U radu se analizira pojam prava u političkoj koncepciji pravednosti Johna Rawlsa. Nakon analize Rawlsovih relevantnih tekstova koji sadrže određene sastavnice argumenta o pojmu prava kao institucije, ...pravnog sustava, pravnih normi i pravâ osoba, kao i sekundarne literature o tim tekstovima, istražuje se metajuridičko utemeljenje Rawlsove koncepcije prava. Potom se argumentira kako je Rawlsov argument za prvenstvo ispravnoga pred idejama dobra ključna teza za ispravno shvaćanje njegova pravnoga konstruktivizma. Utvrđuje se kako se u njegovoj misli može s punim pravom govoriti o, tzv. prvenstvu prava pred idejama dobra. Analizira se i Rawlsovo shvaćanje prirodnoga prava. Zaključno se vrednuju rezultati članka s obzirom na pitanje o smještanju Rawlsovog pojma prava u suvremene pravno-filozofske debate.
Full text
Available for:
NUK, ODKLJ, PRFLJ, UL, UM, UPUK
Prvenstvo prava pred idejama dobra Popović, Petar
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
01/2020, Volume:
40, Issue:
3
Journal Article, Paper
Open access
U radu se analizira pojam prava u
političkoj koncepciji pravednosti Johna Rawlsa. Nakon analize Rawlsovih
relevantnih tekstova koji sadrže određene sastavnice argumenta o pojmu prava
kao institucije, ...pravnog sustava, pravnih normi i pravâ osoba, kao i sekundarne
literature o tim tekstovima, istražuje se metajuridičko utemeljenje Rawlsove
koncepcije prava. Potom se argumentira kako je Rawlsov argument za prvenstvo
ispravnoga pred idejama dobra ključna teza za ispravno shvaćanje njegova
pravnoga konstruktivizma. Utvrđuje se kako se u njegovoj misli može s punim
pravom govoriti o, tzv. prvenstvu prava pred idejama dobra. Analizira se i
Rawlsovo shvaćanje prirodnoga prava. Zaključno se vrednuju rezultati članka s obzirom na pitanje o smještanju Rawlsovog pojma
prava u suvremene pravno-filozofske debate.
In questo lavoro l’autore analizza il concetto del diritto nella concezione politica della giustizia di John Rawls. Dopo aver analizzato i
testi rilevanti che contengono alcuni elementi dell’argomento per il concetto del diritto come istituzione, per l’ordine giuridico, per la norma giuridica e per i diritti della persona, come anche le posizioni degli autori che commentano questi testi, si passa alla ricerca del fondamento metagiuridico del diritto. L’argomento poi passa all’affermazione che la
tesi di Rawls sulla priorità del giusto sulle idee del bene costituisce
la tesi centrale per un’adeguata comprensione del suo costruttivismo legale. Si asserisce che possiamo legittimamente fare riferimento al suo
pensiero in merito come la priorità del diritto sulle idee del bene. In
seguito si analizza il concetto rawlsiano del diritto naturale. L’articolo si conclude con l’evaluazione dei risultati dell’analisi svolta, soprattutto in rapporto con il posto del concetto del diritto rawlsiano nel quadro del corrispondente dibattito contemporaneo giusfilosofico.
In diesem Beitrag wird der Begriff des Rechts im Kontext des Begriffs der Gerechtigkeit von John Rawls analysiert. Nach der Analyse von Rawls'
Texten, die sich auf den Begriff des Rechts als Institution, Rechtssystem, Rechtsnormen und persönliche Rechte beziehen, sowie auch der Sekundärliteratur über diese Texte, wird die metajuristische Grundlage des Rawls' Begriffs des Rechts untersucht. Es wird behauptet, dass Rawls' Argument, dass Gerechtigkeit den Ideen des Gutes gegenüber Vorrang hat, in Betracht gezogen werden muss, um Rawls‘ Rechtskonstruktivismus richtig zu verstehen. Es wird festgestellt, dass man bezüglich seiner Gedanken mit gutem Recht über den sog. Vorrang des Rechts gegenüber den Ideen des Gutes sprechen kann. Danach wird im Beitrag Rawls' Begriff des Naturrechts analysiert. Abschließend werden die Ergebnisse dieses Beitrags bezüglich der Positionierung des Rawls' Begriffs des Rechts in modernen rechtsphilosophischen Debatten bewertet.
In the paper, the author analyzes the
concept of law in John Rawls’s political conception of justice. After analyzing
Rawls’s relevant texts that contain certain elements of the argument for the
concept of law as an institution, of the legal system, of legal norms and of
the rights, as well as the secondary literature on these texts, the
metajuridical foundation of the concept of law is researched. The author then
claims that Rawls’s argument for the priority of right over ideas of good is
the central thesis
for an adequate understanding of his legal constructivism. It is then affirmed
that we can legitimately refer to his thought on the subject under the rubric
of the priority of the law over the ideas of the good. Rawls’s conception of
the natural rights is researched next. The paper concludes with the evaluation
of the results of the whole line of analysis, especially with regard to the
place of Rawls’s concept of law within the contemporary juridical-philosophical
debates.
Full text
Available for:
NUK, ODKLJ, PRFLJ, UL, UM, UPUK
In Between Facts and Norms, Jurgen Habermas works out the legal and political implications of his Theory of Communicative Action (1981), bringing to fruition the project announced with his ...publication of The Structural Transformation of the Public Sphere in 1962. This new work is a major contribution to recent debates on the rule of law and the possibilities of democracy in postindustrial societies, but it is much more. The introduction by William Rehg succinctly captures the special nature of the work, noting that it offers a sweeping, sociologically informed conceptualization of law and basic rights, a normative account of the rule of law and the constitutional state, an attempt to bridge normative and empirical approaches to democracy, and an account of the social context required for democracy. Finally, the work frames and caps these arguments with a bold proposal for a new paradigm of law that goes beyond the dichotomies that have afflicted modern political theory from its inception and that still underlie current controversies between so-called liberals and civic republicans. The book includes a postscript written in 1994, which restates the argument in light of its initial reception, and two appendixes, which cover key developments that preceded the book. Habermas himself was actively involved in the translation, adapting the text as necessary to make it more accessible to English-speaking readers.
Velikani hrvatske političke misli Ivan Mažuranić i Ante Starčević suvremenici su čiji životi i djela pokazuju znatne sličnosti, ali i stanovite razlike u nazorima. Obojica su imala filozofsku i ...pravnu naobrazbu, znanja i iskustvo. Mažuranić je filozofske i pravne temelje nadograđivao djelovanjem kao državni odvjetnik, saborski zastupnik, dvorski kancelar i hrvatski ban. Starčević je nakon studija filozofije radio u odvjetničkoj pisarnici, djelovao kao zastupnik u Hrvatskom saboru, utemeljio i vodio Stranku prava.
Obojica su smatrana naprednjacima i liberalcima, zagovornicima vladavine puka.
U radu se ponajprije ocrtavaju osobni profili dvaju državnika i zatočnika prava kroz osvrt na njihove značaje i političke odnose. Razmatraju se i uspoređuju životni putovi novih ljudi (homines novi) u političkom svijetu, klasična naobrazba, poznavanje jezika i književni dar, demokratski nazori i oporbeni stavovi, naprednjaštvo i liberalizam, bistrina pogleda i postojanost karaktera. Među razlikama ukazuje se na opreku političkoga pragmatizma i steklištva, različit odnos prema državnim službama, suprotnost realizma i idealizma te na različitost pogleda u odnosu na rješenje hrvatskoga pitanja u okviru Monarhije ili izvan nje. Rad nastoji rasvijetliti suradnju na zajedničkim poslovima te uzroke političkih sučeljavanja i prijepora. Završna usporedba filozofijsko-pravnih motrišta, vezanih za pitanje o primatu naravnoga ili povijesnoga prava, iznosi na vidjelo blizinu pogledā, sličnost stila i srodnost argumentacije koji su zaveli i najizvrsnije poznavatelje opusa i jednoga i drugoga pisca u nedoumice u pogledu autorstva djela Političke iskrice.
Zaključak je da su Mažuranić i Starčević bliski u dijalektičkoj oprečnosti. Gradili su vlastita djela na načelima osebujne filozofije prava i čvrstih ćudorednih nazora.
Svaki je na svoj način, i u skladu s vlastitim uvjerenjima, ispunio dužnost u službi dobru zajednice te su tako postali najdjelotvorniji hrvatski državnici u 19. stoljeću.
PDF
