Considering the limited knowledge regarding the effects of n-3 and n-6 PUFAs on the inflammatory response during physical activity, we aimed to evaluate the level of pro- and anti-inflammatory ...cytokines in young soccer players before and after a maximal physical load test at the beginning and end of a two-month training process. The study included 75 young footballers from Football School “Kragujevac,” who were followed during the two-month training programme. The subjects were divided into the following groups: 1) control group (consumed a standard diet); 2) group that consumed fish oil (2500 mg of n-3 PUFAs per day); 3) group that consumed nutritional sunflower oil (2500 mg of n-6 PUFAs daily). The maximal progressive exercise test was performed using a treadmill belt. Venous blood samples were drawn 4 times for the determination of cytokine levels (IL-6 and TNF-α): before and after the exercise load test before the two-month training programme (initial measurement) and immediately before and after the exercise load test after the two-month training programme (control measurement). Supplementation with fish oil (n-3) has been associated with reduced levels of IL-6 compared with the initial values. After an acute bout of exercise, n-3 PUFAs did not show a significant effect on inflammatory marker dynamics, whereas n-6 PUFAs slightly stimulated the production of TNF-α.
The aim of this study was to investigate the expression patterns of p16, p53 and VEGF in affected tissue and serum levels of cytokines TNF-α, IL-6, TGF-β and IL-17 in patients with ulcerative colitis ...(UC) and fistulating Crohn’s disease (CD). Serum levels of cytokines in patients with ulcerative colitis (n=24) and with Crohn’s disease (n=7) were analysed by ELISA. In colonoscopically obtained biopsies, p16, p53 and vascular endothelial growth factor expression were evaluated by immunohistochemistry.
The results of this study clearly show the predominance of pro-inflammatory type 1 and 17 immune response in patients with CD compared to those with UC. We believe that altered p16 and p53 induce enhanced VEGF expression and implicates enhanced production of pro-inflammatory TNF-α and IL-6. TNF-α and IL-6 further facilitate development of type 1/17 immune response.
The pathophysiology of periapical lesions (PLs) is under control of pro-inflammatory and anti-inflammatory (mainly immunoregulatory) cytokines. We have recently established mesenchymal stem cells ...(MSCs) from PLs and showed their suppressive effects on the production of proinflammatory cytokines from PLs inflammatory cells (ICs). In this work we studied the production of interleukin (IL)-10, IL-27 and transforming growth factor (TGF)-β, by PL-ICs in direct or indirect contacts with PL-MSCs. PL-ICs, which were isolated from four different asymptomatic PLs, predominantly composed of lymphocytes, followed by neutrophil granulocytes, macrophages and plasma cells. PLMSCs, expressing typical MSC markers, were co-cultivated with PL-ICs at 1:10 ratio, either in direct contact or in a transwell-system, for 24 hours. The levels of cytokines in cell-culture supernatants were tested by ELISA. The results showed that PL-MSCs up-regulated the production of all three immunoregulatory cytokines by PL-ICs. PL-MSCs stimulated the production of IL-10 and IL-27 via soluble factors, whereas the up-regulation of TGF-β required direct cell-to-cell contacts. In conclusion, our results showed for the first time the involvement of PL-MSCs in restriction of inflammation in PLs by up-regulation of immunoregulatory cytokines.
Patofiziologija periapikalnih lezija (PLs) je pod kontrolom proinflamacijskih i antiinflamacijskih (uglavnom imunoregulacijskih) citokina. U našem ranijem radu uspostavili smo ćelijsku liniju mezenhimalnih matičnih ćelija (MSCs) iz PLs i pokazali njihov supresivni efekat na produkciju proinflamacijskih citokina od strane inflamacijskih ćelija iz periapekalnih lezija (PL-ICs). U ovom radu smo proučavali produkciju IL-10, IL-27 i transformišućeg faktora rasta (TGF)-β, od strane PL-ICs u direktnom ili indirektnom kontaktu sa PL-MSCs. Izolovane PL-ICs iz četiri različite asimptomatske PLs pretežno čine limfociti, zatim granulociti, makrofagi i plazma ćelije. PL-MSCs, za koje je pokazano da eksprimiraju tipične MSCs markere, kultivisane su sa PL-ICs u odnosu 1:10 u direktnoj ko-kulturi ili korišćenjem umetaka koji onemogućavaju direktan međućelijski kontakt u toku 24 časa. Nivo citokina u supernatantima ćelijskih kultura određivan je pomoću ELISA metode. Rezultati pokazuju da PL-MSCs povećavaju produkciju sva tri imunoregulatorna citokina od strane PL-ICs. PL-MSCs stimulišu produkciju IL-10 i IL-27 preko solubilnih faktora, dok je za povećanje TGF-β neophodan direktan ćelijski kontakt. U zaključku, naši rezultati pokazuju po prvi put da PL-MSCs imaju ulogu u ograničavanju inflamacije PLs povećanjem produkcije imunoregulacijskih citokina.
Primarni cilj ovoga rada je dati pregled načina na koje prekomjeran trening i sindrom prekomjernog treninga utječu na imuni sustav športaša. Sekundarni cilj je pružiti kliničarima koji se bave ...športskom medicinom smjernice kako najučinkovitije spriječiti i/ili liječiti neke od zdravstvenih posljedica prekomjernog treninga i sindroma prekomjernog treninga u odnosu na razvoj poremećaja imunog sustava udruženih s treningom. Sindrom prekomjernog treninga je stanje onemoćalosti koje kod športaša potpuno onemogućava športske aktivnosti i natjecanje. Proces prekomjernog treninga i sindroma prekomjernog treninga utječe na mnoge fiziološke sustave, no jedan od tih sustava, tj. imuni sustav, osobito je osjetljiv na te utjecaje, što dovodi do poremećaja općeg zdravstvenog stanja i smanjene sposobnosti za športske aktivnosti. Ključno je pratiti opterećenje treningom i drugim životnim stresnim situacijama kod pojedinog športaša kako bi se utvrdilo kad je režim treniranja možda pretjeran pa postoji opasnost od razvoja sindroma prekomjernog treninga. Poduzimanjem mjera za ublažavanje izloženosti krajnjem stresu (trening + životne situacije ili drugo) kod športaša te podržavanjem zdravog imunog sustava može se značajno pomoći u promicanju progresivnog režima treniranja i krajnje fizičke učinkovitosti, kao i zdravlja općenito. U tom smislu ovaj pregled upućuje kako pomoći kliničarima koji se bave športskom medicinom u promicanju zdravog imunog sustava kod športaša.
Imunološki sustav nudi široki izbor potencijalnih ciljnih mjesta za modulaciju kod liječenja infektivnih bolesti. Raspoložive mogućnosti dozvoljavaju i profilaktičku i terapijsku imunomodulaciju za ...suportivno i direkto liječenje infekcija. Odgovarajuća prehrana koja sadrži biljne polifenole, osobito one iz voća, te mikronutrijente kao što su selen i cink, uz redovitu umjerenu fizičku aktivnost pomaže u održavanju učinkovite obrane domaćina od blagih do umjereno teških infekcija. Ovakva nadopuna prehrani obično je prijeko potrebna kod životno ugroženih bolesnika, tako neki biljni pripravci mogu smanjiti težinu i/ili duljinu trajanja infekcija gornjih dišnih putova. Primjena probiotika također potpomaže imunološkoj obrani gastrointestinalnog trakta. Nekoliko antibiotika, prvenstveno makrolidi i tetraciklini, osim antibakterijskog djelovanja imaju i imunomodulatorna i/ili protuupalna svojstva koja potpomažu uništavanju bakterija i/ili štite tkivo od "bystander" ozljeda. Također, mogu biti korisni i u prevenciji tzv. "citokinske oluje" izazvane virusima. Imunoglobulini, nekoliko rekombinantnih humanih citokina te različiti agonisti receptora sličnih Tollu zbog svog visoko specifičnog djelovanja na određene imunološke procese, posredovanog receptorima učinkoviti su kod mnogih infekcija. Vrlo je vjerojatno da bi razvoj novih imunomodulatora koji ciljaju specifične receptore mogao zamijeniti primjenu nespecifičnih modulatora prirođene imunosti kao pomoći pri obrani domaćina od infekcije.
Biological markers in nasal fluid provide valuable information on nasal pathophysiology. The aims of this study were to compare the cytokine profiles of nasal fluid in subjects with nasal polyps (NP) ...and co-morbid asthma and NP patients without asthma and to determine the role of these cytokines in the development of NP. Thirty patients with NP (15 asthmatic and 15 non asthmatic) were included in this prospective study. Nasal secretion samples were collected from nasal cavities of all 30 subjects. The levels of eleven cytokines (TNF-α, TNF-β, IL-1β, IL-2, IL-4, IL-5, IL-6, IL-8, IL-10, IL-12, and IFN-γ) were measured using flow cytometry. The concentrations of Th2 cytokines IL-5, IL-6 and IL-10 were significantly higher in patients with NP and asthma compared with subjects with NP without asthma. We also found significantly higher levels of IFN-α, IL-4, IL-6 and IL-10 in allergic patients with NP and asthma compared with those without asthma. In nonallergic patients with NP and asthma, the concentrations of TNF-α, IL-5 and IL-6 were significantly higher than in nonallergic patients with NP without asthma. Our results show that the presence of Th2 cytokines, especially IL-5 and IL-6 in patients with NP and asthma is a more prominent feature than in those without asthma that relates to the increased eosinophilic inflammation. We have also found a significant influence of allergy on the cytokine profiles both in asthmatic and nonasthmatic patients.
Biološki markeri u nosnom sekretu mogu pružiti dragocene podatke o patofiziologiji bolesti nosa i paranazalnih sinusa. Cilj studije je bio da se uporede profili citokina u nosnom sekretu kod obolelih od nosne polipoze (NP) udružene sa astmom i pacijenata obolelih od NP bez astme i ispita uloga tih citokina u razvoju NP. Trideset pacijenata sa NP (15 sa astmom i 15 bez astme) uključeno je u ovu prospektivnu studiju. Uzorci nosnog sekreta su uzeti iz nosne šupljine svakom od 30 pacijenata. Koncentracije jedanaest citokina (TNF-α, TNF-β, IL-1β, IL-2, IL-4, IL-5, IL-6, IL-8, IL-10, IL 12 i IFN-γ) merene su flow-citometrijom. Koncentracije Th2-citokina IL-5, IL-6 i IL-10 bile su statistički značajno više kod pacijenata sa NP i astmom u poređenju sa obolelima od NP bez astme. Takođe smo našli značajno više vrednosti IFN-γ, IL-4, IL-6 i IL-10 kod alergičnih pacijenata sa NP i astmom u poređenju sa onima bez astme. Kon nealergičnih pacijenata sa NP i astmom, koncentracije TNF-α, IL-5 i IL-6 bile su značajno više nego kod nealergičnih pacijenata sa NP bez astme. Rezultati su pokazali da je koncentracija Th2-citokina, naročito IL-5 i IL-6, kod pacijenata sa NP i astmom izraženija karakteristika nego kod onih bez astme, povezana sa pojačanom eozinofilnom inflamacijom. Takođe je otkriven značajan uticaj alergije na profile citokina i kod astmatičnih i kod neastmatičnih pacijenata.
Immunomodulatory treatment of chronic rhinosinusitis with nasal polyposis (CRSwNP) by macrolide antibiotics represents a challenging alternative to conventional therapy and surgery, still being at ...the very beginning. Immune and inflammatory processes in nasal and paranasal sinus mucosa, crucial in the etiopathogenesis of nasal polyps (NPs) are reflected in levels of various local mediators, found both in mucosa and nasal fluid. In this prospective study, we assessed the immunomodulatory and clinical effects of longterm low-dose oral macrolide treatment in the management of CRSwNP. Twenty-two (n = 22) nonasthmatic, nonallergic patients with CRSwNP were administered clarithromycin (CAM) 500 mg/day single oral dose for eight weeks. We measured the levels of proinflammatory cytokines TNF-α, TNF-β, and IL-1β, Th1 cytokines IL-2, IL-12, and IFN-γ, Th2 cytokines IL-4, IL-5, IL-6, and IL-10, and chemokine IL-8 in the nasal fluid samples, before and after treatment, using a flow cytometric method. We also scored each of the 22 patients before and after therapy according to Tsicopoulos' global nasal symptom score and Malm's endoscopic score. Following treatment, we found significantly reduced levels of IL-8 (p<0.01) and TNF-α (p<0.01) in nasal secretions. Macrolide therapy decreased the size of polyps in 45.45% of the patients. We concluded that long-term low-dose treatment with CAM was effective in the management of CRSwNP. We suggest that macrolides can be an alternative to topical and systemic corticosteroids in the management of CRSwNP.
Mada je u samim začecima, imunomodulacijska terapija hroničnog rinosinuzitisa sa nosnom polipozom (HRSsNP) primenom makrolidnih antibiotika bi mogla predstavljati alternativu uobičajenoj konzervativnoj terapiji, kao i hirurškom lečenju. Imunski i zapaljenski procesi u sluzokoži nosa i paranazalnih sinusa, najznačajniji u etiopatogenezi nosnih polipa, reflektuju se na različite lokalne medijatore, detektovane u sluzokoži kao i u nosnom sekretu. U ovoj prospektivnoj studiji procenili smo imunomodulacijske i kliničke efekte dugotrajne niskodozirane oralne primene makrolidnog antibiotika u lečenju HRSsNP. Dvadeset dvoje (n = 22) neastmatičnih, nealergičnih pacijenata sa HRSsNP dobijalo je klaritromicin (CAM) u pojedinačnoj dnevnoj dozi od 500 mg tokom osam nedelja. Merene su koncentracije proinflamatornih citokina TNF-α, TNF-β i IL-1β, Th1-citokina IL-2, IL-12 i IFN-γ, Th-2-citokina IL-4, IL-5, IL-6 i IL-10, kao i hemokina IL-8 u uzorcima nosnog sekreta, pre i nakon terapije, primenom protočne citometrije. Svaki od pacijenata klinički je klasifikovan pre i posle lečenja prema Tsicopoulosovom ukupnom nosnom simptom skoru i Malm-ovom endoskopskom skoru. Nakon lečenja, detektovane su značajno niže koncentracije IL-8 (p<0,01) i TNF-α (p<0,01) u nosnom sekretu. Terapija makrolidnim antibiotikom je smanjila veličinu polipa kod 45,45% od ukupnog broja pacijenata. Zaključeno je da je dugotrajna niskodozirana primena CAM korisna u lečenju HRSsNP. Makrolidi mogu biti prihvaćeni kao alternativa topikalnim i sistemskim kortikosteroidima u terapiji HRSsNP.
Fiziološkom involucijom timusa i slabljenjem njegove kompleksne funkcije u drugom dijelu životnog vijeka dolazi do evolucijski uvjetovanog funkcionalnog remodeliranja imunosnog sustava. U analizi ...starosno uvjetovane poremećene funkcije imunosnog sustava odabrali smo kao klinički model kroničnu limfocitnu leukemiju (KLL). KLL je vrlo pogodan model za longitudinalno prećenje uloge pojedinih imunoloških defekata u evoluciji patogeneze sindroma. Naime, neuravnotežena
sekrecija proupalnih Th-1 citokina, protuupalnih Th-2 citokina, u kombinaciji s njihovom pleiotropijom, redundancijom, sinergističkom
i antagonističkom aktivnošću i paralelizmom, može se klinički manifestirati kao rekurentne infekcije, sistemska upala/sepsa, imunodeficinjencije autoimuni procesi i sekundarni tumori i tako bitno utjecati na kliničke manifestacije, tok i ishod bolesti.
Th1-type and Th2-type cytokine profiles and adhesion molecules in the serum of patients suffering from systemic lupus erythematosus and the cytokine production by peripheral blood mononuclear cells ...(PBMC) were studied. Tumor necrosis factor-alpha (TNF-α), interferongamma (IFN-γ), interleukin-1β (IL-1β), IL-4, IL-10, IL-13, intercellular adhesion molecule-1 (ICAM-1) and vascular cell adhesion molecule-1 (VCAM-1) were measured using ELISA technique in the sera of 16 systemic lupus erythematosus patients without vasculitis (SLE), 30 SLE patients with vasculitis (LV), and in 18 healthy controls. The cytokines were also measured in the culture media of unstimulated, concana valin-A (Con-A) and phorbol-12-myristate-13-acetate (PMA) stimulated PBMC. TNF-α serum levels were significantly elevated in both SLE and LV patients and those of IL-1β in SLE patients. TNF-α was also significantly increased in SLE compared to LV patients. Serum levels of all three Th-2 cytokines were significantly elevated in both SLE and LV patients compared to healthy controls. Serum IFN-γ and Th2 cytokine levels were significantly increased in patients with more active disease. Both ICAM-1 and VCAM-1 were significantly increased in SLE patients and only VCAM-1 in LV patients. ICAM-1 showed a significant correlation with IL-1β, IFN-γ, IL-4 and IL-10 in both patient groups. In the SLE group VCAM-1 correlated significantly only with ICAM-1, but in the LV group only with IL-1β and IFN-γ. Compared to healthy controls, basal TNF-α and IL-4 production by unstimulated PBMC derived from SLE patients were significantly increased. Con-A-stimulated PBMC of both SLE groups produced significantly more IFN-γ, IL-4 and IL-13 than Con-A-stimulated control cells. Con-A-stimulated cells derived from LV patients produced much more INF-γ than cells from SLE patients. PMA strongly stimulated INFγ, TNFα and IL-13 production by cells derived from both SLE groups but had no effect on IL-4 production. In addition, it had little if any effect on the production of INFγ and IL-13 by PBMC derived from healthy donors. These findings suggest that the altered pattern of cytokine production by PBMC may play an important role in the SLE pathophysiology, accounting for differences in the clinical expression of the disease. The differences in adhesion molecules production and their correlation with cytokines suggest ICAM-1 and VCAM-1 as useful markers in SLE patients stratification.
U serumu bolesnika sa sistemskim lupusom eritematodesom određivani su Th1 i Th2 citokini i adhezioni molekuli a u kulturi mononuklearnih ćelija periferne krvi (PBMC) produkcija citokina. Faktor tumorske nekroze-alfa (TNF-α), interferon-gama (IFN-γ), interleukin-1b (IL-1β), IL-4, IL-10, IL-13, interćelijski adhezioni molekul-1 (ICAM-1) i vaskularni ćelijski adhezioni molekul-1 (VCAM-1) mereni su ELISA tehnikom u serumu 16 bolesnika sa sistemskim lupusom eritematodesom bez vaskulita (SLE), 30 bolesnika sa SLE koji su imali vaskulitis i 18 zdravih kontrola. Citokini su, takođe, određivani u kulturi nestimulisanih kao i konkanavalinom-A (Con-A) i forbol-12-miristat-13-acetatom (PMA) stimulisanih PBMC. Serumski nivoi TNF-α su značajno povišeni kod obe grupe bolesnika, dok je IL-1β povišen samo u grupi sa SLE. Serumski TNF-α je, takođe, značajno viši kod bolesnika sa SLE u poređenju sa LV grupom. Sva tri Th2 citokina su značajno viša kod obe grupe bolesnika u poređenju sa zdravim ispitanicima. Nivoi IFN-γ i Th2 citokina značajno su viši kod bolesnika sa težim oblikom bolesti. Kod bolesnika sa SLE značajno su povišene koncentracije oba adheziona molekula, dok je kod bolesnika sa LV povišen samo VCAM-1. Kod obe grupe bolesnika postoji značajna korelacija ICAM-1 i IL-1β, IFN-γ, IL-4 i IL-10. U grupi sa SLE VCAM-1 značajno korelira samo sa ICAM-1, a u grupi sa LV sa IL-1β i IFN-γ. U poređenju sa kontrolama, bazalna produkcija TNF-a i IL-4 od strane nestimulisanih PBMC bolesnika sa SLE je značajno povišena. Konkanavalinom-A stimulisane PBMC obe grupe bolesnika proizvodile su značajno više IFN-γ, IL-4 i IL-13 nego Con-A stimulisane ćelije kontrolne grupe. Konkanavalinom-A stimulisane ćelije bolesnika sa LV produkovale su mnogo više IFN-γ nego ćelije bolesnika sa SLE. U ćelijama obe grupe bolesnika PMA je izazvao jaku stimulaciju produkcije IFN-γ, TNF-α i IL-13, ali nije pokazao uticaj na produkciju IL-4. Isti stimulator pokazao je mali ili nikakav efekat na produkciju IFN-g i IL-13 u PBMC zdravih osoba. Ovi nalazi sugerišu da poremećeni profil produkcije citokina u PBMC može imati značajnu ulogu u patofiziologiji SLE, čime se mogu objasniti razlike u kliničkom ispoljavanju bolesti. Razlike u produkciji adhezionih molekula i njihovoj korelaciji sa citokinima sugerišu da ICAM-1 i VCAM-1 mogu biti korisni markeri u stratifikaciji bolesnika sa SLE.
Cilj ovog rada bio je odrediti ravnotežu između citokina Th1 i Th2 u odnosu na bakterijske uzročnike subkliničkog mastititsa kod krava. Pri tom su krave bile podjeljene u slijedeće testne skupine: ...krave s negativnim testom na mastitits CMT- (n = 45); grupa oznake Escherichia coli (E. coli) uključivala je jedinke kojima je određen samo porast soja E. coli u uzorcima s pozitivnim CMT testom (n = 45); Streptococcus agalactiae (S. agalactiae) grupa uključivala je jedinke kojima je određen samo porast soja S. agalactiae u uzorcima s pozitivnim CMT testom (n = 45); Staphylococcus aureus (S. aureus) grupa uključivala je jedinke kojima je određen samo porast soja S. aureus u uzorcima s pozitivnim CMT testom (n = 45). Broj somatskih stanica (SCC) u uzorcima svježeg mlijeka određivan je pomoću brojača DeLaval Cell Counter. Analize koncentracije citokina provedene su ELISA metodom koristeći gotove selektivne kitove za pojedinu bakterijsku vrstu koja je određivana. Koncentracije alfa tumorskog faktora nekroze (TNF-α) i gama-interferona (IFN-γ) bile su relativno visoke u grupi E. coli, no koncentracija interleukina (IL)-2 je bila niska. Najniža koncentracija IL-4 određena je u grupi CMT-odnosno u jedinki koje nisu imale mastitis. Najviša koncentracija IL-5 određena je u grupi S. agalactiae, dok je najviša koncentracija IL-10 određena u grupi S. aureus. Također, ravnoteža pomoćničkih T-limfocita (Th1/Th2) polarizirala se u smjeru koncentracije Th1 u uzorcima mastitičnog mlijeka grupe E. coli. S druge strane u grupama S. aureus i S. agalactiae ravnoteža Th1/Th2 se polarizirala u smjeru Th2. Uzimajući u obzir rezultate ovog istraživanja, nalaže se zaključak da je kod mastitisa uzrokovanog bakterijom E. coli potrebno održavati stanični imunitet, dok je kod mastitisa uzrokovanog bakterijama S. aureus i S. agalactiae potrebno održavati humoralni imunitet.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
PDF
