Cilj. Cilj rada je predstaviti historijski pregled formalnog obrazovanja bibliotekara u Bosni i Hercegovini, kao dijela njegove profesionalizacije, koji je u bosanskohercegovačkom kontekstu neophodno ...sagledati u okviru vrlo specifičnih historijskih i društveno-ekonomskih odnosa, te relativno kasne pojave formalnog obrazovanja bibliotekara u odnosu na svjetske prakse. Metodologija. Metodološki pristup temi ogleda se u istraživanju literature vezane uz razvoj obrazovanja bibliotekara u Bosni i Hercegovini i sintezi dosadašnjih istraživanja. Rezultati. Uvidom u relevantnu naučnu i stručnu literaturu uočeno je da je profesionalizacija bibliotekarstva složen proces koji se oslanja na opis poslova, zakonsku regulativu, definiranje kompetencija neophodnih za obrazovanje bibliotekara i različite oblike formalnog i neformalnog obrazovanja. Vrijednost. Rad je prilog istraživanju formalnog obrazovanja bibliotekara u Bosni i Hercegovini u smislu profesionalizacije te djelatnosti. Analizom je utvrđeno da je potrebno dodatno istražiti austrougarski period, u vezi s kojim je evidentan niz nepoznanica o edukaciji bibliotekara i načinima na koji su sticali bibliotečka znanja. *Rad je napisan na bosanskom jeziku.
Purpose: The aim of this paper is to present a historical overview of the formal education of librarians in Bosnia and Herzegovina, as part of its professionalization, which in the context of Bosnia and Herzegovina must be seen in the context of very specific historical and socio-economic relations and the relatively late establishment of formal education of librarians compared to world practices. Methodology: The methodological approach to the topic is reflected in the research of literature related to the development of education of librarians in Bosnia and Herzegovina and the synthesis of previous research. Results: An insight into the relevant scientific and professional literature shows that the professionalization of librarianship is a complex process that relies on job descriptions, legislation, defining competencies necessary for the education of librarians and various forms of formal and non-formal education. Value: The paper is a contribution to the research of formal education of librarians in Bosnia and Herzegovina in terms of its professionalization. The analysis has shown that it is necessary to further investigate the Austro-Hungarian period, which has evidently revealed a number of undefined issues about the education of librarians and the ways in which the librarianship knowledge was acquired
This dissertation deals with the religious libraries - libraries of religious
communities and institutions in the world. It tends to give a picture of
theory and practice in this special field of ...librarianship. Although these
libraries have long history this scientific field is very young and still in
development. Brief overview of theoretical works and used terminology in
several world languages is given. Historical development of libraries in
traditional religions of East and West shows their importance for the spread
of religions and culture. The social role of the religious library in the
frame of the religious and local community is also considered. Intellectual
freedom, censorship and ethical issues are particularly related to libraries
which belong to religious communities, because of their mission to promote
ethical attitudes and religious beliefs of the community. Special challenges
of cataloging and classification in the field of theology and religion are
disscused. Considering collection development the focus is given to the good
examples of library consortia that exist in the field. Professional
associations and their activities are presented. Digital environment raises
questions of the adequate presence of the religious libraries on the
Internet, OPAC, resources in the field of religion and theology,
digitalization projects in the field. Four different cases (Family History
Library in Solt Lake City, Library of Tibetan Works and Archives in India,
Christian Science Reading Rooms and Chilandar Scientific Library in Ohio) are
presented as examples of the variety of religious libraires.
Ova disertacija bavi se bibliotekama verskih zajednica i institucija u svetu,
sa ciljem da prikaže razvoj i domete teorije i prakse u ovoj posebnoj oblasti
bibliotekarstva. Iako ove biblioteke imaju dugu istoriju, sama naučna oblast
je mlada i još uvek se razvija. Na početku rada dat je prikaz teorijskih
radova i korišćene terminologije na nekoliko svetskih jezika. Istorijski
razvoj biblioteka verskih zajednica i institucija zapadnih i istočnih
tradicionalnih religija ukazuje na važnost njihove uloge u širenju religija i
kultura. Razmatrana je društvena uloga biblioteka verskih zajednica i
institucija u okvirima verske i društvene zajednice. Pitanja intelektualne
slobode, cenzure, etike, posebno su značajna za ove biblioteke zbog njihove
misije da promovišu etičke stavove i religijska verovanja svoje zajednice.
Ovaj rad bavi se i pitanjima prakse u bibliotekama verskih zajednica:
katalogizacijom, klasifikacijom, selekcijom, nabavkom i razvojem fondova,
radom sa korisnicima. Katalogizacija i klasifikacija u oblastima religije i
teologije su specifične oblasti koja zahtevaju visokostručna znanja. Opisani
su i primeri dobre prakse konzorcijuma u oblasti objedinjene nabavke i
razvoja fondova. Predstavljena je aktivnost profesionalnih udruženja
biblioteka verskih zajednica i institucija koja postoje u svetu. Digitalno
okruženje pokreće pitanja adekvatnog predstavljanja na Internetu, Web
kataloga, digitalnih izvora u oblastima religije i teologije, projekata
digitalizacije koji postoje u ovoj oblasti. Kao primeri specifične prakse i
raznovrsnosti koja postoji meĊu bibliotekama verskih zajednica i institucija
opisani su: Biblioteka porodične istorije koja pripada mormonskoj zajednici,
nacionalna Biblioteka tibetskih radova i arhiva u Indiji, čitaonice verske
zajednice Hrišćanska nauka i Hilandarska naučna biblioteka koja se nalazi na
Državnom univerzitetu u Ohaju.
Nagrobnik Matije Čopa (26. 1. 1797, Žirovnica na Gorenjskem – 6. 7. 1835, Tomačevo) se ponaša z napisom v bohoričici in Prešernovimi verzi, ki predstavljajo pokojnika kot izjemnega klasičnega ...filologa, ki je obvladal 19 jezikov (Jesike vse Evrope je uzhene govoril, ki v tem tihim grobu spi …). Bil je literarni zgodovinar, kritik, teoretik, ki je nadrobno poznal tujo literaturo. Bil je vodilna osebnost Prešernovega kroga in je močno vplival na Prešernov pesniški razvoj. 1835 je utonil v Savi pri Tomačevem. O obliki Čopovega nagrobnika je oskrbnik križniške komende Mihael Pregel 1838 sklical posvetovanje, zbirali pa so tudi prispevke za izdelavo in postavitev. Posvetovanja se je udeležil tudi slikar Matevž Langus, ki je nagrobnik skiciral; po njegovem načrtu se je ravnal kamnosek, najverjetneje Ignacij Toman. Klasicističen nagrobnik iz črnega lesnobrdskega apnenca so 1840 postavili na pokopališču Sv. Krištof. Podstavek je bil oblikovan kot rimski grobni oltar, na njem pa je stal odbit steber, ki bi lahko simboliziral bodisi minljivost človeškega bivanja ali prezgodaj končano življenje. Na stebru sta upodobljena simbola večnosti in nesmrtnosti: kača, ki grize svoj rep ter pozlačena bršljanova veja. Na vznožju stebra je izvorno stala odprta knjiga, na samem stebru pa je sedela sova. To sta bila simbola modrosti in učenosti, ki so jih od klasicizma dalje postavljali na nagrobnike znanstvenikov in učenjakov. Ker Čopovih posmrtnih ostankov niso našli, prav tako sta izginili sova in knjiga, so na Navje prestavili zgolj okrnjen spomenik in ga do polovice vzidali v arkadno steno. (Povzeto po: M. Piškur, S. Žitko: Ljubljansko Navje. Ljubljana, 1997.)
U uvodu rad kronološki prikazuje razne oblike profesionalnog obrazovanja hrvatskih knjižničara od osnutka današnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, 1876. godine do šezdesetih godina 20. ...stoljeća. Svi su se oni odvijali izvan sustava formalnog školovanja, te ovisili o raznim čimbenicima. Stoga su bili raznih vrsta i neujednačene kvalitete, a kretali su se od individualnog rada s pripravnicima u pojedinoj ustanovi, do tečajeva i seminara. Poslijediplomsko obrazovanje informacijskih stručnjaka koje je započelo 1961. godine na zagrebačkom sveučilištu bilo je specijalistički orijentirano, i namijenjeno užoj skupini unutar knjižničarske zajednice. Tako je i dalje postojala potreba za formalnom višom ili visokoškolskom naobrazbom za profesiju. Šezdesetih godina 20. stoljeća stekli su se uvjeti za školovanje knjižničara unutar sustava visokoškolskog obrazovanja i to na Pedagoškoj akademiji (PA) u Rijeci. U kontekstu gore navedenih društveno-povijesnih činjenica rad u svom središnjem dijelu prati doprinos Tatjane Blažeković profesionalnoj edukaciji hrvatskih knjižničara kroz ustroj i djelovanje Katedre za bibliotekarstvo na Pedagoškoj Akademiji (PA) u Rijeci. Rad kronološki prati njen razvoj: od zasebnog kolegija pri Katedri za hrvatskosrpski jezik na PA u Rijeci, do prijedloga za organizaciju četverogodišnjeg studija bibliotekarstva. Bit će prikazana i uloga profesionalne knjižničarske udruge - Hrvatskog knjižničarskog društva (HKD-a), te visokoškolskih i ostalih institucija koje su sudjelovale u tom procesu. Metodologija koja je korištena u ovom radu je historiografska metoda, te metoda analize sadržaja. Posebno je značajna bila sadržajna analiza materijala iz Ostavštine Tatjane Blažeković pohranjene u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci.