Cilj:
Utvrditi
vrijednost vježbi u vodi kod osteoartritisa koljena i kuka u odnosu na vježbe
na suhom kroz narativni pregled znanstvene literature dostupan u PubMed
tražilici.
Materijali i metode:
...Odabrana su tri reprezentativna istraživanja
koja su zadovoljavala ulazne kriterije: osteoartritis koljena, osteoartritis
kuka, vježbe u vodi, postojanje kontrolne skupine, broj ispitanika više od 30
po skupini, jasni prediktori ishoda: kondicija, opseg pokreta zgloba i/ili
funkcionalni testovi. Kriterij isključivanja bila je postoperativna
rehabilitacija.
Rezultati:
Sva istraživanja opisala su vježbe u
vodi kao neštetne, uz statistički značajne pozitivne učinke na mjere ishoda (opseg
pokreta, snaga, funkcionalni testovi), dok ni u
jednog pacijenta nisu pridonijele pogoršanju stanja. Usporedbom vježbi u vodi s
vježbama na suhom, značajnije poboljšanje u kondiciji pacijenta postignuto je
kod hidrogimnastike, dok je veća snaga mišića primjenom fizikalne terapije zabilježena
u skupini koja je vježbala na suhom. Pacijenti s težim stadijem osteoartritisa
kuka i koljena (treći i četvrti stupanj po Kellgren Lawrence skali) preferirali su hidrogimnastiku, uz objašnjenje da
lakše izvode pokret i imaju manju bolnost kod kretnje, no unatoč tome vježbe u
vodi nisu značajnije smanjile bol nakon kompletnog ciklusa fizikalne terapije.
Zaključak:
Vježbe u vodi pokazale su se prikladnima kod
poboljšanja aerobne funkcije i kondicije pacijenta, ali nisu pogodne za jačanje
muskulature. Kod teških oblika osteoartritisa voda je adekvatan medij za
vježbanje jer pacijenti na taj način mogu provoditi vježbe višeg intenziteta uz
pojavu manje bolnost. Iako ne donose značajno smanjene bolova, vježbe u vodi ne
pogoršavaju stanje i ne rezultiraju ozljedama. Bolji ishodi javili kod
pacijenata u ranijim stadijima bolesti.
Aim: To determine the value of aquatic exercise in hip and knee osteoarthritis and compare it with exercises on land through narrative review of scientific literature.
Materials and methods:
A search of PubMed medical database was conducted. Inclusion criteria were osteoarthritis of the knee and hip, aquatic exercise, hydrotherapy,
existence of control group, more than 30 individuals in interventional and control group, clear outcome measures: condition, strengthening, mobility of the joint, and specific functional tests for hip and knee. Exclusion criterion was postoperative rehabilitation. Three representative scientific papers were selected.
Results: Aquatic exercises had a positive effect on all outcome measures compared to control group. There were no patients
that
reported side-effects of the hydrotherapy or worsening of the symptoms.
In terms of strengthening, gym exercises were superior to aquatic exercise, while hydrogymnastics showed more significant progress in fitness of the patients. Due to the easier mobility in water and less pain during the motion, hydrotherapy was better in patients with advanced stages of osteoarthritis (grade 3 and 4 on Kellgren and Lawrence scale).
Conclusion: Aquatic exercises have shown to be better in improving aerobic function, but they show less strengthening of the muscles than exercises in the gym. In severe forms of osteoarthritis patients can perform exercises of higher intensity with less pain. Although, they do not bring significant pain reduction, aquatic exercises do not worsen the condition and do not result in injuries. It was observed that better outcomes were reported by patients
in the earlier stages of the disease.
Artroza koljena je najčešća degenerativna bolest zglobova čija se incidencija povećava starenjem populacije. U uznapredovaloj fazi bolesti liječenje artroze koljena obuhvaća ugradnju totalne ...endoproteze koljena. Dugotrajnost preživljenja totalne endoproteze koljena ovisi o ispravnoj pozicioniranosti komponenata endoproteze u sve tri ravnine, odnosno o rekonstrukciji biomehaničkih odnosa donjeg ekstremiteta.
Pogreške u kirurškoj tehnici najčešći su razlog nepreciznosti ugradnje komponenti totalne endoproteze koljena. Razvojem instrumentarija poboljšavaju se rezultati ugradnje endoproteze koljena, a značajan napredak postiže se uvođenjem računalne navigacije u kirurgiju koljena 1997. godine. Virtualnim povezivanjem anatomskih struktura, prvenstveno koštane anatomije pacijenta, s računalnom slikom istoga, koristeći podatke slikovnih pretraga ili anatomske intraoperativne podatke, svaka je kirurška akcija
prikazana na ekranu u realnom vremenu na računalno oblikovanom modelu. Virtualna trodimenzionalna reprodukcija koljena uz pomoć računala omogućava preciznije reseciranje zglobnih površina i ugradnju komponenti endoproteze koljena. Precizna pozicioniranost dijelova endoproteze i rekonstrukcija biomehaničkih odnosa omogućava brži oporavak, agresivniju fizioterapiju, a i sam vijek endoproteze je produljen, čime se smanjuju troškovi zdravstvenog sustava i povećava zadovoljstvo pacijenta.
Cilj: Uznapredovala artroza gležnja kod koje se bol i smanjena pokretljivost zgloba ne
poboljšavaju na konzervativnu terapiju predstavlja indikaciju za artrodezu gležnja. Cilj ovog
rada bio je ...analizirati rezultate liječenja uznapredovale artroze gležnja artroskopskom artrodezom
gležnja. Metode: U Klinici za ortopediju Lovran u razdoblju od 2000. do 2010. godine 8
bolesnika liječeno je artroskopskom artrodezom gležnja. Prosječna dob bolesnika bila je 55,5
godina. Kod svih bolesnika radilo se o artrozi četvrtog stupnja po Kellgren-Lawrenceovoj podjeli.
Fiksacija mjesta artrodeze učinjena je u 6 bolesnika unutarnjom fiksacijom vijcima, dok
je u 2 bolesnika korišten vanjski fiksator. Svi su bolesnici radiološki obrađeni prije i poslije operacijskog
zahvata standardnim stojećim snimkama gležnja u dva smjera. Mjereni su tibiotalarni
kutovi te je praćeno vrijeme zaraštavanja artrodeze zgloba. Rezultati: Radiološki su rezultati
pokazali da je prosječni postoperacijski kut između anatomske uzdužne osi tibije i talusa bio
na antero-posteriornim snimkama gležnja 93,85°, a na latero-lateralnim snimkama 107,5°. Koštano
cijeljenje na mjestu artrodeze završeno je u razdoblju od 12 tjedana kod svih bolesnika.
Zaključak: Dobiveni rezultati, iako analizirani na maloj skupini bolesnika, potvrđuju uspješnost
primjene kirurške tehnike artroskopske artrodeze gležnja.
Cilj ispitivanja bio je odrediti mjesto paracetamola u liječenju hipertoničara s artrozom, i utvrditi najpovoljniju kombinaciju antihipertenziva i antireumatika za te pacijente. U prospektivno ...ispitivanje provedeno u ordinaciji obiteljske medicine uključeno je 110 liječenih hipertoničara starijih od 55 godina; 50 u kontrolnu i 60 u interventnu skupinu (uzimali su i nesteroidne antireumatike zbog osteoartritisa). U tromjesečnom su razdoblju uspoređivana dva antihipertenziva, lizinopril/hidroklorotiazid i amlodipin s dva nesteroidna anrireumatika (NSAR): ibuprofenom i piroksikamom, te s paracetamolom. Nakon svakog jednomjesečnog razdoblja mjeren je arterijski tlak, učinak ispitivanih lijekova na intenzitet boli i kvalitetu života ispitanika. Ibuprofen i piroksikam pokazali su značajno prohipertenzivno djelovanje, a u razdoblju uzimanja paracetamola ono je bilo neznatno i klinički zanemarivo. U podskupini amlodipin ± ibuprofen, prosječni rezultat na ljestvici boli statistički se značajno smanjivao tijekom pokusa. U podskupini lizinopril/hidroklorotiazid ± piroksikam prosječna procijenjena kvaliteta života značajno se mijenjala. Paracetamol je pokazao podjednaku analgetsku učinkovitost kao ibuprofen, a tek nešto slabiju od piroksikama. Kvaliteta života je u NSAR fazama bila lošija nego tijekom uzimanja paracetamola. Samo paracetamol nije utjecao na antihipertenzivno djelovanje lizinopril/
hidroklorotiazid kombinacije. U hipertoničara s artrozom paracetamol je analgetik prvog izbora, dok je antihipertenziv izbora jedan antagonist kalcija, navlastito amlodipin.
Uvod: Artroza zglobova jedan je od vodećih uzroka boli i
nesposobnosti u svijetu, a najčešće zahvaćeni zglobovi
su koljena i kukovi. Pacijenti se odlučuju na operativni
zahvat ugradnje totalne ...endoproteze kuka kako bi se
smanjila bol, povećala mobilnost i poboljšalo izvođenje
aktivnosti svakodnevnog života te na taj način poboljšala
kvaliteta života. Preoperativna fizioterapija je potencijalan
način ubrzanja vremena oporavka i općenitog
poboljšanja pacijentova stanja koji je upućen na ugradnju
totalne endoproteze.
Cilj: Utvrđivanje razlike u funkcionalnim sposobnostima
nakon ugradnje totalne endoproteze kuka između ispitanika
s kojima je provedena preoperativna fizioterapijska
priprema i kod kojih nije provedena preoperativna
fizioterapijska priprema.
Materijali i metode: Uzorak čini 30 ispitanika za operativni
zahvat ugradnje totalne endoproteze kuka. U ispitivanoj
skupini (N=15) nalaze se ispitanici koji su imali
preoperativnu fizioterapijsku pripremu i postoperativnu
fizioterapijsku intervenciju, dok su ispitanici u kontrolnoj
skupini (N=15) imali samo postoperativnu fizioterapijsku
intervenciju, Provedeno je mjerenje opsega pokreta
fleksije kuka i abdukcije kuka pomoću goniometra, Numerička
skala za procjenu intenziteta boli te 10 Meter
Walk Test, Timed Up and Go Test i upitnici Oxford Hip
Score i Harris Hip Score za procjenu funkcionalne sposobnosti.
Mjerenje je provedeno u preoperativnom danu
te treći i deseti postoperativni dan.
Rezultati: Nije dobivena statistički značajna razlika u
preoperativnom mjerenju između skupina. Prisutna je
statistički značajna razlika treći postoperativni dan kod
ispitivane skupine u abdukciji kuka (p=0,001) i Harris
Hip Score testu (p=0,021), te desti postoperativni
dan u abdukciji kuka (p=0,042), 10 Meter Walk Test
(p=0,047), Timed Up and Go Test (p=0,028) te Oxford
Hip Score (p=0,035) i Harris Hip Score (p=0,006).
Zaključak: Properativna fizioterapijska priprema utječe
na povećanje funkcionalne sposobnosti nakon operativnog
zahvata ugradnje totalne endoproteze kuka.
Svrha rada bila je istražiti koliko su česti simptomi, klinički znakovi te dijagnoze artroze čeljusnog zgloba u odnosu prema gubitku stražnjih zuba u populaciji muških ispitanika mlađe životne dobi. ...Klinički su pregledana 190-orica novaka Hrvatske vojske u dobi od 19 do 27 godina. Krepitacija i bol u čeljusnom zglobu ustanovljeni su manualnom funkcijskom analizom. Iznos kretnji donje čeljusti mjeren je pomičnom mjerkom. Gubitak stražnjih zuba utvrđen je Eichnerovom klasifikcijom. Pouzdanost kliničke dijagnostike provjerena je temeljem nalaza magnetske rezonancije. Krepitaciju u čeljusnom zglobu imalo je 8,9% ispitanika. Osteoartroza je ustanovljena kod 3,6% ispitanika i osteoartritis kod 3,2%. Spearmanov koeficijenti ranga korelacije imao je znatnost za sljedeće varijable: krepitacija i bol p < 0,01; klinički znaci i: -bol p < 0,01; -krepitacija p < 0,01; -ograničenje kretnji donje čeljusti p < 0,01; -osteoartroza p < 0,05; -osteoartritis p < 0,05 te ograničenje kretnji donje čeljusti i bol p < 0,01. Raspodjela ispitanika prema Eichnerovoj klasifikaciji ne pokazuje znatnost u odnosu prema kliničkim znakovima artroze čeljusnog zgloba. U populaciji novaka nisu česti klinički znakovi artroze čeljusnog zgloba i potreba za terapijom.
PDF
