprava o kulturnoj politici također je vezana uz strukturu moći te politički i kulturni prostor, gdje se ona i njezine aktivnosti odvijaju. Rad se referira na različite koncepte diskursa o kulturnoj politici nakon čega slijedi teoretsko promišljanje analitičkih osvrta Habermasa i Foucaulta na studije kulturne politike. Također nastojimo osvijetliti s kritičke, ali i praktične točke gledišta to kompleksno područje. Ovaj rad želi proširiti raspravu o kulturnoj politici i njenim dosezima.
Javni je prostor važno mjesto društvenoga i političkoga djelovanja. U našem istraživanju bavimo se društvenim ponašanjem na javnom prostoru američkoga sveučilišnog grada. Odabrali smo tri lokacije na ...i oko kampusa Urbana-Champaign Sveučilišta Illinois i promatrali dvije vrste javnoga ponašanja, u domeni javnoga i privatnoga, te privatno ponašanje na odabranim lokacijama. Pokušali smo razumjeti odnos između javnoga mjesta i društvenoga ponašanja,
tipove i varijacije društvenoga ponašanja, te važnost materijalnoga, odnosno realnoga javnog prostora. Pokazalo se da se društveno djelovanje u javnoj sferi koncentrira na centralnim, simbolički moćnim javnim mjestima i da, usprkos rastućoj popularnosti virtualnoga javnog prostora, realni ili materijalni prostor i dalje ljudima predstavlja uzbudljiv i živ okoliš za javno i privatno djelovanje.
Koristeći kao teorijski okvir teoriju resursne mobilizacije i teoriju političkog procesa istražit ću kapacitete organizacija civilnog društva u Srbiji u kontekstu procesa demokratizacije nakon ...demokratskih promjena 2000. godine. Kombinirajući teorijski okvir koji se odnosi na civilna društva postsocijalističkih zemalja s dosadašnjim istraživanjima kapaciteta organizacija civilnog društva u Srbiji i sa studijom slučaja pokreta Ne davimo Beograd, ukazat ću na čimbenike koji utječu na razvijanje kapaciteta aktera civilnog društva u uvjetima neinkluzivne javne sfere za efikasno djelovanje i produbljivanje procesa demokratizacije.
Iris Marion Young prihvaća distinkciju na privatno i javno, ali negira društvenu podjelu na javnu i privatnu sferu, svaku s različitim vrstama institucija, aktivnosti i ljudskih osobina. Young ...privatno definira kao aspekt osobnog života i djelovanja iz kojeg, on ili ona, imaju pravo isključiti druge. Privatno nije ono što javno isključuje, nego ono što osoba sama odluči isključiti iz javne sfere. Prema Young, javnost je u demokratskom društvu heterogena. »Doista, u otvorenim i pristupačnim javnim mjestima i forumima, za očekivati je da ćemo susresti one koji su drugačiji, čija je društvena perspektiva, iskustvo i sklonost drugačija.« Važno obilježje razvijenog demokratskog društva razvijeno je civilno društvo. Civilno društvo odnosi se na dobrovoljna udruženja javnog života koji se razlikuje od države i gospodarstva, a koji omogućava prijenos problema privatnog života na dnevni red javnosti. Oni dobrovoljno – u smislu da nisu ovlašteni, ali ni vođeni od strane državnih institucija – već proizlaze iz svakodnevnog života i aktivnosti zajedničkih interesa. Razlikovanje dobrovoljnog udruženja od ekonomije i države omogućava još jasnije objasniti ulogu civilnog društva u promicanju društvene pravednosti.
Carl Schmitt je jedan od najposvećenijih protivnika liberalnog univerzalizma sa svojim pojmom pluralističke, racionalne i uključive konsenzualne politike kao progresivnog demokratskog projekta i ...svojeg razumijevanja političke arene kao pročišćene, od sukoba slobodne, i na taj način progresivne kretnje demokratske logike. U ovom radu nastojat ću pokazati Schmittove pesimističke i negativne stavove, zasnovane na ontološkim i teološkim temeljima, o deliberativnom modelu politike koja tvrdi da partikularna volja može doći do koncepta zajedničkog javnog interesa ili zajedničkog dobra kroz raspravu i dijalog. Nadalje, pokušat ću pokazati da unutar Schmittovog projekta koncept diktature suverena postoji kao nužni kontrapunkt pojmu politič- kog. Schmitt odbija razumijevati politički život kao medij dijalog koji vodi razumskom konsenzusu. U ovom kontekstu, suveren iz Schmittove teorije mora se razumijevati upravo kao sila napravljena da proizvodi homogenost kroz hegemoniju. Hegemonija, u Gramscijevom smislu, nije gola opresivna sila. Namjesto toga, odnosi se na vladajuću silu sposobnu upisati vlastitu ideologiju i pogled na svijet u javnost kroz uvjeravanje. U tom okviru, ljevičarski mislitelji poput Mouffea, koji preporuča da moramo misliti »sa Schmittom protiv Schmitta« kako bismo razvili novo demokratsko političko razumijevanje, svraćaju pozornost na Schmittovu tezu da je svaki politički identitet u funkciju »mi–oni« antinomije, ali im promiče činjenica da je nemoguće deducirati koncept zbiljski demokratske javne sfere iz Schmittove teorije. Kao što će biti naglašenu u radu, demokracija u Schmittovom smislu može biti savršena forma suverenosti, takva kakva usuprot liberalnoj demokraciji rezultira homogenizacijom i isključenjem heterogenosti, te na taj način mora biti začeta kao fundamentalno hegemonijski sistem. Schmittov ideal demokracije zahtijeva da politički identiteti, javno mišljenje, javna sfera i formiranje volje vudu rezultati suverenove volje i bez prostora za raspravu.
Hannah Arendt, whose comprehension of human beings’ sociability stands in aporia because of oppositionality between preference for elitist political freedom of antiquity and Augustinian egalitarian ...freedom, inborn to all human beings, warned of omnipresent peril of awakening of new totalitarianisms which destroy sociability and pluralism, as a possible consequence of Modernism’s alienation. That dual theoretical line of arguing determined her interpretation of antique polis as an ideal of political community, and one of separating social from political problems. According to her, Aquinas made a mistake in equating terms politicus and socialis, and Modernism accepts that equation. This can be seen in progressive intrusion of social, economic and technical issues (which requires professional knowledge and professional decision) into political space (that should be generally accessible). Many factors contributed to that situation, i.e. the Protestant Ethic and French Revolution.
PDF
