Akvakultura je danas najbrže rastući gospodarski sektor u svijetu, što je uzrokovano stagnacijom ribolova, sve većom potrebom za visokovrijednom bjelančevinskom hranom i trendovima zdrave prehrane. ...Nažalost, usporkos optimalnim prirodnim resursima, ovaj je sektor u Hrvatskoj još uvijek nerazvijen i ne može konkurirati većini europskih zemalja. Sveučilište u Dubrovniku, imajući u vidu veliki potencijal za razvoj akvakulture kao perspektivne poljoprivredno-prehrambene grane u Hrvatskoj, ali i blizinu Malostonskog zaljeva, koji je najveće hrvatsko proizvodno područje školjkaša, osnovalo je Odjel za akvakulturu poradi stvaranja bolje osnove za razvitak ovog sektora. Na Odjelu studenti prolaze sve faze edukacije: od teoretske osnove i primarne akvakulturne proizvodnje, preko prerade do kvalitete gotovog proizvoda. Kako bi se osiguralo povezivanje Sveučilišta kao obrazovne institucije i proizvodnog sektora a ujedno i nastava odvijala što kvalitetnije, Sveučilište je osnovalo Tehnološki i poslovno-inovacijski centar za marikulturu MARIBIC, gdje se pokusno-demonstracijskim pogonima provodi praktična nastava studenata. Ovo je jedinstvena institucija u Hrvatskoj kojoj je osnovna zadaća razvoj vlastitih inovativnih tehnologija, testiranje i poticanje primjene novih tehnologija i njihova transefra zainteresiranim poduzetnicima uz osposobljavanje kadrova koji će biti nositelji razvitka hrvatske akvakulturne industrije. Uz nastavu i primijenjena i razvojna istraživanja (posebice istraživanja za potrebe industrije), u ovim se pogonima održavaju i specijalizirani tečajevi za znanstvenike, te, edukacija i stručna pomoć postojećim akvakulturnim proizvođačima i potencijalnim poduzetnicima zainteresiranima za ulaganja i započinjanje proizvodnje u ovom prehrambenom sektoru. MARIBIC za sada ima suvremeno opremljene proizvodno-demonstracijske pogone za vertikalno integriranu prozvodnju ribe i školjkaša, te dio potrebnih laboratorija. U razdoblju 2014. – 2020., ovu je instituciju Sveučilišta potrebno dodatno opremiti suvremenim laboratorijima i demonstracijskim otpremno-purifikacijskim pogonom, čime će biti ispunjeni svi uvjeti za uspostavu centra kompetencije u dijelu primarne akvakulturne proizvodnje. Uz to, za kompletno zatvaranje tehnološko-razvojno-proizvodnog segmenta i edukativnog ciklusa, potrebno je izgraditi suvremeno opremljen pokusno-demonstracijski pogon za preradu, unapređenje kvalitete, diverzifikaciju i razvoj proizvoda akvakulture. Na taj način, Centar i Sveučilište postat će vodeća regionalna stručna, obrazovna i tehnološka podrška akvakulturnoj industriji u razvitku novih tehnologija i poticanju poduzetništva. U ovom su radu detaljno opisani svi strateški koraci koji vode do ostvarenja istaknutih ciljeva.
Posljednjih je godina nekoliko autora iznijelo podatke o proizvodnji i problemima u hrvatskoj akvakulturi i predložilo mjere za njihovo rješavanje. Neki su se osvrnuli i na pojedine dijelove ...problematike akvakulture u svijetu. Ovaj prikaz iznosi osnovne statističke podatke Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO–a) Ujedinjenih naroda o akvakulturi u svijetu i kretanjima od godine 1990. do 1999. Godišnji rast akvakulture iznosio je oko 10%, a u 1999. godini akvakultura je namirila 31,7% od ukupnih svjetskih potreba za proizvode iz vodenih sredina. Ukupna proizvodnja i industrijalizacija akvakulture nastavit će rast. Planovi razvitka akvakulture u Hrvatskoj i pripreme za ulazak u Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ) moraju uzeti u obzir stanje i kretanja u svijetu, zajedničku ribarsku politiku EEZ–a (zeleni dokument), proizvodnju u državama EEZ–a, u državama kandidaticama za ulazak u EEZ, a napose proizvodnju u susjednim zemljama. Brojnost, veličina i snaga organizacijskih struktura koje u EEZ–u pomažu razvoj akvakulture pokazuju da su i ti čimbenici presudni za budućnost održive akvakulture u Hrvatskoj. Važnost bržeg razvitka akvakulture u Hrvatskoj naglašava i činjenica da je potrošnja ribe u nas jedna od najnižih u Europi, što je negativan čimbenik za zdravstveno stanje stanovništva. Nakana je ovoga članka potaknuti poboljšanje strategije razvitka akvakulture, unaprijediti pozitivniji odnos prema toj grani proizvodnje hrane i ubrzati njezinu uspješnost u Hrvatskoj.
Sammendrag Norge har verdens største bestand av Atlantisk villaks, men er også verdens største produsent av oppdrettslaks. I 2019 forsvant 289.570 laks fra norske oppdrettsanlegg i det ...fiskeridirektoratet registrerer som «rømningshendelser». Omfanget av «rømt oppdrettslaks» utgjør mer enn halvparten av all villaks som hvert år kommer opp i norske vassdrag for å gyte. Lakseindustrien er dermed både ekstremt lønnsom, og en varslet økologisk katastrofe. Men har oppdrettslaksen egentlig rømt? Eller burde den beskrives som hjemløs? I denne artikkelen belyser jeg hvordan ideer om hjem, fangenskap og tilhørighet er med å konstituere domestiseringspraksis av laks i oppdrettsanlegg og forvaltningspraksis i vassdrag. Gjennom å sammenstille domestiseringspraksiser med debatten om fremmede arter, viser jeg hvordan ideen om hjem rommer både stedlig tilhørighet og genetisk slektskap, men kommer til kort i møtet med laks som forflytter seg fra merda og oppover elva. Gjennom å forsøke å betrakte merda fra laksens perspektiv, utforsker jeg språket i beskrivelser av dyrs livsbetingelser og deres forhold til mennesker. Teksten er basert på langvarig etnografisk interesse for lakseoppdrett og domestisering.