Prispevek osvetljuje življenje in delo plodovitega in doslej slabo raziskanega kiparja, pozlatarja in restavratorja Ivana Sojča (1879−1951). Kiparsko in drugo potrebno znanje ter izkušnje je dolgo ...pridobival v različnih delavnicah doma in v tujini. Leta 1908 je odprl lastno delavnico v Vitanju, od leta 1911 pa je živel in ustvarjal v Mariboru. V okviru raziskav je bil njegov štirideset enot obsegajoči seznam del dopolnjen z več kot sto šestdesetimi novimi. Med njimi prevladuje lesena cerkvena oprema, pomemben del opusa pa predstavljajo polnoplastični in reliefni betonski figuralni nagrobniki. V prispevku, podprtem z arhivskimi viri in ustnimi pričevanji potomcev, je Sojčevo delo predstavljeno glede na slogovne usmeritve, vzore, ikonografijo, tehniko in materiale, namembnost in kvaliteto. Prvič je izpostavljeno njegovo pozlatarsko-poslikovalsko in restavratorsko delo. Ob naštetem je zapolnjena tudi vrzel v poznavanju njegove biografije.
V prispevku so obravnavane pozlate in poslikave oltarjev in prižnic, katerih zasnova, figure oziroma reliefi in ornamentika so delo mariborskega kiparja Jožefa Holzingerja. Upoštevana so le ...ustrezno restavrirana dela, torej tista, pri katerih je prezentirana prvotna barvna podoba, kakršno so izvedli predstavljeni pozlatarji in poslikovalci. Poslikave in pozlate nekaterih Holzingerjevih oltarjev in prižnic so arhivsko dokumentirane. Dokumenti omenjajo mariborske slikarje Franca Beinlicha, Franca Antona Widemana in Antona Geringer- ja. Analizirane so stilistične spremembe barvitosti in strukturiranosti marmoracij in tonskih vrednosti inkarnatov v drugi polovici 18. stoletja. Ena izmed redkih ohranjenih pogodb za poslikavo velikega oltarja v cerkvi sv. Lenarta v Slovenskih goricah, sklenjena leta 1772 med upravnikom gospostva Hrastovec in upravnikom izpostave admomtskih benediktincev v Jarenini na eni ter mariborskim slikarjem Francem Antonom Widemanom na drugi strani, daje uvid v zahteve naročnikov, tehnologijo in stroške tovrstnih storitev.
U radu se donosi prikaz knjige Zadarski kipar i graditelj Pavao Vanucijev iz Sulmone autora Emila Hilje, objavljene 2016. godine u izdanju Sveučilišta u Zadru, u sklopu Biblioteke Zephyrus Odjela za ...povijest umjetnosti. Riječ je o monografiji posvećenoj dalmatinskom gotičkom graditelju i kiparu talijanskog porijekla, Pavlu Vanucijevu iz Sulmone, u kojoj je autor na sustavan i znanstveno utemeljen način obradio i prezentirao dosadašnje spoznaje o životu i djelovanju spomenutog majstora
Nacizam i umjetnost Sadžakov, Slobodan; Mlađenović, Milivoje
Filozofska istraživanja,
02/2020, Volume:
39, Issue:
4
Journal Article
Peer reviewed
Open access
U radu se analizira odnos totalitarizma (posebno u njegovoj nacističkoj verziji) i umjetnosti. Tematiziraju se sljedeća pitanja: mogu li totalitarizam i umjetnost uopće koegzistirati, je li njihov ...sukob neminovan, može li postojati umjetnost u okviru totalitarističkog poretka i kakva bi ona bila, te je li bilo značajnih umjetničkih djela u nacizmu. U radu je razmatran i odnos nacističke ideologije prema određenim oblastima umjetnosti kao što su kiparstvo, film, književnost i slikarstvo, kao i segmenti nacističke represije u pogledu umjetničkog stvaranja.
This paper is analysing the relationship between totalitarianism (particularly in its Nazi form) and art. The following questions are being thematised: whether totalitarianism and art can actually coexist and whether their conflict is truly inevitable, whether and what kind of art can exist within the totalitarian framework, and, in line with the basic concept of this paper, whether any significant artwork was produced during the Nazism era. This paper also considers the attitude of Nazi ideology towards certain forms of art, such as sculpture, film, literature and painting, as well as the segments of Nazi repression in terms of artistic expression.
Ponovno o koprski Pietà Štefanac, Samo
Acta historiae artis Slovenica,
01/2021, Volume:
26, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Leseni kip Pietà v koprski stolnici, ki je bil leta 2016 v vandalskem napadu poškodovan, je bil podrobneje obravnavan že leta 2005 in pogojno označen kot beneško delo iz sredine 15. stoletja pod ...vplivom muranske slikarske šole. Novejše odkritje kaže, da gre po vsej verjetnosti za padovansko delo, prav tako iz sredine 15. stoletja. Doslej namreč ni bil opažen približno sočasni kip Pietà v Piove di Sacco, ki je nedvomno delo iste roke kot koprski in ga lahko povežemo s slikarstvom Squarcionejevega kroga.
Rad se bavi prikazom razvoja i specifičnostima Internacionalnog simpozija skulpture u terakoti velikog formata Terra u Kikindi, Republika Srbija, s fokusom na istraživanju sudjelovanja trinaest ...hrvatskih kipara, od osnivanja simpozija 1982. do 2021. godine. Rad donosi analizu skulptura koje su tamo nastale, a čuvaju se u zbirci Muzeja Terra. Skulpture nisu poznate u Hrvatskoj (izuzev Velikog konjanika Antuna Babića) pa je njihovo objavljivanje doprinos cjelovitijem poznavanju djelovanja tih kipara i potpunijoj monografskoj obradi njihovih opusa. O simpozijima Terra te o sudjelovanju hrvatskih kipara ne postoje sustavniji prikazi u hrvatskoj literaturi. Od hrvatskih predstavnika sudjelovali su Peruško Bogdanić (1982.), Dora Kovačević (1983.), Tomislav Kauzlarić i Branko Ružić (1984.), Miro Vuco i Ante Marinović (1985.), Antun Babić (1986.), Kosta Angeli Radovani (1987.), Stevan Luketić (1988.), Ivan Kožarić (1990.), Đanino Božić (2014.), Tamara Sekulić (2020.) i Vladimir Novak (2021.).
Hrvatski kipar Davorin Martin Hotko (Zagreb, 1890. – Zagreb, 1962.) zanemarena je umjetnička osobnost o čijem se životu malo zna, a kiparski opus nije dovoljno istražen i valoriziran. Hotko je vrstan ...portretist kao i njegov profesor Rudolf Valdec, realist. U Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti sačuvana su samo četiri njegova djela dok su ostali radovi uništeni 1986. godine. U Arhivu za likovne umjetnosti HAZU osim oskudne biografije, nalaze se fotografije njegovih radova koji više ne postoje. Desetak skulptura dio su obiteljske ostavštine. Hotko je poučavao kiparstvo u Obrtnoj školi u Zagrebu.
The artistic personality of Croatian sculptor Davorin Martin Hotko (Zagreb, 1890 – Zagreb, 1962) has long been neglected, as information on his life is scarce and his sculptural oeuvre remains understudied and underassessed. Hotko was an excellent sculptor of portraits, as was his teacher Rudolf Valdec, himself a Realist. The Glyptotheque of the Croatian Academy of Sciences and Arts preserves only four Hotko’s sculptures, while other works were destroyed in 1986. Apart from a short biography, the Fine Arts Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts holds photographs of the sculptor’s lost works, while some ten sculptures belong to his family estate. Hotko taught sculpture in the Zagreb School of Crafts.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Autor analizira dalmatinski opus kipara Giovannija Marije Morlaitera (Venecija, 1699.–1781.). Utvrđuje se da je umjetnik na hrvatskoj obali zastupljen djelima koja su nastala od mladenačkih godina do ...starosti. Najranija su djela iz 1729./1730. godine u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku. Riječ je o kipovima Djevičanstva i Poniznosti na oltaru Prikazanja Marije u hramu te Vjere i Ljubavi na oltaru sv. Augustina. Naručitelj je bio Dubrovčanin Franjo Rogačić (Rogacci). Potom, 1746. godine Morlaiter kleše u kamenu tri anđela na oltaru Gospe od Ružarija u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju u Boki kotorskoj. Sredinom stoljeća dobiva narudžbu da za splitsku katedralu izradi oltar sv. Dujma. To je najambiciozniji Morlaiterov rad za dalmatinske naručitelje, a dovršen je 1767. godine. Kako je zabilježio Julije Bajamonti, naručitelji su u Rimu nabavili najvrsniji uzorak prema kojemu je Morlaiter trebao izraditi splitski oltar. U to je vrijeme, između 1759. i 1762. godine, zajedno s oltaristom Lorenzom Bonom podigao tabernakul oltara s mramornim kipovima anđela u benediktinskoj crkvi sv. Marije u Zadru. U istom je gradu 1764. godine izradio grobnicu vojnom inženjeru Giovanniju Francescu Rossiniju s portretnim poprsjem, kipom sv. Šimuna i anđelima. Za oba zadarska djela sačuvani su terakotni modeli u Ca’ Rezzonico u Veneciji. Za glavni oltar u crkvi sv. Marije dokumenti spominju i crtež, dok opsežna arhivska građa o njegovoj izradi uključuje i vlastoručno pismo što ga je kipar uputio benediktinskim redovnicama u Zadar.
Hvarski kipar Šime Dujmović (1887. - 1968.) dijeli sudbinu onih naših umjetnika u nesretnim vremenima i nesklonim okolnostima kojima je osobna zatajnost i stajanje po strani od „buke i bijesa“ ...likovnih trendova, priskrbilo uglavnom zaborav, čak i u radijusu male hvarske sredine kojom je egzistencijalno omeđen. Ta je zatajnost dolazila do izražaja i u podređivanju željama majstora poput Ivana Meštrovića, za kojega je isklesao velik broj skulptura. Meštrovićev "kompleks“ zapriječio je Dujmovićevu individuaciju, tako da je i u radovima koje osobno potpisuje teško govoriti o autorskom pečatu. Rad, dakle, razmatra Dujmovićev nevelik opus autorske skulpture i izvedbene radove za Meštrovića, kao istovrsna rješenja kod kojih nije došlo do značajnije individualizacije Dujmovićeva načina. Po prvi put se kvantificira i vrednuje ukupan Dujmovićev rad, uspoređuju se rješenja za Meštrovića i ona koja kipar autorski potpisuje; otvara se štoviše rasprava o umjetnosti i umijeću, zanatu i njegovoj umjetničkoj transcendenciji, majstoru i njegovu pomagaču, - pitanjima koja se prelamaju kroz osebujno kiparovo djelo nastalo na razmeđu vječne raspre o originalnosti i epigonstvu.
PDF
