Pozitivna psihologija mlada je grana psihologije koja tek bilježi dva desetljeća postojanja. Bavi se istraživanjem čovjekove dobrobiti u svim njezinim sastavnicama. Usredotočena je na proučavanje i ...praksu pozitivnih emocija, snaga i vrlina zbog kojih pojedinci, grupe i institucije optimalno funkcioniraju i napreduju. U permanentnoj je potrazi za razumijevanjem čovjeka u njegovu vremenu i kulturno-socijalnom okruženju te u što adekvatnijim oblicima posredovanja pozitivnih strana osobe radi njezine dobrobiti i smislom ispunjenog življenja. Ovaj rad donosi pregled faktora koji su u ishodištu i razvoju pozitivne psihologije. Ukazuje na psihološku i subjektivnu dobrobit pojedinca i društva u cjelini, na smisao života u funkciji čovjekove sreće kao novije paradigme u znanstvenom istraživanju u psihologiji. Spominje se mogućnost široke primjene pozitivne psihologije, s posebnim osvrtom na njezinu primjenu u odgojno-obrazovnim ustanovama, razvijanjem osobnih vrlina i potencijala djece i mladih. Ukazuje se na neke od mogućih smjernica paritetskog dijaloga pozitivne psihologije, pedagogije i logoterapije. Takve bi smjernice trebale pridonijeti koordiniranom djelovanju na dobrobit osobe te njezinom kvalitetnijem i smislom ispunjenijem življenju. Prilog donosi i kritički osvrt dosadašnjih kretanja pozitivne psihologije te njezine perspektive u budućnosti.
Vjera ima vrlo važnu ulogu u životu mnogih pojedinaca te stoga u nekoliko posljednjih desetljeća postaje sve češće predmetom istraživanja, kako u općoj populaciji tako i u medicini. U društvenim ...istraživanjima vjera se najčešće definira kao snaga religijskih vjerovanja
ili kao intrinzična religioznost. U ovom radu prikazane su u istraživanjima često korištene mjere vjere, poput upitnika snage religijske vjere Sv. Klara, autora Plantea i Boccaccinija, te upitnika religijskog indeksa Sveučilišta Duke, autora Koeniga i Büssinga. Zbog višestruke kulturalnosti zapadnih društava u kojima su nastali ti su upitnici najčešće konstruirani za mjerenje vjere u osoba koje mogu pripadati kako različitim denominacijama unutar jedne religije, tako i različitim religijama. Prikazani su i osnovni nalazi o utvrđenim relacijama između mjera religioznosti i različitih psihologijskih konstrukta u općoj populaciji i u nekim populacijama, posebice u populacijama sportaša i mladih. Primjerice, utvrđena je pozitivna povezanost između snage religioznosti i samopoštovanja ispitanika, kao i između snage religioznosti s percipiranim suočavanjem, s nadom i s optimizmom kao mjerama pozitivne psihologije. Predstavljeni su i rezultati različitih istraživanja vjere provedenih u hrvatskom društvu. Predložene su smjernice, kao i mogući istraživački problemi za provedbu budućih istraživanja.
Epidemija popustljivog odgoja kojeg karakterizira pretjerano davanje (igračaka, odjeće, aktivnosti), prezaštićivanje djece i slaba obiteljska struktura (nejasne uloge članova obitelji i nepoštovanje ...pravila) uzima svoj danak. Djeca i mladi su psihološki neotporni: primjerice, razvijaju samopoštovanje i samopouzdanje bez pokrića, nisu u stanju odgoditi zadovoljenje potreba (žele sve odmah i sada). U sudaru sa životnim izazovima to ih čini psihološki neotpornima. Longitudinalna istraživanja pokazuju da su u svojoj odrasloj dobi pretežno usmjereni na materijalističke životne ciljeve, manje su empatični, manje sretni i zahvalni. Nažalost, odgojno-obrazovni proces u školi nerijetko slijedi trend popustljivosti: ukinuto je razvrstavanje prema uspjehu i sposobnostima, napustilo se testiranje inteligencije, masovna je inflacija odličnih ocjena, nastava se prilagođava najnižoj razini učenja, napornoga rada ima sve manje. Ukratko, koriste se sve moguće taktike da bi se zaštitio osjećaj samopoštovanja djece koju bi inače zasjenila druga djeca. Smatra se (pogrešno) da se time dobilo više nego što su izgubila djeca koja bi mogla briljirati.
U članku će biti riječi o konkretnim odgojnim postupcima koji pridonose psihološkoj neotpornosti djece i mladih, te o već dokazanim intervencijama u razvijanju psihološke otpornosti.
U okviru pozitivne psihologije pojam dobrobit predstavlja glavni kriterij pozitivnog funkcioniranja i općenito se smatra važnim životnim ciljem. Istraživanja u tom području daju vrlo jake dokaze da ...sreća dovodi do različitih životnih prednosti, kao što su bolje zdravlje i duži život, uspješni odnosi i bolji uspjeh na poslu. Najvažniji razlozi za poučavanje sreće u školi jesu raširenost depresije kod mladih ljudi diljem svijeta, mali porast životnog zadovoljstva u posljednjih pola stoljeća, učeničko nezadovoljstvo školom u mnogim zemljama i sinergija između učenja i pozitivnih emocija. Veći broj istraživanja ukazuje na to da su programi pozitivne psihologije u školi djelotvorni u razvijanju pozitivnih osobina i povećanju dobrobiti, ali pouzdanost je tih rezultata još uvijek upitna. U ovom radu prikazuje se model pozitivnog obrazovanja kao jedno od mogućih područja budućih istraživanja. To je okvir za primjenu pozitivnog obrazovanja na razini škole usmjeren na šest područja dobrobiti uključujući pozitivne emocije, pozitivnu uključenost, pozitivna postignuća, pozitivnu svrhu, pozitivne odnose i pozitivno zdravlje, s naglaskom na osobne snage.
Positive psychology is the movement in psychology that studies the conditions and processes that contribute to the optimal functioning of people, groups, and institutions. Research within positive ...psychology can be divided into three sections. These are: positive subjective experiences, positive individual characteristics and positive institutions and communities. This article deals with factors that contributed to the emergence and development of the positive psychology movement, its critics and future challenges. Possible applications in teaching and learning, at work, in clinical settings, in personal development and in building positive community are presented.
Subjektivno blagostanje predstavlja jedan od najistraživanijih konstrukata u okviru pozitivne psihologije i jedan od najvažnijih indikatora pozitivnog mentalnog zdravlja. Važan zadatak istraživanja u ...ovoj oblasti je unapređenje postojećih i konstrukcija novih mernih instrumenata za procenu subjektivnog blagostanja. U radu je predstavljen razvoj i validacija Kratke skale subjektivnog blagostanja (KSB). Skala se sastoji od osam stavki, koje imaju visoku internu konzistentnost (a=0,86). Analiza glavnih komponenti je pokazala da se skala sastoji od dve dimenzije - afektivne (Pozitivan afektivitet) i kognitivne (Pozitivan stav prema životu). Rezultati ukazuju da ove dve dimenzije predstavljaju različite aspekte subjektivnog blagostanja, ali da se u njihovoj osnovi nalazi opšti faktor subjektivnog blagostanja. U prilog konvergentne validnosti skale govore značajne pozitivne korelacije sa merama pozitivnog afekta, radosti i samouverenosti (SIAB-PANAS), kao i značajne negativne korelacije sa merama anksioznosti (STAI-T), depresivnosti (BDI-II) i negativnog afekta (SIAB-PANAS). U radu su date sugestije za buduća istraživanja, a takođe su prodiskutovane potencijalne prednosti skale, kao i mogućnosti primene u istraživačkoj i kliničkoj praksi.
Na postavkama logoterapije Viktora Frankla, kojom on vraća duhovnu dimenziju predodžbi o čovjeku, razvija se logopedagogija – logoterapija primijenjena u pedagogiji, odnosno u procesu odgoja i ...obrazovanja. S druge strane, od početka novog tisućljeća počinje se razvijati pozitivna psihologija koja stavlja naglasak na istraživanja pozitivnih ljudskih strana i najprihvatljivije ljudsko funkcioniranje.
Cilj provedenoga istraživanja bio je odgovoriti na pitanje može li se logopedagoškom edukacijom utjecati na doživljaj poboljšanja profesionalnog identiteta kod učitelja, doživljaj povećanja smisla i zadovoljstva poslom i doživljaj povećanja smisla i zadovoljstva životom.
Istraživanje je provedeno na šest grupa učitelja iz šest zagrebačkih osnovnih škola od kojih su tri bile eksperimentalne i tri kontrolne. Između dvaju mjerenja, učitelji eksperimentalnih grupa prošli su edukaciju iz logopedagogije u trajanju od 20 sati. Dobiveni rezultati pokazuju da su učitelji eksperimentalne skupine u ponovljenom mjerenju u većoj mjeri pronalazili sreću u smislenom životu, imali izraženiji profesionalni identitet, svoj su posao doživljavali smislenijim, smislenijim su percipirali svoj život, pronalazili su više izvora smisla te općenito bili zadovoljniji poslom u odnosu na učitelje kontrolne skupine.
During the past fifteen years emotional intelligence (EI) raised much interest in psychological research. The name, definition and first research of emotional intelligence are connected with two ...psychologists, John Mayer and Peter Salovey. They have been slowly and systematically developing models and instruments for EI appraisal. Measurement of individual differences in emotional intelligence is based on two different models, one which relies on a) self-appraisal of abilities, and the other which is based on b) measurement of EI with ability tests. In Croatia, in use are several questionnaires (Tak{i}, 2002b; 2004). The first developed test of EI is MEIS – Multifactor Emotional Intelligence Scale (MEIS; Mayer, Caruso and Salovey, 1999), whose shortcomings were improved in the second test battery called MSCEIT (Salovey, Mayer, Caruso and Lopez, 2001). Several different tests from the EI model have been developed in Croatia (Arar, Tak{i} and Molander, 2000;
S obzirom na nagli razvoj i interes za pozitivnom psihologijom u posljednjih petnaest godina, u radu se razmatra mogućnost stvaranja pozitivne pedagogije kao nove subdiscipline pedagogijske znanosti. ...Pri tome je važno raspraviti filozofska polazišta na kojima bi se ona mogla temeljiti, što je osnovna svrha ovoga rada. U raspravi se kritički pristupilo idejama humanističke psihologije, pozitivne psihologije te kritičko-emancipacijske filozofije s ciljem definiranja pozitivne orijentacije u odgoju kao fenomena kojim se bavi pozitivna pedagogija. Pozitivna orijentacija u odgoju podrazumijeva postavljanje naglaska na produktivne mogućnosti svih sudionika odgojnog procesa. To pozitivno nije odgoju izvana nametnuto u obliku univerzalnih vrlina, već sudionici odgojnog procesa dogovaraju i određuju vrijednosti i razvijaju one vrline koje smatraju važnima za ono što žele svojim, samostalnim, slobodnim djelovanjem postići.
Osnovnu školu pohađaju učenici koji se međusobno razlikuju po mnogim osobinama, sposobnostima i školskom uspjehu. Zadaća škole je omogućiti i podržati optimalan razvoj i napredak svakog od njih. U ...skladu s tim, osnovnu misiju škole, širenje i produbljivanje znanja učenika te razvoj učeničkih kognitivnih kompetencija, neophodno je nadopuniti, tj. kombinirati s misijom brige o cjelovitom razvoju djece. Znanja, vještine i oblici ponašanja, formirani tijekom školovanja, oblikuju načine postupanja i odlučivanja učenika u budućnosti 9. Zadaća škole je podržati kod djece razvoj osobina, strategija, vještina i kompetencija, koje će omogućiti uspješno suočavanje s različitim životnim izazovima, te poticati kvalitetu života i dobrobit pojedinaca. Pozitivna psihologija pruža dobru osnovu za poboljšanje osjećaja kvalitete života i zadovoljstva svih dionika odgojno-obrazovnog procesa. Jedan od alata iz područja pozitivne psihologije koji se može koristiti u školama je tzv. PERMA model. Svakodnevnu školsku praksu obogaćuje aktivnostima koje poboljšavaju kvalitetu odnosa i psihičke dobrobiti.
PDF
