Novija istraživanja su, čini se, otkrila oblik pesimizma koji bi mogao biti adaptivan pojedincima koji ga pokazuju. Defenzivni pesimizam, strategija koja uključuje postavljanje niskih razina ...očekivanja u rizičnim situacijama radi spremnosti na neuspjeh, ne ometa izvedbu, a može dovesti i do određenog uspjeha. Međutim, adaptivnost ove strategije procijenjena je u određenom kontekstu i nije je moguće generalizirati u svim situacijama.
Izravnom ili neizravnom usporedbom s markama proizvođača koje već postoje na tržištu, strano poduzeće uspijeva zaokupiti pažnju potencijalnog kupca. Cilj ovog rada je usporediti utjecaj izravnog i ...neizravnog komparativnog oglašavanja na stavove generacije Y o strateškoj adaptivnost stranih marki proizvođača u Republici Hrvatskoj.
U rujnu 2016. godine anketnim su upitnikom identificirani stavovi 133 ispitanika o izravnoj i neizravnoj oglašavačkoj kampanji. Faktorskom analizom spoznalo se kako postoje dvije vrste izravnog i neizravnog komparativnog oglašavanja: informativno i vizualno-privlačno. Rezultati analize varijance upućuju na statistički značajne razlike u strateškoj adaptivnosti s obzirom na izravni vizualno-privlačni oglas i neizravni informativni komparativni oglas.
Regresijska analiza pokazala je kako neizravno informativno komparativno oglašavanje utječe na stratešku adaptivnost marki stranih proizvođača u Republici Hrvatskoj, dok izravno komparativno oglašavanje ne utječe na stratešku adaptivnost. Dodatan uvid u dobne i spolne razlike ukazuje kako neizravno informativno komparativno oglašavanje ima statistički značajniji utjecaj na ženski spol te na ispitanike između 18 i 25 godina starosti, dok izravno vizualno-privlačno komparativno oglašavanje ima veći utjecaj na ženski spol i ispitanike iznad 25 godina starosti.
U ovom članku razmatramo kompatibilnost dvofaktorske teorije s dvjema tvrdnjama: da su deluzije patološke i da su deluzije adaptivne. U središte razmatranja stavljamo dva nedavna i utjecajna modela ...dvofaktorske teorije: model Maxa Colthearta, Petera Menziesa i Johna Suttona (2010) i model Ryana McKayja (2012). Modeli se podudaraju u shvaćanju naravi Faktora 1, ali razilaze se u razumijevanju naravi Faktora 2. Razlike između modela odražavaju se u različitim objašnjenjima patološke i adaptivne naravi deluzija. Istražit ćemo navedene razlike s obzirom na naturalistička i normativistička objašnjenja patoloških svojstava i fokusirajući se na sudove o adaptivnosti utemeljene na „shear-pin“ hipotezi (McKay i Dennett 2009). Nakon donošenja zaključaka o dvama modelima, dolazimo do općenitijih implikacija o položaju deluzija u dvofaktorskim teorijama. Postoje li prihvatljiva uporišta za tvrdnju da su deluzije patološke? Jesu li deluzije ikada adaptivne? Mogu li deluzije istovremeno biti i patološke i adaptivne?
PDF
