Križobolja je jedan od najčešćih uzroka fizičke nesposobnosti, čije je najčešće izvorište degeneracija intervertebralnog diska. Nemogućnost točnog utvrđivanja potjecišta boli jest ograničavajući ...čimbenik u učinkovitijoj prevenciji i liječenju. Nova saznanja, napose u područjima genetike i analize proteina primjenom spektrometrije masa, bacaju novo svjetlo u razumijevanju etiopatogeneze degenerativne bolesti diska. Novim slikovnim metodama kao što je CEST magnetska rezonancija ili ADC magnetska rezonancija mogu se detektirati rane degenerativne promjene. Napredak je ostvaren glede razjašnjenja uloge fizičkog opterećenja, kao i tipa vježbi koje mogu imati utjecaj kako na razvoj tako i na liječenje bolesnika s degenerativnim promjenama diska. Na kraju, značajan napredak je ostvaren u kirurškom liječenju tih bolesnika, s naglaskom na minimalno invazivne tehnike. Ostali kirurški modaliteti liječenja su pokazali napredak koji ohrabruje, kao što su totalna zamjena diska i liječenje mezenhimalnim matičnim stanicama. Uz navedeno, i ostale novosti u dijagnostici i liječenju degenerativne bolesti vertebralnog diska raspravljene su u ovom članku.
Od 2012. u nas se uspješno provode procedure endokardijalne ablacije u bolesnika sa strukturnom bolesti srca i ventrikularnim aritmijama. Riječ je o kompleksnim elektrofiziološkim procedurama kojima ...se koristimo u liječenju električne oluje ili pri repetitivnim uključivanjima kardioverterskog defibrilatora. Međutim, kod dijela bolesnika endokardijalna ablacija nije uspješna budući da se ključni supstrat aritmije nalazi subepikardijalno. Prikazujemo 20-godišnjeg bolesnika koji je preživio izvanbolnički arest, uzrokovan ventrikularnom fibrilacijom (VF) u sklopu preboljenog miokarditisa. Širokom kardiološkom obradom isključen je drugi uzrok aritmije, a magnetskom rezonancijom utvrđen je supstrat u obliku subepikardijalnih ožiljnih zona u lijevom ventrikulu. Bolesniku je ugrađen kardioverterski defibrilator, no usprkos većem broju linija antiaritmičke terapije i dalje su bili učestali recidivi VF-a. Stoga je učinjena kombinirana perkutana endokardijalna/epikardijalna procedura, nakon koje bolesnik više nije imao recidiva aritmije. Zbog velike kompleksnosti epikardijalne ablacije dosad smo ovakve bolesnike morali referirati kolegama u inozemnim centrima, što odsad više nije nužno.
Uvod: Prikazujemo rijetku ventrikularnu tahikardiju nepoznata uzroka (idiopatsku) s ishodištem u blizini stražnjeg snopića (fascikula) lijeve grane Hisova snopa, koja se očituje četirima osnovnim ...obilježjima: široki QRS-kompleksi, blok desne grane, lijeva (superiorna) električna os i osjetljivost na verapamil. Od 1981. godine, kada je Belhassen sa suradnicima otkrio osjetljivost na verapamil, često se naziva Belhassenova tahikardija. Cilj: Osnovna svrha ovog prikaza jest podsjetiti da se već ispravnom interpretacijom EKG-a može postaviti točna dijagnoza ove potencijalno opasne aritmije. Prikaz bolesnika: Do sada zdrava djevojčica adolescentne dobi došla je u hitnu službu zbog palpitacija, dispneje i presinkopalne krize. Na 12-kanalnom EKG zapisu našli smo čak tri od četiri obilježja stražnje idiopatske fascikularne ljevoventrikularne tahikardije, a konverzijom u sinusni ritam nakon intravenske primjene verapamila zadovoljeno je četvrto obilježje i time je potvrđena elektrokardiografska sumnja. Zbog učestalih recidiva ventrikularne tahikardije uza sve češće subjektivne tegobe srčane naravi (palpitacije, prekordijalne opresije, vrtoglavice, presinkopalne krize), a usprkos sve višoj peroralnoj dozi verapamila te uzevši u obzir pozitivnu obiteljsku anamnezu na iznenadnu smrt, upućena je na elektrofiziološko ispitivanje i liječenje radiofrekventnom ablacijom. Zaključak: Temeljitom i dobrom analizom 12-kanalnog EKG-a može se postaviti točna dijagnoza vrste tahikardije, što je uvjet daljnjeg ispravnog postupanja i liječenja.
Ablacija ventrikularne tahikardije kod bolesnika s ishemijskom kardiomiopatijom kompliciranija je i mnogo teža od ablacije većine supraventrikularnih tahikardija. Aritmogeni supstrat je kompleksniji, ...a lokalizacija mu je često nejasna. Zbog karakteristika tahikardije preciznije metode mapiranja često se ne mogu rabiti. Uz to se obično radi o bolesnicima sa slabijom sistoličkom funkcijom, zatajivanjem srca, ishemijom i brojnim komorbiditetima gdje izazivanje tahikardije i postupak ablacije mogu dovesti do naglog hemodinamskog urušavanja. Neinducibilnost kliničke aritmije postiže se kod 65–95% bolesnika, ali se recidiv javlja kod 20–44% bolesnika. Teže komplikacije bilježe se kod 8% bolesnika uz smrtni ishod kod 2,7% bolesnika. Odluku o strategiji liječenja treba stoga donositi individualno procjenjujući potencijalnu korist i rizik od intervencije. Ovaj članak prikazuje prvi slučaj uspješne ablacije ventrikularne tahikardije kod bolesnika s ishemijskom kardiomiopatijom koja je učinjena u našoj zemlj
Atrijska fibrilacija je povezana sa sistemskom embolizacijom i komplikacijama povezanim s antikoagulantnom terapijom. Radiofrekventna ablacija se preporuča kao učinkovita i sigurna metoda za ...liječenje atrijske fibrilacije. Cilj ove studije bio je procijeniti učinke veličine lijevog atrija na ishod operativne radiofrekventne ablacije. Studija je provedena na 40 bolesnika predviđenih za elektivno operativno liječenje bolesti mitralne valvule i radiofrekventne ablacije zbog trajne atrijske fibrilacije. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine prema veličini lijevog atrija. U prvoj skupini bili su bolesnici s lijevim atrijem promjera ≤5 cm, dok su u drugoj skupini bili bolesnici s promjerom lijevog atrija preko 5 cm. Primarni cilj studije bio je postotak bolesnika u stabilnom sinusnom ritmu 6 mjeseci nakon operacije. Rezultati zabilježeni 6 mjeseci nakon operacije pokazali su značajno više bolesnika u sinusnom ritmu u prvoj skupini u usporedbi s drugom skupinom: 15 (75%) prema 8 (40%), p=0,025. Multivarijantna analiza je dokazala veličinu lijevog atrija kao neovisan prediktor za uspjeh operativne radiofrekventne ablacije. Zaključuje se da je veličina lijevog atrija važan čimbenik o kojem ovisi uspješnost operativne radiofrekventne ablacije. Za poboljšanje rezultata ablacije trebalo bi u obzir uzeti niže vrijednosti za operativnu redukciju atrija od onih preporučenih u prijašnjim izvješćima.
Transplantacija srca, elektrofiziološki postupci, terapija elekrostimulatorima, zamjenske elektro-mehaničke pumpe, samo su neke od novijih metoda liječenja, koje se danas primjenjuju u kardiologiji, ...a donose nove izazove kako za bolesnike, tako i za liječnike koji sudjeluju u praćenju istih. Požeškoslavonska županija broji oko 80.000 stanovnika. U zadnjih sedam godina učinjene su četiri transplatancije srca, ugrađena četiri kardioverter- defibrilatora
(ICD), dva resinhronizacijska elektrostimulatora, dva elektrostimulatora (ES) s epikardnim elektrodama, uz 21 katetersku ablaciju, te je više od 70 bolesnika podvrgnut redovnoj ugradnji ES nakon dijagnosticiranih smetnji u atrioventrikulskoj kondukciji.
U ovom radu prikazujemo učinjene spomenute postupke. Namjera nam je procijeniti mogućnost daljnjeg praćenja ovih pacijenata od strane obiteljskog liječnika i kardiologa pripadajuće ustanove.
Želimo prikazati prednosti suvremene, moderne, kardiologije koja pacijentima omogućava nastavak i unapređenje života nakon učinjenih intervencija. Kroz rad ćemo pokazati koje sve izazove donosi napredak u elektroindustriji koja postaje sastavni dio kirurških disciplina. Uz očekivanje dobre kvalitete života ovih bolesnika, koje će osim kardiologa kontrolirati i liječnici obiteljske medicine, namjera
nam je ovu problematiku približiti svim suučesnicima u praćenju ovih bolesnika.
Otvoreni foramen ovale (PFO ) može se naći u gotovo 25% populacije. Katetersko zatvaranje PFO je terapijska opcija u određenog broja bolesnika. Prikazujemo slučaj bolesnice kojoj je u istom aktu ...učinjeno mapiranje i ablacija atrijske tahikardije te zatvaranje PFO -a
Tahikardija je aritmija karakterizirana srčanom frekvencijom > 100/minuti. Prema širini QRS-kompleksa može se podijeliti na tahikardije uskih (< 120 ms) i tahikardije širokih QRS-kompleksa (> 120 ...ms). Tahikardija uskih QRS-kompleksa uvijek je supraventrikularna, što znači da joj je izvorište proksimalno od Hisova snopa, dok tahikardija širokih QRS-kompleksa može biti ventrikularna (izvorište u ventrikulu distalno od Hisova snopa), ali i supraventrikularna. Strategija liječenja ovih dvaju poremećaja različita je pa je točna dijagnoza preduvjet optimalne terapije. Prikazujemo ovaj slučaj jer su diferencijalna dijagnoza tahikardije širokih QRS-kompleksa, a time i planiranje terapije bili posebno otežani zbog istodobno prisutne fibrilacije atrija te hemodinamske kompromitacije i akutnog ugrožavanja života bolesnice.
Uvod: Aritmogena kardiomiopatija desne klijetke (engl. Arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy – ARVC) nasljedna je kardiomiopatija karakterizirana pretvorbom miocita u masno i vezivno tkivo, ...pretežno desne, no nerijetko i lijeve klijetke. Važan je uzrok iznenadne smrti djece i adolescenata. Temeljita obiteljska anamneza i suvremeni dijagnostički i terapijski pristup preduvjeti su za sprečavanje sindroma iznenadne smrti. Češće se dijagnoza postavlja u odraslih nego u djece. Prikaz bolesnika: Prikazujemo obitelj u kojoj je u četvero članova postavljena dijagnoza ARVC-a već u dječjoj/adolescentnoj dobi. Prosječna dob pojave simptoma kod tih bolesnika bila je 12 godina (10 – 14). Ističe se važnost obiteljskog stabla i opisuju se suvremene metode dijagnosticiranja i terapijskog pristupa, radi prevencije iznenadne smrti. Zaključujemo da je obiteljska anamneza temelj za rano postavljanje dijagnoze ARVC-a. Nazire se potreba revizije postojećih dijagnostičkih kriterija ARVC-a za pedijatrijsku populaciju. Valjalo bi uzeti u obzir progresivno povećanje udjela veziva u odnosu prema miocitima u ovisnosti o dobi i stadiju bolesti. S obzirom na neprimjenjivost kriterija smetnja repolarizacije kod djece mlađe od 14 godina, treba razmotriti smanjenje broja kriterija potrebnih za postavljanje dijagnoze u toj dobnoj skupini. Implantabilni elektrokardioverter defibrilator (ICD) i radiofrekventna ablacija u kombinaciji kratkoročno osiguravaju odličnu kvalitetu života kod našeg bolesnika s teškim oblikom ARVC-a, dok su dugoročni rezultati s obzirom na progresivni tijek bolesti neizvjesni.
Radiofrekventna kateterska ablacija može se rabiti u liječenju različitih skupina bolesnika s neishemijskom ventrikulskom tahikardijom (VT). Zbog malog područja izazvane ozljede miokarda visok ...stupanj uspjeha očekuje se kod bolesnika s idiopatskom VT i bolesnika koji imaju VT s kruženjem preko grana. Dugoročna uspješnost radiofrekventne ablacije u izlječenju idiopatske VT je oko 90%, a VT s kruženjem preko grana 100%. Radiofrekventna ablacija VT kod aritmogene displazije desnog ventrikula (ADDV) može biti djelotvorna u bolesnika s lokaliziranom bolešću i jednim izvorištem VT. U bolesnika s proširenom ADDV i/ili više izvorišta VT treba razmotriti druge načine liječenja. Kod bolesnika s idiopatskom dilatacijskom kardiomiopatijom radiofrekventna ablacija ne dovodi do izlječenja VT, ali se može primijeniti kao dodatni terapijski postupak radi smanjenja učestalosti i težine napadaja tahikardije. Upotrebom novih sustava za endokardijalno "mapiranje" primjena radiofrekventne ablacijese proširila na liječenje VT koje zahtijevaju razdvajanje pojedinih dijelova ventrikula ili su hemodinamski nestabilne.
PDF
