Pobudo »Alergijski rinitis in njegov vpliv na astmo« – (angl. Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma, ARIA) – so leta 1999 ustanovili na delavnici Svetovne zdravstvene organizacije – World Health ...Organization (WHO). Njeni prvotni cilji so bili: 1. predlagati novo klasifikacijo alergijskega rinitisa, 2. spodbujati koncept večobolevnosti pri astmi in rinitisu ter 3. skupaj z vsemi deležniki razviti smernice, namenjene globalni uporabi v vseh državah in vsem skupinam bolnikov. Pobuda ARIA se uporablja v 70 državah, trenutno pa se osredinja na uporabo novih tehnologij za individualizirano in napovedno medicino. Mreža MASK – nadzorna mreža MACVIA (Proti kroničnim boleznim za aktivno staranje, franc. – Contre les Maladies Chroniques pour un Vieillissement Actif) in ARIA (angl. ARIA Sentinel NetworK) uporablja mobilno tehnologijo za razvoj klinične poti, ki bi bolnikom, multidisciplinarnim ekipam zdravnikov in raziskovalcem omogočila nadzor rinitisa in astme. Mobilna aplikacija (Android in iOS) je na voljo v 20 državah in 15 jezikih. Uporablja vizualno analogno lestvico za oceno nadzora nad simptomi in oceno delovne zmožnosti in ponuja sistem, ki pomaga pri kliničnem odločanju. Aplikacija omogoča povezovanje z zdravnikom ali drugimi zdravstvenimi delavci. Ta strategija upošteva priporočila Evropskega partnerstva za inovacije za aktivno in zdravo staranje (angl. European Innovation Partnership on Active and Healthy Ageing, EIP on AHA). Cilj novega pristopa pobude ARIA je zagotoviti aktivno in zdravo življenje bolnikov z rinitisom ne glede na njihovo starost, spol ali družbenogospodarski položaj zato, da bi se zmanjšali zdravstvena in družbena neenakost, ki sta posledici te bolezni.
Alergijski rinitis najčešći je oblik kroničkog rinitisa u dječjoj dobi. Pokreće ga alergijska upala i obično je udružen s drugim atopijskim bolestima: astmom i atopijskim ekcemom. Glavni su alergeni ...aeroalergeni: grinja iz kućne prašine, te peludi stabala, trava i korova. Međutim, nije sasvim rijetko da se simptomi alergijskog rinokonjunktivitisa pojave u svezi s nutritivnom alergijom i oralnim alergijskim sindromom, osobito u dojenčadi i male djece. Alergijski je rinitis često udružen s alergijskom astmom, bilo da joj prethodi, ili da nastane naknadno, a u svakom slučaju otežava njezino liječenje. Oslonac liječenja je ekspozicijska profilaksa, antihistaminici, antagonisti leukotriena i intranazalni kortikosteroidi. Alergijski je rinokonjunktivitis jedna od glavnih indikacija za specifičnu alergensku imunoterapiju koja može imati i preventivni učinak na razvoj astme. Alergijski rinitis udružen s povremenom ili blagom trajnom astmom može biti dobrom indikacijom, ne samo za imunoterapiju, već i za kombinirano liječenje antihistaminikom i antagonistom leukotriena. Kod težih oblika ne treba prezati od intranazalnih kortikosteroida. Kod kratkoročne primjene (do 3 mjeseca) za sada nisu ustanovljene znatnije lokalne niti sistemne nuspojave.
Alergijski rinitis (AR) najčešći je alergijski poremećaj, a njegova je prevalencija u porastu. Prije uporabe smjernica ARIA oko trećine bolesnika s umjereno teškim/teškim simptomima unatoč terapiji ...imalo je i dalje teške simptome. Smjernice ARIA definiraju AR kao upalnu bolest. Liječenje AR-a pretpostavlja točnu procjenu težine bolesti i bilo kakve povezanosti s astmom. Intranazalni kortikosteroidi (IKS) najučinkovitiji su lijekovi u liječenju AR-a uz minimalan rizik od sistemskih nuspojava. IKS mogu biti prva opcija liječenja svih oblika AR jer djeluju na sve simptome AR-a.
Koncept alergijskog sindroma jedinstvenih dišnih putova temelji se na čvrstoj epidemiološkoj povezanosti, sličnim genskim i okolišnim čimbenicima rizika te činjenici da je alergijski rinitis izravni ...čimbenik rizika od nastanka astme. Imunopatologija astme i rinitisa, glavnih sastavnica ovog sindroma, vrlo je slična, a postoje i brojni histopatološki dokazi sličnosti kroničnog rinitisa i sinuitisa te ovih entiteta i astme. Ova saznanja i dosadašnje kliničko iskustvo nalažu potrebu dijagnostičkih postupaka za dokaz bolesti gornjih i donjih dišnih putova bez obzira na to da li bolesnik afirmira simptome rinitisa ili astme. U skladu s time u većine bolesnika maksimalni terapijski učinak postići će se tek liječenjem bolesti na obje razine dišnog sustava. Suvremeno liječenje temelji se na primjeni učinkovite protuupalne terapije na obje razine, poglavito intranazalnih i inhalacijskih kortikosteroida te antileukotrijena. U dobro definiranim podskupinama bolesnika specifična imunoterapija (SIT) te primjena anti-IgE-protutijela mogu biti optimalna terapijska mjera. Poznavanje kompleksne patofiziološke povezanosti gornjih i donjih dišnih putova pruža prostor za razvoj novih lijekova čiji bi se učinak temeljio na modificiranju interakcije ciljnih organa, sluznice nosa i dišnih putova i koštane srži.
Alergijski rinitis i astma sastavnice su alergijskog sindroma jedinstvenih dišnih putova. Ove kliničke entitete karakterizira snažna epidemiološka povezanost, slični genski i okolišni čimbenici ...rizika te činjenica da je alergijski rinitis izravni čimbenik rizika od nastanka astme. Imunopatologija astme i rinitisa gotovo je identična, a postoje brojni histopatološki dokazi sličnosti kroničnog rinitisa i sinuitisa te ovih entiteta i astme. Koncept jedinstvenih dišnih putova ima izravne dijagnostičke i terapijske implikacije. Dijagnostičke implikacije podrazumijevaju potrebu dijagnostičkih postupaka za dokaz bolesti gornjih i donjih dišnih putova bez obzira na to da li bolesnik potvrđuje simptome rinitisa ili astme. Terapijske se implikacije, u cilju maksimalnoga terapijskog učinka odnose na potrebu liječenja bolesti na obje razine. Znatan napredak u razumijevanju patofiziologije alergijskog sindroma dišnih putova nije rezultirao većim terapijskim pomacima. Suvremeno liječenje temelji se na primjeni učinkovite protuupalne terapije na obje razine, poglavito intranazalnih i inhalacijskih kortikosteroida, dok neki bolesnici mogu imati koristi i od antileukotrijena i specifične imunoterapije. Eventualne buduće terapijske mjere mogle bi se temeljiti na modificiranju interakcije ciljnih organa, sluznice nosa i dišnih putova i koštane srži.
Alergija - moderna epidemija Bulat-Kardum, Ljiljana
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
11/2013, Volume:
22, Issue:
2_Respiratorni_Konti
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Učestalost alergijskih bolesti u svijetu u dramatičnom je porastu posljednjih 20-30 godina. Ovaj porast osobito je izražen u dječjoj dobi. Procjenjuje se da 30-40% osoba u svijetu boluje od jedne ili ...više alergijskih bolesti, stotine milijuna osoba pate zbog alergijskog rinitisa, a oko 300 milijuna ima astmu. Prevalencija je astme u odraslih i djece između 1-18% s najvećom prevalencijom u zemljama engleskoga govornog područja. Hrvatska s učestalosti od 8% dječje astme spada u zemlje s umjerenim pobolom. U pokušaju da se objasne epidemiološki trendovi u astmi nastale su teorije koje su definirale nove rizične faktore za razvoj i porast astme i alergija. Higijenska hipoteza tumači da izostala, odnosno smanjena izloženost nekim infekcijama rano u djetinjstvu može uzrokovati porast rizika od razvoja alergije. Prema epigenskoj teoriji porast alergijskih bolesti događa se zbog okolišne ekspozicije intrauterino ili rano u životu (duhanu, prometnom onečišćenju, endotoksinima i folatima iz prehrane), što posreduje adaptaciju gena na okoliš.
The present study aimed to investigate the expressions of interleukin-17 (IL-17), IL-21 and IL-23 in the serum of allergic rhinitis (AR) patients and to explore their relationship with special IgE ...(sFgE) in the serum. AR patients (n=24) and healthy subjects (n=12) were recruited and serum samples were collected. The serum level of IgE specific for inhalant allergens was determined using the automatic quantitative immunofluorescence analysis system, and the contents of IL-17, IL-21 and IL-23 in the serum were detected using ELISA. The level of serum IgE in the healthy individuals was categorized as grade 0 and that in the AR patients as grade 2-6. The mean contents of IL-17, IL-21 and IL-23 were 164.71 ±39.37 pg/mL, 199±97.86 pg/mL and 78.94±26.33 pg/mL, respectively, in the AR patients, and 67.75±18.24 pg/mL, 7.58±5.49 pg/mL and 13.58± 3.93 pg/mL, respectively, in the healthy subjects. Statistical analysis showed the serum levels of IL-17 and IL-23 in the AR patients were markedly higher than those in the healthy subjects, however, no significant difference was noted in the content of IL-21. Furthermore, the IL-17 level was positively related to the levels of IL-23 and IgE and the IL-23 level was positively related to the IgE level among AR patients, but no relations were observed between the IL-21 level and levels of IL-17, IL-23 and IgE. Our study indicates IL-17 and IL-23 may play an important role in the pathogenesis of AR and maybe IL-21 is not involved in the occurrence of AR.
Cilj ove studije bio je da se utvrdi ekspresija interleukina-17 (IL-17), IL-21 i IL-23 u serumu pacijenata sa alergijskim rinitisom (AR) kao i da se ispita njihov odnos sa specifičnim IgE u serumu. Obuhvaćeni su pacijenti sa AR (n=24) i zdravi ispitanici (n=12) od kojih su uzeti uzorci seruma. Nivo IgE specifičnog za inhalatorne alergene u serumu određen je pomoću sistema za automatsku kvantitativnu imunofluorescentnu analizu, dok su količine IL-17, IL-21 i IL-23 u serumu utvrđene pomoću ELISA. Nivo IgE u serumu zdravih osoba obeležen je kao nulti stupanj a kod pacijenata sa AR stupnjevima od 2 do 6. Srednje vrednosti IL-17, IL-21 i IL-23 bile su 164,71±39,37 pg/mL, 199±97,86 pg/mL i 78,94±26,33 pg/mL kod pacijenata sa AR, i 67,75±18,24 pg/mL, 7,58±5,49 pg/mL i 13,58±3,93 pg/mL kod zdravih ispitanika. Statistička analiza pokazala je da su nivoi IL-17 i IL-23 u serumu pacijenata sa AR bili značajno viši nego kod zdravih ispitanika, dok za vrednosti IL-21 nije uočena značajna razlika. Štaviše, nivo IL-17 pokazao je pozitivnost u odnosu sa nivoima IL-23 i IgE, dok je nivo IL-23 imao pozitivan odnos sa nivoom IgE kod pacijenata sa AR, ali nije utvrđena povezanost između nivoa IL-21 i nivoa IL-17, IL-23 i IgE. Naša studija ukazuje na potencijalno važnu ulogu IL-17 i IL-23 u patogenezi AR, dok IL-21 možda ne učestvuje u nastanku AR.
Alergijski rinitis Roje, Željka; Selimović, Mirnes; Omero, Lada
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2011, Volume:
20, Issue:
2_Alergije
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Alergijski rinitis (AR) globalni je zdravstveni problem i jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine. Utjecaj simptoma AR-a na sve segmente života ocrtava važnost ove bolesti ...kao javnozdravstvenog problema. Stoga su svi aspekti ove bolesti definirani u tzv. smjernicama ARIA (od engl.: Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma – ARIA). Alergijski je rinitis klinički definiran kao simptomatska bolest nosa koja nastaje zbog upale nosne sluznice. Upala je posredovana imunoglobulinima E (IgE) koji nastaju nakon indukcije specifičnog upalnog odgovora nakon ponovnog izlaganja alergenima. Simptomi AR-a su: iscjedak iz nosa (rinoreja), svrbež i začepljenost nosa te kihanje. Prema raspoloživim epidemiološkim podacima, u 40-70% bolesnika javljaju se i očni simptomi (crvenilo i svrbež očiju i pojačano sȕžēnje). Dijagnozu AR-a nije teško postaviti temeljem tipičnih simptoma, osobito ako se oni javljaju sezonski. Potvrđuje se specifičnim ubodnim kožnim testom,dok su ostale dijagnostičke metode rezervirane za pojedinačne slučajeve. Adekvatnim odabirom terapije u više od 90% bolesnika može se postići dobra kontrola simptoma. Prema smjernicama ARIA liječenje rinitisa provodi se na četiri razine ovisno o tipu i težini bolesti: edukacija bolesnika, kontrola okoliša, farmakoterapija i imunoterapija. Rezultati alternativnih oblika liječenja su nekonzistentni.
Oralni alergijski sindrom Roje, Željka; Račić, Goran
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2011, Volume:
20, Issue:
2_Alergije
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Oralni alergijski sindrom definiran je kao zaseban entitet 1987. godine. Dio je tzv. pollen-food sindroma koji se javlja u bolesnika sa sezonskim alergijskim rinitisom. Nastaje zbog križne ...reaktivnosti između antigena peluda i proteina iz svježeg voća, povrća i začina. Kako su antigeni odgovorni za patogenezu oralnog alergijskog sindroma mahom termolabilni i podliježu razgradnji probavnim enzimima, u kliničkoj slici prevladavaju simptomi gornjeg dijela probavnog trakta (usna šupljina i ždrijelo). To su osjećaj svrbeža, bockanja i pečenja usana, usne šupljine i ždrijela, otok usana, sluznice jezika, mekog nepca i orofarinksa koji se javljaju neposredno nakon konzumiranja inkriminiranog voća i povrća. Sistemske reakcije vrlo su rijetke. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze o sezonskom alergijskom rinitisu i tipičnim simptomima koji se javljaju nakon jedenja određenih namirnica biljnog podrijetla. Prevencija i liječenje provode se izbjegavanjem određenog voća i povrća u prehrani i/ili njihovom termičkom obradom i antihistaminicima. Uloga specifične imunoterapije inhalacijskim alergenima dvojbena je.
Senzibilizacija na inhalacijske alergene iz okoliša, kao što su pelud ili grinje iz kućne prašine klinički se prezentira simptomima alergijskog rinitisa (AR), konjunktivitisa i alergijske astme. ...Liječenje alergijskih bolesti dišnih putova temelji se na izbjegavanju alergena (što je često nemoguće), medikamentnom liječenju i alergen-specifičnoj imunoterapiji (SIT) koja djeluje na uzrok i simptome alergije. Osim toga, SIT ima i preventivnu ulogu glede razvoja senzibilizacije na nove alergene i razvoja astme u bolesnika s AR-om. U praksi SIT je primjena postupno rastućih doza specifičnog uzročnog alergena u svrhu smanjenja kliničkog učinka reakcije na njega u alergičnih osoba. Iako se SIT primjenjuje unatrag stotinu godina, do 50-ih godina prošlog stoljeća kada su publicirane prve kliničke studije, SIT je bio empirijska terapija. Do 80-ih godina prošlog stoljeća SIT se provodio samo primjenom supkutanih injekcija (SCIT). Da bi se poboljšala sigurnost, uvedena je sublingvalna imunoterapija, tj. SLIT. Danas je SLIT učinkovita i sigurna terapija koja se primjenjuje u liječenju alergijskih bolesti dišnih putova te je istinska alternativa SCIT-u. Brojne kliničke studije potvrđuju učinkovitost SCIT-a i SLIT-a te se danas mogu preporučiti kao optimalno liječenje bolesnika s alergijskim bolestima dišnih putova.
PDF
