Sumnja na preuranjeni pubertet čest je uzrok zabrinutosti roditelja i razlog pregleda u pedijatrijskim ambulantama. Stoga je potrebno znati razlikovati fiziološki pubertetski razvoj, benigne ...varijante puberteta i preuranjeni pubertet. Preuranjeni je pubertet razvoj sekundarnih spolnih oznaka prije 8. godine u djevojčica i prije 9. godine u dječaka. Može biti centralni ili periferni. Centralni preuranjeni pubertet češći je u djevojčica i najčešće je idiopatski, no može biti uzrokovan i različitim bolestima središnjeg živčanog sustava, što je češće slučaj u dječaka,
te genetskim poremećajima. Periferni preuranjeni pubertet je rjeđi, a može biti posljedica prirođenih poremećaja, stečenih bolesti ili egzogene primjene hormona. Niz čimbenika okoliša povezuje se s povećanom učestalosti preuranjenog puberteta, od čega se u novije vrijeme izdvaja pandemija COVID-19. Obradu djeteta s preuranjenim pubertetom je potrebno ciljano usmjeriti kako bi se spriječila prekomjerna dijagnostika. Liječenje centralnog preuranjenog
puberteta usmjereno je na djecu u koje progresija puberteta može ugroziti konačnu visinu u odrasloj dobi ili u koje pubertetski razvoj ima negativan psihosocijalni učinak. Preuranjeni pubertet povezuje se s različitim kroničnim bolestima, stoga je važno preventivnim mjerama smanjiti rizik njegove pojave.
Amaç: Bu çalışmanın amacı agonist in-vitro fertilizasyon (IVF) / intrasitoplazmik sperm enjeksiyonu (ICSI) / embriyo transferi (ET) siklüslerinde, luteal faz desteği için progesterona ek olarak ...estrojen vermenin gebelik oranları üzerine etkisinin araştırılmasıdır.
Gereç ve Yöntem: Bu çalışmaya toplamda IVF / ICSI endikasyonu olan 142 hasta çalışmaya alındı. Hastalar, oosit toplama işleminden (OPU) sonra luteal destek için progesteron (kontrol grubu n = 71) ve ek olarak transdermal östrojen (çalışma grubu n = 71) verilmek üzere randomize edildi. Östrojen seviyeleri, embriyonun transfer gününde ve transfer sonrası 12. günde ölçüldü. Çalışmanın esas sonucu devam eden gebelik oranıdır. Her iki grup indüksiyon özellikleri, östrojen seviyeleri, β-hCG pozitifliği ve düşük oranları açısından da karşılaştırıldı.
Bulgular: Gruplar arasında yaş, infertilite süresi ve endikasyon açısından istatistiksel olarak anlamlı fark yoktu. Her iki grup indüksiyon özellikleri ve E2 düzeyleri açısından benzerdi. β-hCG pozitiflik oranı benzerdi ve devam eden gebelik oranı her iki grupta benzerdi. Biyokimyasal ve klinik abortus oranları açısından da her iki grup arasında anlamlı fark yoktu. 12. gün östrojen seviyesi gebelik elde edilen hastalarda, elde edilemeyenlere göre anlamlı düzeyde yüksekti.
Sonuç: Çalışmamız; luteal destek amacı ile progesterona ek olarak östrojen eklenmesinin β-hCG pozitifliği, devam eden gebelik ve düşük oranları üzerinde olumlu bir etkisi olmadığını göstermiştir.
Purpose: The aim of this study was to investigate the effect of transdermal estrogen on pregnancy rates in addition to progesterone for luteal phase support in agonist in-vitro fertilization (IVF) / intracytoplasmic sperm injection (ICSI) / embriyo transfer (ET) cycles.
Material and Methods: This randomized controlled study (RCT) enrolled a total of 142 patients with an indication for IVF/ICSI. We randomized patients prospectively to administer either progesterone (control group n=71) and additionally transdermal estrogen patch (study group n=71) as luteal support after oocyte retrieval. The levels of estrogen was determined on the day of transfer of embryo and 12th day. The main outcome measure was the ongoing pregnancy rate. Both groups were also compared for the induction characteristics, estrogen levels, β-hCG positivity, and abortion rates.
Results: There were no significant differences between the groups according to age, infertility time, and indications. Both groups were similar for induction characteristics and E2 levels. β-hCG positivity rate was similar and the ongoing pregnancy rate was similar in both groups. Biochemical and clinical abortion rates were also similar in both groups. On the 12th day, estrogen levels increased significantly in those who became pregnant group.
Conclusion: Our study showed that adding supplementary estrogen to the progesterone has no positive effect on β-hCG positivity, ongoing pregnancy, and abortion rates.
Cilj je ovog rada prikaz prvih hrvatskih iskustava pri primjeni eltrombopaga (peroralnog agonista trombopoetinskih receptora), nove opcije u liječenju aplastične anemije (AA).
U ovu retrospektivnu ...analizu uključeni su odrasli bolesnici sa stečenom AA, liječeni eltrombopagom u hrvatskim hematološkim centrima.
Od 2015. do 2019. eltrombopagom je liječeno 13-ero bolesnika s AA (9 žena (69%), medijan dobi 59 (26 – 79) godina): 6-ero ih je imalo tešku aplastičnu anemiju, 6-ero vrlo tešku, a 1 paroksizmalnu noćnu hemoglobinuriju s fenotipom teške AA. Svi su primili eltrombopag nakon prethodne, najmanje jedne linije terapije, i to ili kao monoterapiju ili u kombinaciji s ciklosporinom s niskom dozom metilprednizolona ili bez nje. Hematološki odgovor postiglo je 7-ero (54%) bolesnika: kompletnu remisiju njih četvero, parcijalnu remisiju dvoje, minimalan odgovor jedna bolesnica, a 6-ero (46%) bolesnika bilo je refraktorno. Medijan trajanja primjene eltrombopaga bio je 4 mjeseca (1,5 – 40 mjeseci). Primijenjena srednja doza eltrombopaga bila je 150 mg na dan, a opisane nuspojave bile su u skladu s poznatim podatcima o sigurnosti lijeka. Medijan praćenja iznosio je 16 (2 – 48) mjeseci, a u tom je razdoblju 69% bolesnika i dalje živo. U bolesnice, koja je postigla minimalan odgovor, nakon 8 mjeseci liječenja nastao je relaps AA i razvila se nova citogenska promjena (trisomija 8). Četiri su bolesnika umrla 7 (1 – 12) mjeseci poslije prekida terapije eltrombopagom, i to zbog komorbiditeta i infekcija.
Prikazani podatci iz rutinskoga kliničkog rada hrvatskih hematoloških centara potvrđuju da je eltrombopag zanimljiva nova opcija liječenja odraslih bolesnika sa stečenom teškom AA, posebno onih koji su refraktorni na prethodnu imunosupresivnu terapiju i/ili nisu prikladni za transplantaciju alogenih krvotvornih matičnih stanica.
Sažetak. Cilj istraživanja: Prikazujemo vlastita iskustva s laparoskopskom splenektomijom (LS) u liječenju imunosne trombocitopenije (ITP), uz osvrt na ulogu splenektomije u kontekstu primjene ...agonista trombopoetinskih receptora (TPO-RA). Ispitanici i metode: U ovoj retrospektivnoj studiji prikazujemo rezultate liječenja 35 bolesnika operiranih tijekom razdoblja od 12 godina. Splenektomirano je 26 žena i 9 muškaraca s medijanom dobi od 50 godina (u rasponu između 19 i 85 godina). Svi su bolesnici prije splenektomije liječeni glukokortikoidima s dodatkom intravenskih imunoglobulina ili bez njih, a sedam bolesnika dobivalo je i rituksimab. Medijan vremena od postavljanja dijagnoze do LS-a jest sedam mjeseci (raspon od 1 do 103 mjeseca). Rezultati: U četiri (11%) bolesnika nije se povećao broj trombocita nakon LS-a, a šest ih je u kasnijem praćenju doživjelo recidiv bolesti. Tijekom praćenja (medijan 33 mjeseca) preostalih 25 bolesnika (71%) nije trebalo nikakvo daljnje liječenje. Procijenjena stopa petogodišnjeg odgovora iznosi 59%. Bolji dugotrajni odgovor imali su bolesnici splenektomirani do 12 mjeseci od postavljanja dijagnoze u odnosu prema onima kod kojih se sa splenektomijom čekalo dulje (P = 0,048). Nije bilo razlike u ishodu s obzirom na dob i spol. Četiri bolesnika imala su rane teške postoperativne komplikacije: trombozu portalne vene, duboku vensku trombozu, sepsu i krvarenje koje je nalagalo reviziju. Nije bilo letalnih ishoda ni kasnih teških infekcija. Na umor nakon operacije žalilo se deset (29%) bolesnika. Zaključci: Stopa izlječenja od oko 60% odgovara do sada objavljenim studijama, s time da je opažen bolji dugotrajni odgovor ako je splenektomija učinjena prije. Smatramo da je LS i dalje sigurna, uspješna i financijski povoljna druga linija liječenja ITP-a, posebno za bolesnike koji žele brzo i u velikom postotku trajno izlječenje. Međutim, kao i u svijetu, primjena TPO-RA zasigurno će smanjiti broj splenektomija u Hrvatskoj.
Asma (eccetto l’asma acuto) Le Brun, M.; Justet, A.; Taillé, C.
EMC - AKOS - Trattato di Medicina,
March 2023, 2023-03-00, Volume:
25, Issue:
1
Journal Article
L’asma è una malattia eterogenea caratterizzata da un’infiammazione cronica delle vie aeree che porta a un’ostruzione bronchiale reversibile. È una condizione frequente e potenzialmente grave che ...nella maggior parte dei casi può essere trattata efficacemente per controllare i sintomi e ridurre al minimo il rischio di esacerbazione o di crisi. La diagnosi della malattia è prima di tutto clinica. Si basa sui dati del colloquio e deve essere confermata evidenziando il disturbo ventilatorio ostruttivo e la sua reversibilità mediante spirometria. L’identificazione di tutti gli elementi aggravanti e/o scatenanti la malattia (pneumoallergeni, rinite e sinusite, irritanti, ecc.) è fondamentale per la gestione della malattia. La gravità dell’asma viene giudicata in base all’intensità dei sintomi, alla funzione respiratoria e al carico terapeutico necessario. La gestione terapeutica deve essere personalizzata e adattata in base al controllo dell’asma, valutato durante ogni consultazione. Il controllo si basa sulla frequenza dei sintomi respiratori clinici, sull’impatto sulla qualità della vita e sui parametri funzionali respiratori (volume espiratorio forzato al secondo FEV o picco di flusso espiratorio PEF). Il trattamento farmacologico il più delle volte combina, a seconda della gravità della malattia, corticosteroidi, generalmente somministrati per via inalatoria, e agonisti beta-2-adrenergici. L’educazione del paziente è fondamentale per ottenere l’adesione al trattamento.
Asma acuto grave Faisy, C.
EMC - Anestesia-Rianimazione,
April 2012, 2012-4-00, Volume:
17, Issue:
2
Journal Article
L’asma acuto grave (AAG) è responsabile in Francia di poco meno di 2 000 decessi all’anno, la maggior parte dei quali è evitabile. La valutazione della gravità iniziale è un elemento fondamentale ...della gestione dell’AAG e condiziona le modalità del trattamento. Il trattamento farmacologico iniziale, ben codificato, è rivolto contro l’ostruzione bronchiale e le sue due principali determinanti fisiopatologiche, che sono l’infiammazione delle vie aeree e l’iperreattività bronchiale. Le procedure strumentali come la ventilazione meccanica e le misure che le sono associate sono impiegate più raramente e sono gravate da una morbi-mortalità importante, il che richiede un grande rigore nella valutazione clinica dei criteri che permettono di porre la loro indicazione. Il ruolo della miscela elio-ossigeno e della ventilazione non invasiva nell’arsenale terapeutico dell’AAG resta da definire. Altri trattamenti farmacologici o altre procedure strumentali meriterebbero una valutazione più approfondita. Infine, la prevenzione dell’AAG è una sfida fondamentale e passa per il controllo dei fattori di rischio e per l’educazione dei pazienti, che deve iniziare in rianimazione. L’obiettivo di questa revisione è quello di dettagliare i principi attuali della gestione dell’AAG affrontando anche la sua epidemiologia e la sua fisiopatologia.
LIJEČENJE TEŠKE ASTME Kukulj, Suzana; Serdarević, Marina; Popović-Grle, Sanja
Liječnički vjesnik,
10/2013, Volume:
135, Issue:
9-10
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Teška astma javlja se u 5–10% bolesnika s astmom. Točni patofiziološki mehanizmi nisu poznati. Najčešće je karakterizira neutrofilna upala dišnih putova ili odsutnost upalnih promjena uz ubrzano ...remodeliranje bronha. Klinički se najčešće radi o nealergijskoj astmi kod žena, a prevladavaju fenotip astme kasne pojavnosti i aspirinska astma. Alergijska astma znatno rjeđe pripada skupini teških astma. Iako se većina bolesnika s blagom i srednje teškom astmom može uspješno liječiti kombinacijskom terapijom, bolesnici s teškom astmom trebaju liječenje peroralnim glukokortikoidima. Prije početka liječenja teške astme peroralnim glukokortikoidima treba upotrijebiti najviše doze inhalacijskih glukokortikoida, do 2000 µg beklometazona ili ekvivalenata, uz dodatak beta2-agonista dugog djelovanja, antagonista leukotrijenskih receptora, teofilinskih preparata i antikolinergika dugog djelovanja. Zbog nuspojava oralnih glukokortikoida važna je alternativna terapija teške astme: liječenje omalizumabom, makrolidnim antibioticima, inhibitorima TNF-a, antagonistima citokinskih receptora i bronhalnom termoplastikom. Unatoč znatnom napretku u razumijevanju toga kompleksnog fenotipa liječenje teške astme ostaje vrlo zahtjevno.
GAergic and cholinergic systems in the neuromuscular system of the parasitic nematodes are the main target of action for anthelmintic drugs. In the nematode cholinergic system pharmacological ...importance has primarily nicotinic-acetylcholine receptor (nAChR). On the other hand, the GABA-receptor was originally identified as the main site of action for the Avermectins and Milbemicins. However, later was shown that these drugs work on a new, previously never described glutamate-gated chloride ion channel, located in the nematode pharynx. The most important problems that are endangering the success of antiparasitic therapy are the development of resistance in the parasites and often occurrences of the toxic effects of antiparasitic drugs in host. In the order to elucidate the mechanisms of action of GABAergičkih and cholinergic anthelmintic, we examined the pharmacological characteristics of the representatives of these two groups of drugs in the isolated nerve-muscle preparation of large pig nematode Ascaris suum. Also, it was important to examine comparatively differences in the effects of cholinergic and GABAergic anthelmintic on the corresponding receptors in mammals (investigations were performed on isolated rat diaphragm and ileum), and thus to analyze the mechanisms of their adverse effects. In presented investigations we measured the effects of contraction or relaxation on isolated nematode or mammalian preparations and analyzed the results by using appropriate statistical methods (non-linear regression, ANOVA, t-test). Based on the results obtained in our investigations the following conclusions may be presented: (1) Agonists of L, N and B type of nematode nicotinic acetylcholine receptor (nAChR) studied on a model of neuromuscular preparations of A. suum, showed variable efficacy. Highest efficiency in the first group of tested agonists has pyrantel (agonist of L-type nAChR, EC50=0.010 μM, Emax=2.5g), then bephenium (agonist of B-type nAChR, EC50=0.37μM, Emax=2.7g) and at the end acetylcholine (an endogenous neurotransmitter, agonists of all three types of receptors L, N and B, EC50=6.12-6.45μM, Emax=1.71-2.07g). Highest efficiency in the second group of nicotinic receptor agonists has been demonstrated by tribendimidine (probably agonist of L-type nAChR, EC50=0.064μM, Emax=1.29g), followed by levamisole (agonist of L-type nAChR, EC50=0.34μM, Emax=0.68g) and at the end nicotine (an agonist of N-type nAChR, EC50=4.99μM, Emax=1.07g). (2) Nicotinic acetylcholine receptor of A. suum, that acting tribendimidine and nicotine, exhibit characteristics of both types of mammalian nAChRs: a) the characteristics of mammalian muscle type of nAChR, because it is sensitive primarily to pancuronium but also to tubocurarine, and b) the characteristics of neuronal nAChRs of mammals, because it is sensitive primarily to mecamylamine but also to hexamethonium. (3) GABA induced a dose-dependent relaxation of A. suum neuromuscular preparation, the value of the mean EC50 was 7.40μM, while piperazine causes relaxation with EC50 of 331μM. Receptor through which GABA and piperazine exhibit relaxation of A. suum is different from mammalian GABAA receptor, because it is insensitive to bicuculine (specific mammalian GABAA receptor antagonist). (4) Ivermectin and moxidectin by themselves do not lead to the relaxation of neuromuscular preparation of A. suum. Furthermore, ivermectin does not potentiate the relaxation caused by GABA. Ivermectin induces relaxation only when is administered after GABA or in the neuromuscular preparations of A. suum with high amplitude of spontaneous activity (spontaneous contraction and relaxation about 0.5g). Therefore, ivermectin for its action requires prior activation of GABA-dependent chloride channels. (5) Carvacrol 100 and 300μM, causes long-term relaxation of neuromuscular preparation of A. suum. Carvacrol significantly potentiates relaxation caused by GABA and significantly inhibits the dose-dependent contractile effects of ACh, shifting the EC50 value from control 5.22μM to the 13.88μM and 22.72μM, respectively. Carvacrol reduced the maximum contractile effect of ACh from control 3.1g to the 2.50g and 1.96 g, respectively. Therefore, this is probably a classical non-competitive physiological antagonism, which carvacrol manifests by itself in relation to ACh. (6) Neither one combination of different parameters of Electrical Field Stimulation (EFS) (10Hz to 100Hz, 0.01-1.0ms, 5 to 30V, from 2.0 sec. to continuous stimulation), do not causes indirect stimulation of the A. suum neuromuscular preparation (contractions are insensitive to mecamylamine). The explanation may be in greater sensitivity of muscle contractile machinery on EFS, compared to the sensitivity of nerves that release acetylcholine. Contractions obtained from EFS were still sensitive to 10 and 30μM GABA, which can be explained by strong hyperpolarization of muscle and nerve cells that GABA causes. (7) GABA at concentration of 1μM increases twice the EC50 value of ACh from 4.42μM to 10.94μM, with no significant changes in Emax. Ivermectin 300nM does not change significantly the value of EC50 of ACh (10.26μM compared to the control 8.09μM), but decreases the value of Emax for 0.5g. When applied together, ivermectin and GABA increased EC50 value of ACh from 8.28 to 50.13μM and reduced the value of Emax from 2.51 to 1.90g. The combination of GABA and ivermectin exerts a highly significant inhibitory effect on ACh-induced contractions at all concentrations in which it is applied, whereby the effect of the combination is greater than their individual effects. (8) Piperazine at concentration of 100μM does not change the EC50 value of ACh (10.76μM compared to control 9.47μM), but decreases the value of Emax for almost 1g (from 4.38g to 3.45g). When ivermectin (300nM) applied with piperazine, EC50 value of ACh still does not change, but the Emax decreased to 2.73g. Reduction of the Emax without changing the EC50 exhibit non-competitive antagonists, as piperazine and ivermectin act in relation to the effect of ACh. (9) Nematode nicotinic receptor agonists - levamisole, pyrantel and bephenium act antagonistically to the contractions of isolated rat diaphragm induced by the EFS. IC50 of levamisole was 53.83μM, bephenium 54.47μM and pyrantel 5.53μM. All three tested drugs are expressed presynaptic effect as well, levamisole at concentrations above 30μM, bephenium at concentrations higher than 10μM and pyrantel at concentrations above 5μM. Tribendimidine did not show any effect on the isolated diaphragm contractions at concentrations up to 300μM, neither presynaptic nor postsynaptic. (10) GABA receptor agonists - piperazine (30 to 3000μM) and moxidectin (10 to 30μM) did not show any effect on the isolated diaphragm contractions induced by EFS. (11) Nematode nicotinic receptor agonists - tribendimidine, bephenium, levamisole and pyrantel (1 to 100μM) did not show any effect on the basal tonus of isolated rat ileum. Applied at concentrations of 10 and 100μM tested drugs as well did not change the mean contraction of the ileum induced by the EFC. GABA-receptor agonists, piperazine (30 to 1000μM) and moxidectin (1 to 100μM) did not show any effects on the basal tonus of isolated rat ileum, or changes the mean contractions of the ileum induced by the EFC. (12) Carvacrol (10, 30 and 100μM) does not change the mean contractions of rat diaphragm induced by the EFC. However, the highest tested concentration leads to some level of tetanic fade, suggesting a potential presynaptic effect of carvacrol. On isolated rat ileum, carvacrol (300 to 1000μM) does not affect the contractions caused with EFS. The presented findings suggest that some nematode nAChR agonists exhibit a different efficiency on neuromuscular preparation of A. suum and that the efficiency obviously depends on the subtype of receptor that drug predominantly acts on (L, B or N). The combination of drugs, agonists of different subtypes of nAChR could represent a completely new approach to the treatment of parasitic infections, compared to conventional therapy with a single drug. Tribendimidin, according to the results obtained is very potent and potentially useful antiparasitic drug in veterinary medicine. At the same time it does not work on peripheral mammalian cholinergic and GABA-ergic nerve structure, which indicates high safety of its application in the host. According our results GABA-ergic macrolide anthelmintics, by themselves, do not cause muscle relaxation in A. suum, but after action of GABA they exhibit relaxant effect. Obviously, this effect required previous activation of chloride channels, which open GABA-gating. Piperazine on the other hand, by itself causes relaxation, but most likely not with action on the same type of receptor as Avermectins and Milbemicins. However, along with them, piperazine express noncompetitive antagonism to the contractile effects of ACh, therefore this may be a new combination of drugs in the pharmacotherapy of parasitic infections. Based on the effects of carvacrol in our research and chemical characteristics of this compound of natural origin, we can conclude that carvacrol is a serious candidate for a potential antihelmintic drug. It could be applied alone, or in combination with GABA agonists whose antiparasitic effect increases (as we showed in our investigations). Finally, all tested drugs are exhibited little or no toxic potential in the models of rat isolated diaphragm and ileum. If they do not pass the blood-brain barrier (which is evidenced for all of them under physiological conditions), and therefore does not affect the central GABA and cholinergic structures, their toxicity for host is very low, because peripheral nicotinic and GABA structures they affect only in extremely high concentrations (which far exceed therapeutic).
Gabaergički i holinergički sistem u neuro-mišićnom sistemu parazitskih nematoda su glavna ciljna mesta delovanja a
Egzacerbaciju astme najčešće karakterizira brzo i progresivno pogoršanje simptoma ove bolesti: zaduhe, kašlja, piskanja i osjećaja pritiska u prsima. Intenzitet egzacerbacije može varirati od sasvim ...blagog, kratkotrajnog pogoršanja popraćenog podražajnim kašljem i blagom zaduhom pa sve do vrlo teškog, za život opasnog stanja. Klinička obilježja napadaja astme su ubrzano disanje, kašalj, produžen i otežan ekspirij. Opstruktivne smetnje disanja mogu se objektivizirati i pratiti mjerenjem plućne funkcije (PEF ili FEV1). Iznimno je važno što ranije prepoznati simptome egzacerbacije, procijeniti stupanj njezine težine te promptno započeti liječenje. Temelj terapije egzacerbacije astme čini ponavljana primjena inhalacijskih bronhodilatatora brzog djelovanja, rano uvođenje sustavnih glukokortikoida te adekvatna oksigenoterapija. Cilj je liječenja ublažiti stupanj bronhoopstrukcije i korigirati hipoksemiju što je prije moguće. Blaže egzacerbacije mogu se liječiti u izvanbolničkim uvjetima, dok teške treba liječiti u bolnici.
Premda se karcinom dojke češće javlja u starijoj životnoj dobi, to je i najučestaliji malignitet u žena reproduktivne dobi. Zbog sveukupnog napretka moderne medicine i rastućeg globalnog trenda ...odgađanja rađanja djece za kasniju dob suočavamo se sa sve više mladih žena s dijagnosticiranim i liječenim karcinomom dojke koje još nisu kompletirale obitelj. Stoga je područje očuvanja plodnosti postalo jako bitno u očuvanju kvalitete života mladih žena koje su preboljele karcinom dojke. Ovaj rad iznosi trenutno dostupne metode za očuvanje plodnosti u mladih žena s ranim karcinomom dojke i ističe važnost
multidisciplinarnog pristupa u očuvanju plodnosti kao bitnog čimbenika kvalitete života tih žena. Smatra se da trudnoća nakon karcinoma dojke nije povezana s povišenim rizikom od recidiva pa stoga ne treba obeshrabriti žene koje žele ostvariti trudnoću nakon provedenog onkološkog liječenja. Danas se preporuča pričekati s trudnoćom barem 2 godine nakon postavljene dijagnoze za vrijeme kada je rizik od povrata bolesti najveći. No, isto tako bi bolesnice reproduktivne dobi trebalo obavijestiti o mogućem negativnom učinku onkološke terapije na plodnost te o dostupnim metodama očuvanja plodnosti i u slučaju zainteresiranosti za očuvanje plodnosti bolesnice treba žurno uputiti reproduktivnom specijalistu. Rano upućivanje reproduktivnom specijalistu je bitan čimbenik koji povećava izglede za uspješno očuvanje plodnosti. Krioprezervacija embrija i zrelih oocita su trenutno jedine standardne metode očuvanja plodnosti koje zahtijevaju stimulaciju ovarija kojom se odgađa početak kemoterapijskog liječenja barem 2 tjedna. Smatra se da kontrolirana stimulacija ovarija ne povećava rizik od povrata karcinoma dojke. Druge metode očuvanja plodnosti (krioprezervacija tkiva jajnika, krioprezervacija nezrelih oocita,
ovarijska supresija GnRH agonistima) ne zahtijevaju primjenu ovarijske stimulacije, ali se i dalje smatraju eksperimentalnim metodama za očuvanje plodnosti.
PDF
