PovjesniÄari medicinske etike suglasni su da je prvi objavljeni tekst o medicinskoj etici na engleskom jeziku Observations on the Duties and Offices of a Physician and on the Method of Prosecuting ...Enquiries in Philosophy, koji je 1770. objavio lijeÄnik i filozof John Gregory (1724.-1773.). Aktualizacijom tog djela želi se istaknuti znaÄaj tog djela za nastanak Percivalovog medicinskog etiÄkog kodeksa i pokuÅ¡ati dokazati povezanost etiÄkih vrijednosti, miÅ¡ljenja i standarda s povijesno-kulturnim uvjetima razvitka medicine odreÄ‘enog doba. U skladu s time, u prvom dijelu rada iznose se osnovni biografski podaci o Johnu Gregoryu i govori o utjecaju miÅ¡ljenja i stavova Francisa Bacona i Davida Huma na vrijednosna odreÄ‘enja i humanistiÄku orijentaciju u Gregoryevom radu. U drugom dijelu rada prikazuje se razvitak medicine u XVIII. stoljeću, a u trećem dijelu postupkom aktualizacije predstavljaju se temeljne Gregoryeve poruke - koje su utjecale na etiÄku standardizaciju medicinsko-etiÄkih pitanja.
U ovoj kratkoj raspravi o odnosu religioznosti i medicinske etike ističe se kako sekularna medicina mora biti otvorena za raspravu s različitim duhovnim i moralnim stanovištima, kako je to navodio ...već sv. Augustin. Monoteizam, navlastito katoličanstvo, donosi u ovo područje osobito vrijedne poglede na ljudsko biće i na moralne dvojbe, pružajući transcendentni sadržaj i teorijsku potku za procjenu ljudskog dostojanstva pa poziva agnostike i ateiste zajedno sa svim vjernicima za okrugli stol. Premda je dvojbeno mogu li se vjerski obredi izravno primijeniti u zdravstvene svrhe, većina će se brzo složiti da je osobna autonomija ipak ograničena društvenim obvezama i zaštitom slabijih, a prednost će dati vrlinama poput mudrosti i samilosti pred odlikama poput oštroumnosti i dobrog izgleda. Nadajmo se nastavku dijaloga.
Sijamski se blizanci raÄ‘aju spojeni razliÄitim dijelovima tijela. U nekim je sluÄajevima kirurÅ¡ko razdvajanje moralno dopustivo, a u nekim sluÄajevima nije. Zato svaki sluÄaj treba promatrati ...zasebno i donositi odluke za upravo taj sluÄaj. Ponekad je odluka jednostavna, ali u nekim sluÄajevima nije. Uvijek se donosi nakon konzultacija s roditeljima i medicinskim osobljem ukljuÄenim u rjeÅ¡avanje problema, vodeći raÄuna o poÅ¡tovanju ljudskog života. DonoÅ¡enje odluka kompliciraju i etiÄki problemi koji ukljuÄuju privatnost bolesnika, razmjeÅ¡taj organa koji su zajedniÄki za oba blizanca i, u nekim sluÄajevima, nužnost žrtvovanja jednog blizanca da bi se spasio život drugom. U radu je prikazano nekoliko sluÄajevima koji vrlo dobro osvjetljavaju moralne i etiÄke nedoumice vezane uz razdvajanje sijamskih blizanaca. Â
Komunikacija liječnika i bolesnika nucleus je medicine orijentirane prema čovjeku, a
ne prema bolesti. U današnje moderno vrijeme koje podliježe brojnim izazovima moderne
tehnologije, uvelike je ...prepoznata promjena u kulturi komunikacije. U odnosu između liječnika
i bolesnika, unatoč velikim promjenama u tehnološko-znanstvenom smislu, postoji i dalje potreba
dobre komunikacije. Komunikacija u medicini klinička je vještina koja se uči, podučava i
prakticira. Jedan od najvažnijih ishoda uspješne komunikacije između liječnika i bolesnika stjecanje
je poštovanja, a time uzročno-posljedično i povjerenja bolesnika u liječnika i cijeli zdravstveni
tim koji skrbi o njemu. Ulaskom obaviještenog pristanka u medicinu, kao oblika kvalitetne
komunikacije s bolesnikom, ostvarili su se etički principi autonomije i pravednosti kao
doktrine medicinske etike.
U članku razmatramo koliko i do kojega stupnja su u Univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (UDK) diferencirani pojmovi medicinske etike, medicinske deontologije i bioetike i koliko praksa ...klasificiranja prati tu diferencijaciju naročito nakon proširenja i korigiranja unutar skupine 60 Biotehnologija. Nadalje, razmatramo podudaraju li se znanstvene definicije medicinske etike, medicinske deontologije i bioetike s aktualnim položajem ovih znanstvenih disciplina unutar UDK te s položajem koji im je u Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama (NN 118/2009) dodijelilo Nacionalno vijeće za znanost. Iz komparativne analize znanstvenih definicija medicinske etike, medicinske deontologije i bioetike proizlazi kako se navedeni pojmovi i discipline uglavnom ne smatraju istoznačnima i kako su ova znanstvena područja uzajamno inkluzivno referentna. Nadalje, usporedbom navedenog Pravilnika sa shemom UDK, pokazali smo kako među njima postoji usklađenost, ali smo istodobno upozorili i na probleme koji se javljaju u praksi.
Godine 2013., kada Hrvatska postaje 28. članica Europske unije, obilježit će se desetljeće otkad je Povjerenstvo ministara Vijeća Europe državama članicama izdalo Preporuku o organizaciji palijativne ...skrbi – REC (2003) 24. Ovaj rad analizira trenutnu situaciju u hrvatskom zdravstvenom sustavu, s posebnim osvrtom na organizaciju palijativne skrbi. Promatranjem hrvatskoga medicinskog prava u svjetlu europskih standarda palijativne skrbi ukazuje se na medicinsko-pravne i medicinsko-etičke pretpostavke i propuste u njihovoj implementaciji u konkretnu praksu. Analizom Ustava Republike Hrvatske, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o zaštiti prava pacijenata, Kodeksa medicinske etike i deontologije Hrvatske liječničke komore u kontekstu Preporuke REC (2003) 24 Povjerenstva ministara Vijeća Europe državama članicama o organizaciji palijativne skrbi (Recommendation Rec (2003) 24 of the Committee of Ministers to member states on the organisation of palliative care) i Preporuke Europskog udruženja za palijativnu skrb (White Paper on standards and norms for hospice and palliative care in Europe. Recommendations from the European Association for Palliative Care) dokazuje se manjkavost hrvatskog sustava palijativne skrbi, s posebnim naglaskom na potrebu za promptnim kreiranjem nacionalne zdravstvene politike palijativne skrbi. Prvi korak na tom putu treba biti osnivanje ustanova za palijativnu skrb. Palijativna skrb integralni je dio zdravstvenog sustava i neotuđiv element prava građana na zdravstvenu skrb, stoga je odgovornost vlade svake pojedine države članice jamčiti palijativnu skrb i učiniti je pristupačnom svakome tko je treba.
Palijativna skrb, odnosno medicina sveobuhvatna je aktivna skrb o bolesnicima s uznapredovalom ili neizlječivom bolesti i članovima njihovih obitelji koju pružaju kompetentni multidisciplinarni ...timovi, s ciljem poboljšanja kvalitete života a prema potrebama i zahtjevima pacijenta i obitelji. “Onomu koji odlazi iz života treba posvetiti jednaku pažnju zajednice kao i onomu malenomu ljudskomu biću koje tek ulazi u život”, rekla je jednom prilikom utemeljiteljica palijativne medicine u Hrvatskoj Anica Jušić. Moramo pokušati promijeniti mentalitet naše sredine te ostvariti obrazac u kojem će bolesnik biti u središtu zbivanja. U posljednjih dvadesetak godina palijativna medicina zaokuplja pozornost medicinske struke i poprima rastuću važnost u svijetu prvenstveno jer utjelovljuje koncept skrbi, a ne samo liječenja, razvijajući time opću svijest o važnosti skrbi, osobito kada liječenje više nije moguće. Palijativna medicina kao grana medicine koja proučava i skrbi za bolesnika s progresivnom, uznapredovalom bolesti ograničene prognoze brine se za optimalnu kvalitetu preostaloga života i prihvaćanju umiranja kao prirodnoga događaja, koji zdravstveni djelatnici interdisciplinarno sa psiholozima, socijalnim radnicima, ljekarnicima i duhovnicima trebaju potpomoći usmjeravanjem, preveniranjem komplikacija, ublažavanjem boli i patnje, pomaganjem da umiranje postane manje bolan događaj dostojan svih koji u njemu sudjeluju. Sukladno brojnim kodeksima medicinske etike i deontologije, jedno od najvažnijih obilježja medicinskoga poziva pomoć je i briga (skrb) za pacijenta, poglavito onoga teško bolesnoga i umirućega.
Palliative care/medicine is the comprehensive active care of patients with advanced or incurable diseases and also of the members of their families. It is provided by competent interdisciplinary teams with the aim of improving the quality of life of terminally ill patients in accordance with the needs and requirements of both the patient and his/her family. „One who is leaving this earthly life should be given the same attention by the community as the tiny human being just entering this life, “ said professor Anica Jušić, MD Ph.D. (1), the founder of palliative medicine in Croatia. We must try to change the mindset in our immediate environment and create a pattern of patient–centered care. In the last twenty years, palliative medicine has taken over the medical profession and has gained in importance all over the world. This is due to the fact that it embodies the concept of care and not just treatment, thus generating general awareness of the importance of care, especially when treatment is no longer possible. Palliative medicine as a branch of medicine which studies and cares for patients with progressive, advanced diseases and a limited life expectancy takes care to optimize the quality of life in the limited remaining time and works toward the acceptance of dying as a natural event. Therefore, health professionals need the interdisciplinary support of psychologists, social workers and pharmacists in order to prevent complications by relieving pain and suffering, by helping to make dying a less painful event worthy of all who participate in it. In accordance with the Code of Medical Ethics and Deontology, one of the most important features of a medical vocation is the desire to help and care for a patient, particularly a seriously ill or diseased person.
Organi: nekorišteni izvor Block, Walter E.; Gaspard, Tristin
Acta Economica Et Turistica,
06/2022, Volume:
8, Issue:
1
Paper
Open access
Prodavatelj i kupac dobrovoljno se dogovaraju o cijeni za razmjenu dolara X za predmet prodaje Y. Trgovina će zadovoljiti neke od njihovih ljudskih želja. Obje strane su zadovoljne zbog toga što su ...izvršile profitabilnu razmjenu, u suprotnom ne bi došlo do transakcije. Jednom kada predmet prodaje Y postane spasonosni organ, poput bubrega, sve oklade otpadaju, u skladu s trenutnom zabranom spasonosne trgovine između dviju strana koje se žele poboljšati razmjenom. Tvrdimo da organi potječu od svojih voljnih vlasnika koji žele prodati dio sebe za cijenu koja je prisutna u dosad nekorištenoj trgovini, a koja bi trebala biti legalizirana odmah.
Svrha je ovog članka opisati istraživanje Nicolaea Constantina Paulescua i istaknuti njegovu ulogu u otkriću inzulina.
Metode: Temeljito smo pregledali literaturu i istraživanja u rumunjskoj ...akademskoj arhivi kako bismo pronašli odgovarajuće reference.
Rezultati: N. C. Paulescu je 1912. analizirao kliničke i biokemijske promjene kod pacijenata s dijabetesom i kod pasa nakon izvođenja pankreatektomije, koji su osim hiperglikemije i glikozurije (metabolizam ugljikohidrata) zabilježili i promjene u metabolizmu lipida i proteina.
Godine 1916. Paulescu je započeo eksperiment s ekstraktom gušterače dobivenim njegovom izvornom metodom, koji je intravenski ubrizgan u pse koji su bolovali od dijabetesa. Rezultati njegovih prvih eksperimenata pokazali su: “Ekstrakt gušterače ubrizgan u perifernu venu proizvodi: 1. smanjenje, pa čak i privremenu supresiju dijabetičke hiperglikemije, koja može biti zamijenjena hipoglikemijom; 2. smanjenje ili čak privremenu supresiju glikozurije; 3. smanjenje uree u krvi; 4. smanjenje uree urina. Drugim riječima, intravenozna injekcija ekstrakta gušterače ima za posljedicu nestanak simptoma dijabetesa. Smanjenje dijabetičkog sindroma počinje odmah nakon ubrizgavanja, a maksimum doseže nakon dva sata – i traje oko 12 sati.” Zaključio je: “Ovo otkriće, koje baca novo svjetlo na patogenezu dijabetesa, daje nam i ključ za liječenje ovog sindroma.” Paulescu je 1921. objavio svoje podatke u dva izvanredna francuska časopisa i to osam mjeseci prije prve publikacije Bantinga i Besta u veljači 1922. Jasno je da je inzulin otkriven u Europi.
Zaključak: Paulescu je smatrao da je novootkriveni hormon, nazvan pancrein, ključni element u liječenju dijabetesa, ali njegovo izvanredno istraživanje nepravedno je zanemareno.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
The text of the Hippocratic Oath is translated and interpreted in the light of the Hippocratic Corpus writings and the modern concepts of consumer protection, safety and quality of medical services, ...where one of the possible definitions of quality could be related to customer satisfaction and to the respect for human rights, among them the right to human dignity, to life, integrity, to the protection of personal data and respect for private life. In this broad and complex field of medicine and public health, where moral and human rights issues are interlinked with the technical questions of modern medical science, we search for the ancient foundations of medical ethics and science promoting biopsychosocial approaches to health and an assessment of human functioning in the framework of the social and natural environment. The Oath clearly expresses the commitment of the Hippocratic physician to the highest medical and ethical standards. Moral and technical norms of medicine as stated in the eight parts of the Hippocratic Oath are interpreted from the perspective of the patient’s expectations to preserve his dignity in the therapeutic relation with the physician and to receive the best possible treatment. The Hippocratic physician is well aware that he must gain the trust of the patient and his family in order to be successful in his practice and achieve the best treatment results. To attain these goals, he needs to secure the patient’s cooperation as an essential element of the treatment process. To gain this fundamental trust, the physician must be an honourable and trustworthy person who abstains from all intentional wrong-doing and harm, corruption, sexual abuse, or any other act that might endanger the life of the patient. His primary ethical guidance must be the best interests of the patient and consideration of the highest medical technical standards. For these purposes he must constantly examine and critically analyse his practice and theory. The Hippocratic physician builds his medical theory on a close observation of the human body and natural phenomena in order to establish aetiological links between the causes of disease and the outcome of the treatment. In this respect we consider Hippocratic medicine the foundation of scientific medicine, as well as of medical and philosophical ethics, forensics, ecology, and other natural and social sciences and the humanities. Interdisciplinary and horizontal approaches to health and disease require medical knowledge, but equally important is the sociological, philosophical and other input. An attempt is therefore made to read the Oath as a very elementary expression of a complex and multilayered reflection on the duties of the medical profession, on the issues of health and disease, on man and his environment, on the complexity of life and nature. The Hippocratic Oath emphasises the role of the teacher and the need to gain the necessary knowledge and expertise in an educational process that establishes a linkage between technical and moral norms, binding the Hippocratic physician in the totality of his personal and professional life. There are various interpretations of the relevance of the Oath for medical ethics today, at a time of highly technical medicine, consumerism, market economy and prevalence of utilitarian ethics. When in doubt, however, the modern physician still turns to the Hippocratic Oath as a source of reflection and guidance. In the last decades there has been a revival of interest in medical oaths and codes of conduct. Modified versions of the Hippocratic Oath are used in medical schools to reconfirm the core values of the medical profession. Although Hippocratic morality reflects different times, the core ethical statements in the Hippocratic Oath have remained relevant for almost 2500 years. This long tradition of medical ethics reconfirms the need for preserving the idealistic foundations of medical practice and its humanistic orientation, which guarantees that the criminal actions of the Nazi medicine will not happen again and that every human being will be treated with dignity in situations of extreme vulnerability.
PDF
