Tekst analizira institucionalnu religioznost riječkih studenata te problematizira
tvrdnju da je religioznost mladih u Hrvatskoj stabilna i da postaje sve sličnija
religioznosti „odraslih“. Autor se u ...analizi oslanja na dostupne podatke nacionalnih
IDIZ-ovih istraživanja te na istraživanje provedeno u prvoj polovici 2015. godine na
uzorku studenata osam sastavnica riječkog sveučilišta (N = 635). Nacionalna istraživanja
mladih provedena u posljednjih šest godina ukazuju na stabilizaciju aktualne
religioznosti u dimenziji religijskih vjerovanja. Istodobno, značajno je smanjena religijska
samoidentifikacija i participacija u religijskim obredima, pa su mladi, a posebno
studenti u okviru te dobne skupine, opet uvjerljivo najmanje religiozna kategorija u
hrvatskom društvu.
Istraživanje na uzorku riječkih studenata pokazalo je izrazito većinsku proširenost
tradicionalne religioznosti, no ipak manju od rezultata na nacionalnoj razini. Riječki su
studenti u obrednom religijskom ponašanju izjednačeni, a u indikatorima religijskog
vjerovanja i religijske samoidentifikacije značajno manje religiozni od nacionalnih prosjeka
mladih i studenata. Statistička je obrada pokazala da su sociodemografska obilježja
ispitanika (spol, veličina naselja, obrazovanje roditelja i dio Hrvatske iz kojeg
potječu) povezana s indikatorima aktualne religioznosti u skladu s kontekstualnom
teorijom sekularizacije. Nekonzistentnost identifikacije, ponašanja i vjerovanja među
studentima sugerira da je na djelu „distancirana crkvenost“, koja uključuje vrlo sporadičnu
vezu većine ispitanika s crkvenom organizacijom, a kod nezanemarivog dijela ta
je veza, barem trenutno, u prekidu. Postojeća nestabilnost institucionalne religioznosti
mladih i studenata može se objasniti tezom o njihanju klatna koje se nakon vrhunca na
religijskom polu početkom ovog stoljeća vraća prema centru, a po nekim indikatorima
opet ide prema nereligijskom polu.
Savremeni religijski trendovi obično govore o individualizaciji i privatizaciji religijskih osjećanja, što je najčešće izraženo kroz maksimu vjerovanja bez pripadanja (Davie, 1990), dok je u Bosni i ...Hercegovini obrnuta situacija. U posljednjoj deceniji prošlog i početkom 21. vijeka svjedočimo oživljavanju i revitalizaciji religije, kao i usponu kolektivističke religije i religioznosti. Visoka stopa religijske i konfesionalne identifikacije, kojoj smo svjedočili na popisima stanovništva 1991. i 2013. godine, nije bila motivisana jedino vjerskim već prije društvenim, istorijskim, političkim i kulturološkim razlozima, koji su pratili tok društvenih kretanja i promjena. Religijska pripadnost, koja je ranije, tokom socijalističkog društvenopolitičkog uređenja, bila duboko u privatnoj sferi življenja, sad postaje društveno poželjna, a religijska identifikacija bitna identitetska odrednica. Religijsko se tako potvrđuje kroz nacionalno i obrnuto – nacionalnost biva neraskidivo vezana za religijsku pripadnost i time postaje smetnja integraciji i demokratizaciji. Teorijskom analizom i sintezom dosadašnjih istraživanja, novijih trendova u sociološkom proučavanju religije, nastoji se sagledati religijska situacija u bh. društvu, koja se iskazuje od obnove i povratka religije u javni prostor do njezinih ideoloških manifestacija. Navedeni pristup religijskom značajan je iz bar dva razloga: teorijski ‒ jer korespondiraju sa zaokretom u savremenoj sociologiji religije, koji je usmjeren prema odgovoru na pitanje kako, nasuprot ranijem – zašto se vjeruje; dok sa druge strane, možda i važnije, ako pravilno sagledamo odnose u Bosni i Hercegovini, imamo društvenopolitičke razloge, gdje nam ponuđeni odgovori bitno mogu pomoći u rješavanju odnosa crkve i države, odnosno jasnog određivanja mjesta religije u javnom životu i njene uloge u savremenim društvenopolitičkim kretanjima i promjenama.
Vjera ima vrlo važnu ulogu u životu mnogih pojedinaca te stoga u nekoliko posljednjih desetljeća postaje sve češće predmetom istraživanja, kako u općoj populaciji tako i u medicini. U društvenim ...istraživanjima vjera se najčešće definira kao snaga religijskih vjerovanja
ili kao intrinzična religioznost. U ovom radu prikazane su u istraživanjima često korištene mjere vjere, poput upitnika snage religijske vjere Sv. Klara, autora Plantea i Boccaccinija, te upitnika religijskog indeksa Sveučilišta Duke, autora Koeniga i Büssinga. Zbog višestruke kulturalnosti zapadnih društava u kojima su nastali ti su upitnici najčešće konstruirani za mjerenje vjere u osoba koje mogu pripadati kako različitim denominacijama unutar jedne religije, tako i različitim religijama. Prikazani su i osnovni nalazi o utvrđenim relacijama između mjera religioznosti i različitih psihologijskih konstrukta u općoj populaciji i u nekim populacijama, posebice u populacijama sportaša i mladih. Primjerice, utvrđena je pozitivna povezanost između snage religioznosti i samopoštovanja ispitanika, kao i između snage religioznosti s percipiranim suočavanjem, s nadom i s optimizmom kao mjerama pozitivne psihologije. Predstavljeni su i rezultati različitih istraživanja vjere provedenih u hrvatskom društvu. Predložene su smjernice, kao i mogući istraživački problemi za provedbu budućih istraživanja.
Rad se temelji na preliminarnom prikazu rezultata istraživanja u okviru projekta Migracijske aspiracije i kvaliteta života mladih Vukovarsko-srijemske županije, koji je 2018./2019. godinu proveo ...Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Prvi dio prikaza rezultata istraživanja, predstavljen u ovom radu, ima za cilj upozoriti na neke aspekte religioznosti srednjoškolaca s područja Vukovarsko-srijemske županije (konfesionalna i religijska samoidentifikacija, religijska praksa) te posljedičnu povezanost razine religioznosti s uočenim dominantnim vrijednosnim orijentacijama među istima. Istraživanje je provedeno u razdoblju od veljače do ožujka 2019. godine na reprezentativnom uzorku (N=744) s pomoću anketnoga upitnika nad učenicima trećih i četvrtih razreda svih srednjih škola s područja Vukovarsko-srijemske županije (ukupno 15). U radu se zaključuje kako se među srednjoškolcima iz Vukovarsko-srijemske županije kao dominantan oblik religioznosti pojavljuje tradicionalna (institucionalna) religioznost. Podatci pokazuju znatan udio ispitanika koji se identificiraju kao uvjereni vjernici (41,1 %), odnosno koji učestalo pohađaju religijske obrede (tjedno 47,2 %). Prisutnost individualističkoga oblika religioznosti uočena je kod 25,5 % ispitanika. Analiza vrijednosnih orijentacija potvrdila je prisutnost vrijednosnoga pluralizma među ispitanicima, ali i utvrdila postojanje korelacije između razine religioznosti i dominantne vrijednosne orijentacije.
The paper is based on a preliminary presentation of the research results within the project Migration Aspirations and the Quality of Life of Young People in Vukovar- Srijem County, conducted by the Ivo Pilar Institute of Social Sciences in 2018/2019. The first part of the research results presented in this paper aims to highlight some aspects of the religiosity of high school students in Vukovar-Srijem County (confessional and religious self-identification, religious practice) and the consequent correlation of the level of religiosity with the observed dominant value orientations among them. The study was conducted in the period from February to March 2019 on a representative sample (N = 744) by means of a questionnaire survey of third and fourth grade students of all high schools in Vukovar-Srijem County (15 in total). The paper concludes that among high school students from Vukovar-Srijem County traditional (institutional) religiosity emerges as the dominant form of religiosity. Data show a significant proportion of respondents who identify as believers (41.1%) or who frequently attend religious ceremonies (weekly, 47.2%). The presence of an individualistic form of religiosity was observed in 25.5% of the respondents. The analysis of value orientations confirmed the presence of value pluralism among the respondents, but also found a correlation between the level of religiosity and the dominant value orientation.
Božja toplina daje mi snagu Anić, Jadranka Rebeka; Trbojević, Filip
Crkva u svijetu,
2023, Volume:
58, Issue:
1
Journal Article, Paper
Open access
Zadovoljenje temeljnih potreba (smještaj, hrana itd.) za osobe u beskućništvu je iznimno važno, ali nije dovoljno jer im ne osigurava psihološku i duhovnu pomoć potrebnu za suočavanje sa životnim ...poteškoćama i za izlaz iz stanja beskućništva. U prvom dijelu rada prikazujemo pod kojim se vidovima istraživala važnost religije/duhovnosti u životu osoba u beskućništvu. U drugom dijelu donosimo rezultate kvalitativnog istraživanja o ulozi vjere u njihovim životima, provedenog u Hrvatskoj u sklopu međunarodnog projekta „Istraživanje beskućništva i puteva do socijalne inkluzije: Komparativna studija konteksta i izazova u švicarskim i hrvatskim gradovima”. Istraživanje je pokazalo da je vjera važan čimbenik u životu osoba u beskućništvu. U suočavanju sa životnim poteškoćama sugovornici rabe pozitivne vjerske strategije: molitvu, odlaske u crkvu i na hodočašća, sudjelovanje u obredima, i čitanje Biblije. Svrha je rada potaknuti razvoj pastorala osoba u beskućništvu u Hrvatskoj.
Meeting basic needs (accommodation, food etc.) is extremely important for people experiencing homelessness, but it is not enough because it does not ensure the psychological and spiritual help that they need to cope with life’s difficulties and to exit homelessness. In the first part of this paper, we discuss the ways in which the importance of religion/spirituality in the lives of people experiencing homelessness was explored. In the second part, qualitative research results on the role of faith in their lives in Croatia are presented. This study is part of an international project “Exploring Homelessness and Pathways to Social Inclusion: A Comparative Study of Contexts and Challenges in Swiss and Croatian Cities”. According to our research, faith has proven to be an important factor in the lives of people experiencing homelessness. In dealing with life’s difficulties, respondents use positive religious strategies: prayer, going to church and on pilgrimages participating in rituals, and reading the Bible. The purpose of this paper is to encourage the development of pastoral care for people experiencing homelessness in Croatia.
Članak predstavlja rezultate anketnog istraživanja provedenog na uzorku mladih volontera iz cijele Hrvatske (N = 314). Istraživanje je bilo namijenjeno mladima u dobi od 15 do 34 godine koji su u ...prethodna 24 mjeseca sudjelovali u najmanje jednoj volonterskoj aktivnosti. Svrha je ovog rada ispitati povezanost izmeðu volonterske motivacije, vrijednosnih orijentacija i političke participacije mladih. U istraživanju je primijenjena skala volonterske motivacije koja se temelji na funkcionalističkom pristupu volontiranju. Kako bi se ispitala struktura volonterske motivacije, korištena je faktorska analiza kojom su utvrðene četiri latentne dimenzije: razumijevanje i pomaganje, samozaštita i osobni razvoj, karijera te društveni odnosi. Vrijednosti se razmatraju suprotstavljanjem tradicionalnih i modernih orijentacija definiranih kroz postmaterijalizam, europske vrijednosti, solidarnost i religioznost. U radu je korištena regresijska analiza, u kojoj su indeksi volonterske motivacije predstavljali kriterijske varijable, dok su kao prediktorske varijable korišteni sociodemografski indikatori, vrijednosne orijentacije i indeks političke participacije. Prema dobivenim rezultatima, europske vrijednosti i solidarnost s ranjivim društvenim skupinama značajan su prediktor motiva razumijevanja i pomaganja, dok se politička participacija nije pokazala značajnom. S druge strane, društvene odnose kao motiv za volontiranje bolje objašnjava blok sociodemografskih prediktora, dok se iz skupa vrijednosnih orijentacija izdvaja pohaðanje vjerskih obreda kao jedini značajan prediktor.
Rad se bavi odnosom teorije objektnih odnosa kao dijelom psihoanalitičke i psihodinamske psihologije te religije/duhovnosti u širem smislu. Također nastoji pokazati zaokret u valoriziranju religije ...koji je teorija objektnih odnosa, a osobito Winicottova teorija pravog i lažnog ja te prijenosnog objekta, donijela u psihodinamskoj paradigmi. Rad prikazuje Freudov, Jungov i Adlerov odnos i stav prema religiji i duhovnosti.
The paper shows the resultants of the research of the relationship between theory of object relations as a part of psychoanalytic and psychodynamic psychology and religion and spirituality in a broader sense. It also seeks to show the turn in the valorisation of religion and spirituality that the theory of object relations, and in particular Winicott’s theory of the true and false self and the transitional object, brought in the psychodynamic paradigm. The paper presents Freud’s, Jung’s and Adler’s works in psychology of religion and spirituality.
Migracije su postale goruće pitanje suvremenoga svijeta, a imigranti »inkarnacija autsajdera«. Sve učestalije naglašavanje njihove kulturne i pritom dominantno religijske različitosti od većinskoga ...stanovništva u zemljama primitka poticaj je za istraživanje povezanosti religije i migracija. U radu se na temelju empirijskog istraživanja stavova prema stranim radnicima u Hrvatskoj propituje postoji li povezanost između religioznosti i stavova prema imigrantima te religija kao simbolička granica prema imigrantima. U prvom dijelu rada problematizira se primarno sociološki pristup istraživanju povezanosti religije i imigracije. Potom se iznose i analiziraju rezultati istraživanja provedenoga s pomoću anketnoga upitnika na reprezentativnom uzorku od 1300 punoljetnih hrvatskih građana i građanki. Pritom se dovode u vezu dimenzije religioznosti (religijska samoidentifikacija, konfesionalna samoidentifikacija i religijska praksa), stav prema povezanosti religijskoga i nacionalnog identiteta i izražena društvena distanca prema pripadnicima drugih religija (nekatolicima), kao nezavisne varijable, s izraženim stavovima prema stranim (imigrantskim) radnicima. Pokazalo se da su sve tri istraživane dimenzije religioznosti statistički značajno povezane sa stavovima prema imigrantima, odnosno da su oni religiozniji i koji prakticiraju religiju skloniji izraziti veću društvenu distancu prema imigrantima i imigrante percipirati ponajprije kao kulturnu prijetnju. Također se pokazuje da su društvenu distancu prema imigrantima skloni izraziti oni koji imaju stav da su religijsko i nacionalno usko povezani, a osobito oni koji su skloni izraziti društvenu distancu prema pripadnicima drugih religija (nekatolicima).
Na osnovi toga da su kršćani rod izabrani, narod sveti koji je pozvan da objavljuje τας αρετάς – vrline Onoga koji nas dozva iz tame autor razmatra određene aspekte svetosti s gledišta predaje ...Pravoslavne Crkve. Nakon kratkoga uvoda, koji podsjeća da je svetost konačna afirmacija vječnoga čovjekovog postojanja kao neponovljive osobe, iznose se pojedina opća razmišljanja o svetosti kao teocentričnom pojmu, ali se i utvrđuje svojevrsni povijesni razvoj toga pojma, kao i pridavanje novih sadržaja tom pojmu. U apostolskom i postapostolskom razdoblju pojam sveti odnosio se na svakoga člana Crkve, a posebno na svakoga sudionika euharistijskoga slavlja. U razdoblju poslije progona pojam se sužava na neke, istaknute i izuzetne, članove Crkve. Također se primjećuje i prostorno pomicanje svetosti iz parohijskoga hrama u manastir i pustinju, a osobito, kako autor ističe analizirajući teoriju o posvećenju, pomicanje svetosti iz naosa u oltar hrama, odnosno s laosa na kler. Iako teorija o posvećenju nije nikada u potpunosti zaživjela u Pravoslavnoj Crkvi, njezine su posljedice vidljive i danas. One su terminološke prirode, u slavenskim se Crkvama članovi naroda Božjega nazivaju svjetovnjacima, prisutna je pasivizacija laika u crkvenom, naročito bogoslužnom životu. Iskustvo je Pravoslavne Crkve da postoji ontološka razlika samo u odnosu kršteni i nekršteni, ali ne i u Tijelu Kristovu u kojem su svi sveti i služitelji Gospodinu svomu. Utvrđujući tu svojevrsnu ekleziološku dekadenciju, u nastavku autor razmatra doprinosi li, možda, suvremeni, postmoderni mentalitet reafirmaciji svetosti kao jednoj zaboravljenoj viziji. U rezul-tatima nedavnih socioloških istraživanja može se primijetiti povratak svetoga u srpsko društvo. Međutim, autor upozorava da vrlo često visoki stupanj samoproglašene religioznosti ne znači i povratak na tradicionalno, u Crkvi utemeljeno, kršćanstvo. Taj se suvremeni mentalitet ispituje dvama temeljnim obilježjima svetosti, njezinim eshatološkim karakterom i njezinim zajedničarskim, koinonijskim, karakterom. U zaključnim razmatranjima iznosi se stav da suvremeni religijski mentalitet ne doprinosi reafirmaciji svetosti, kao što to ne čine ni ustaljeno mišljenje o svetima kao nadljudima s natprirodnim moćima i besprijekornom moralnom čistoćom. Svetost se u svom novozavjetnom značenju pojavljuje kao ispunjenje krsnih zavjeta aktivnim sudjelovanjem u svetoj euharistiji.
Članek obravnava odnos med religioznostjo in velikodušnostjo do migrantov v sodobni Evropi. Teoretsko se navezuje na sociološko tradicijo proučevanja ambivalentnega odnosa religije do drugačnosti in ...na tradicijo proučevanja socialne distance do manjšin. Empirična raziskava temelji na podatkih Evropske družboslovne raziskave (ESS) iz let 2014 in 2016. Osredotoča se na analizo in razlago povezanosti med indikatorji vernosti in indikatorji velikodušnosti do migrantov na ravni celote 23 obravnavanih držav, po nekaterih skupinah držav in v zanimivejših primerih posamičnih držav.
PDF
