β-Human chorionic gonadotropin (β-hCG) was successively labeled with 67Ga-gallium chloride after conjugation with freshly prepared diethylenetriaminepentaacetic acid dianhydride (ccDTPA). After solid ...phase purification of the radiolabeled hormone, high performance liquid chromatography showed radiochemical purity higher than 95 % under optimized conditions (specific activity = 22-23 TBq mM-1, labeling efficiency 80 %). Preliminary in vivo studies (ID g-1, %) in male wild-type rats showed marked gonadal uptake of the tracer after 240 minutes in agreement with the biodistribution studies and reported β-hCG receptors. Target to blood ratios were 5.1 and 15.2 after 3 and 24 hours, respectively, while target to muscle ratios were 35 and 40 after 3 and 24 hours, respectively.
β-humani korionski gonadotropin (β-hCG) uspješno je markiran s 67Ga galijevim kloridom nakon konjugacije sa svježe priređenim dianhidridom dietilentriaminpentaoctene kiseline (ccDTPA). Nakon čišćenja radiomarkiranog hormona na čvrstoj fazi, radiokemijska čistoća bila je prema HPLC veća od 95 % (specifična aktivnost = 22-23 TBq mM-1, učinkovitost markiranja 80 %). Preliminarni in vivo pokusi (ID g-1, %) na mužjacima divljeg tipa štakora pokazali su da obilježeni hormon značajno ulazi u gonade nakon 240 minuta, što je u suglasnosti s ispitivanjima biodistribucije i podacima o receptorima za β-hCG. Omjer koncentracija u gonadama i krvi bio je 5,1, odnosno 15,2 nakon 3, odnosno 24 sata, dok je omjer koncentracija u gonadama i mišićima bio 35, odnosno 40 nakon 3, odnosno 24 sata.
Beta-humani korionski gonadotropin (beta-hCG) uspješno je markiran s 67Ga galijevim kloridom nakon konjugacije sa svježe priređenim dianhidridom dietilentriaminpentaoctene kiseline (ccDTPA). Nakon ...čišćenja radiomarkiranog hormona na čvrstoj fazi, radiokemijska čistoća bila je prema HPLC veća od 95 % (specifična aktivnost = 22-23 TBq mM-1, učinkovitost markiranja 80 %). Preliminarni in vivo pokusi (ID g-1, %) na mužjacima divljeg tipa štakora pokazali su da obilježeni hormon značajno ulazi u gonade nakon 240 minuta, što je u suglasnosti s ispitivanjima biodistribucije i podacima o receptorima za beta-hCG. Omjer koncentracija u gonadama i krvi bio je 5,1, odnosno 15,2 nakon 3, odnosno 24 sata, dok je omjer koncentracija u gonadama i mišićima bio 35, odnosno 40 nakon 3, odnosno 24 sata.
7-Etil-10-hidroksi-kamptotecin (SN38), metabolit irinotekan hidroklorida, vrlo je slabo topljiv u vodenim otopinama i praktički netopljiv u većini fiziološki kompatibilnih i farmaceutski ...prihvatljivih otapala. Poradi toga je veoma teško formuliranje supstancije SN38 u koncentrirane sustave za parenteralnu primjenu. Liposomi se zbog svoje biokompatibilnosti i niske toksičnosti čine pogodnim za isporuku SN38. U ovom radu opisana je priprava pegiliranih liposoma sa SN38 pomoću distearoilfosfatidilkolina i distearoilfosfatidiletanolamina. Pripravljenim liposomima određena je veličina čestica, sposobnost inkapsuliranja, in vitro oslobađanje i biodistribucija. Veličina čestica liposoma bila je u rasponu 150200 nm. Sposobnost kapsuliranja i in vitro oslobađanje pegiliranih liposoma bila je veća nego nepegiliranih liposoma. Kao što se očekivalo, distribucija pegiliranih liposoma u jetri, bubregu, slezeni i plućima bila je značajno niža nego nepegiliranih liposoma. Njihova koncentracija u krvi bila je najmanje 50 % viša od nepegiliranih liposoma.
U radu je proučavan ulazak etopozida (inhibitora topoizomeraze II) u tumorsko tkivo iz micela s polisorbatom 20. Oblikovanje micela je potvrđeno određivanjem kritične micelarne koncentracije (CMC) ...pomoću du Nouy kružnog tenziometra i mjerenjem veličine čestica metodom rasapa svjetlosti. Dodatak 5% etanola smanjuje CMC polisorbata 20 (od 5,0 x 10-5 do 4,54 x 10-5 mol L-1). Etoposid (ET) i micele etoposida s polisorbatom 20 (EPM) obilježene su radioizotopom 99mTc redukcijom pomoću kositrova klorida. Parameteri markiranja su optimirani. Testovi s dietilentriamin pentaoctenom kiselinom i cisteinom pokazali su vrlo nisko transkeliranje 99mTc-ET i 99mTc-EPM kompleksa, što ukazuje na njihovu stabilnost u uvjetima in vitro. Uzlaznom tankoslojnom kromatografijom dokazana je i stabilnost kompleksa u serumu. Nakon subkutane primjene EPM isporuka etopozida u tumorsko tkivo bila je značajno veća (~ 100 puta u odnosu na ET 6 h poslije injiciranja) (p < 0,001), a dokazano je i produljeno zadržavanje EPM u tumoru. Ulazak u tumor je potvrđen i gama analizom slike. EPM je postigao relativno visoku koncentraciju u mozgu u usporedbi s ET (~ 7 puta veću 24 h poslije injiciranja), zbog čega bi se potencijalno mogao upotrijebiti u terapiji malignih tumora mozga.
PDF
