Cilj ovog preglednoga rada bio je istražiti dosadašnje spoznaje o patofiziološkim mehanizmima nastanka mastocitoma u različitih vrsta životinja i ljudi. Također je bila namjera na temelju ...literaturnih podataka usporediti biološko ponašanje i oblike mastocitoma u ljudi i različitih životinjskih vrsta i komparativnim pristupom istražiti najvažnija obilježja mastocitoma, njihovu pojavnost te mogućnost širenja. Patogeneza mastocitoma nije još u potpunosti razjašnjena. Pretpostavlja se da je više čimbenika uključeno u mehanizam nastanka; pasminska predispozicija upućuje na gensku komponentu uključenu u patogenezu mastocitoma, a važnu ulogu ima i mutacija gena koji kodira receptor s aktivnošću tirozin ‒ kinaze (KIT) na membrani mastocita za vezanje čimbenika matičnih stanica (SCF, engl. stem cell factor). Mutacija KIT gena uzrokuje stvaranje KIT receptora koji je kontinuirano aktivan u odsutnosti liganda, tj. SCF-a što dovodi do proliferacije mastocita i nastanka mastocitoma. Mutacije KIT gena u pasa su najčešće locirane na eksonu 11 koji kodira regulatornu jukstamembransku domenu KIT receptora, dok je u ljudi s mastocitozom najzastupljenija mutacija D816V na poziciji 2447 kodirajuće sekvence KIT gena. Mutacije KIT gena u pasa su povezane s progresijom i lošijom prognozom mastocitoma, dok u ljudi i u mačaka mutacije KIT gena nisu povezane s prognozom bolesti, premda u ljudi imaju bitnu ulogu u dijagnostici i terapiji.
This review article investigates the current knowledge of the pathophysiological mechanisms for the formation of mast cell tumours in different animal species and humans. Based on the available literature data, the biological behaviour and forms of mast cell tumour occurring in animals and people were compared, and the essential features of these tumours, such as incidence and the possibility of spread, were examined. The pathogenesis of mast cell tumour formation is not yet fully elucidated though it is assumed to be multifactorial. Breed predisposition to mast cell tumour formation raises the suspicion that pathogenesis is based on a genetic component, where a mutation of the gene that codes the receptor for tyrosine kinase activity on the mast cell membrane for the binding of stem cell factor (SCF) plays an important role. Mutations in the KIT gene causes production of a KIT receptor that is constitutively activated in the absence of a ligand, i.e., stem cell factor (SCF), which leads to mast cell proliferation and development of the mast cell tumour. Mutations in the KIT gene in dogs are commonly located on exon 11, which codes the regulated juxtamembrane domain of the KIT receptor, while in humans with mastocytosis, mutations are commonly found on exon D816V at the 2447 position of coding sequence of the KIT gene. Mutations in the KIT gene in dogs are associated with progression and poor prognosis of the mast cell tumour. In contrast, such mutations are not associated with disease prognosis in cats or humans. However, they play an essential role in diagnosis and therapy in humans.
Eritrocitoza je stanje s povečano maso eritrocitov v telesu. Odrazi se s povečanim hematokritom, zvečano koncentracijo hemoglobina in povečanim številom eritrocitov v krvi. Ločimo absolutno in ...relativno eritrocitozo. Absolutne oblike pa nato delimo na primarne in sekundarne ter obe skupini še na prirojene in pridobljene. Opredelitev diagnoze pri bolniku je mnogokrat težavna, zato pomemben delež bolnikov ostane diagnostično neopredeljen; govorimo o idiopatični eritrocitozi. Namen prispevka je izboljšati diagnosticiranje in vključiti nove genetske preiskave v klinično prakso v Sloveniji.
Predlagamo razširjen in natančen algoritem za obravnavo eritrocitoz. Opisujemo razvrstitev različnih oblik eritrocitoz, klinično sliko, genetsko ozadje prirojenih eritrocitoz, diagnostične metode in možnosti zdravljenja. Pregledali smo tudi podatke o 5-letnem obdobju obravnave pridobljenih genetskih različic v JAK2 v Sloveniji. Gre za prvo laboratorijsko testiranje z namenom opredeliti vrsto eritrocitoz. S tem smo pridobili osnovni vpogled v razširjenost bolezni v Sloveniji.
Infantilna kortikalna hiperostoza ali Caffeyjeva bolezen je redka dedna bolezen, ki je posledica mutacije v genu za kolagen tipa 1. Mehanizem nastanka bolezni še ni povsem pojasnjen, patofiziološka ...osnova bolezni in posledica mutacije pa je vnetje v periostu kosti. Klinično se bolezen izrazi z asimetrično zadebelitvijo kostnine v prvih mesecih življenja, najpogosteje v področju spodnje čeljusti, ključnice, lopatice, reber in dolgih kosti udov. Prizadetost kosti pogosto spremljajo nespecifični sistemski znaki. Pri postavitvi diagnoze je v veliko pomoč rentgensko slikanje, ki prikaže hiperostozo kostnine. Diagnozo potrdimo z genetsko analizo. Zdravimo simptomatsko. Pri napovedi izida bolezni igra pomembno vlogo način dedovanja. Prenatalna oblika bolezni, ki se deduje avtosomno recesivno, ima slabo napoved izida, infantilna oblika bolezni, ki se deduje avtosomno dominantno, pa navadno brez posledic do drugega leta starosti spontano izzveni. V prispevku predstavljamo klinični primer novorojenčka z infantilno obliko Caffeyjeve bolezni, pri kateri smo dokazali mutacijo gena COL1A1.
Izhodišče: Zdravilo olaparib uporabljamo za vzdrževalno peroralno zdravljenje recidivnega epitelijskega raka jajčnikov z mutacijami v genih BRCA 1 in BRCA 2 pri bolnicah, ki se odzovejo na ...kemoterapijo s preparati platine. Namen: Prikazati varnost in učinkovitost zdravljenja s poli-ADP riboza polimeraznim (PARP) inhibitorjem olaparibom v redni klinični praksi v sklopu vzdrževalnega zdravljenja recidivnega epitelijskega raka jajčnikov z mutacijami v genih BRCA 1 in BRCA 2. Metode: V retrospektivno analizo smo vključili bolnice z recidivnim epitelijskim rakom jajčnikov z mutacijami v genih BRCA 1 in BRCA 2, ki so se začele zdraviti z olaparibom na Onkološkem inštitutu Ljubljana v obdobju od 1. novembra 2015 do 31. decembra 2020. Cilja raziskave sta bila oceniti varnost in učinkovitost zdravila olaparib (preživetje brez ponovitve bolezni, celokupno preživetje). Raziskavo je odobrila etična komisija na Onkološkem inštitutu Ljubljana. Rezultati: V opazovanem obdobju je bilo z olaparibom zdravljenih 88 bolnic z recidivnim epitelijskim rakom jajčnikov z mutacijami v genih BRCA 1 in BRCA 2. Mediana starost bolnic je bila 60 let. Večina (61 %) je imela prvi recidiv bolezni, prav tako večina (74 %) je imela tudi zarodno mutacijo v genu BRCA 1. Večina bolnic (85 %) je nadalje imela vsaj en neželeni učinek zdravljenja z olaparibom. Najpogostejši (vse stopnje) so bili: slabost (59 %), utrujenost (59 %), anemija (25 %), dispepsija (14 %), tekoče blato (11 %), spremembe okusa (10 %), nevtropenija (6 %) in aritmija (1 %). Resne neželene učinke (stopnje 3/4) je imelo 10 % bolnic: pojavljali sta se anemija (9 %) in slabost (1 %). Mediani čas sledenja je bil 40 mesecev. Mediano preživetje brez ponovitve bolezni je bil 14,3 meseca, mediano celokupno preživetje pa 20,4 meseca. Preživetje brez napredovanja bolezni je bilo odvisno od vrste mutacije v genih BRCA: pri somatski mutaciji v genih BRCA 1/2 je bilo 80 % bolnic brez progresa bolezni, pri zarodni mutaciji BRCA 2 je bilo teh 55 % bolnic, pri zarodni mutaciji BRCA 1 pa 32 % (p = 0,021). Vrsta mutacije v genih BRCA 1/2 ni imela vpliva na celokupno preživetje bolnic.
Sindrom dugog QT intervala (LQTS) nasljedni je poremećaj repolarizacije miokarda obilježen produženim QT intervalom
u elektrokardiogramu (EKG) koji može uzrokovati maligne ventrikulske aritmije i ...iznenadnu srčanu smrt. LQTS prvi
je puta opisan 1957. godine, a iako je njegova genetska podloga mnogo puta istraživana, etiologija još uvijek nije u potpunosti
razjašnjena. Ovisno o tipu monogenske mutacije LQTS se može podijeliti u 17 podtipova od kojih su najčešći LQTS1,
LQTS2 i LQTS3. Procjenjuje se da učestalost kongenitalnog LQTS iznosi oko 1:2000. Klinička slika LQTS može uključivati
sinkopu, srčani zastoj i iznenadnu srčanu smrt. Velik dio bolesnika s kongenitalnim LQTS ostaje asimptomatski tijekom
cijeloga života. Dijagnostičku obradu kongenitalnog LQTS čini detaljna osobna i obiteljska anamneza, fizikalni pregled,
serijsko praćenje 12-kanalnog EKG-a te izračun Schwartzovih dijagnostičkih kriterija. Također treba isključiti moguće sekundarne
uzroke stečenog LQTS. Uz to, bolesnicima se savjetuje učiniti 24-satni holter EKG i test opterećenja, a za konačnu
potvrdu dijagnoze genetsko testiranje. Terapijske mogućnosti uključuju promjene životnih navika, medikamentnu terapiju
s naglaskom na beta-blokatore, implantaciju kardioverter defibrilatora i kirurško liječenje, pri čemu su beta-blokatori prvi
izbor terapije i kod simptomatskih i asimptomatskih bolesnika.
Sindrom multiple endokrine neoplazije 2B (MEN2B) rijetka je autosomno dominatno nasljedna bolest uzrokovana mutacijama protoonkogena RET. Karakteriziran je pojavom medularnog karcinoma štitnjače već ...od rane, nerijetko dojenačke dobi, feokromocitoma koji je najčešće obostran, sluzničkim neuromima te drugim ekstraendokrinim manifestacijama i specifičnim fenotipskim značajkama koje mogu pomoći u prepoznavanju ovih bolesnika. Prikazujemo pacijenta sa sindromom MEN2B, dijabetesom melitusom tipa 1, inverznim položajem organa te prirođenim malformacijama bubrega i mokraćnog sustava. Pregledom literature uočeno je da se malformacije mokraćnog sustava opisuju i u drugih bolesnika sa sindromom MEN2B. Prepoznata uloga gena RET u razvoju anomalija mokraćnog sustava čini moguću etiološku poveznicu sa sindromom MEN2B. Predlažemo da se malformacije bubrega razmotre kao jedno od obilježja sindroma MEN2B. Budući da se osobine bolesnika sa sindromom MEN2B postupno razvijaju s dobi, prepoznavanje prirođene mane, uz prve znakove ostalih fenotipskih značajki, moglo bi pomoći ranom postavljanju dijagnoze i liječenju ovih bolesnika.
Tyrimo tikslas. Įvertinti ŽIV infekuotiems pacientams skirtingų ŽIV-1 mutacijų pasiskirstymą ir jų nulemtą atsparumą antiretrovirusiniams vaistams (ARV).
Metodai. Mutacijų tipai ir atsparumas ...vaistams buvo tiriami 149 ŽIV-1 infekuotiems pacientams, kurių kraujo plazmos mėginiai 2011– 2013 m. ištirti Nacionalinėje visuomenės sveikatos priežiūros laboratorijoje. ŽIV-1 genotipas ir atsparumas vaistams tirtas pacientams, kurių plazmos virusinis krūvis buvo ne mažesnis 2 000 kopijų/ml. Nustatytų ŽIV-1 mutacijų, sukeliančių atsparumą specifiniams ARV preparatams, duomenys buvo vertinami „HIV-1 Genotyping System Software v2.8“, tiesiogiai prisijungus prie „Stanford HIV Drug Resistance Database“ (http://hivdb.stanford.edu), kur buvo tikrinama sekų kokybė ir nustatomas viruso potipis.
Rezultatai. Su atsparumu ARV susiję mutacijos buvo aptiktos 84 pacientams, o iš jų atsparumas vaistams (tiek faktinis, tiek potencialus) – 37 pacientams. Dažniausia aptiktos mutacijos, lemiančios atsparumą proteazių inhibitoriams (PI), buvo L10V, L10IV, L10N, L10I, A71V. Šios mutacijos buvo nustatytos kartu su atsparumo nukleozidiniams atvirkštinės transkriptazės inhibitoriams (NATI) ir nenukleozidiniams atvirkštinės transkriptazės inhibitoriams (NNATI) mutacijomis. Dažniausios atsparumo NATI mutacijos buvo A62V ir V75L, o NNATI mutacijos – V179D, G190S, K103N ir E138A, kurios ir pavienės, ir kartu su kitomis mutacijomis lemia tam tikro lygio atsparumą vaistams.
Išvados. Lietuvoje gydomiems ŽIV infekuotiems asmenims būdinga šio viruso mutacijų įvairovė: su atsparumu susietos ir su nustatytu atsparumu vaistams (25 % tyrime dalyvavusių asmenų); su atsparumu susietos, bet be nustatyto atsparumo vaistams (32 % tyrime dalyvavusių asmenų).
Prieš paskiriant gydymą ŽIV infekuotiems asmenims svarbu nustatyti atsparumą ARV lemiančias mutacijas ir tęsti atsparumo ARV tyrimus jau gydomiems pacientams.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Mijelodisplastični sindrom heterogena je grupa bolesti koje dijele neka klinička i morfološka obilježja. Uzrok im je nepoznat. Budući da brz razvoj molekularne genetike omogućuje uvid u uzročne ...genske aberacije,
danas se mogu odrediti neki patogenetski mehanizmi u nastanku mijelodisplastičnog sindroma. U ovom radu pokušat ćemo objasniti neka otkrića u tom području i njihovu vezu s citomorfološkim obilježjima, fenotipom mijelodisplastičnog sindroma.
Background: In this study the authors present an update to the CFTR mutation profile in Hungary, utilizing data from a selected cohort of 45 cystic fibrosis (CF) patients from different regions of ...the country.
Methods: Depending on the preceding analysis, four different mutation detection methods were used. A commercial assay targeting the most common CF-causing mutations was performed as the first test followed by an allele specific PCR for CFTRdele2,3(21kb), Sanger sequencing and MLPA analysis of the coding region of the CFTR gene.
Results: In our recent study 27 different mutations were detected, including 2 novel ones (c.1037_1038insA and c.1394C>T). Besides F508del (c.1521_1523delCTT), the following mutations were found at a frequency of ≥ 4.0%: W1282X (c.3846G>A), N1303K (c.3909C>G), CFTRdele2,3(21kb) (c.54-5940_273+10250del21kb) and 2184insA (c.2052_2053insA). In addition, four mutations (G542X, Y1092X, 621+1G>T, and 2143delT) were found in more than one allele.
Conclusions: The updated database of Hungarian mutations not only enables to increase the efficiency of the existing diagnostic approach, but also provides a further refined basis for the introduction of the molecular newborn screening (NBS) program in Hungary.
Uvod: U ovoj studiji autori predstavljaju nove podatke dobijene izučavanjem profila mutacije CFTR u Ma|arskoj uz pomoć podataka izabrane grupe od 45 pacijenata sa cističnom fibrozom (CF) iz različitih krajeva zemlje.
Metode: U zavisnosti od prethodne analize, kori{ćene su četiri različite metode za detekciju mutacija. Prvo je ra|en komercijalni test koji ciljano traga za najče{ćim mutacijama koje izazivaju CF, posle čega su primenjeni PCR za CFTRdele2,3(21 kb), Sanger sekvenciranje i MLPA analiza kodirajućeg regiona gena CFTR.
Rezultati: U na{oj nedavnoj studiji otkriveno je 27 različitih mutacija, uključujući dve dotad nepoznate (c.1037_1038insA i c.1394C>T). Pored F508del (c.1521 _1523delCTT), prona|ene su sledeće mutacije sa učestalo{ću ≥ 4,0%: W1282X (c.3846G>A), N1303K (c.3909C >G), CFTRdele2,3(21kb) (c.54-5940_273+10250 del21kb) i 2184insA (c.2052_2053insA). Pored toga, četiri mutacije (G542X, Y1092X, 621+1G>T i 2143 delT) na|ene su u vi{e od jednog alela.
Zaključak: Baza podataka o ma|arskim mutacijama dopunjena poslednjim informacijama ne samo da omogućava povećavanje efikasnosti postojećeg dijagnostičkog pristupa, već tako|e pruža dodatno usavr{en osnov za uvo|enje programa molekularnog skrininga novoro|enčadi (NBS) u Ma|arskoj.
Cylindromas are benign appendage tumors mainly found on the scalp, but they can occur on any hair-bearing skin. Mutations in the cylindromatosis (CYLD) gene, a tumor suppressor gene located on ...chromosome 16q12–13, are responsible for multiple cylindromas, which are usually inherited in an autosomal dominant way, as in familial cylindromatosis and Brooke-Spiegler syndrome. The latter is characterized by the presence of multiple cylindromas, multiple trichoepitheliomas and spiradenomas. Based on genetic studies and the identification of heterozygous mutations in the same CYLD gene in familial cylindromatosis, multiple familial trichoepitheliomas, and the Brooke–Spiegler syndrome, it is suggested that these three conditions have the same genetic basis and are phenotypic expressions of the same disease. The diagnosis of each of the tree conditions is based on the dominant tumor type: cylindroma in familiar cyindromas, trichoepithelioma in multiple familial trichoepitheliomas, or a variety of skin appendage tumors including cylindromas, spiradenomas and trichoepitheliomas in Brooke-Spiegler syndrome. The onset of the disease is usually in the early adulthood, but may also occur in childhood or adolescence.
We report on two sisters, 37 and 43 years of age, with multiple cylindromas on the face and the scalp. Both patients reported that their mother also had multiple tumors on her head. Dermoscopy revealed arborizing vessels on a white-ivory or pink background, resembling dermoscopic features of basal cell carcinoma, though histopathological analysis revealed cylindroma.
In conclusion, in this study we report two cases of a very rare familial cylindromatosis, presenting with multiple benign cylidromas with dermoscopic features of basal cell carcinoma. All patients with multiple cylindromas in familial cylindromatosis should be counseled about increased risk for developing further tumors. Systemic and multidisciplinary approach with follow up is strongly recommended.
PDF
