Conflict Resolution Actors, Dynamics and Cases deals with multiple concepts and themes of the broad subject area of conflict resolution, seeking to highlight empirical studies that examine several ...topics from conflict prevention to peacebuilding, including conflict management, institution building, the role of formal and informal actors, the features of conflicts in different political contexts and the methods and strategies used for resolution or transformation (mediation, non-violence, reconciliation, transitional justice, second track diplomacy, peace education, post-conflict reconstruction, among others) in intra- and inter-state conflicts. The book is open to several methodological approaches, focusing on empirical studies that address several cases, including studies on Cyprus, the South Caucasus region, DR Congo, the Middle East region, Tunisia and Iraq, as well as on the role of regional organizations such as the European Union in peace-making and peacebuilding. Conceived this way, this edited volume on conflict resolution complements existing books on the theme, seeking not only to apply conflict resolutions theoretical frameworks and concepts to contemporary case studies but also to contribute, based on these empirical studies, to advance the academic debate towards critical perspectives that guide the conflict resolution field to more pluralist, emancipatory and transformative approaches.
U posthladnoratovskom svijetu, Mediteran je od stanovite periferije europske sigurnosti, postao važno strategijsko područje i izazov europskoj
sigurnosti. Sa strateškog i sigurnosnog aspekta, ...Mediteran je i prije smatran važnim u okvirima različitih politika Europske unije, pa tako i u području vanjske i sigurnosne politike. Međutim, teroristički napadi na Madrid i London još su više naglasili važnost Mediterana i Bliskog istoka za europsku sigurnost, što je otvorilo i potrebu određenih redefinicija i u području vanjske, sigurnosne i obrambene politike. Strateška važnost Mediterana jednim dijelom se temelji i na postojanju kriznih situacija u tom području koji su vezani uz ključne sigurnosne izazove u suvremenom svijetu. Osim u području vanjske i sigurnosne politike, Europska unija nastoji i drugim instrumentima utjecati na svoje bliže okruženje. U tom smislu oblikovane su politike
i instrumenti s ciljem povezivanja država unutar te regije, te razvoj njihovih posebnih odnosa s državama Europske unije (a posebno s mediteranskim
dijelom). Pri tome posebno treba istaknuti Barcelonski proces i Uniju za Mediteran kao dva najvažnija instrumenta. Pored svega, Europska unija je uspjela različitim modelima i konkretnim akcijama, potaknuti rasprave i razgovore o rješavanju otvorenih pitanja, posebice u izraelsko-arapskom sukobu.
Usprkos dugogodišnjem mirovnom procesu, kojim su polučeni određeni pomaci k normalizaciji situacije u Sjevernoj Irskoj i razoružavanju Privremene IRA-e (Provisional IRA – PIRA), provedenom 2005., ova ...regija i dalje živi u stalnoj opasnosti od terorističkih napada. Nakon 2007. rasplamsale su se operacije IRA-inih krila koja su se odmetnula, a unatoč okončanju oružane borbe Irske nacionalne oslobodilačke armije (Irish National Liberation Army – INLA) u listopadu 2009., Prava IRA (Real IRA – RIRA) i IRA kontinuiteta (Continuity IRA – CIRA) zasad ne pokazuju namjeru da polože oružje. Štoviše, postoje naznake da je Prava IRA uspostavila kontakte s ćelijama Al-Qaide u Velikoj Britaniji, a priključili su joj se bivši pripadnici Privremene IRA-e. Naročitu zabrinutost izaziva to što, prema istraživanjima javnog mnijenja, disidenti uživaju veću podršku unutar katoličke zajednice nego što se dosad pretpostavljalo. Štoviše, u srpnju 2012. disidenti su objavili ujedinjavanje u novu organizaciju – Novu IRA-u (New IRA). Početkom 2015. predstavnik sjevernoirske policije Bill Kerr je objavio da disidentske skupine uoči izbora i proslave stogodišnjice Uskrsnog ustanka planiraju nove napade na području Ujedinjenog Kraljevstva. Dostupni podaci o disidentskim aktivnostima između 2012. i 2015. ne mogu dati konačni odgovor o budućnosti republikanskog pokreta. Činjenica je da su disidenti „ovdje”, no hoće li tako biti i nakon 2016. ostaje za vidjeti.
Autorica zastupa tezu da je uspješno rješavanje konflikta između Arapa i Židova na Bliskom istoku započelo nakon što su se u bliskoistočni mirovni proces uključile Sjedinjene Američke Države, tj. ...Henry Kissinger. Transformirajući odnose snaga na Bliskom istoku u korist SAD-a, Kissinger je pokazao da uključivanje SAD-a u vanjsku politiku može donijeti koristi cijelome svijetu. Bliskoistočna "leteća diplomacija" bila je isključivo bazirana na Kissingerovoj osobnosti, a Kissinger je bio personifikacija snage i utjecaja SAD-a u regiji. Letećom diplomacijom sklopio je sporazume (Egipta i Izraela; Izraela i Sirije) koji su vodili potpisivanju Izraelsko-egipatskog mirovnog sporazuma 1979., Sporazumima Izrael-PLO iz Osla 1993. te mirovnom sporazumu Izraela i Jordana 1994. godine.
Odluke 'Privremene' Irske republikanske armije o napuštanju oružane borbe i razoružanju iz srpnja i rujna 2005. ne samo da imaju bitan utjecaj na sjevernoirski mirovni proces i ukupne događaje u ...Sjevernoj Irskoj, već imaju i povijesni značaj. Te odluke nisu ad hoc karaktera. One su nastajale postupno, u razdoblju od 25 godina. Riječ je o razdoblju koje karakterizira transformacija republikanskog pokreta koji se od dominantno oružane organizacije pretvorio u dominantno političku organizaciju. Povijesni značaj odluka o razoružanju i odustajanju od oružane borbe ogleda se u tome što na određeni način predstavljaju i kraj Irske republikanske armije. S druge strane, te su odluke dio republikanske strategije za 21. stoljeće. Riječ je o mirovnoj strategiji, formuliranoj u sintagmi "s glasačkim listićem u obje ruke" kojom će republikanci tijekom 21. stoljeća nastojati ostvariti svoj višestoljetni ideal jedinstvene irske republike na teritoriju cjelokupnog irskog otoka.
