Cilj istraživanja: Istražiti postoji li povezanost između preproceduralne razine te postproceduralnog porasta serumske razine CRP-a i fibrinogena ovisno o stadiju periferne arterijske bolesti, tipu ...tretirane lezije i čimbenicima ateroskleroze. Ispitati postoji li povezanost porasta CRP-a i fibrinogena o mjeri periproceduralnog oštećenja arterijske stijenke. Nacrt studije: Ova prospektivna kohortna studija provedena je na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Kliničkoga bolničkoga centra Osijek, u razdoblju od lipnja 2014. godine do veljače 2017. godine. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 155 ispitanika. Ispitanici kojima je učinjena samo dijagnostička angiografija (84 ispitanika) činili su kontrolnu skupinu, a ispitanici kojima je učinjena endovaskularna intervencija na perifernim arterijama (71 ispitanika) činili su eksperimentalnu skupinu. Svakom ispitaniku su prije zahvata te 8 sati, 24 sata i 48 sati nakon zahvata uzeti uzorci venske iz koje su određeni CRP i fibrinogen. Za svakog su ispitanika bilježeni tip i duljina tretirane lezije, vrijeme inflacije balona te duljina stentiranog segmenta. Rezultati: U prvih 48 sati nakon intervencije uočen je značajan porast serumske razine CRP- a i fibrinogena (P<0.001). Nije bilo značajne razlike u porastu CRP-a i fibrinogena između različitih tipova lezija. U skupini bolesnika kojima je postavljen stent, 48 sati nakon intervencije uočen je značajan porast razine CRP-a, usporedno sa ispitanicima kojima je učinjena angioplastika balonom. Nađena je dobra pozitivna povezanost između porasta CRP-a između 8 sati i 24 sata nakon intervencije i duljine balonom tretiranog segmenta (r=0.313, P=0.02), kao i vremena inflacije balona (r=0.270, P=0.03). Uočena je dobra pozitivna povezanost porasta CRP-a u prvih 8 sati nakon intervencije i duljine stentiranog segmenta (r=0.535, P=0.01). Zaključak: Ovo je istraživanje pokazalo utjecaj periproceduralne lezije arterijske stijenke na postproceduralni porast upalnih biomarkera. Zbog složenosti vaskularne biologije, daljna istraživanja su potrebna kako bi se pojasnio opaženi vaskualrni upalni odgovor.
Objectives: This study aimed to examine whether baseline and postprocedural levels of C-reactive protein (CRP) and fibrinogen correlate with the severity of peripheral arterial disease, lesion complexity, atherosclerosis risk factors and the extent of periprocedural arterial injury. Study design: This observational cohort study was conducted at the Department od diagnostic and interventional radiology, Osijek University Hospital between June 2014 and February 2017. Participants and methods: This study recruited seventy-one patients who underwent PTA with or without stent implantation. Eighty-four patients who underwent diagnostic angiography of the lower limbs during the same period served as a control group. C-reactive protein (CRP) and fibrinogen were measured at baseline, and 8 hours, 24 hours and 48 hours following angiography or endovascular intervention (EVT). For all patients in the study group, complexity of the lesion, PTA treated segment length, balloon inflation time and stented segment length were recorded. Results: There was significant increase in both plasma CRP and fibrinogen levels in the first 48 hours following EVT (P<0.001). No significant difference in CRP and fibrinogen levels was found at examined time points following EVT between different lesion complexities. CRP levels were significantly higher in stent subgroup compared to PTA subgroup 48 hours following EVT. Significant positive correlation was found between PTA treated segment length and CRP increase between 8 hours and 24 hours following EVT (r=0.313, P=0.02), balloon inflation time and CRP increase in the aforementioned time frame (r=0.270, P=0.03), as well as between CRP increase in the first 8 hours following stented and the stented segment length (r=0.535, P=0.01). Conclusion: This study has shown that the arterial injury caused by EVT reflects on the level of inflammatory biomarkers. Due to the complexity of vascular biology, future studies are warranted to clarify the observed inflammatory reactions.
Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati ulogu upalnih faktora u mehanizmu nastanka depresije. Analizirane su koncentracije upalnih čimbenika između skupina zdravih ispitanika i ispitanika oboljelih ...od depresije pri dolasku i mjesec dana od početka liječenja antidepresivima u potonjoj skupini. Temeljem razlika u koncentracijama navedenih čimbenika željelo se potvrditi njihovu ulogu u nastanku depresije i objasniti mehanizam nastanka depresije. Time bi se uz proširivanje spoznaje o uzroku nastanka depresije mogle primijeniti i nove metode liječenja i dijagnostike depresije. Ovim radom pokazano je postojanje statistički značajne razlike u koncentracijama upalnih faktora (CRP, IL -6 i TNF -α) između zdravih ispitanika i onih oboljelih od depresije. Navedene koncentracije su bile više kod depresivnih ispitanika. Nadalje, nakon terapije antidepresivima zabilježena je statistički značajna razlika u koncentraciji CRP u odnosu na početak liječenja, tj. CRP je bio niži nakon terapije antidepresivima. Dobiveni rezultati govore u prilog učinkovitosti terapijskog djelovanja antidepresiva u liječenju depresije kroz snižavanje koncentracije ovoga upalnog čimbenika.
Svrha rada: Parodontopatije i reumatoidni artritis (RA) slični su u osnovnim patološkim procesima. Kronična upala i disfunkcija sustava imunosti glavna su obilježja obiju bolesti koje potiču citokini ...kao medijatori upale. U ovoj studiji procijenjeno je stanje parodonta i gubitak zuba kod oboljelih od reumatoidnog artritisa te je njihovo stanje uspoređeno sa zdravim sudionicima u istraživanju. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo 106 pacijenata – 53 s dijagnosticiranim RA-om i 53 zdravih u kontrolnoj skupini. Svi su bili razvrstani prema spolu i dobi. Zabilježeni su i podaci o socijalno-ekonomskom statusu te o oralnom i sistemskom zdravlju. Klinički stomatološki pregled sastojao se od šest mjerenja svakog zuba. Vrijednosti dobivene za krvarenje pri sondiranju (BOP), dubina sondiranja (PD), razina kliničkog pričvrstka (CAL) i broj zuba zabilježeni su za svakog pacijenta. Dijagnoze parodontitisa postavljene su na temelju kriterija Američke akademije za parodontologiju (American Academy of Periodontology), a RA je dijagnosticiran prema mjerilima Američkoga studija reumatologije (American College of Rheumatology). Rezultati: Pacijenti s RA-om imali su mnogo viši postotak BOP-a te znatno veći CAL u usporedbi s kontrolnom skupinom (p < 0,001 za svaki indeks). U skupinama nije bilo razlike u gubitku zuba. Zaključak: Pacijenti s dijagnozom RA imali su lošije stanje parodonta nego sistemski zdravi.
Cilj istraživanja: Ciljevi istraživanja bili su utvrditi promjene udjela pojedinih leukocitnih subpopulacija i udio regulacijskih stanica T (T reg) u perifernoj krvi, odrediti koncentracije MCP-1, ...proupalnih citokina (IL-1, TNF- i IL-6) i protuupalnih citokina ( IL-10, TGF-) u plazmi te odrediti koncentracije VMA i HVA u urinu kod bolesnika s TIA-om i IMU-om. Dobivene podatke postavili smo u korelaciju s tijekom te konačnim ishodom bolesti korištenjem NIHSS-a prvog, trećeg i sedmog dana bolesti u svih ispitanika te NIHSS-om, mRS-om i Barthelovim indeksom nakon 90 dana od nastupa IMU-a.Materijali i metode:U ovu prospektivnu studiju bili su uključeni bolesnici (Tablica 1.) s IMU-om, podijeljeni u tri skupine: bolesnici s tranzitornom ishemijskom atakom (TIA), bolesnici s lakšim IMU-om (NIHSS 12) i bolesnici s težim IMU-om (NIHSS>12). U studiju je uključeno ukupno 126 ispitanika, u svakoj skupini po 42 bolesnika. Kontrolnu skupinu (42 ispitanika) činili su zdravi dobrovoljni davatelji krvi i urina iste zastupljenosti prema dobi i spolu.Kompletna krvna slika učinjena je na hematološkom analizatoru te C-reaktivni protein na biokemijskom analizatoru. Fenotipska obilježja limfocita T (CD3+/CD4+, CD3+/CD8+), limfocita B (CD5+/19+) te stanica NK (CD3-/CD16/56+,) kao T regulacijskih (CD4+CD25+Foxp3+) i CD11b+ stanica, analizirana su metodom imunofenotipizacije na FACS Calibur protočnom citometru. Koncentracija VMA i HVA u urinu ispitivana je metodom tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (prema engl. high performance liquid chomatography - HPLC) s elektrokemijskim detektorom. Koncentracija IL-1, TNF, i MCP-1 te IL-6, IL-10, TGF- u plazmi bolesnika, ispitivana je enzimatsko-imunokemijskom metodom (prema engl. Enzym Linked Immuno Sorbant Assay - ELISA). Rezultati: Zabilježen je postupan lagani pad vrijednosti limfocitne populacije (CD3-/CD16+/CD56+) u skupini bolesnika s lakšim MU-om i sedmog dana vrijednost je izrazito ispod referentne vrijednosti. Statistički značajna razlika izmjerena je sedmog dana u odnosu na treći dan u bolesnika s težim MU-om i TIA-om. Kod bolesnika s NIHSS >12, zabilježeno je statistički značajno povišenje broja monocita sedmoga dana. Koncentracija MCP-1 u plazmi koja je bila inicijalno povišena, snižena je trećeg dana kod pacijenta s NIHSS > 12 te nakon toga povišena i obnovljena sedmoga dana. Negativna korelacija između broja monocita i koncentracije MCP-1, zabilježena je trećeg dana nakon MU-a. Povišene vrijednosti MCP-1 sedmoga dana, povezane su s višim prijednostima mRS-a (što ukazuje na teži ishod) 90-og dana nakon IMU-a u pacijenata s NIHSS >12. Dobiveni rezultati kod bolesnika s lakšim (NIHSS 12) i težim (NIHSS > 12) MU-om govore u prilog neuroprotektivnom djelovanju proupalnog citokina IL-1, sukladno povišenju koncentracije tijekom svih triju dana mjerenja. Rezultati vrijednosti proupalnog citokina TNF- za bolesnike s lakšim MU-om ( NIHSS 12) prvog dana bolesti, u pozitivnoj su korelaciji sa stupnjem invaliditeta što ide u prilog njegovoj neurotoksičnoj ulozi. Trećeg i sedmog dana bolesti dolazi do pojave negativne korelacije, odnosno do povišenje koncentracije TNF- obrnuto proporcionalno stupnju invaliditeta te ga možemo smatrati neuroprotektivnim markerom prognoze MU-a. Kod bolesnika s težim MU-om, koncentracija TNF- u pozitivnoj je korelaciji sa stupnjem invaliditea, što govori u prilog neurotoksičnosti. U skupini bolesnika s lakšim MU-om (NIHSS 12), prisutna je pozitivna korelacija koncentracije proupalnog citokina IL-6 sa stupnjem inavalidnosti, što govori u prilog neurotoksičnosti. Kod bolesnika s težim MU-om (NIHSS > 12), dobivene vrijednosti koncentracije IL-6 prvog, trećeg i sedmog dana bolesti u negativnoj su korelaciji sa stupnjem invaliditeta 90-og dana bolesti te ga možemo smatrati neuroprotektivnim markerom prognoze krajnjeg stupnja invaliditeta.Vrijednosti protuupalnog citokina IL-10 kod bolesnika s lakšim MU-om (NIHSS 12) prvog, trećeg i sedmog dana bolesti, u pozitivnoj su korelaciji sa stupnjem inavliditeta 90-og dana bolesti, što ne potvrđuje njegovu protuupalnu ulugu pri IMU-u, dok bolesnici s težim MU-om pokazuju negativnu korelaciju tijekom svih triju dana mjerenja, potvrđujući protuupalnu ulogu. Koncentracija TGF beta kod bolesnika s lakšim MU-om (NIHSS 12) prvog i sedmog dana bolesti te kod bolesnika s težim MU-om udarom tijekom svih triju dana mjerenja, u pozitivnoj su korelaciji sa stupnjem invaliditeta, što ne ide u prilog njegovu protuupalnom djelovanju. Kod pacijenata s težim MU-om, vrijednosti VMA i HVA povišene su trećeg dana nakon IMU-a, za razliku od bolesnika s blažim IMU-om i TIA-om kod kojih su vrijednosti snižene. Bolesnici kod kojih su vrijednosti HVA i VMA snižene trećeg dana u usporedbi s prvim danom od nastupa IMU-a, imaju niži stupanj invaliditeta 90-og dana, za razliku od bolesnika kod kojih se vrijednosti povisuju.Zaključci: Neuro-imunološke pokazatelje ishemije u bolesnika s ishemijskom cerebrovaskularnom bolesti možemo koristiti kao rane prognostičke biološke indikatore težine bolesti kod bolesnika s IMU-om, kao i potencijalne pretkazatelje razvoja bolesti te indikatore rezultatata liječenja. Buduća istraživanja mogu pripomoći razvoju terapijske molekule u svrhu imunološke manipulacije.
The aim of this study was to determine changes in various leukocyte subpopulations and regulatory T-cells (T reg) in perihperal blood, and concentrations of MCP-1, proinflammatory cytokines (IL-1, TNF- i IL-6) and anti-inflammatory cytokines (IL-10, TGF-) in plasma, while also measuring the concentrations of VMA and HVA in the urine of patients with TIA and ischaemic stroke. The data was put into correlation with the final outcome of the disease using NIHSS on the 1st, 3rd and 7th day after onset in all patients and with modified Rankin scale and Barthels index 90 days after onset.Materials and methods:In this study to identify prognostic biomarkers for ischemic stroke (IS) outcome we monitored monocyte number and MCP-1 concentration in peripheral blood of 44 patients with IS during the week following IS. According to the severity of IS, patients were allocated to three groups: patients with transient ischemic attack (TIA), patients with National Institute of Health Stroke Scale (NIHSS) score 12 and patients with NIHSS >12(engl. Fluorescence-Activated Cell Sorting)Results:Group of patients with minor stroke showed gradual slight decline in the value of lymphocyte population ( CD3 / CD16 + / CD56 + ) and the seventh-day value is markedly below the reference value.A statistically significant difference was measured on seventh day compared to the third day in patients with severe IS and transient ischemic attack. On 7th day a statistically significant increase in number of monocytes was observed in patients with NIHSS > 12. The concentration of MCP - 1 in plasma initially elevated, decreased on day 3 in patients with NIHSS > 12 , and thereafter raised and restored on day 7. The negative correlation between the number of monocytes and the concentration of MCP - 1 was observed 3 days after stroke.Elevated levels of MCP - 1 on day 7, in patients with NIHSS > 12, are associated with higher mRS values (indicating worse outcome) at 90 days after the IS. The results obtained in patients with minor ( NIHSS 12 ) and severe ( NIHSS > 12 ) IS are in favor of neuroprotective action of proinflammatory cytokines IL - 1, in accordance with increase in the concentration in all three days of measurement. Values of proinflammatory cytokines TNF - in patients with minor stroke ( NIHSS 12 ) the first day of the disease are positively correlated with the degree of disability , which contributed to his neurotoxic role.Negative correlation was observed on third and seventh day of disease as a increase of TNF- which is in inverse proportion to the degree of disability and it can be considered a neuroprotective prognostic marker of IS. In patients with severe IS concentrations of TNF - are in a positive correlation with the degree of disability which speaks in favor of neurotoxicity. In the group of patients with mild stroke ( NIHSS 12 ) there is a positive correlation between concentrations of proinflammatory cytokines IL - 6 with a degree of disability suggesting neurotoxicity.In patients with severe stroke ( NIHSS > 12 ) obtained values of IL - 6 first, third and seventh day of the disease are negatively correlated with the degree of disability on 90th day of illness and it could be considered a neuroprotective prognostic marker of the final degree of disability.The values of anti-inflammatory cytokine IL - 10 in patients with mild stroke ( NIHSS 12 ) first, third and seventh day of the disease are positively correlated with degree of disability 90 days after IS, which does not confirm the anti-inflammatory role in ischemic stroke, while patients with severe IS show a negative correlation for all three days of measurements confirming anti-inflammatory role.Concentration of TGF- beta in patients with minor stroke ( NIHSS 12 ) first and seventh day of the disease and in patients with severe IS through all three days of measurement are positively correlated with the degree of disability , which does not support its anti-inflammatory action .In patients with severe stroke VMA and HVA values are increased on the third day after IS , in contrast to patients with mild IS and transient ischemic attack in which the values were reduced . Patients whose HVA and VMA values were reduced third day compared to first day of IS onset have a lower degree of disability on 90th day, in contrast to patients whose values were increasing .In patients with NIHSS >12 statistically significant increased number of monocytes was observed on day 7. MCP-1 plasma concentration initially increased, decreased at day 3 in patients with NIHSS > 12 and increased and restored on day 7. A negative correlation between the number of monocytes and MCP-1 concentration was observed on day 3 after IS. Higher day-7 MCP-
Polimorfizmi jednog nukleotida (SNP, engl. single nucleotide polymorphism) gena FOXO3 i FasL mogu biti povezani s razvojem i tijekom reumatoidnog artritisa (RA). SNP gena FasL povećava rizik ...oboljevanja od RA. Oba su gena uključena u apoptozu, pri čemu transkripcijski faktor FOXO3 supresijom Fas liganda sprječava apoptozu i podržava tijek kronične upale. Izolacijom DNA iz periferne krvi, određivanjem prisutnosti SNP-a u navedenim genima, određivanjem razine interleukina-10 (IL-10) i čimbenika tumorske nekroze α (TNFα, prema engl. tumor necrosis factor) iz krvi imunoenzimskom metodom ELISA, te korelacijom prisustva SNP-ova s promjenama razine citokina analizirani su učestalost polimorfizama, ekspresija proupalnih (TNFα) i protuupalnih (IL-10) citokina u bolesnika s reumatoidnim artritisom u odnosu na kontrolnu skupinu. Polimorfizmi gena FOXO3 i FasL u ispitivanom uzorku hrvatske populacije nisu promijenjene učestalosti u RA, te nisu jasno povezani su s promjenom ekspresije citokina IL-10 i TNFα.
FOXO3 and FasL single nucleotide polymorphisms (SNP) could be related to the course of rheumatoid arthritis (RA) due to changed expression of certain cytokines. FasL gene SNP increases the susceptibility to RA. Both genes are involved in apoptosis, with FOXO3 transcription factor suppression of Fas ligand preventing apoptosis and sustaining chronic inflammation. We determined the frequency of SNPs, expression of proinflammatory (TNFα) and anti-inflammatory (IL-10) cytokines in RA patients by methods of DNA isolation from peripheral blood, genotyping, determination of TNFα and IL-10 (ELISA) and than correlated polymorphisms with expression of cytokines. Results: In our cohort FOXO3 and FasL polymorphisms does not differ in frequency in RA, and are not related to expression changes of TNFα and IL-10 with consequences to the course of RA.
Osteoporoza je bolest kostura karakterizirana smanjenjem koštane mineralne gustoće (BMD) i poremećajem mikroarhitekture koštanog tkiva. Rizik za osteoporozu može biti genetski ili stečeni. Stečenom ...riziku pridonose brojni lijekovi, uključujući 13-cis retinoičnu kiselinu (13cRA). U ovome radu dokazano je da 13cRA u dozi od 80 mg kg-1 tijekom 14 dana uspješno uzrokuje osteoporotske promjene u štakora putem mehanizama povećanog oksidativnog stresa (OS) i stvaranja reaktivnih radikala, smanjenja aktivnosti osteoblasta i povećanja aktivnosti osteoklasta, smanjenja razine estrogena i pojavnosti upalnih citokina koji aktiviraju osteoklaste i uzrokuju apoptozu osteoblasta, smanjenja aktivnosti receptora vitamina D, smanjenja apsorpcije Ca2+ u crijevima i povećanja izlučivanja Ca bubrezima i učincima na paratireoidni hormon. Kroz model osteoporoze prouzročen 13cRA (RMO) u ovom istraživanju prikazana su protuoksidativnna, protuupalna, fitoestrogenska i regenerativna svojstva flavonoida (krizina, proantocijanida, naringenina, ikarina i kvercetina ) na osteoblaste i inhibiciju osteoklasta, što je pokazano odnosima između biljega OS, biokemijskim biljezima koštanog preokreta, mjerenjima koštane mase i geometrijskih odrednica bedrenih kosti, mjerenjima proupalnih citokina i histopatoloških oštećenja kosti. Učinci flavonoida uspoređeni su kroz navedene odrednice sa alendronatom, danas lijekom izbora u liječenju osteoporoze, a prikazana je i procjena oštećenja DNA kod RMO štakora nakon obrade flavonoidima i alendronatom. Dobiveni rezultati pokazuju mogućnost novog farmakoterapijskog pristupa u terapiji osteoporotičnih promjena u kojem laka dostupnost, ekonomska isplativost i nedostatak toksičnosti mogu biti prednost u primjeni flavonoida u odnosu na alendronat. Nadalje ovo istraživanje pridonosi boljem razumijevanju odnosa između prehrane i zdravlja te razvoja koncepta funkcionalne hrane s temeljnim ciljem postizanja boljeg zdravstvenog statusa, spriječavanja i liječenja bolesti.
Osteoporosis is a skeletal disease characterized by decreased bone mineral density (BMD) and bone microarchitecture disorder. The risk of osteoporosis can be genetic or acquired. Numerous medications including 13-cis retinoic acid (13cRA) contribute to the acquired risk. In this PhD thesis it has been proved that 13cRA at a dose of 80 mg kg-1 during 14 days successfully causes osteoporotic changes in the rats through the mechanisms of increased oxidative stress (OS) and the formation of reactive radicals, reduced activity of osteoblasts and increased osteoclast activity, decreased estrogen levels and the appearance of inflammatory cytokines which activate osteoclasts and cause osteoblasts apoptosis, reduction in vitamin D receptor activity, decreased absorption of Ca2+ in the intestine, increase the Ca secretion by kidneys and the effects on the parathyroid hormone. Through the model of osteoporosis caused by 13cRA (RMO) in this study are shown antioxidative, anti-inflammatory, phytoestrogenic and regenerative features of flavonoids (chrysin, proanthocyanidins, naringenin, icariin and quercetin) on osteoblasts and osteoclasts inhibition, which has been shown by the relationships between markers of OS, biochemical markers of bone turnover, measurements of bone mass and geometric determinants of thigh bones, measurements of proinflammatory cytokines and histopathological bone damage. The effects of flavonoids are compared through these features with alendronate, nowadays the medication of choice to treat osteoporosis, and the evaluation of DNA damage at RMO rats after the treatment with flavonoids and alendronate is presented. The results show the possibility of a new pharmacological approach for the treatment of osteoporotic changes, where easy accessibility, cost-effectiveness and lack of toxicity may be an advantage in the application of flavonoids with respect to alendronate. Furthermore, this study contributes to a better understanding of the relationship between diet and health and development of the concept of functional foods with the fundamental aim of achieving better health status, prevention and treatment of disease.
Cilj: Upalni procesi u nosnoj sluznici očituju se u različitim lokalnim medijatorima, u tkivu sluznice i u nosnom sekretu. U ovoj prospektivnoj studiji procijenili smo učinke dugotrajne, ...niskodozirane terapije klaritromicinom (CAM) na Th1 citokine u nosnome sekretu, kao i na kliničke parametre očitovanja nosne polipoze. Metode: Četrdesetero (22 nealergičnih i 18 alergičnih) bolesnika s nosnom polipozom dobivalo je po jednu dnevnu dozu od 500 mg CAM-a tijekom osam tjedana. Mjerili smo koncentracije proupalnih Th1 citokina TNF-α, TNF-β, IL-1β, IL-2, IL-12 i IFN-γ u uzorcima nosnoga sekreta, prije i nakon terapije CAM-om, primjenom protočne citometrije. Prije i nakon liječenja klinički smo klasificirali svakoga od četrdesetero bolesnika prema nosnome simptom rezultatu i endoskopskom rezultatu. Rezultati: Nakon liječenja detektirali smo značajno niže koncentracije TNF-α (p = 0,006) u nosnome sekretu nealergičnih bolesnika i IL-1β (p = 0,008) u nosnome sekretu alergičnih bolesnika. Naši rezultati sugeriraju povezanost između smanjenja veličine nosnih polipa i snižavanja koncentracije TNF-α u nosnom sekretu u neatopičnih bolesnika, kao i povezanost između smanjenja veličine nosnih polipa i snižavanja koncentracije IL-12 u nosnome sekretu u atopičnih ispitanika. Terapija makrolidnim antibiotikom smanjila je veličinu polipa u 10/22 nealergičnih i u 9/18 alergičnih bolesnika. Nakon makrolidne terapije našli smo 67,83 % nealergičnih i 55,55 % alergičnih ispitanika s poboljšanim nosnim simptomima. Zaključak: Zbog protuupalnih i imunomodulacijskih djelovanja, dugotrajna niskodozirana primjena CAM-a korisna je u liječenju nosne polipoze.
ABC transporteri sudjeluju u očuvanju crijevne barijere, te utječu na biodostupnost lijekova. Promjene njihove ekspresije mogu doprinijeti narušavanju barijere i razvoju upale, kao što je slučaj u ...upalnim bolestima crijeva. Njihova uloga u patogenezi upalnih bolesti crijeva nije u potpunosti razjašnjena. U ovom istraživanju odredili smo ekspresiju triju transportera: MDR1, MRP1 i BCRP, kod odraslih i djece oboljele od Crohnove bolesti (odrasli; n=25, djeca; n=26) i ulceroznog kolitisa (odrasli; n=27, djeca; n=20). Paralelno smo odredili i ekspresiju proupalnih citokina interferona (IFN)-γ, interleukina (IL)-2, IL-6, IL-1β i IL-17A, kao i njihove negativne regulatore, SOCS1 i SOCS3. Ispitanici su podijeljeni u četiri grupe: neliječeni bolesnici dijagnosticirani de novo, grupa bolesnika pod terapijom, te grupa u remisiji odnosno grupa zdrave kontrole (odrasli; n=10, djeca; n=15). Ovo istraživanje pokazuje izmijenjene ekspresije transportera koji koreliraju s povišenim ekspresijama citokina u oboljelih ispitanika. Nadalje, povišena ekspresija proupalnih citokina, popraćena povišenim ekspresijama njihovih negativnih regulatora, potvrđuju upalni proces kao dominantni patološki mehanizam u upalnim bolestima crijeva. Dakle, promjene ekspresija ABC transportera mogle bi imati funkcionalnu važnost u progresiji bolesti i liječenju.
Efflux transporters are crucial for the maintenance of gut homeostasis and influence drug bioavailability. Changes in their expression can disrupt the barrier which consequently results with inflammatory response, as observed in inflammatory bowel diseases (IBD). Their exact role in IBD pathogenesis is inconclusive. We have measured the expression of transporeters MDR1, MRP1 and BCRP in pediatric and adult patients with Crohn's disease (adults; n=25, pediatric; n=26) and ulcerative colitis (adults; n=27, pediatric; n=20). In paralell, we have assessed the expression of inflammatory cytokines IFN-γ , IL-2, IL-6, IL-1β and IL-17A, as well as their negative regulators, SOCS1 and SOCS3. Subjects were grouped as: newly diagnosed/untreated, active disease/treated, remission and controls (adults; n=10, pediatric; n=15). We showed that altered expression of efflux transporters correlated with cytokine expressions in IBD patients compared to controls. Furthermore, high cytokine expression, followed by high expression of their matched negative regulators, confirmed inflammatory process as the dominant pathological mechanism in IBD. In conclusion, alterations in ABC transporter expression could have functional importance in disease progression and treatment.
Leptospiroza i hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom (HVBS) su zoonoze rasprostranjene širom svijeta te je gotovo cijela Hrvatska, osim otoka i priobalja, endemsko područje za obje bolesti. Cilj ...našeg istraživanja bio je prikazati dolazi li pri akutnoj infekciji leptospirama do izlučivanja interleukina-8 (IL-8), monocitnog kemotaktičnog proteina-1 (MCP-1) i interleukina-10 (IL-10) te postoji li razlika u dinamici njihovog izlučivanja tijekom razvoja bolesti. Ujedno smo planirali prikazati dolazi li do izlučivanja ovih citokina u bolesnika s dokazanim akutnim HVBS-om te postoji li razlika u njihovoj razini u odnosu na bolesnike s leptospirozom. Razine IL-8 i MCP-1 su bile statistički značajno povišene u bolesnika s leptospirozom u odnosu na zdrave kontrole, a razina im se održavala u istim granicama tijekom cijelog trajanja bolesti. Razine IL-8 i MCP-1 su bile povišene i u bolesnika s HVBS-om, međutim nije bilo značajnih razlika u razini testiranih citokina između bolesnika s leptospirozom i HVBS-om.
