Cilj je ovog istraživanja provjeriti možemo li pomoću kvalitativne obrade kvantitativno prikupljenih podataka utvrditi razloge nasilnog ponašanja među mladima. Kvantitativni dio istraživanja proveden ...je na prigodnom uzorku od N=51 sudionika, učenika prvih razreda Gimnazije Daruvar. Za potrebe kvantitativnog dijela prikupljanja podataka korišten je Upitnik agresivnosti (Buss i Perry, 1992), a za potrebe kvalitativnog dijelapolustrukturirani intervju nastao na temelju Upitnika agresivnosti. U kvalitativnom dijelu istraživanja sudjelovalo je pet sudionika s minimalnim i pet s maksimalnim rezultatom na Upitniku agresivnosti. U obradi kvalitativnih podataka korištena je metoda „Analiza okvira“. Kvantitativna obrada pruža nam uvid u izraženost agresivnih ponašanja među mladima i razlike u četiri dimenzije Upitnika agresivnosti. Kvalitativna obrada podataka pruža nam dublji uvid u razlike među sudionicima s minimalnim i maksimalnim rezultatom na Upitniku agresivnosti i razlike među sudionicima na individualnoj razini. Iako postoje razlike koje su dobivene kvantitativnom metodom, kvalitativna obrada pokazuje da postoji i mnoštvo karakteristika koje obje skupine sudionika dijele. Pokazano je kako se dvije skupine sudionika uglavnom razlikuju u izražavanju agresivnoga ponašanja, ali da su percepcije, emocije i kognicije dosta slične za obje skupine sudionika.
Kraj 20. i početak 21. stoljeća zabilježio je pojavu novih trendova na scenama vodećih europskih kazališta koja su se, pod krinkom minimalizma i umjetničke sofisticiranosti, postupno „riješila“ svih ...dramskih elemenata koji su povezivali kazalište s publikom. Sve je počelo s epskim kazalištem koje je osudilo emocionalnu identifikaciju publike s likovima iz drama, a slijedilo je
kazalište apsurda koje je predstavilo potpuno nerealan svijet i likove nalik karikaturama, s kojim se publika nije mogla identificirati. Posljednje je stiglo in-yer-face kazalište, popularizirajući negativne emocije i likove, pod izgovorom da prikazuje težak i besmislen svakodnevni ljudski život koji treba kritizirati. S druge strane, američko kazalište glavne struje nastavilo je funkcionirati slijedeći osnovne postavke realizma i u 21. stoljeću, promovirajući pozitivne emocije, pozitivne likove i katarzu. Usporedba europskog s američkim suvremenim kazalištem rezultirala je hipotezom prema kojoj suvremene auto/biografske američke drame imaju katarzičan učinak na publiku, čemu uvelike doprinosi i činjenica da istina ispričana u takvim dramama omogućuje publici da se lakše identificira s njihovim likovima. Kao rezultat toga, publika može otpustiti neke svoje potisnute emocije i doživjeti katarzu.
Doktorski rad sastoji se od sedam dijelova: 1) Uvod, 2) Teorija, 3) Metodologija, 4) Rasprava i rezultati, 5) Zaključak, 6) Literatura i 7) Prilog 1.
Svrha istraživanja bila je ispitati hipotezu teorijski i empirijski, te smo stoga anketirali recipijente o njihovim reakcijama na osam suvremenih auto/biografskih američkih drama. Recipijenti, ukupno 30 njih, bili su podijeljeni u dvije skupine: čitatelje i gledatelje. Za analizu smo odabrali sljedeće drame i njihove filmske adaptacije: Jan Van Druten, Sjećam se Mame (1944); Dore Schary, Izlazak sunca na Campobellu (1958); William Gibson, Čudotvorka (1959); William Gibson, Leptiri su slobodni (1969); Beth Henly, Zločini srca (1979), Neil Simon, Sjećanje na Brighton Beach (1983), Robert Harling, Čelične Magnolije (1987) i David Auburn Dokaz (2001).
Nakon uvoda, razvili smo teorijski okvir koji je, osim različitih teorijskih razmatranja o katarzi, također uključio poglavlja o auto/biografiji, suvremenoj auto/biografskoj američkoj drami i teorijama recepcije. U drugom dijelu, ili metodologiji, opisana je i obrazložena anketa, te instrumenti i načini na koje su rezultati ankete bili analizirani. U trećem dijelu predstavili smo rezultate, te smo ih kvantitativno i kvalitativno analizirali. Nakon poglavlja s rezultatima i raspravom slijedio je zaključak, potom dodatak, te popis literature.
Doctoral thesis entitled ''Cathartic effects of contemporary auto/biographical American drama'' has four main chapters: Introduction, Theory, Methodology, Discussion and Results, and Conclusion. The author states her thesis in the introduction, arguing that plots of contemporary auto/biographical American plays, since they are traditionally structured and implicitly clarify their protagonists' psychological motivation, have cathartic effects on the 21st century European recipients. As Puškar Mustafić observes, there was a shift in the European theatrical trends throughout the 20th century, that could be described as a rebellion against the established theatrical tradition. It manifested in the practices of mainstream European theatres that gradually disposed of all traditional theatrical conventions, such as identifiable emotions, well-made plots and characters who develop throughout the play, and consequently they also disposed of catharsis. During the 1950s, Bertolt Brecht, a German dramatist, wrote his theory of ''epic theatre''. He developed his ideas by opposing Aristotelian concepts of identification and catharsis. According to Brecht, the purpose of theatre is not to create an illusion of human life, but rather to inspire society to act and create a positive social change. In Mother Courage, Brecht’s most famous play, the character of Mother is a war opportunist who loses her children to atrocities of war. The dramatists of the theatre of absurd went one step further than Brecht, obliterating all traditional dramatic elements: a five-element plot (i.e. introduction, rising action, climax, falling action and resolution), identifiable characters and emotions. Waiting for Godot by Samuel Becket, the most famous absurd play, does not have a defined beginning, and the problem of waiting for someone named Godot is not resolved in the end. In addition, its characters (Vladimir, Estragon, Lucky and Pozzo) are portrayed as caricatures whose conversations do not make much sense. The last major departure from the traditional theatre occurred in the 1990s with a trend called in-yer-face theater. The plays of in-yer-face do not lack emotions, but they are exclusively negative. Anti-heroes and their victims live in a dark world of physically and emotionally unmotivated torture, where no perpetrator is ever truly punished. Even though the torturers become victims themselves, the purpose is to illustrate a prolonged cycle of violence with no resolution (i.e. catharsis). In many Sarah Kane’s plays (Cleansed, Phaedra’s Love, Blasted etc.), plots contain series of unexplained and unmotivated rapes, different physical tortures and incest.
These new trends of the European theater were not detected in the United States, where the mainstream theatre continued relying on the tradition of American realism. In other words, dramatists retained traditional characterization (protagonists vs. antagonists), structuring their plays around the five-element plot, addressing various issues and offering their resolutions. Therefore, the contemporary American plays continued addressing issues such as death, abuse, prejudice and physical disability, but in a traditional way. Puškar Mustafić choses to test her hypothesis of cathartic effects on recipients, using American plays and their screen adaptations. Furthermore, based on her own recipient experience of a number of contemporary American plays, she recognized that autobiographical plays have a significant influence on emotions. Narrowing down her research, Puškar Mustafić decided to include only auto/biographical plays in her research, as they exteriorize emotions more easily than other plays. The second chapter addresses four theoretical aspects relevant to the thesis statement: catharsis, reception theories, autobiography and contemporary auto/biographical American drama. The ''Catharsis'' chapter opens with Greek philosopher Aristotle who in his definition of tragedy refers to catharsis as a release of emotions of pity and fear caused by some unfortunate events. As Puškar Mustafić observes, the notion of catharsis became widely used in various sciences. For instance, in psychology and medicine catharsis translates as cleansing, religious sciences translate it as purification and one of the philosophical approaches discusses it in terms of intellectual clarification. However, although various sciences offer different approaches to the interpretation of catharsis, they eventually overlap regarding the essence of catharsis that is, they define it as an emotional relief achieved by balancing of unbalanced and unreleased emotions. Narrowing down her definition, Puškar Mustafić refers to Cynthia A. Freeland's research who argues that theoreticians usually approach catharsis in two major ways. Jonathan Lear et al. believe that catharsis is predominantly an emotional experience. In other words, by being provided with the opportunity to experience various emotions in a safe environment, that is theatre, the audience can balance its unbalanced emotions and experience catharsis. The other group of theoreticians, such as Martha Nussbaum, approach catharsis from a cognitive perspective, arguing that catharsis evolves as a result of a learning pleasure. They claim that learning something about ourselves, others or life in general is the primary pleasure of drama. The author tests her Ph.D. thesis on two groups of thirty recipients by having them read or watch screen versions of a selection of eight auto/biographical American plays and fill out a survey questionnaire. For this reason, the second theoretical chapter reviewed major reception theories, whose informal development started with writings of Roman Ingarden and Jan Mukařovský.
They recognized the role of a reader in the creation of a literary work meaning.Following their stream of thought, Hans R. Jauss founded a school of reception theory, introducing the term reception into the broader academic community. Some of his colleagues, including Wolfgang Iser, joined his school. Terms such as collective horizon of expectations and blank spaces in texts supported the theory of the author-reader partnership in the creation of a literary work's meaning. Jauss' theories were opposed in the late 1960s. Stanley Fish and Ronald Barthes considered a reader to be a paradigm of meaning, whereas Michel Foucault promoted the idea of text's superiority over the author. In her research, Puškar Mustafić relied on Jauss' and Iser's theories. The following chapter explores the definitions of autobiography genre throughout history. Puškar Mustafić reviews George Gusdorf's and Philippe Lejeune's theories and arrives at autobiography's general definition: an autobiography is a story an author writes about him/herself. She also refers to Helena Sablić Tomić and uses her classification of autobiography (autobiography, pseudo autobiography and biography), adapting it to drama because autobiography in its essence is a prose genre. The next chapter, ''Contemporary Auto/biographical Drama'', presents the analysis of eight contemporary auto/biographical American plays and their screen adaptations dating from 1944 to 2001. The selected plays317, apart from being aut/biographical, belong to the mainstream American theatre. This implies that they either recieved one of the prestigious
U radu se kvantitativnom analizom digitopalmarnih dermatoglifa istražio broj grebenova u pedeset muškaraca s psorijatičnim spondilitisom. Analizirano je 25 varijabli, broj grebenova na svih deset ...prstiju šaka, zatim, sveukupno na pet i deset prstiju, te između triradijusa a-b, b-c, c-d i a-d na oba dlana, te njihov ukupan broj na jednom i oba dlana, te atd kutovi na oba dlana i njihov ukupni broj u stupnjevima. Dobiveni podaci su uspoređeni s kontrolnom skupinom od 200 pari otisaka odraslih i fenotipski zdravih mušakaraca Zagrebačke regije. Statistički značajne razlike prema kontroli nađene su u 13 varijabli u smislu smanjenja broja kožnih grebenova na drugom, trećem, četvrtom i petom prstu desne ruke, te sveukupnom zbroju prstiju desne ruke, zatim, na drugom, trećem, četvrtom i petom prstu lijeve ruke, sveukupnom zbroju prstiju lijeve ruke, te obostranom zbroju svih deset prstiju. Smanjen atd kut bio je na lijevom dlanu te njegovu obostranom zbroju na dlanovima. Iz toga se dade zaključiti kako je poligenski sustav u razvoju dermatoglifa identičan s nekim lokusima za razvoj psorijatičnog spondilitisa u muškaraca.
Analiza udžbenika napravljena je pomoću dviju uporišnih točaka. Kao primjer razrade starog programa uzeti su udžbenici iz 1997. godine, a druga točka analize su udžbenici rađeni prema nastavnom planu ...i programu iz 2006. godine. Cilj istraživanja bio je utvrditi jesu li novi udžbenici ostvarili napredak u prikazu marginalnih grupa, na primjeru žena kao najveće marginalne grupe. Praćen je prikaz Kleopatre, kraljice Jelene, Marie Skłodowske-Curie i Savke Dabčević-Kučar. Kvantitativna analiza poslužila je kao ilustracija općeg pristupa prikaza žena. Kako žene nisu bile prisutne u politici i vojsci, a kako su te dvije sfere bile glavno područje interesa tradicionalnih programa i udžbenika, pretpostavka je da će primjenom novih tendencija doći do uključivanja novih tema u udžbenike, a time i do veće prisutnosti žena koje su u tim temama ravnopravno prisutne kao i muškarci.
U radu se kvantitativnom analizom digitopalmarnog kompleksa istražio broj grebenova u 50 žena sa simetričnim psorijatičnim poliartritisom. Analizirano je 25 varijabli, broj grebenova na svih deset ...prstiju šaka, zatim, sveukupno na pet i deset prstiju, te između triradijusa a-b, b-c, c-d i a-d na oba dlana, zatim, njihov ukupan broj na jednom i oba dlana, te atd kutovi na oba dlana i njihov ukupni broj u stupnjevima. Dobiveni podaci uspoređeni su sa kontrolnom skupinom - 200 pari otisaka odraslih i fenotipski zdravih žena Zagrebačke regije. Statistički značajne razlike prema kontroli nađene su u 13 varijabli u smislu smanjenja broja kožnih grebenova na svih deset prstiju, i njihovu zbroju na pet i deset prstiju zasebno. Stoga se dade zaključiti kako je poligeneski sustav u razvoju dermatoglifa identičan s nekim lokusima za razvoj simetričnog psorijatičnog poliartritisa u žena.
Ovaj rad daje cjelokupan prikaz metologije istraživanja prirodne prehrane riba. Podaci o prehrani slatkovodnih riba, napose gospodarstveno manje važnih vrsta, vrlo su oskudni.
Pregledom literature ...ustanovljeno je da se autori služe različitim pristupima i metodama u procjeni parametara.
U ovom se radu prikazuju najčešće primjenjivani parametri kvalitativne i kvantitativne analize. Kvalitativna analiza sastava hrane iznosi se kao ukupan popis taksona (uglavnom vrsta i rodova) koje je moguće determinirati, dok kvantitativna analiza obuhvaća procjenu pojedinih hranidbenih kategorija s pomoću hranidbenih indeksa i koeficijenata.
Biološka identifikacija i numerička obrada dobivenih podataka može imati niz nedostataka kao što je efekt izbacivanja plijena ili stupanj probave plijena. Analiza tih faktora preteča je detaljne statističke obrade podataka sa svrhom da se obuhvati i prostorna distribucija pojedinih kategorijia plijena.
U raspravi se ističe važnost tih podataka kako pri definiranju hranidbenih zahtjeva potencijalnih vrsta riba za uzgoj, tako i pri stvaranju novih spoznaja o nekom vodenom ekosustavu.
U današnje vrijeme sve više organizacija koristi društvene medije za promicanje svojih sponzorstava velikih događaja. Heineken je stvorio veliku zajednicu robnih marki tako što je omogućio Holland ...Heineken House tijekom Olimpijskih igara. Ovo istraživanje istražuje u kojoj je mjeri predstavljanje sponzorirane zajednice brendova na društvenim medijima utjecalo na reputaciju Heinekena u online medijima. Provedena je kvantitativna analiza sadržaja na Heinekenovim Facebook, Twitter i Instagram objavama prije, tijekom i nakon Olimpijskih igara 2016. kako bi se analizirao odnos između promocije nizozemske kuće Heineken i reputacije online medija ove tvrtke. U obzir je uzeto korištenje humora, hashtagova, ključnih događaja i videa. Rezultati pokazuju da promocija nizozemske kuće Heineken pozitivno utječe na reputaciju Heinekena u online medijima samo na Twitteru. Ova studija stoga pruža dragocjene uvide u to kako reputacija internetskih medija organizacije može postići rezultat kod sponzoriranja zajednice brendova.
Sjedinjene Države bile su najvažnije odredište švicarskih emigranata u vrijeme masovnog iseljavanja u 19. stoljeću i na početku 20. Oko 250.000 Švicaraca emigriralo je u SAD u tom razdoblju. SAD su ...bile najvaţniji cilj za većinu emigranata i iz švicarskog kantona Bern. Christoph von Graffenried je 1710. godine osnovao malu koloniju Novi Bern i time je Sjeverna Amerika postala privlačnija za emigrante iz Berna. Međutim, taj projekt kolonizacije bio je samo djelomično uspješan. Broj stanovnika Berna koji su iselili u Sjevernu Ameriku ostao je malen tijekom 18. stoljeća. Bernska vlada podupirala je restriktivnu emigracijsku politiku i pokušavala spriječiti iseljavanje iz Berna ili je katkada potpuno zabranila iseljavanje u Sjevernu Ameriku. Sve u svemu, u 18. stoljeću u Sjevernu Ameriku nije emigriralo više od 6000 stanovnika Berna. Situacija se bitno promijenila u 19. stoljeću, kada su SAD postale najvažnije odredište bernskih emigranata. Prvi iseljenički val krenuo je tijekom dramatičnih gladnih godina 1816/17., drugi u pedesetima, a treći i daleko najveći tijekom recesije u osamdesetima. Ekonomskim oporavkom u devedesetima iseljavanje u SAD se smanjilo i nikada više nije dosegnulo razinu iz prethodnoga desetljeća. U ovom članku autor pokušava objasniti emigraciju iz Berna u SAD između 1870. i 1930. Zato je u žarište stavljena kvantitativna analiza ekonomskih čimbenika. Kao prvo, namjera je članka pokazati da kvantitativne metode mogu biti neobično moćno sredstvo u povijesnom istraživanju iseljavanja. Kvalitativne studije također su važne, ali je prosuđivanje različitih čimbenika koji su doveli do procesa iseljavanja teško zadržati u okviru plana kvalitativnog istraživanja. Na pitanje o korelacijama može se mnogo bolje odgovoriti kvantitativnom analizom. Drugo, autor želi pokazati da su i potisni i privlačni čimbenici imali važnu ulogu u određivanju iseljavanja iz Berna. Autor smatra da je važno naglasiti da se ne smiju zanemariti ni ekonomski čimbenici u zemlji primitka, odnosno u SAD. Osnovu kvantitativne analize čini devet hipoteza. Autor tvrdi da su tradicija emigracije (emigracija u godini t-1), gradnja željezniĉkih pruga u SAD, broj primatelja socijalne pomoći u Bernu i stopa smrtnosti pozitivno korelirali s iseljavanjem iz Berna u SAD. Negativne korelacije očekuju se između bernske emigracije i stope nezaposlenosti u SAD, ulaganja u transportni sustav u Švicarskoj, ulaganja u strukturnu strojogradnju u kantonu Bern, švicarskog indeksa ukupne industrijske proizvodnje i američkog indeksa cijena. Rezultati analize bivarijantnih korelacija potvrđuju sedam hipoteza. Dvije se hipoteze moraju odbaciti. Iseljavanje u godini t-1 najsnažnije korelira s iseljavanjem iz Berna (pozitivno). Zatim slijede varijable ulaganja u strukturnu strojogradnju (negativno), gradnja željezničkih pruga u SAD (pozitivno) i broj stanovnika Berna primatelja socijalne pomoći (pozitivno). Korelacije između iseljavanja iz Berna i američkog indeksa cijena (negativna), švicarska ulaganja u transportni sustav (negativna) i stopa smrtnosti u Bernu (pozitivna) također su važne. Nevažne su samo korelacije između stope nezaposlenosti u SAD i indeksa ukupne industrijske proizvodnje u Švicarskoj i iseljavanja iz Berna. Stopa iseljavanja očito ovisi o ekonomskom razvoju, kako u Bernu tako i u SAD. I potisni i privlačni čimbenici imaju važnu ulogu u određivanju stope iseljavanja. Na žalost, zbog nepotpunih podataka i problema nezavisne varijable iseljavanja koja zaostaje u godini t-1, u ovom članku nije načinjena procjena za model regresije. Svakako bi bilo zanimljivo kada bi se takve regresivne analize mogle provesti u drugim studijama na regionalnoj razini s boljom bazom podataka. Međutim, i u ovom članku autor je uspio pokazati da kvantitativne metode mogu biti vrlo korisno sredstvo u povijesnom istraživanju emigracija i da je iseljavanje iz Berna u SAD između 1870. i 1930. bilo ponajprije društveno-ekonomski masovni pokret.
Cilj je istraživanja prezentiranog u ovom članku prikazati promjene koje su se zbivale u drugoj polovici 20. stoljeća u značenju uslužnih djelatnosti u razvijenim gospodarstvima. U radu se polazi od ...klasifikacija uslužnih djelatnosti koje prati statistika zemalja OECD-a, a to su: I - trgovina na veliko i malo, ugostiteljstvo i hotelijerstvo, II - transport, skladištenje i komunikacije, III - financije, osiguranje, promet nekretninama i poslovne usluge, IV - komunalne, socijalne i osobne usluge i V - usluge uprave. Rezultati istraživanja provedeni kvantitativnom analizom ukazuju na to koliki su potencijali na stavci usluge koje Hrvatska treba više koristiti da bi se približila zapadu. Upravo rezultati ovih zemalja trebaju postati svjetionik, koji će omogućiti hrvatskom gospodarstvu da uplovi u luku blagostanja ako svoje komparativne prednosti stavi u funkciju profita.
PDF
