Rad se bavi sredstvima i načinima izražavanja imperativnosti u hrvatskom jeziku. U uvodnom dijelu članka iznose se temeljna obilježja ove semantičko-pragmatičke kategorije te se prikazuje njezin ...odnos s performativnošću i govornim činovima. U nastavku se raspravlja o raznolikosti propozicijskih sadržaja i ilokucijske snage imperativnih iskaza te se predstavljaju primarna (gramatikalizirana) i sekundarna sredstva izražavanja imperativnosti u hrvatskom jeziku. U središnjem djelu rada predlaže se tipologija načina izražavanja imperativnosti s obzirom na semantičko-pragmatičku varijabilnost njezinih markera, a posebna se pažnja posvećuje njihovoj upotrebi u pisanoj jezičnoj produkciji. U završnom poglavlju rada predstavljaju se rezultati analize sredstava i načina izražavanja imperativnosti provedene na korpusu novinskih reklama.
Performativni obrat u društvenim znanostima obuhvatio je i studije o turizmu koji se u tom kontekstu promatra kao izvedbeni process. Dosadašnje studije ukazuju na određena ograničenja ovoga pristupa. ...Fundamentalna kritika dramaturškog pogleda jest da izvedbenost ne promatra kao niz pojavnih društvenih procesa. Na primjeru besplatnih turističkih šetnji (free walking tours) u Budimpešti, u članku se analizira turizam kao izvedbeni čin koji se realizira kombiniranjem dominantnih kulturnih kodova, upotrebom predmeta te humorom. Realiziran je kao pokušaj spajanja različitih elemenata u dramaturšku prezentaciju. U članku se raspravlja slijedećih pet elemenata izvedbe turističkih vodiča- njihova interakcija sa publikom/turistima, prethodna iskustva, upotreba kulturnih kodova, svakodnevica predmeta čije se simbolika koristi u prezentaciji te poigravanje sa jezičnim formama kroz humor. U zaključku predlažemo nekoliko dimenzija koje se mogu uključiti u daljnja promišljanja i rasprave o turizmu kao izvedbenom fenomenu.
Analiza radova iz serije Umjetnost, vlasništvo politike I; II; (Art, Property of Politics I; II;) nizozemskog kontekstualnog umjetnika Jonasa Staala prikazuje složenost odnosa politike i umjetnosti. ...Rubnost umjetničke prakse Jonasa Staala ocrtana je djelovanjem na granici između umjetnosti i politike, gdje umjetnički rad u participaciji političara iznova konstruira njihovu ulogu unutar umjetničkog konteksta. Konstrukcija uloge političara ima performativan karakter, ali radovi Umjetnost, vlasništvo politike I; II; nisu izvedeni kao performansi, niti mogu biti tako čitani u cijelosti. Stoga analiza radova temu rub/nosti propituje s obzirom na sadržaj, ali i medij. Umjetnost, vlasništvo politike I obuhvaća istraživanje umjetnina u vlasništvu političkih stranaka roterdamskog gradskog vijeća (2010.). K tome, Jonas Staal uključuje političare kao medijatore koji objašnjavaju značenje pojedinog umjetničkog rada, ali i odnos politike prema umjetnosti. Tako radovi, već uobičajeni za stranačke uredske prostore gradske vijećnice, na zidovima roterdamske galerije Tent djeluju poput stranog tijela, a njihovo prvotno značenje odražava ideje političke stranke u čijem su vlasništvu. Umjetnost, vlasništvo politike II (2010.) nastaje kao reprodukcija tzv. Freethinkers spacea, otvorenog 2008. na inicijativu nizozemske liberalnokonzervativne Narodne stranke za slobodu i demokraciju i ekstremne nacionalističke Stranke slobode s ciljem izlaganja radova cenzuriranih iz političkih ili religijskih razloga. No, izlagani su jedino radovi cenzurirani zbog kritiziranja islama. Reproduciranjem Freethinkers spacea u muzeju Van Abbe ulogu kustosa izvode populistički političari.
Slovo meštra Polikarpa, prenje prevedeno s latinskoga jezika, zanimljivo je i s gledišta performativnosti jer je gotovo isključivo oblikovano kroz razgovor dvaju likova. Pritom personificirana Smrt ...govori znatno više od meštra Polikarpa, ali i njezini dugi monolozi su uzbudljivi, dramatični, slikoviti i puni emotivnih poticaja što dozvoljava pomišljanje na prelekciju kao razmjerno suzdržanu izvedbu djela pred publikom. Unutarknjiževni signali, napose dijalog i kompozicija, dozvoljavaju da se pomišlja na takvu vrstu izvedbe, odnosno i na slušnu recepciju. Djelo upućuje i na potrebu odmicanja od dihotomije usmeno-pisano za hrvatsku srednjovjekovnu književnost.
Čitanje Kamovljeve lakrdije Žena, kakvo je predloženo u ovome radu, fokusirano je na
one literarne figuracije koje mogu uputiti na moduse performativne, procesualne
konstrukcije i(li) interpretacije ...pojedinih (literarnih) ženskih rodnih identitetskih
pozicija. Ako je tako da je upitna ‘esencija’ ženskosti koju rod iskazuje, a relativan status
objektivnog ideala kojem rod teži, upravo su različiti činovi roda jedini koji generiraju
rodnu sliku ovoga književnog teksta. Isključiva ‘bit’ roda i jest u potencijalu za odvojite,
drugačije konekcije u moći proizvodnje različitih odnosa.
Tekst se usredotočuje na specifično čvorište problematike izvedba pisanja, tj. na odnos tekstualne performativnosti i književno-kazališnih heterotopija kao »drugih zbiljskih prostora diskurza«. ...Otvaraju se pitanja: kako pisanje izvodi te kako izaziva izazov izvedbe unutar heterotopijskih prostora književnosti i postdramskog kazališta? Nastoji se ukazati na (ne)mogućnosti političkog djelovanja izvedbe pisma unutar relacija mikrofizike moći: neprekidnih mutacija otpora u normu, i obrnuto. Noseće okosnice rasprave su, dakle, interferencije između filozofskih tekstova poststrukturalističke provenijencije i umjetničkih praksi izvedbe pisanja zaokupljenih izazivačkom snagom in(ter)vencije.
U radu se analizira dramski opus suvremene hrvatske spisateljice Ivane Sajko, prvenstveno iz perspektive njezinog poigravanja, propitivanja i eksperimentiranja s dramskom formom, kao jednom od ...najvažnijih stilskih odrednica ove dramatičarke. U tom se smislu unutar njezina opusa može razlučiti razvojni put: dok tekstovi objavljeni u zbirci Smaknuta lica (2001) još uvijek zadržavaju dramsku formu, iako i u njima izostaju neke tipične dramske kvalitete, u sljedećoj zbirci Žena-bomba (2004) dramska je forma posve dekonstruirana i pretočena u svojevrsni hibridni tekst na tragu tzv. postdramskog kazališta. Posebna se pozornost posvećuje ulozi didaskalijskog teksta koji autorica na različite načine inovativno koristi kao i uvođenju autorskog ja kao lika, što je tradicionalno bilo dosljedno isključeno iz dramskih tekstova. Navedeni se elementi dovode u svezu s karakterističnim obilježjima postdramske poetike.
U ovom tekstu se koncept performativnosti roda iznet u radovima savremene američke feminističke autorke Džudit Batler koristi kao metodološko sredstvo u analizi filma Želimira Žilnika “Marble Ass”. ...Igrani film se ovde posmatra kao tekst koji uspešno oslikava vrednosne i kulturne stavove društva u okviru koga je nastao. Cilj rada je pokušaj primene jedne savremene teorije o formiranju subjekta na konkretne primere koji se javljaju u navedenom filmu i provera mogućnosti koje koncept performativnosti roda nudi.
U razmatranje hrvatske srednjovjekovne pripovjedne proze treba uključiti i fenomen njezine usmenosti, tj. činjenicu da je veći broj primatelja tekstove slušao, nego što ih je čitao. Usmenost se ne ...odnosi samo na vezu s folklorom, već na izvedbu teksta u živoj komunikaciji s primateljima. Promatrani
starozavjetni apokrif Abrahamove vizije očituje signale performativnosti koja pak u sebi ujedinjuje mogućnost kazivanja i prikazivanja sadržaja i pouke pred publikom. Analiza pokazuje da se fenomen usmenosti srednjovjekovnih
tekstova što ih svrstavamo u pripovjednu prozu ogleda u shvaćanju čitanja kao izvođenja, a ono u sebi ujedinjuje tekst, pouku i izravnu komunikaciju.
Časopis Savremeni pogledi, urednika Josipa Berkovića, 1935. i 1936. izlazio je u Slavonskome Brodu. U njegovu je istraživanju naglasak stavljen na performativnu i transformativnu dimenziju periodika: ...više od tekstova pohranjenih na njegovim stranicama, zanimali su nas uvjeti časopisne produkcije, proturječja koja su ga pratila, učinak koji je proizveo te intertekstualne relacije kojima je pristupio. Novohistoristička tvrdnja o upisivanju u fizionomiju djela svih transakcija kroz koje je prošlo, rasta i pada njegove simboličke moći te društvene energije koju je apsorbiralo vidljiva je iz polemika u koje ulazi glavni urednik. U predmetnim se polemičkim tekstovima ne vode književne bitke niti se »tuče« književnim »oružjem«, riječ je o borbi za tržišnu prevlast te o suprotstavljanju ideoloških oponenata.
Obje vrste polemičkog diskursa učitavaju društvenu zbilju u časopis, profiliraju kolektiv kao grupnog proizvođača njegova sadržaja i značenja te sudjeluju u definiranju njegova utjecaja.
PDF
