U radu se uspoređuje Mihálovicsev gramatički priručnik Gyakorlati Ilir Nyelvtan (Baja, 1874., 21881.) s Mažuranićevom Slovnicom Hèrvatskom (41869.) s obzirom na to da je u predgovoru priručnika ...Mažuranić naveden kao normativni uzor. Usporedbom će biti obuhvaćeno nazivlje, namjena, ustroj i normativni propis, čime će se razlučiti Mihálovicsevo nasljedovanje Mažuranićeve slovnice, kao i odmaci od nje. Kako je riječ o jezičnom priručniku otisnutom izvan granica hrvatskoga (etničkoga i jezičnoga) prostora, rad će pokazati u kojoj su mjeri obilježja hrvatske jezične norme čuvana i u ugarskom dijelu Podunavlja u drugoj polovici 19. stoljeća.
The paper compares the grammar handbook Gyakorlati Ilir Nyelvtan (Baja, 1874, 21881) by Mihálovics with Mažuranić's Slovnica Hèrvatska (41869), as Mažuranić is mentioned in the foreword as the ...normative model used in the handbook. This comparison will include their terminology, purpose, structure, and normative prescription, and will determine in which cases Mihálovics follows Mažuranić’s grammar and in which he distances himself from it. Since the grammar handbook was published outside the Croatian (ethnic and linguistic) area, the paper will show to what extent the characteristics of the Croatian linguistic norm were preserved in the Hungarian part of the Danube Region in the late 19th century.
Prispevek obravnava poglavje o pravopisu v treh predelavah slovnice Adama Bohoriča (1584): Hipolitovi iz leta 1715, rokopisni iz leta 1755 in celovški iz leta 1758. Analiza kaže, da gre glede na ...odvisnost od Bohoriča pri vseh treh predelavah za eno najbolj izvirnih poglavij s številnimi izvirnimi rešitvami, ki jih je močno zaznamoval duh tedanjega časa. Še posebej izviren je delo o "izgovorjavi glede na rabo črk", ki se ukvarja s problematiko, zajeto tudi v nekaterih jezikoslovnih uvodih iz 17. in 1. pol. 18. stoletja, ki pa jih nobena od predelav ne upošteva kot neposredno predlogo.
Prispevek opisuje slovnice evropskih ljudskih jezikov kot možne posredne in (deloma) neposredne vire prve slovnice slovenskega jezika, ki jo je leta 1584 napisal Adam Bohorič. V okviru tega oriše ...stanje na področju slovničarstva ljudskih jezikov v Nemčiji (Ickelsamer, Albertus, Ölinger, Clajus), Franciji (de Bovelles, Dubois, Drosée, Meigret, R. Estienne, de la Ramée, Pillot, Garnier, Cauchie), Italiji (Alberti, Fortunio, Bembo, Corso, Dolce, Castelvetro, Ruscelli, Salviati, Giambullari, Trissino) ter na Češkem (Optat, Gzel, Philomates, Blahoslav) in Poljskem (Statorius).
Prispevek opisuje možne neposredne in posredne vire prve slovnice slovensekga jezika, ki jo je leta 1584 napisal Adam Bohorič. natančneje določi neposredne vire (Melanchthon, Donat) in opiše možne ...posredne vire, pri čemer se omeji na latinske humanistične slovnice (Valla, Perotti, Perger, Sulpicij, Nebrija, Manutius, Despauterius, Linacre, Alvarus, Scaliger, Ramus).
U Latinskoj slovnici za nižu gimnaziju (Beč, 1853) Adolfa Vebera Tkalčevića na pojedinim mjestima opisa usporedno se navode i gramatička pravila svojstvena hrvatskomu jeziku. U radu se analiziraju ...tri osnovna modela gramatičkoga opisa kojima se u polaznom tekstu latinske školske gramatike pokazuju Veberova gramatička promišljanja o hrvatskom jeziku. Prvi je model usporednoga opisa sličnosti ili razlika pojedinih gramatičkih pravila u oba jezika. Drugi je model onaj u kojem Veber raspravlja o gramatičkom problemu svojstvenom hrvatskom jeziku. Prema trećemu modelu uz gotovo svako navedeno gramatičko pravilo latinskoga jezika Veber objašnjava gramatičko pravilo u hrvatskom jeziku. U kontekstu povijesti hrvatskih gramatika analizirani svojevrsni gramatički metakomentari o hrvatskom jeziku na primjeru opisa latinskoga jezika pokazuju Veberova objašnjenja pojedinih kategorijalnih obilježja gramatike hrvatskoga jezika.
PDF
