Kondenzat izdahnutog zraka (KIZ) sadržava aerosoliziran sekret dišnih putova i hlapljive sastojke koji pružaju neinvazivan uvid u biokemijske i upalne procese u plućima. Značajan porast interesa za ...KIZ rezultat je prepoznavanja da u plućnim bolestima ta lako skupljiva tekućina ima mjerljive karakteristike koje se razlikuju od zdravog stanja. KIZ pruža uvid u redoks reakcije unutar pluća, acidobazni status te stupanj i tip upale u akutnoj i kroničnoj fazi astme, kroničnoj opstruktivnoj plućnoj bolesti, adultnom respiratornom distres sindromu, cističnoj fibrozi i drugim bolestima dišnog sustava. Karakteriziran nepoznatim i varijabilnim stupnjevima razrjeđenja, KIZ ne pruža preciznu informaciju o koncentraciji pojedinog markera unutar sekreta dišnih putova, ali pokazuje kada se koncentracija razlikuje između zdravog i bolesnog stanja u dišnom sustavu. Zbog pristupačnosti i jednostavnosti izvođenja, KIZ postaje integralni dio budućih kliničkih istraživanja, a nakon što se prevlada problem standardizacije, on bi se mogao iskoristiti u dijagnosticiranju i praćenju terapije bolesti dišnog sustava.
Bisfenol, koji se koristi u mnogim industrijama polikarbonatne plastike i epoksidnih smola, ima toksične učinke na organe sisavaca. Mehanizmi na kojima se temelji toksičnost bisfenola dobro su ...razumljivi, međutim učinci L-karnitina na kemoprevenciju još nisu zabilježeni. Cilj ovog ispitivanja bio je istražiti zaštitni mehanizam L-karnitina protiv hepatotoksičnosti izazvane BPA-om. Mužjaci štakora slučajnim su odabirom podijeljeni u su u 4 skupine od po 10 štakora: kontrolna skupina (5 mL kukuruznog ulja/kg tjelesne težine), duga skupina (50 mg bisfenol/kg tjelesne težine peroralno), teća skupina (500 mg L-karnitin/kg tjelesne težine i/p) i četvrta skupina (L-karnitin apliciran skupini prethodno tretiranoj bisfenolom). Bisfenol je otopljen u kukuruznom ulju kojim su štakori hranjeni 70 uzastopnih dana. Nakon primjene bisfenola zabilježeno je povećanje mRNK transkripta za stvarnje faktora tumorske nekroze i interleukina 6 uz supresiju nukleotidnog faktora sličnog eritroidu 2, povezanog s faktorom 2. Nakon toga bisfenol je izazvao oksidativni stres i oslabio antioksidativne molekule. Naposljetku, disfunkcija jetre procjenjivana je povišenim razinama aminotransferaza u serumu, alkalne fosfataze, laktat dehidrogenaze, aktivnosti glutamiltransferaze i amonijaka, uz naknadno smanjenje koncentracije serumskog albumina, što je potvrdilo infiltraciju upalnih stanica i hidropičnu degeneraciju, te narušavanje lipidnog statusa. Zanimljivo je da je istodobna primjena L-karnitina poboljšala funkciju jetre i lipidni status, što je objašnjeno aktivacijom transkripta mRNK tipa 2 povezanog s faktorom 2, koji je povećao razine antioksidansa i potisnuo oksidativni stres, te ekspresiju gena faktora tumorske nekroze i interleukina 6. Zaključno, L-karnitin je pokazao hepatozaštitnu aktivnost protiv toksičnosti bisfenola antioksidativnim i protuupalnim učincima.
Pri izloženosti toksičnim metalima poput olova, utvrđivanje razina olova i upalnih citokina (IL-6, IL-10 i TNF-α) ključno je za rano otkrivanje bolesti. Cilj je ovoga ispitivanja bio osmisliti model ...za rano otkrivanje upala i ateroskleroze u mladih radnika profesionalno izloženih olovu dok se još nisu pojavili klinički znakovi i simptomi. Zahvaljujući tomu, liječnici bi mogli pravovremeno započeti liječenje. Ispitivanje je obuhvatilo 49 metalskih radnika izloženih olovu i 50 neizloženih administrativnih radnika (kontrolna skupina) koji su bili podvrgnuti imunološkim testovima na citokine (IL-6, IL-10, i TNF-α) i na markere ateroskleroze (h-FABP i VCAM-1), toksikološkomu testu na olovo te rutinskim biokemijskim testovima (ALT, AST, kreatinin) u Bolnici za profesionalne i okolišne bolesti u Ankari 2017. Razine olova u krvi korelirale su s razinama IL-6, IL-10 odnosno TNF-α (r=0,469, r=0,521, odnosno r=0,279, p<0,01), ali nisu značajno utjecale na razine h-FABP odnosno VCAM-1.
Transplantacija organa najbolji je način liječenja bolesnika sa završnom fazom kronične bubrežne bolesti. Brojni su čimbenici koji se odnose na darivatelja organa koji utječu na ishod bubrežne ...transplantacije. Vrlo su dobro poznate razlike između živih i umrlih darivatelja bubrega. Transplantirani organ izložen je različitim oblicima oštećenja u različitim fazama transplantacije organa. Moždana smrt darivatelja i ishemija presađenog organa potiču oslobađanje molekula povezanih s oštećenjem koje aktiviraju upalu. Upala nakon transplantacije može biti lokalna ili sustavna. Lokalna upala u transplantiranom organu potiče aktivnost stečene imunosti protiv aloantigena. Kronična upala i aktivirana stečena imunost dovode do poremećenog procesa cijeljenja koji uzrokuje fibrozu te u konačnici dovodi do gubitka funkcije presađenog organa. Sustavna kronična upala može se povezati s inzulinskom rezistencijom, debljinom, šećernom bolesti i arterijskom hipertenzijom, što sve zajedno predstavlja rizični faktor općeg i srčano-žilnog morbiditeta i mortaliteta u transplantiranih bolesnika.
Depresija je povezana s različitim kardiovaskularnim rizičnim čimbenicima kao što su hipertenzija, pretilost, aterogena dislipidemija i hiperglikemija. U depresivnom poremećaju su uočeni ...hiperaktivnost osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HHN ) i promjene u imunom sustavu. S druge strane, somatske bolesti kao što su pretilost, hiperlipidemija, hipertenzija i dijabetes melitus tipa 2 sada se shvaćaju kao važna komorbidna stanja u bolesnika s depresijom. Patogeneza metaboličkog sindroma i depresije je složena i nedovoljno istražena. Smatra se da interakcija kroničnog stresa, psihotraume, hiperkortizolizma i poremećene funkcije imunog sustava može doprinijeti razvoju ove bolesti. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati odnos između depresije i metaboličkog sindroma u odnosu na disfunkciju osi HHN i promjene u upalnim procesima. Pretraživanje literature na Medlineu i drugim bazama podataka obuhvaćalo je radove na engleskom jeziku objavljene između 1985. i 2012. godine. Analiza literature je provedena pomoću sustavnog pristupa s terminima pretraživanja kao što su depresija, metabolički sindrom, upala, citokini, glukokortikoidi, kortizol i os HHN . Zaključno, odnos između depresije i metaboličkog sindroma je još uvijek predmet proturječja. Potrebne su daljnje prospektivne studije u svrhu utvrđivanja moguće uzročno-posljedične veze između depresije i metaboličkog sindroma i njegovih sastavnica. Nadalje je važno istražiti mogućnost zajedničkog biološkog mehanizma u patogenezi ovih dviju bolesti, pričem pozornost treba naročito posvetiti funkcioniranju imunog sustava, a osobito mogućim specifičnim mehanizmima kojima citokini mogu inducirati i održavati depresivne simptome i metaboličke poremećaje. Podaci izneseni ovdje naglašavaju važnost prepoznavanja i liječenja depresivnog poremećaja s posljedičnim smanjenjem učestalosti metaboličkog sindroma, ali potrebu redovitog traganja za metaboličkim poremećajima i njihovim liječenjem kako bi se izbjegli svi njihovi negativni učinci i tako možda smanjila učestalost depresivnog poremećaja.
Osteoartritis (OA) je najčešća bolest zglobova u sportskih konja. Upalni i protuupalni citokini te metaloproteinaze (MMP) imaju ključnu ulogu u degradaciji izvanstaničnog matriksa hrskavice. ...Istraživanje molekularnih biomarkera upale moglo bi biti korisno u dijagnostici i izboru strategija za liječenje. No, malo se zna o normalnim vrijednostima upalnih biomarkera u različitoj dobi. Štoviše, rana dijagnoza OA ključna je za osiguranje ranog liječenja, kako bi se spriječilo kronično oštećenje. Cilj ovoga rada bio je utvrditi referentni raspon vrijednosti proupalnih citokina (IL-1β, IL-4, IL-6 i TNF-a) i MMP-a (MMP-2 i MMP-9) u sinovijalnoj tekućini konja različite dobi. Skupina starih konja pokazala je veće vrijednosti IL-4 i TNF-α od ostalih istraženih skupina (P<0,001 u odnosu na sve ostale skupine). Razina IL-1β bila je viša u ždrebadi nego u svim ostalim skupinama (P<0,001). Nije bilo statistički značajne razlike među skupinama u odnosu na prosječne vrijednosti IL-6. Razina MMP-2 u sinoviji bila je statistički niža u skupini starih konja (P<0,001) i više u skupini ždrebadi (P<0,05). Visoke razine MMP-9 pronađene su u skupini ždrebadi (55,45 ± 58,1 % proteolize) (P<0,001 u odnosu na sve ostale skupine). Ovaj rad pokazuje postojanje varijacija u razinama proupalnih markera u sinovijalnoj tekućini konja različite dobi.
Pronalaženje novih ili dodatnih biomarkera bitni je korak u kontroli metaboličkih bolesti kao što je ketoza. Proteini akutne faze i proupalni citokini uspješno se koriste kao prognostički i ...dijagnostički biomarkeri za mnoge životinjske bolesti. Ipak, njihova primjena u dijagnostici ketoze u mliječnih krava u postpartalnom razdoblju nije u potpunosti razjašnjena. Stoga je u ovo istraživanje bilo uzeto 25 krava oboljelih od ketoze u postpartalnom razdoblju, zajedno s 20 zdravih kontrolnih krava. Uzorci krvi bili su prikupljeni od bolesnih i zdravih životinja te su uzorci seruma bili pretraženi na proteine akutne faze i proupalne citokine. Dobiveni rezultati pokazali su da se u krava s ketozom u odnosu na kontrolnu skupinu značajno (P≤0,05) povećala razina β-hidroksibutirata (BHBA), neesterificiranih masnih kiselina (NEMK), proteina akutne faze i to haptoglobina (HP), serumskog amiloida A (SAA), fibrinogena (Fb), ceruloplazmina (Cp), α1-kiselog glikoproteina (α1-AG) i proupalnih citokina kao što su interleukini (IL-1β, IL-6, IL-8, IL-12), faktor tumorske nekroze alfa (TNF-α) i interferon gama (IFN-γ). Pozitivna korelacija utvrđena je između postojećih biomarkera (BHBA, NEMK) i novih predloženih na osnovi ovog istraživanja (proteina akutne faze i citokina) u krava oboljelih od ketoze. Zaključuje se da bi proteini akutne faze i proupalni citokini mogli biti obećavajući biomarkeri ketoze u krava u postpartalnom razdoblju.
Osteoartritis je kronična bolest obilježena degeneracijom zglobne hrskavice i okolne kosti, što može uzrokovati
bol i gubitak funkcije zgloba. Ponajprije zahvaća zglobnu hrskavicu, ali i sve druge ...zglobne strukture odgovorne
za funkciju zgloba. Brojni su rizični čimbenici za razvoj osteoartritisa, a najvažniji su starija životna dob, pretilost i
ozljede.
Osteoartritis se dugo smatrao degenerativnom bolešću zglobova koja progredira sa starenjem, no otkriveni su
patofi ziološki mehanizmi koji nemaju veze sa starenjem. Dolazi do neravnoteže između proupalnih i protuupalnih
citokina te upale sinovijske ovojnice. Aktiviraju se različite proteaze kao što su matriksne metaloproteinaze i agrekanaze.
Potiče se stvaranje dušikova oksida koji inhibira sintezu izvanstaničnog matriksa i stimulira apoptozu hondrocita.
U krvi se mogu naći biomarkeri koji upućuju na promjene u metabolizmu hrskavice i kosti te na prisutnost upale:
koštani sijaloprotein (engl. bone sialoprotein – BSP), hrskavični oligomerni matriksni protein (engl. cartilage oligomeric
matrix protein – COMP) i C-reaktivni protein (engl. C-reactive protein – CRP). Odumrli hondrociti mogu na sebe
vezati kalcij pa dolazi do taloženja kristala bazičnog kalcijeva fosfata (engl. basic calcium phosphate – BCP) i kristala
kalcijeva pirofosfat dihidrata (engl. calcium pyrophosphate dihydrate – CPPD). Oni stimuliraju daljnje izlučivanje upalnih
medijatora te nekoliko matriksnih metaloproteinaza. Važnu ulogu imaju adiponektin i leptin koji potiču proizvodnju
proupalnih citokina i dušikova oksida (engl. nitric oxide – NO) te izlučivanje agrekanaza. Farmakološka terapija
osteoartritisa jest simptomatska i uključuje primjenu paracetamola, nesteroidnih antireumatika (NSAR), opioidnih
analgetika i intraartikularnih injekcija glukokortikoida. Neki od novih koncepata u liječenju bolesti jesu monoklonska
protutijela koja inhibiraju vaskularni endotelni čimbenik rasta (engl. vascular endothelial growth factor – VEGF), živčani
čimbenik rasta (engl. nerve growth factor – NGF) i učinak proupalnih citokina. Istražuju se i učinci blokatora
inducibilne sintaze dušikova oksida (engl. inducible nitric oxide synthase – iNOS) te intraartikularna primjena mezenhimnih
matičnih stanica. Sve navedene terapijske modalitete potrebno je potanje istražiti.
Pojedina univerzalna svojstva prehrane hominina prije pojave poljodjelstva izrazito se razlikuju od suvremene prehrane. Prehrambene navike hominina vjerojatno su bile ograničene na plodove divljeg ...bilja i lovinu; više od 70 % moderne prehrane odnosi se na konzumaciju rafiniranih šećera, biljnih ulja, žitarica i mliječnih prerađevina. Moderna je prehrana s višim unosom masti također dovela do nepovoljnijeg omjera omega-6 i omega-3 višestruko nezasićenih masnih kiselina (engl. krat. PUFA), koji pridonosi održavanju kronične upale niskoga stupnja, a time i nastanku mnogih kroničnih bolesti, uključujući pretilost i osteoporozu. U ovom se preglednom članku opisuju promjene uslijed modernog načina prehrane, s posebnim osvrtom na vrste i količine konzumirane masti. Također se objašnjavaju nedostatci moderne prehrane s obzirom na upalne procese te međusobna povezanost između pretilosti i upalnih procesa, koji su usto i poveznica između pretilosti i osteoporoze. U članku se iznose saznanja o tome da pretjerana konzumacija omega-6 masnih kiselina uz nedostatnu konzumaciju omega-3 masnih kiselina dovodi do kronične upale niskoga stupnja i povišenih vrijednosti reaktivnih kisikovih čestica (ROS), a time i do pomaka u mezenhimskih matičnih stanica (prekursora osteoblasta i adipocita) prema povećanoj adipogenezi i smanjenoj osteoblastogenezi. Uz povećanu sintezu upalnih citokina zbog pretilosti, moderna prehrana s nepovoljnim omjerom omega-6 i omega-3 kiselina u korist prvih nastavlja poticati pretilost i osteoporozu jer održava i pogoršava kroničnu upalu.
Pretilost je stanje obilježeno kroničnom upalom niskog intenziteta u kojoj citokin kemerin, imunometabolički modulator, ima važnu ulogu. Cilj studije je bio u zdrave populacije istražiti odnose ...između serumskih razina kemerina, životnih navika i magnetnom rezonancijom (MR) utvrđenih volumena abdominalnog visceralnog (VMT) i subkutanog (SMT) masnog tkiva za koje je pokazano da imaju drukčije citokinske ekspresijske profile. U studiju su bila uključena 73 zdrava sudionika koji su odgovorili na upitnik o životnim navikama, potom su izmjerene njihove antropometrijske mjere te utvrđeni volumeni abdominalne regije VMT i SMT pomoću MR. U svih ispitanika je napravljena kompletna krvna slika uz procjenu serumskih razina kemerina i fibrinogena. Učinjeni su regresijski modeli za procjenu serumskog kemerina uz kontrolu prema spolu, dobi i antropometrijskim mjerama. Serumska vrijednost kemerina iznosila je 141 (125-195) ng/mL. Serumski kemerin srednje jako je korelirao s volumenom SMT i VMT. Dva najvažnija prediktora serumskog kemerina bili su volumen SMT i opseg natkoljnice. Nezavisno od volumetrijskih mjerenja, pušenje, slana hrana i preferiranje okusa/jednostavne prehrane imali su utjecaja na serumski kemerin. Serumski kemerin jače je povezan s volumenom SMT nego VMT, dok nezavisno od volumena masnog tkiva određene životne navike utječu na razine serumskog kemerina.
PDF
