U ožujku 2014., nakon svrgavanja proruske vlade Viktora Janukoviča i uspostavljanja nove, prozapadne vlade u Ukrajini, Rusija je anektirala poluotok Krim koji je do tada bio u sastavu Ukrajine. Sam ...čin aneksije prikazivan je različito u europskim državama, a ovaj rad istražuje medijski prikaz u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji. Kao istraživačka metoda korištena je analiza sadržaja članaka i medijskih objava s relevantnih internetskih portala u istraživanim državama. Prema rezultatima analize sadržaja uočeno je kako se aneksija Krima u Hrvatskoj prikazuje sukladno prozapadnim politikama, u Mađarskoj se ističu određene domaće objektivnosti, dok je najviše proruskih stavova u izvješćivanju zamijećeno u Srbiji.
In March 2014, after the overthrow of the pro-Russian government of Viktor Yanukovych and the establishment of a new, pro-Western government in Ukraine, the Russian Federation annexed the Crimean peninsula, until then a part of Ukraine. The act of annexation itself was portrayed differently in European countries, and this paper investigates the media portrayal in Croatia, Hungary and Serbia. Content analysis of articles and media publications from relevant internet portals in the researched countries was used as a research method. According to the results of the analysis of the content, it was observed that the annexation of Crimea in Croatia is presented in accordance with pro-Western policies, in Hungary certain domestic objectivities stand out, while in Serbia pro-Russian positions are mostly noticed in the reporting.
Ruskom invazijom na Ukrajinu 24. veljače 2022. godine započinje čitav niz događaja koji formiraju globalnu krizu i na humanitarnoj i na ekonomskoj, diplomatskoj, ekumenskoj razini. Medijske kuće ...širom svijeta prate te izvještavaju o ovom ratu fokusirajući se pritom na specifične naglaske koji su u skladu s njihovom uredničkom politikom. Cilj je ovog istraživanje utvrditi koliko i na koji način redakcija portala Bitno.net izvještava o ratu u Ukrajini te koja su tematska područja pri tome najzastupljenija. Koristeći se metodom analize sadržaja, na kvalitativnoj i kvantitativnoj razini, analiziramo 213 članaka objavljenih na portalu Bitno.net u 2022. godini koji se direktno odnose na obradu teme rata u Ukrajini. Rezultati istraživanja pokazuju značajno oslanjanje redakcije portala na izvanjske (agencijske) izvore i na kvalitativnoj i na kvantitativnoj razini.
The Russian invasion of Ukraine on February 24, 2022, has made a whole series of events that form a global crisis on the humanitarian, economic, diplomatic, and ecumenical level. Media houses around the world follow and report on this war, focusing on specific highlights that are conformed with their editorial policy. The goal of this research is to determine how much and in what way the Bitno.net editorial office reports on the war in Ukraine and which thematic areas are the most represented. Using the method of content analysis, on a qualitative and quantitative level, we analyse 213 articles published on the Bitno.net portal in 2022 that directly relate to the treatment of the war in Ukraine. The results of the research show a significant Reliance of the portal’s editorial staff on external (agency) sources on both the qualitative and quantitative level.
straipsnis ir santrauka lietuvių kalba; santrauka anglų kalba Straipsnį inspiravo Lenkijos, taip pat Anglijos, Rusijos ir tikriausiai kitų šalių – bet, deja, ne Lietuvos – istoriografijoje gerai ...žinomas klausimas: kodėl 1791 m. pavasarį Anglijos vadovaujamos koalicijos karas su Rusija neįvyko. Prieinama prie išvados, kad Vilhelmo Pito Jaunesniojo Rytų Europoje projektuota kolektyvinė komercinė valstybių sistema neturėjo galimybių būti realizuota. Kartu dėmesys straipsnyje telkiamas į Lenkijos–Lietuvos valstybės vietą bei vaidmenį tarptautiniame konflikte. Laikomasi nuomonės, kad Varšuvos 1788–1790 m. vykdyta orientacija į Prūsiją buvo žalinga Lenkijos–Lietuvos valstybei. Daroma išvada, kad negalima adekvačiai vertinti valstybės vykdytų reformų – kartu ir 1791 m. gegužės 3 d. priimtos konstitucijos – neatsižvelgiant į tarptautinės politikos kontekstą.
Koncepti vanjske politike Ruske Federacije doneseni od 2000. do 2023. imaju komunikacijsku funkciju o glavnim ciljevima i idejama ruskih vanjskopolitičkih aktera. Koristeći pristup Engleske škole ...međunarodnih odnosa, posebice njezina teorijska obilježja međunarodnog društva, pluralističkog i solidarističkog pristupa te globalnog i regionalnog društva, u radu se analiziraju ruske ideje o međunarodnom društvu koje su istaknute u tim konceptima. Zajedno s tom analizom pokazano je koliko se stvarna ruska vanjska politika podudara s idejama iznesenim u njima.
The foreign policy concepts of the Russian Federation adopted from 2000 to 2023 have a communication function about the main goals and ideas of Russian foreign policy actors. Using the approach of the English School of International Relations, especially its theoretical features of international society, pluralistic and solidaristic approach and global and regional society, the paper analyzes Russian ideas about international society that are highlighted in those concepts. Together with the analysis of those concepts, it is shown how much the actual Russian foreign policy coincides with the ideas presented in them.
U ovom radu analiziran je odnos ruske političke elite i javnosti prema obeležavanju stogodišnjice Oktobarske revolucije. Podsećajući na proslavu dva veka Francuske revolucije 1989. godine, autor je ...ukazao na razlike u načinu obeležavanja jubileja ova dva istorijska događaja koja su suštinski odredila dugi XIX i kratki XX vek evropske i svetske istorije. S obzirom na to da na komemorativne prakse i selektivnost u reprezentovanju prošlosti presudno utiče savremena politika, u radu je razmotren odnos postsovjetskih političkih elita prema Oktobarskoj revoluciji. Korišćenjem koncepta „politike istorije“, interpretiran je proces kojim je praznik godišnjice Revolucije od „utemeljujućeg mita“ sovjetske epohe, posle 1991. godine prvo pretvoren u „Dan pomirenja i saglasnosti“ da bi, konačno, 2005. godine bio ukinut kao neradni dan i zamenjen „Danom narodnog jedinstva“ koji se slavi 4. novembra. Tokom vladavine Vladimira Putina, Oktobarska revolucija je prestala da bude upotrebljivi simbolički resurs u konstituisanju ruske istorijske samosvesti i poželjnog sistema društvenih vrednosti. Pošto je nespojiva s idealom „državnosti“, vrednošću društvene stabilnosti i naglašavanjem hiljadugodišnjeg istorijskog kontinuiteta, stogodišnjica Oktobra je u Rusiji obeležena kao podsećanje na pogubnost društvenog konflikta. Politika istorije zasnovana na isticanju jedinstva pred spoljašnjim neprijateljima i unutrašnjim opasnostima od „obojenih revolucija“ zasnovana je na ideologiji konzervativizma koja nužno teži marginalizaciji Revolucije u kolektivnom pamćenju.
U radu se predočava glavni pravac vanjskopolitičkog djelovanja mitropolita Petra I. Petrovića usmjeren k Boki kotorskoj i primorju, u nastojanju povezivanja s Crnom Gorom u jedan državni organizam. ...Odnosi velikih sila, crnogorskog mitropolita, kao i lokalnog stanovništva – i katoličkog i pravoslavnog, u odnosu na status Boke i primorja u kompleksnom i dinamičnom razdoblju Napoleonovih ratova posebice su u fokusu analize. Rad je baziran na neobjavljenim i objavljenim povijesnim izvorima različite provenijencije i opsežnoj historiografskoj literaturi.
Šiame darbe yra siekiama išsiaiškinti kokia buvo kandidatų į Lietuvos Respublikos Prezidentus retorika Rusijos ir jos keliamos grėsmės šalies nacionaliniam saugumui atžvilgiu 2009 m., 2014 m. ir 2019 ...m. rinkimų kampanijų metu bei kaip ši retorika pakito lyginant šiuos trejus rinkimus. Jie kaip tyrimo objektas pasirinkti todėl, kad tiek 2009 m., tiek 2014 m. rinkimai vyko praėjus vos keletui mėnesių po Sakartvelo-Rusijos konflikto bei Krymo aneksijos ir karo Donbase pradžios, o 2019 m. - tebesitęsiant konfliktui Ukrainoje. Siekiant atsakyti į tyrimo klausimą, darbe yra analizuojami kandidatų rinkimų programų dokumentai bei kandidatų pasisakymai visuomeninio transliuotojo rengtose debatų laidose prieš kiekvienus iš tyrimo apimtyje esančių rinkimų. Atlikta lyginamoji analizė parodė, kad buvo pastebimas reikšmingas pokytis kandidatų retorikoje vertinant Rusiją, Lietuvos dvišalius santykius su ja ir Rusijos keliamą grėsmę šalies nacionaliniam saugumui - 2014 m. ir 2019 m. rinkimų kampanijų metu Rusija, kitaip nei 2009 m., daugumos kandidatų imta vertinti kaip šalis agresorė, kelianti grėsmę taip pat ir Lietuvos saugumui.
Full text
Available for:
CEKLJ, NUK, ODKLJ, UL, UM, UPUK
Leta 2021 je s pomočjo ruskega Instituta za literarne prevode v slovenščini izšlo delo konceptualista Vladimírja Sorokina z naslovom Opričnikov dan (День опричника), ki je bilo napisano in objavljeno ...že 2006. Razprava poskuša z analizo tega dela odgovoriti na vprašanje, kakšen pomen nosi futuristična knjiga o letu 2028, izdana dve leti pred ruskim napadom na Ukrajino. Literarni analizi pripenjam sociološko-kulturološki kontekst in hkrati predstavim Sorokinovo literarno strategijo, sledeč nekaterim za razumevanje Opričnikovega dne pomembnim književnim delom.
Umjetničko prepoznavanje „neslužbene” sovjetske umjetnosti rezultat je uzajamnog utjecaja novonastalog privatnog medijskog sektora, koji više ne podliježe ograničenjima države, i disidentske ...umjetnosti prošlih generacija koje su stvorile cijeli jedan svijet koji umjetnička profesija do tada nije istraživala. Autorice analiziraju strukture umreženosti kritičara i umjetnika u ovom razdoblju i objašnjavaju kako se oblikovala zajednica umjetnika i kritičara, kakva je njezina struktura i kako su tokovi informacija pomagali umjetnicima da dosegnu višu razinu prepoznatljivosti. Analiza baze podataka ilustrirala je i potvrdila posebnu značajku tog sustava, a to je da jedna osoba može istovremenu biti umjetnik (ili kustos) i kritičar. To je rezultat nesigurnog položaja umjetnika i daleko stabilnijeg položaja kritičara—pisanje o umjetnosti bio je jedna od rijetkih poslova koji su se plaćali. Bimodalna mreža kritičara i umjetnika novina Kommersant ima oblik koji je vrlo blizak tipu jezgra-periferija. Ova mreža ima jezgru, ali manje očitu nego što je jezgra mreže MAM, a karakterizira je pojava utjecajnih kritičara na periferiji i s time povezani rast „ekskluzivne klijentele”. Danas mreža ima još manje eksplicitnu jezgru i utjecajnije kritičare na periferiji kao i širu mrežu „ekskluzivne klijentele”. Ovaj je fenomen moguće objasniti na dva načina. Prvi je nedostatak konsenzusa u kritičkom polju, a drugi je korištenje posebnih strategija: predstavljanje novih umjetnika publici i preuzimanje monopola nad kritikama njihovih djela. Uobičajena praksa među kritičarima bila je da se određeni događaji dodjeljuju određenim kritičarima. Tek je nekolicina događaja bila spomenuta od više kritičara. To se moglo dogoditi iz najmanje dva razloga: (1) kritičari su radili kao recenzenti, pa nije bilo potrebe da više kritičara prisustvuje istom događaju, osim ako se radilo o iznimno popularnom ili događaju visokog profila; (2) niska razina financiranja nije dopuštala da više kritičara bude plaćeno da pišu o istom događaju. Samo je jedan časopis (Moscow Art Magazine) imao profesionalan stav, a time i čvršću komunalnu strukturu. Ostala dva medija nisu bila fokusirana samo na umjetničku sferu, zbog čega su imali manji utjecaj na stručni milje i manji doprinos procesu umjetničkog prepoznavanja i institucionalizacije. Unatoč tome, agregacija svih navoda u tri tiskana medija otkriva određene umjetnike koji su bili najuočljiviji i najpopularniji među kritičarima. Ovu scenu može karakterizirati nedostatak ekonomskog kapitala i nesigurnost svih uloga. Čak i popis najcitiranijih umjetnika otkriva složenost i eksperimentiranje kao važne vrijednosti ove scene. Štoviše, umjetničke zvijezde nisu ovisile o državnom financiranju ili privatnom kapitalu, kao ni o kulturnim institucijama. Podaci su također otkrili visok stupanj nejednakosti na sceni. Prvo, jezgra dajejasnu ilustraciju društvene homofilije (vidjeti McPherson et al, 2001), budući da su većina kritičara i umjetnika bijeli muškarci iz Moskve. Valja napomenuti da je sudjelovanje žena bilo ograničeno i u kritičkim (36,3 %) i u umjetničkim zanimanjima (18,9 %); međutim, čini se da je pristup zanimanju kritičara bio lakši. Prikupljeni skup podataka svjedoči o temeljnoj promjeni umjetničke organizacije u Rusiji. Međutim, dinamika priznavanja pokazuje da je simbolički kapital akumuliran u prethodnom sustavu („neslužbena umjetnost”) vrijedio i u novoj formaciji. Nužnost javnog priznavanja najprestižnijih agenata prethodnih generacija (čime se istovremeno osiguravalo vlastito priznanje kao kritičara, vidjeti de Nooy 2002.) odgodila je priznavanje novih generacija. Slijedom toga, samo je vrlo mali broj mlađih umjetnika postsovjetske Rusije dobio dovoljno pažnje kritičara.
Ovaj rad prikazuje filozofiju povijesti ruskog filozofa i književnika Konstantina Leontjeva, u čijoj je srži organska teorija o trojedinom procesu. Leontjev je u skladu s tom filozofijom povijesti ...predložio političku doktrinu novog odnosa Rusije, koju je smatrao nasljednicom drevnog Bizanta, prema Zapadu i njegovim vrijednostima kako bi je sačuvao od liberalno-egzaltiranog procesa što ga je smatrao posljednjim stadijem u prirodnom i neizbježnom procesu izumiranja zapadne civilizacije. Nadalje, Lentojev se osvrće i na nacionalne pokrete drugih slavenskih naroda svog vremena, upozorava na opasnosti tada prevladavajućeg slavenofilstva te zagovara savezništvo Rusije s azijskih narodima.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
PDF
