U radu se tematiziraju osnovne postavke koje su ključne za genezu i razumijevanje reformacijskog načela sola scriptura. Pozornost se najprije posvećuje crkveno-povijesnoj situaciji, situaciji u ...kasnosrednjovjekovnoj pobožnosti, odnosno egzistencijalnoj vjerničkoj situaciji u kasnom srednjem vijeku. Kritički se osvrće na glavna obilježja pučke pobožnosti u kasnom srednjem vijeku. Reformaciju se pritom prikazuje kao pokret koji je u svome velikom dijelu i sam proizašao iz težnje kasnosrednjovjekovnog čovjeka da zadobije Božju milost, ali u isto vrijeme i kao pokret koji je tu težnju postupno artikulirao na drugačiji, sebi svojstven način. U kontekstu ove „drugačije artikulacije“, pri čemu je reformacija dijelom nasljedovala i kasnosrednjovjekovni pokret devotio moderna, promatra se i nastanak principa sola scriptura. U radu se nadalje razmatraju i otvorena pitanja koja postavlja, odnosno ostavlja reformacijsko geslo sola scriptura. Pokazuje se kako se primjereno razumijevanje reformacijskog principa sola scriptura nalazi u permanentnom izazovu balansiranja te svojevrsnom „škripcu“ između triju opcija u odnosu prema Bibliji: prema biblicizmu i/ili biblijskom fundamentalizmu koji se na poseban način razvio unutar protestantizma, prema rimokatoličkom pristupu koji, nadovezujući se na dio srednjovjekovne teološke tradicije, zastupa stav o tome da je mjerodavno tumačenje Biblije pridržano Crkvi, odnosno crkvenim autoritetima i u prošlosti (Tradicija) i u sadašnjosti (papa, odnosno crkveno učiteljstvo) te prema zanesenjačkom, odnosno tzv. švermerskom pristupu koji, također se nadovezujući na određene srednjovjekovne tradicije, karakterizira pozivanje na direktno svjedočanstvo Duha Svetoga u ljudskoj unutrašnjosti kao sredstva prenošenja Božje objave te njezina mjerodavnog tumačenja.
U ovom se radu opisuju život i djelo Antuna Sovića s posebnim osvrtom na njegov prijevod Svetoga pisma Staroga zavjeta. Premda su uglavnom poznati Sovićevi objavljeni i neobjavljeni spisi kao i ...kritike upućene njegovu prijevodu Staroga zavjeta, u dosadašnjoj se literaturi ne navode jezične napomene Stjepana Ivšića koji je Sovićev prijevod pregledno opisao na svim jezičnim razinama. Cilj je rada dopuniti stranice o hrvatskoj filologiji i teologiji do sada nepoznatim činjenicama o Sovićevu filološko-teološkom radu, ali i uputiti na jezičnopovijesnu zbilju predbanovinskoga razdoblja u kojoj se o posebnostima hrvatskoga jezika uvelike počinje pisati.
Ivan Cankar in krščanstvo France BERNIK
Slavistična revija,
04/2006, Volume:
54, Issue:
4
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Avtor razpravlja o Cankarjevem svetovnem nazoru s posebnim ozirom na pisateljev odnos do krščanstva. Ta odnos predstavlja bistveno sestavino Cankarjevega pogleda na svet in se kaže pri njem od mladih ...let do zadnjega obdobja življenja. Je najgloblji izraz pisateljeve osebnosti, zlasti njegove izjemne etične senzibilnosti. Ideja krščanstva v pritrdilnem ali odklonilnem pogledu je zato organsko zraščena s tisto tematiko pisateljevega dela, ki je osebno pogojena - z likom matere, temo hrepenenja in socialnokritično analizo družbe. Avtor dosledno upošteva kronologijo pisateljevih nazorov, njihovo dinamiko, prepletenost in zapletenost, razvojne težnje pogosto nasprotnih in kontroverznih pogledov, ki se naposled umirijo in zaokrožijo v temeljne vrednote.
Ono što je zapanjujuće kod Erika Petersona jest jedinstvo njegova teološkoga rada i njegova života, da on cijeli svoj život posvećuje promatranju Crkve. Nije slučajno što je to duhovno nadahnuće ...navelo protestantskoga teologa da prijeđe na katoličku vjeru. Spaja duhovno iskustvo crkvenoga života sa zahtjevom za vidljivom, apostolskom Crkvom s kanonskim i dogmatskim autoritetom. Njegov akademski interes ponajprije određuje vezu između povijesnih istraživanja i dogmatike kao crkvene rasprave unutar sustavne teologije i dogmatike. U prvom poglavlju analizira se povijesni koncept Crkve od njezinih novozavjetnih početaka. Filološko-povijesna analiza pojma Crkve najprije otvara teološko značenje Prve poslanice Korinćanima, kao bitno obilježje Crkve. Drugo poglavlje govori, u svjetlu Otkrivenja, o crkvenoj dogmi kao temelju znanja i argumentacije teologije, razmatrajući vjeru i poslušnost kao fenomenološke veličine iz perspektive objave. Treće poglavlje obrađuje vjerodostojnost Crkve kroz dogmu kao bit teologije, kao autoritativni autoritet i normirajuću hermeneutičku strukturu teoloških iskaza o temelju crkvenosti u znanosti. U relekturi dogme, objave i Crkve kao dogmatske ekleziologije Petersonovo shvaćanje teologije otkriva se kao fragmentarno, čija se aktualnost temelji na činjenici da se jedinstvo teologije i njezinih traktata uvijek iznova utvrđuje.
Izlaganje se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu izdvajaju se četiri termina koja se povezuju s interpretacijom poznatog reformacijskoga načela sola scriptura. Različitost tih termina svjedoči o ...tome kako jedno naizgled jednostavno načelo otvara mnoga pitanja koja se tiču njegova razumijevanja i primjene. U drugom dijelu na temelju dokumenta „Od sukoba do zajedništva“ prigodom 500. obljetnice Reformacije predstavljaju se plodovi luteransko-katoličkoga dijaloga koji se tiču Pisma i Predaje. Obje strane u tom dijalogu uviđaju da se načelo sola scriptura ne može uzeti izolirano od ostalih segmenata kršćanske vjere i života.
Judje in Grki v Aleksandriji Klemen Klun
Keria: Studia Latina et Graeca,
12/2003, Volume:
5, Issue:
2
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Čeprav je bilo prav kulturno okolje velemestne Aleksandrije v Egiptu tisto, v katerem sta se grška in judovska kultura že od slovitega prevoda Mojzesove Postave naprej (III. stol. pr. n. št.) ...intenzivno prepletali, sega zgodovina poročil o stikih med Grki in starimi Izraelci daleč nazaj v čase kraljev Davida in Salomona. Razprava je kratek oris zgodovine teh stikov, posebna pozornost pa je posvečena judovskim reakcijam na helenistično nasilje Aleksandrovih naslednikov v Palestini, ter Ptolemajski Aleksandriji in grško pišočim judovskim avtorjem v mestu (Aristobul, Filon), ki so s svojim opusom pomembno zaznamovali tudi kasnejše krščansko branje in razumevanje (alegorija, tipologija) hebrejskega Svetega pisma.
Primerjalna analiza izbranih prevodov svetopisemskih besedil je pokazala, da je Primož Trubar Novo zavezo prevajal po Erazmovem latinskem prevodu, ki ga je kombiniral z Luthrovim. Jurij Dalmatin je ...Novo zavezo prevajal po Luthru na osnovi Trubarjevega besedila. Psalme je Trubar prevajal po latinski komentirani izdaji Psalterja Wolfganga Muscula ter prevodu Psalterja v nemščino Rudolpha Waltherja (Gwaltherja). Dalmatin se je pri svojih prevodih Psalterja naslanjal na Trubarja, prevajal je po Luthru, vendar je rabil tudi druge predloge. Krelj je imel KPo 1567 pred seboj grško in še kako drugo predlogo. Jurij Juričič je Kreljevo besedilo prvega dela Postile (JPo 1578) usklajeval z Luthrovim, pri čemer se je dosledno držal Trubarjevega prevoda, drugi in tretji del Postile pa je prevajal po Luthru, a z jasno naslonitvijo na Trubarjev prevod.
V prispevku so predstavljene temeljne izrazne in pomenske razvojne spremembe v rabi predložnih zvez v dveh knjigah štirih slovenskih svetopisemskih prevodov od 16. stoletja do danes. Posebej je ...opredeljena časovno zaznamovana raba predložnih zvez in predložnomorfemskih glagolov ter njijove izmenjavne dvojnice v štiristoletnem razvojnem loku.
V prispevku so predstavljene temeljne izrazne in pomenske razvojne spremembe v rabi predložnih zvez v dveh knjigah štirih slovenskih svetopisemskih prevodov od 16. stoletja do danes. Posebej je ...opredeljena časovno zaznamovana raba predložnih zvez in predložnomorfemskih glagolov ter njijove izmenjavne dvojnice v štiristoletnem razvojnem loku.
Protestantski teolog, filolog, filozof i povjesničar Matija Vlačić Ilirik (1520–1575) većinu je života proveo mijenjajući mjesta boravka izvan rodnog Labina. Zarana prihvativši protestantski nauk, ...odlazi u zemlje njemačkoga govornog područja, gdje se školuje i poučava na protestantskim sveučilištima. Za boravka u Magdeburgu (1549–1556) i Regensburgu (1562–1566) Vlačić je napisao i dovršio svoja najznačajnija djela. Ne postoji cjelovita bibliografija njegovih djela, no smatra se da je napisao više od 200 naslova koji su tiskani na latinskom i njemačkom u europskim tiskarskim središtima (Basel, Magdeburg, Frankfurt, Leipzig). Prvo Vlačićevo tiskano djelo bila je filološka rasprava koja je pod naslovom De vocabulo fidei objavljena 1555. Iste godine na hrvatskom je tiskana rasprava Rasgovarange megiu papistu, i gednim luteran, koju je Vlačić objavio pod pseudonimom Anton Segnianin. Četiri kapitalna djela Matije Vlačića Ilirika tiskana su u folio formatu. Godine 1556. tiskano je prvo izdanje povijesnog djela Catalogus testium veritatis. Prvo izdanje Vlačićeva egzegetskog djela objavljeno je 1567. pod naslovom Clavis Scripturae Sacrae seu De sermone Sacrarum literarum. Vlačićevo djelo o tumačenju Novog zavjeta objavljeno je 1570. pod dvojezičnim naslovom Tῆς τοῦ υἱοῦ θεοῦ καινῆς διαθήκης ἅπαντα = Novum Testamentum Iesu Christi filii, ex versione Erasmi, innumeris in locis ad Graecam veritatem, genuinumque sensum emendata. Glossa compendiaria M. Matthiae Flacii Illyrici Albonensis in Novum Testamentum. Od 1559. do 1574. tiskar Johann Oporin u Baselu je objavio opsežno Vlačićevo djelo u osam svezaka kojemu je naslov Historia ecclesiastica ili Centuriae Magdeburgenses.
PDF
