Vaskulitisi so redka in raznolika skupina bolezni, ki prizadenejo male, srednje velike in/ali velike žile. Večinoma gre za sistemske bolezni, vendar lahko v redkih primerih prizadenejo samo žilje v ...osrednjem živčevju; tedaj jih imenujemo primarni vaskulitisi osrednjega živčevja. Najpogosteje se kažejo z glavobolom, s kognitivnim upadom in z encefalopatijo, neredko pa tudi s sindromom ishemične ali hemoragične možganske kapi ali s prehodno pretočno motnjo. Pri diagnosticiranju se poslužujemo odvzema likvorja, v katerem ugotavljamo limfocitno pleocitozo s povišanimi vrednostmi beljakovin. Vnetni parametri in ostali laboratorijski izvidi krvi (revmatološki, mikrobiološki, citološki izvidi) so praviloma normalni. Magnetnoresonančno slikanje (MRI) glave nam v 90 % pokaže nespecifične spremembe. V primeru negativnega slikovnega izvida in normalnega likvorskega izvida je diagnoza primarnega vaskulitisa osrednjega živčevja praktično izključena. Na angiografiji pri približno 40 % bolnikov ugotavljamo izmenjujoče se stenoze in ektazije, ki so nespecifične najdbe, saj jih lahko opažamo tudi pri drugih boleznih. Zlati standard za postavitev diagnoze je biopsija, ki je zaradi segmentne prizadetosti žilja lažno negativna v 25 %. Zdravljenje pričnemo z indukcijskimi imunosupresivi, izmed katerih največkrat uporabljamo metilprednizolon in ciklofosfamid, v nadaljevanju (po 6–12 mesecih) pa preidemo na vzdrževalno imunouspresivno zdravljenje, največkrat z azatioprinom ali mikofenolat mofetilom. Bolniki s primarnim vaskulitisom osrednjega živčevja so zaradi omejitev pri diagnostičnih preiskavah še vedno velik diagnostični izziv. Ob vsem tem je zgodnja diagnoza ključna za ugoden izid bolezni.
Sistemska skleroza je sustavna bolest vezivnog tkiva autoimunosne etiologije karakterizirana stvaranjem fibroze, prvenstveno kože, ali i plućnog parenhima. Intersticijska bolest pluća jedna je od ...najtežih manifestacija bolesti te ujedno i vodeći uzrok smrti oboljelih od sistemske skleroze. Prikazan je kratak pregled terapijskih mogućnosti liječenja intersticijske bolesti pluća kod bolesnika sa sistemskom sklerozom i srodnim autoimunosnim bolestima. Terapijske mogućnosti prvenstveno uključuju imunosupresive i biološke lijekove (ciklofosfamid, mikofenolat mofetil te rituksimab i tocilizumab), a potom i lijekove koji djeluju na patogenezu remodeliranja fibroznog tkiva (antifibrotici). Sve je više dokaza da bi kombininacija imunosupresivne i antifibrotske terapije mogla imati povoljan učinak na plućnu komponentu bolesti. U zadnje se vrijeme transplantacija autolognih krvotvornih matičnih stanica nudi kao terapijski izbor za skupinu bolesnika s progresivnim tijekom bolesti, no metoda je ograničena na centre koji imaju iskustva s transplantacijom.
Vaskulitisi vezani uz ANCA dobro su poznata kliničko-patološka skupina sustavnih bolesti koja obuhvaća mikroskopski poliangiitis, granulomatozni poliangiitis i eozinofilni granulomatozni ...poliangiitis. U ovome preglednom članku prikazano je suvremeno liječenje ovih bolesti s opširnim osvrtom na literaturne podatke. Liječenje ovih bolesti stupnjevito je i dijeli se na indukcijsko liječenje te terapiju održavanja. Standardno indukcijsko liječenje čini kombinacija glukokortikoida i ciklofosfamida, a terapiju održavanja kombinacija niske doze glukokortikoida i azatioprina ili metotreksata. Vodeća svjetska reumatološka i nefrološka društva imaju jasne smjernice za liječenje tih bolesti. S obzirom na to da je riječ o relativno rijetkim bolestima, malo je randomiziranih kliničkih istraživanja te posljedično tomu i visokih razina dokaza i preporuke glede liječenja. U većine bolesnika postigne se remisija bolesti, ali su relapsi česti. Osnovni problem u liječenju osim često relabirajuće bolesti jesu i refrakterni oblici bolesti te potencijalni štetni učinci liječenja, posebice ciklofosfamida. Buduća istraživanja bit će usmjerena na traženje manje toksičnih imunosupresiva, ponajprije bioloških lijekova.
U oko 50% bolesnika sa sistemskim eritemskim lupusom razvije se lupusni nefritis. Znakovi zahvaćenosti bubrega kao što su proteinurija ³0,5 g/24 h, osobito uz glomerularnu hematuriju i/ili cilindre u ...sedimentu indikacija su za biopsiju. Cilj imunosupresivne terapije u lupusnom nefritisu jest remisija uz nastojanje da se izbjegnu oštećenja uzrokovana lijekovima. Inicijalni lijekovi u LN-u razreda III (±V) i IV (±V) jesu intravenski ciklofosfamid (ukupna doza 3 g tijekom 3 mjeseca) ili mikofenolat mofetil (ili mikofenolična kiselina) u ciljnoj dozi od 3 g/dan tijekom 6 mjeseci, uvijek u kombinaciji s glukokortikoidima, dok se u membranskom nefritisu preporučuje mikofenolat mofetil u kombinaciji s glukokortikoidima. U bolesnika u kojih se prati poboljšanje nakon inicijalnog liječenja preporučuje se ili nastaviti s mikofenolat mofetilom u nižoj dozi (2 g/dan) ili uvesti azatioprin (2 mg/kg/dan), oba u kombinaciji s niskim dozama glukokortikoida najmanje tijekom 3 godine. U rezistentnim ili relapsirajućim oblicima lupusnog nefritisa preporučuje se zamijenti ciklofosfamid mikofenolat mofetilom, ili obrnuto, ili primijeniti rituksimab.
U zdravstvenih radnika koji pripremaju ili primjenjuju citotoksične lijekove zdravstveni rizici zbog izloženosti su realni, čak i pri dozama nižima od onih koje se primjenjuju u bolesnika jer, ...načelno, nijedna doza nije neškodljiva za zdravlje. Najčešći i najproblematičniji put izlaganja jest koža, napose zato što radne površine gdjekad ostanu kontaminirane i nakon njihova čišćenja. Cilj ovoga preliminarnog istraživanja bio je pokazati koliko je važno osmisliti djelotvoran protokol za dekontaminaciju na temelju pokazatelja kontaminacije radnih površina jedinice za pripremu lijekova, jedinice za njihovu primjenu te bolesničkoga zahoda onkološke ambulante trima najčešćim citotoksičnim onkološkim lijekovima: ciklofosfamidom, 5-fluoroacilom i paklitakselom. Uzorke smo prikupljali prije rada s lijekovima te tri sata od početka rada s njima te ih analizirali tekućinskom kromatografijom s detektorom s nizom dioda (engl. high performance liquid chromatography with diode array detection, krat. HPLC-DAD). Od 29 uzoraka prikupljenih prije rada s lijekovima, 23 su bila kontaminirana, od kojih pet s više lijekova. Od 30 uzoraka prikupljenih tri sata nakon početka rada s lijekovima, njih 25 bilo je kontaminirano, od kojih osam s više lijekova. Kontaminacija površina prije i nakon početka rada s lijekovima nije bila značajno različita, što upozorava na raširenu kontaminaciju i nedjelotvorno čišćenje. Stoga bi trebalo revidirati postojeći protokol čišćenja i rukovanja lijekovima te svesti kontaminaciju na najmanju moguću mjeru.
Intersticijska bolest pluća je česta komplikacija sistemske skleroze koja nerijetko ima lošu prognozu te je zajedno s plućnom arterijskom hipertenzijom najčešći uzrok smrti u ovoj bolesti. U ...otkrivanju i praćenju iste, najvažnije metode su CT visoke rezolucije te funkcionalni testovi plućne funkcije. Odluka o započinjanju liječenja često je vrlo teška. Kandidati za imunosupresivno liječenje su obično bolesnici u kojih sistemska bolest kratko traje i u kojih dolazi do naglog pada DCO. Kao lijek izbora najčšće se spominje cikolofosfamid primjenjen intavavenski u mjesečnim intervalima zajedno s malim dozama glukokortikoida iako se u liječenju primjenjuju i drugi imunosupresivi, najčešće azatioprin ili mikofenolat mofetil.
Sistemska skleroza (SSc) je kronična autoimunosna bolest koju karakterizira fibroza kože i unutarnjih organa. Liječenje SSc-a izazov je za liječnika jer izbor terapije ovisi o proširenosti i obrascu ...bolesti, kao i zahvaćenosti unutarnjih organa. Upotreba ciklofosfamida (CYC) većinom je preporučena za liječenje intersticijske plućne bolesti u SSc-u. Međutim, njegova učinkovitost u liječenju kožnih manifestacija SSc-a dokazana je u više istraživanja. Prikazujemo slučaj bolesnice s novonastalom progresivnom, difuznom kožnom SSc, koja je uspješno liječena upotrebom CYC-a tijekom tri mjeseca. Zabilježeno je značajno poboljšanje kožne fibroze, kao i povoljan ishod bolesti tijekom idućih pet godina praćenja. Prikazan je i kraći pregled literature koji govori u prilog tomu da CYC može biti učinkovita i sigurna prva linija liječenja u sličnim slučajevima.
U kliničkim je studijama kombinacija fludarabina, ciklofosfamida i rituksimaba (FCR) pokazala odlične rezultate u liječenju bolesnika s kroničnom limfocitnom leukemijom (KLL) i postala zlatni ...standard u prvoj liniji liječenja takvih bolesnika bez znatnijih komorbiditeta. Cilj rada bio je ispitati terapijsku djelotvornost, toksičnost i provedivost ovog protokola u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Retrospektivno su analizirani tijek i ishodi liječenja 43-oje bolesnika s KLL-om sa Zavoda za hematologiju Klinike za unutarnje bolesti Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Shema primjene rituksimaba razlikovala se od one u kliničkim studijama; primjenjivan je infuzijski u dozi od 375 mg/m2 u svim ciklusima, u ukupno osam doza u prvoj, odnosno šest u kasnijim linijama liječenja. Na liječenje je odgovorilo 95% bolesnika, a 83% postignulo je kompletnu remisiju. Trogodišnje preživljenje i preživljenje bez progresije bolesti u prvoj liniji liječenja (29 bolesnika) bilo je 90 i 80%, a u kasnijim linijama 86 i 62%. Teške neutropenije zabilježene su u 46% bolesnika, a teške infekcije u 9% bolesnika. Ishodi liječenja i toksični profil u svakodnevnome kliničkom radu usporedivi su s onima iz kliničkih studija
PDF
