Preosjetljivost na pelud masline važan je uzrok peludnih alergija u mediteranskim zemljama. Cilj ovoga rada bio je utvrditi učestalost preosjetljivosti na pelud masline među bolesnicima s peludnom ...alergijom u Zadru i Zadarskoj županiji. Dobivene rezultate usporedili smo s ranijim ispitivanjem preosjetljivosti na pelud masline u Dalmaciji.
Ukupno je obrađen 671 ispitanik s preosjetljivosti na peludne alergene. Od toga broja 61 % ispitanika bilo je muškog spola, a 39 % je bilo ženskog spola. Od ukupno ispitanih 53.5 % činila su djeca u dobi od 4 do 14 godina, a preostalih 46.5 % bili su odrasli u dobi od 15 do 59 godina života. Svim ispitanicima uzeta je detaljna obiteljska i osobna anamneza, napravljen klinički pregled te učinjeno kožno prick-testiranje i enzimatsko-imunološki UniCAP-test za određivanje specifi čnih IgE-protutijela. Statistička obrada podataka
učinjena je χ2-testom.
Preosjetljivost na pelud masline dokazana je u 8.8 % bolesnika s peludnom alergijom. Najveći broj bolesnika s preosjetljivosti na pelud masline boluje od alergijskog rinitisa, 58 % bolesnika. Postoji statistički značajna razlika u broju bolesnika između dvije ispitivane sredine, gradske i seoske. Samo 3 % bolesnika
stanovnici su otoka.
Preosjetljivost na pelud masline u našem ispitivanju najniža je u odnosu na ispitivanja provedena u drugim mediteranskim zemljama. Najčešće se očituje kliničkom slikom alergijskog rinitisa, a statistički je značajno češća u gradskoj sredini. Usporedba preosjetljivosti na pelud masline tijekom dvaju ispitivanih razdoblja u našoj zemlji nije pokazala porast broja bolesnika s preosjetljivosti na pelud masline.
Rinitis je upala nosne sluznice različite etiologije, uključujući infekciju, alergiju ili hiperreaktivni odgovor na raznovrsne podražaje iz okoline. Praćen je simptomima opstrukcije, hipersekrecije, ...kihanja ili svrbeža nosa. Klasifikacije rinitisa se oslanjaju na etiologiju i težinu simptoma. Iako je s epidemiološkog gledišta najčešći virusni rinitis u sklopu obične prehlade, javnozdravstveno se značenje prvenstveno fokusira na kronični rinitis, alergijski i nealergijski. Alergijski rinitis se etiološki dijeli na sezonski i perenijalni, a prema trajanju simptoma na intermitentni i perzistentni (do 4 tjedna ili do 4 dana u tjednu, odnosno dulje od 4 tjedna ili više od 4 tjedana). Nazalni simptomi kod nealergijskog hiperreaktivnog rinitisa mogu biti izazvani samo kratkotrajno, nosnom iritacijom samo u trenucima ekspozicije okidaču refleksnog odgovora. Zbog odsutnosti značajnijih razina upalnih elemenata u nosnoj sluznici, u nekim oblicima nealergijskog neinfektivnog rinitisa, takav se odgovor nosne sluznice na iritanse svrstava u kronične rinopatije, koji se u posljednje vrijeme definira najčešće kao idiopatska rinopatija. U takvim rinitisima ključna je uloga proteina koji reguliraju ionske kanale u nosnoj sluznici, te neuralnih refleksa, koji dovode do kongestije, hipersekrecije ili kihanja. Terapija kroničnih rinitisa, alergijskih i nealergijskih, temelji se na izbjegavanju alergena, odnosno okidača te na primjeni toalete nosnih šupljina, antihistaminika, topikalnih kortikosteroida, antikolinergika i imunoterapije.
Alergijske bolesti dišnih putova sve su učestalije, broj oboljelih sve je veći pa zato čine značajan dio rada liječnika obiteljske medicine (LOM-a). LOM ima vrlo važno mjesto u prepoznavanju i ...pravodobnom dijagnosticiranju ovih bolesti, kreiranju dijagnostičkog postupka i redovitoj kontroli. U zbrinjavanju ovih bolesti osobito je važna suradnja LOM-a i bolesnika te trajna edukacija i poticanje u mjerama samokontrole. Danas su ciljevi u liječenju alergijskih bolesti dišnih putova postavljeni vrlo visoko. S obzirom na vrlo dobre farmakoterapijske mogućnosti želi se postići pun i kvalitetan život bez simptoma bolesti. U većine bolesnika to je i ostvariv cilj. Pri tome je nezaobilazan pun angažman LOM-a.
Astma je kronična upalna bolest dišnog sustava. Temelj liječenja astme jest kontrola upale. Inhalacijski kortikosteroidi (IKS) najučinkovitiji su protuupalni lijekovi za liječenje astme, ali se njima ...ne može postići kontrola bolesti u svih bolesnika. Antagonisti leukotrijenskih receptora (LTRA) lijekovi su koji blokiraju djelovanje leukotrijena, važnih upalnih posrednika u astmi. Dodavanjem LTRA terapiji IKS-om postiže se bolja kontrola astme. Budući da se uzimaju kroz usta, LTRA imaju bolji učinak na upalu u malim dišnim putovima uz bolju suradljivost bolesnika. U ispitivanjima učinkovitosti u svakodnevnoj primjeni LTRA su pokazali značajno poboljšanje kontrole astme. LTRA su se pokazali posebno učinkovitima kod astme s pridruženim alergijskim rinitisom, astme s učestalim noćnim tegobama, astme izazvane naporom ili hladnoćom i astme izazvane uzimanjem acetilsalicilne kiseline. Kombinacijom danas dostupnih lijekova za liječenje astmatske upale, adekvatna kontrola bolesti može se postići u više od 80% bolesnika.
The aim of this study was to investigate the changes in the peripheral specific IgE level, distribution of TCR Vg and Vd subfamily T cells and mRNA expressions of TCR Vg I-III following specific ...immunotherapy (SIT) with house-dust-mite extract in allergic rhinitis (AR) patients. Ten AR patients undergoing SIT with house-dust-mite extract for 1 year were recruited. Quantitative analysis of immunofluorescence was performed to detect the serum specific IgE (sIgE) level before and after SIT; RT-PCR-genescan analysis was employed to detect the mRNA expressions of TCR Vg (I-III) and Vd (1-8) in the peripheral mononuclear cells followed by analysis of T cell clonality. Real-time quantitative PCR was applied to detect the expressions of TCR Vg I-III genes. Ten healthy volunteers served as controls. For AR patients, SIT treatment could improve the symptoms, but the serum sIgE level was not markedly decreased. Before SIT, the expressions of TCR Vg I-III gene were similar between AR patients and controls (P>0.05) but markedly decreased after SIT in AR patients (P<0.05 in TCR VgI and VgII). The expressions of TCR Vd (1-8) before and after SIT were 5.3±0.82 and 4.9±0.57, respectively, and that in healthy controls was 5.2±1.40. Vd1, 2, 3 and 6 were the most common genes found in these patients. Significant difference in the TCR Vd6 subfamily T cells was found between the two groups. Polyclonal or biclonal proliferation was found in the T cells of patients before SIT and in healthy controls, but oligoclonal proliferation in only 1 subject before SIT. After SIT, the proportion of patients with oligoclonal proliferation of T cells (6/10) was markedly increased (P<0.05). SIT for 1 year could alter the expressions of TCR Vg I-III genes, the distribution of TCR Vg and Vd T cells and the ways in which T cells proliferate. The early improvement of symptoms following immunotherapy might not be related to the serum sIgE content in AR patients, but associated with the TCR gd T cells, especially the TCR V d6 T cells.
Cilj ove studije bio je da se istraže promene u nivou specifičnog IgE u perifernoj krvi, distribuciji T ćelija iz potporodice TCR Vg i Vd i ekspresiji TCR Vg I-III u mRNK posle specifične imunoterapije (SIT) sa ekstraktom grinja iz kućne prašine kod pacijenata sa alergijskim rinitisom (AR). Uključeno je 10 pacijenata sa AR lečenih specifičnom imunoterapijom sa ekstraktom grinja iz kućne prašine tokom 1 godine. Obavljena je kvantitativna analiza imunofluorescencijom kako bi se odredio nivo specifičnog IgE (sIgE) u serumu pre i posle SIT; primenjena je RT-PCR-genescan analiza radi određivanja ekspresije TCR Vg (I-III) i Vd (1-8) u mRNK u perifernim mononuklearnim ćelijama posle čega je obavljena analiza klonalnosti T ćelija. Kvantitativna PCR analiza u realnom vremenu sprovedena je kako bi se odredila ekspresija TCR Vg I-III gena. Deset zdravih dobrovoljaca služilo je kao kontrolna grupa. Kod pacijenata sa AR, tretman SIT olakšao je simptome, ali nivo sIgE u serumu nije se značajno snizio. Pre SIT, ekspresija TCR Vg I-III gena bila je slična kod pacijenata sa AR i kontrolnih subjekata (P>0,05), ali se značajno snizila posle SIT kod pacijenata sa AR (P>0,05 u TCR VgI i VgII). Ekspresija TCR Vd (1-8) pre i posle SIT bila je 5,3±0,82 i 4,9±0,57, a kod zdravih subjekata 5,2±1,40. Vd1, 2, 3 i 6 geni bili su najviše zastupljeni kod ovih pacijenata. Značajna razlika u T ćelijama TCR Vd6 potporodice utvrđena je između dve grupe. Poliklonalna ili biklonalna proliferacija nađena je u T ćelijama pacijenata pre SIT i kod kontrolnih subjekata, ali oligoklonalna proliferacija pronađena je samo kod 1 subjekta pre SIT. Posle SIT, proporcija pacijenata sa oligoklonalnom proliferacijom T ćelija (6/10) bila je značajno povišena (P<0,05). SIT tokom 1 godine može izmeniti ekspresiju TCR Vg I-III gena, distribuciju TCR Vg i Vd T ćelija kao i načine proliferacije T ćelija. Rano ublažavanje simptoma posle imunoterapije možda nije povezano sa sadržajem sIgE u serumu kod pacijenata sa AR, ali je u vezi sa TCR gd T ćelijama, naročito TCR V d6 T ćelijama.
Alergijski rinitis (AR) je globalni zdravstveni problem i jedan od najčešćih razloga posjetu liječniku obiteljske medicine. Utjecaj simptoma AR-a na sve segmente života ocrtava važnost ove bolesti ...kao javnozdravstvenog problema te pravilan terapijski odabir predstavlja važnu zadaću u svakodnevnom radu liječnika obiteljske medicine.
Prema ARIA (engl. Allergic Rhinitis and its Impact on Astma), smjernicama liječenje rinitisa odvija se na četiri razine ovisno o tipu i težini bolesti: edukacija bolesnika, kontrola okoliša, farmakoterapija i imunoterapija.
Farmakoterapijski intranazalni kortikosteroidi zauzimaju vodeće mjesto u liječenju AR, jer jedini djeluju na sve nosne simptome.
Hypersensitivity to Pollen of Olea Europea in Patients with Pollen Allergy in Zadar County, Croatia Skitarelić, Nataša (Služba za zaštitu zdravlja djece, Opća bolnica Zadar, Zadar, Hrvatska); Mazzi, Antun (Služba za suzbijanje i lije _enje plućnih bolesti i TBC, Opća bolnica Zadar, Zadar, Hrvatska); Skitarelić, Neven (Služba za otorinolaringologiju, Opća bolnica Zadar, Zadar, Hrvatska) ...
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
6/2010, Volume:
61, Issue:
2
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Preosjetljivost na pelud masline važan je uzrok peludnih alergija u mediteranskim zemljama. Cilj ovoga rada bio je utvrditi u _estalost preosjetljivosti na pelud masline među bolesnicima s peludnom ...alergijom u Zadru i Zadarskoj županiji. Dobivene rezultate usporedili smo s ranijim ispitivanjem preosjetljivosti na pelud masline u Dalmaciji.Ukupno je obrađen 671 ispitanik s preosjetljivosti na peludne alergene. Od toga broja 61 % ispitanika bilo je muškog spola, a 39 % je bilo ženskog spola. Od ukupno ispitanih 53.5 % _inila su djeca u dobi od 4 do 14 godina, a preostalih 46.5 % bili su odrasli u dobi od 15 do 59 godina života. Svim ispitanicima uzeta je detaljna obiteljska i osobna anamneza, napravljen klini _ki pregled te u _injeno kožno prick-testiranje i enzimatsko-imunološki UniCAP-test za određivanje specifi _nih IgE-protutijela. Statisti _ka obrada podataka u _injena je χ 2 -testom.Preosjetljivost na pelud masline dokazana je u 8.8 % bolesnika s peludnom alergijom. Najveći broj bolesnika s preosjetljivosti na pelud masline boluje od alergijskog rinitisa, 58 % bolesnika. Postoji statisti _ki zna _ajna razlika u broju bolesnika između dvije ispitivane sredine, gradske i seoske. Samo 3 % bolesnika stanovnici su otoka.Preosjetljivost na pelud masline u našem ispitivanju najniža je u odnosu na ispitivanja provedena u drugim mediteranskim zemljama. Naj _ešće se o _ituje klini _kom slikom alergijskog rinitisa, a statisti _ki je zna _ajno _ešća u gradskoj sredini. Usporedba preosjetljivosti na pelud masline tijekom dvaju ispitivanih razdoblja u našoj zemlji nije pokazala porast broja bolesnika s preosjetljivosti na pelud masline.
Olive pollen is one of the most common respiratory allergens in the Mediterranean countries. The aim of this study was to establish the frequency of hypersensitivity to the pollen of Olea europea in pollen allergic patients in the County of Zadar. The study included 671 patients with pollen allergy; 61 % were male and 39 % female. 53.5 % were children aged from 4 to 14 years and 46.5 % adolescents and adults from 15 to 59 years. We took their case history, clinically examined them, and tested using the skin prick test and enzymo-immunologic UniCAP test for specific IgE antibodies. For statistical analysis we used the chi-square test.Hypersensitivity to Olea europea pollen was confirmed in 8.8 % patients with pollen allergy. Among them, the most prevalent symptom was rhinitis (58 %). Most hypersensitive patients were urban residents. Only 3 % patients lived on an island.Judging by available data, our findings show the lowest hypersensitivity to olive pollen in the Mediterranean. A comparison with our two earlier studies did not show any fluctuation in this kind of hypersensitivity.
The concentrations of inflammatory mediators in nasal secretions could reflect the inflammatory status of the nasal mucosa and evolution of sinus disease. The results of previous investigations ...suggest that macrolide antibiotics could be effective in the treatment of chronic rhinosinusitis and nasal polyposis. The mean goal of this study was to compare the efects of preoperative clarithromycin administration and surgical treatment with sole surgical treatment in patients with nasal polyposis. Therefore, we assessed the immunomodulatory and clinical efects of long-term low-dose clarithomycin treatment in allergic and non-allergic patients with nasal polyps. Method. Eighty (n = 80) patients with nasal polyposis were included in this investigation. Twenty-two non-allergic and 18 allergic patients were administered clarithromycin 500 mg/day single oral dose for eigth weeks. We measured the levels of Th1 cytokines IL-2, IL-12 and IFN-γ, Th2 cytokines IL-4, IL-5 and IL-6, proinflammatory cytokines TNF-α, TNF-β and IL-1β, an antiinflammatory cytokine IL-10, and a chemokine IL-8 in the nasal secretions, before and after antibiotic administration. We also scored each of the patients, before and after treatment, according to nasal symptom score and endoscopic score. After macrolide treatment, endoscopic sinus surgery was performed in all patients in whom we endoscopically found nasal polyps of different sizes. The eosinophils were counted in hematoxylin-eosin stained sections of nasal poyp samples, in the epithelium and the lamina propria separately. The second investigatied group consisted of 40 patients with nasal polyposis, 20 non-atopic and 20 atopic, treated only surgically, and also scored clinically before and after surgery. All remowed nasal polyps were also analysed pathohistologically. The nasal symptom scores and endoscopic scores after macrolide treatment/surgical treatment, and 6 and 12 months postoperatively were evaluated. Results. Long-term low-dose clarithromycin treatment showed similar clinical effects in non-allergic and allergic patients with nasal polyposis. After antibiotic administration, we found significantly lower levels of chemokine IL-8 in the nasal secretions in both non-atopic and atopic patients. Therefore, in non-atopic nasal polyp patients we found reduced levels of TNF-α, whereas in atopic ones, we found lower concentration of IL-1β, IL-6 and IL- 12. The decreases in IL-8 levels in nasal secretions were assiciated with reduction of polyp size both in atopics and non-atopics. Nasal polyps with more intense epithelial eosinophil infiltration respond worse to long-term low-dose clarithromycin therapy. Finally, at the time point of 12 months afret surgical treatment, in the group of preoperitevely treated, the number of nasal polyp patients was 27.5% less than in the group of only surgically treated patients. Conclusion. Long-term low-dose clarithromycin administration have similar clinical effects in non-allergic and allergic aptients with nasal polyposis, due to immunomodulatory and antiinflammatory action. On the other hand, clarithomycin use shows different immunomodulatory effects in non-atopic and atopic effects. Evaluation of the inflammatory mediator levels in nasal secretions can be valuable path for assessment the effects of antibiotic treatment in patients with nasal polyposis. These results suggest that preoperative clarithromycin administration postpones nasal polyp relapse after endoscopic sinus surgery.
Koncentracije medijatora zapaljenske reakcije u nosnom sekretu odražavaju status zapaljenja sluzokože nosa, kao i razvoj zapaljenske bolesti u paranazalnim sinusima. Rezultati prethodnih istraživanja sugerišu da primena makrolidnih antibiotika može biti efikasna u lečenju hroničnog rinosinuzitisa i nosno-sinusne polipoze. Osnovni cilj istraživanja bio je da se uporede efekti preoperativne primene makrolidnog antibiotika klaritromicina i naknadnog hirurškog lečenja sa efektima isključive primene hirurškog lečenja u bolesnika sa nosno-sinusnom polipozom. Osim toga, bilo je potrebno proceniti imunomodulacijske i kliničke efekte dugotrajne, niskodozirane terapije klaritromicinom u alergičnih i nealergičnih pacijenata sa nosnom polipozom. Metod. U studiju je bilo uključeno ukupno osamdesetoro (80) bolesnika sa nosno-sinusnom polipozom. Ukupno četrdeset bolesnika, 22-oje nealergičnih i 18-oro alergičnih je dobijalo klaritromicin u jednoj dnevnoj dozi od 500 miligrama (500 mg) tokom osam nedelja. Određivane su koncentracije Th1 citokina IL-2, IL-12 i IFN-γ, Th2 citokina IL-4, IL-5 i IL-6, proinflamatornih citokina TNF-α, TNF-β, IL-1β, antiinflamatornog citokina IL-10 i jednog hemokina (IL- 8) u uzorcima nosnog sekreta, pre i nakon lečenja. Svaki od pacijenata je bio klinički klasifikovan pre i nakon lečenja, u skladu sa nosnim simptom skorom i endoskopskim skorom. Nakon antibiotskog lečenja, svakom od ispitanika kod koga su endoskopski pregledom verifikovani nosni polipi, isti su bili hirurški odstranjeni. U uzorcima tkiva nosnih polipa bojenih hematoksilin-eozin tehnikom, brojani su eozinofili, posebno u epitelu i lamini propriji. U drugu grupu je bilo uključeno ukupno 40-oro bolesnika sa nosnom polipozom (20-oro nealergičnih i 20-oro alergičnih), koji su bili isključivo hirurški lečeni i koji su takođe bili klinički klasifikovani pre i nakon lečenja. I u ovoj grupi bolesnika su odstranjeni polipi bili patohistološki analizirani. Nakon završene terapije, svih 80-oro bolesnika je biti kontrolisano rinoskopskim i endoskopskim pregledom, a preseci u praćenju su bili pravljeni nakon 6 i nakon 12 meseci. Rezultati. Dugotrajna, niskodozirana primena klaritromicina pokazala je približno iste kliničke efekte u nealergičnih i alergičnih bolesnika sa nosnim polipima. Koncentracije hemokina IL-8 bila je nakon terapije klaritromicinom snižena u uzorcima nosnog sekreta i u nealergičnih i u alergičnih bolesnika. Koncentracije proinflamatornog Th1 citokina TNF-α bila je značajno snižena u nealergičnih, dok su koncentracije citokina IL- 1β, IL-6 i IL-12 bile značajno manje u alergičnih bolesnika. Uočena je povezanost između sniženja koncentracija IL-8 u nosnom sekretu i smanjivanja veličine nosnih polipa u obe grupe ispitanika. Primena klaritromicina je imala slabije efekte u pacijenata sa većim brojem eozinofila u uzorcima tkiva nosnih polipa, konkretno u onih sa gušćom eozinofilnom infiltracijom epitelnog sloja nosne sluzokože. Na kraju, u grupi preoperativno lečenih klaritromicinom, 12 meseci nakon hirurškog lečenja, bilo je za 27,5% manje ispitanika kojima je endoskopskim pregledom verifikovano ponovno prisustvo polipa u nosu, u odnosu na ispitanike koji su bili lečeni samo hirurški. Zaključak. Dugotrajna, niskodozirana primena klaritromicina ima slične kliničke efekte u nealergičnih i alergičnih pacijenata sa nosnom polipozom, zahvaljujući svom imunomodulacijskom i antiinflamatornom dejstvu. Sa druge strane, primena ovog leka pokazuje različite imunomodulacijske efekte kod nealergičnih i alergičnih pacijenata. Merenje koncentracija medijatora zapaljenske reakcije u nosnom sekretu može biti koristan izvor informacija za procenu efekata antibiotskog lečenja nosne polipoze. Rezultati sugerišu da preoperativna primena klaritromicina odlaže ponovni rast nosnih polipa.
ARIA (Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma) jest javnozdravstvena inicijativa Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koja se temelji na koncepciji jedinstvene alergijske bolesti dišnog ...sustava. Pokretač inicijative bio je rastući broj dokaza (epidemioloških, anatomskih, patofizioloških, kliničkih, terapijskih) koji je upućivao na pandemijski porast učestalosti alergijskih bolesti dišnog sustava (alergijski rinitis i astma), neadekvatnost mjera primarne i sekundarne prevencije te nemogućnost zadovoljavajuće kontrole tih bolesti postojećim strategijama liječenja. Do sada prikupljeni dokazi (anatomski, histološki, etiološki, patofiziološki mehanizmi, terapijski uspjeh) upućuju na izrazitu povezanost alergijskog rinitisa i astme. Stoga je ARIA kao javnozdravstvena inicijativa usmjerena na zajedničko zbrinjavanje do sada dviju razdvojenih bolesti. U ovom pregledu biti će izneseni dokazi na kojima se temelji koncepcija jedinstvene alergijske bolesti dišnog sustava te doprinos suradnika Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada tim spoznajama.
Svrha: Molarno-incizalana hipomineralizacija (MIH) poremećaj je u razvoju zuba koji zahvaća prve Trajne kutnjake i sjekutiće s prevalencijom od 2,5 do 40 %. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ...utjecaj atopijskih bolesti na razvoj molarno-incizalne hipomineralizacije. Materijal i Metode: Istraživanje se temeljilo na pregledu medicinske dokumentacije 102 djeteta u dobi između 8 i 12 godina i 11 mje-seci s već dijagnosticiranim MIH-om. Rezultati: Pronađena je povezanost (χ 2 , p ≤ 0,05) između MIH-a u ustima djece i atopijskog dermatitisa (OV = 2,504; 1,54 – 4,05 CI 95 %), alergije na hranu (OV = 2,171; 1,03 – 4,56 CI 95 %), alergijskog rinitisa (OV = 0,17; 0,02 – 1,27 CI 95 %) i astmatičnog bronhitisa/astme (OV = 1,770; 1,05 -2,76 CI 95 %). Analizirajući patologije prema mjestu pogođenosti MIH-a, otkrili smo da su atopijski dermatitis, alergija na hranu, alergijski rinitis i astma češći kod dje-ce koja su imala (p < 0,05) zahvaćene zube # 12, # 11, # 21, # 22, # 36, # 31, # 41 i # 42. Zaključci: Povezanost MIH-a i atopijskih bolesti u prvih 36 mjeseci djetetova života pokazuje koliko je tom pro-blemu potreban multidisciplinarni pristup.
PDF
