Medicinski kartoni iz baze podataka (od ožujka 2016. do ožujka 2021.) Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pretraženi su kako bi se utvrdila učestalost i klinička važnost citoloških ...dijagnoza uzoraka dobivenih fenestracijskom biopsijom tankom iglom (FBTI) slezene pasa s ultrazvučno vidljivim promjenama. Sedamdeset i pet pasa podijeljeno je u dvije skupine s obzirom na kliničku važnost dijagnoze: klinički relevantna i irelevantna skupina. Incidencija klinički relevantnih dijagnoza bila je 28/75 (37,3 %), s tim da su zloćudni tumori bili najzastupljeniji (23/28; 82,1 %), a nakon njih krvarenje/hematom (3/28; 10,7 %) te gnojna upala (2/28; 7,1 %). Najčešći je zloćudni tumor bio limfom (12/28; 42,9 %). Nije zabilježena korelacija između ultrazvučnih promjena i klinički relevantne citološke dijagnoze, osim u slučajevima lezija pjegave ehostrukture (P = 0,010). Lezije veće od 1,74 cm imale su najveće vrijednosti osjetljivosti/specifičnosti (91,3 %; 42,1 %), sa znatnom površinom ispod krivulje (AUC) 0,68 (P = 0.029) za predviđanje klinički važnih nalaza. Stopa komplikacija vezana uz krvarenje nakon zahvata bila je 2/130 (1,5 %). Zaključno, FBTI slezene siguran je zahvat jer nosi mali rizik od razvoja komplikacija. Specifični ultrazvučni nalaz poput lezija pjegave ehostrukture može povećati sumnju na prisutnost neoplastične bolesti poput limfoma. Prema ROC analizi lezije veće od 1,74 cm povećavaju mogućnost predviđanja klinički relevantnih nalaza.
Zasad ne postoji konsenzus oko odgovarajuće dobi u kojoj treba započeti probir raka grlića maternice. Analizirali smo učinak dobi na nenormalne histološke ishode kod žena u dobi od 20-29 godina. ...Retrospektivno su pregledani podaci žena u dobi od 20 do 29 godina kod kojih je probir oportunističkog raka grlića maternice s citologijom izvršen u razdoblju od 2014. do 2019. godine. Na temelju rezultata citologije, rezultata ispitivanja humanog papilomavirusa, dobi i kliničke odluke bolesnice se podvrgavaju kolposkopiji ili promatranju. Učinci dobi i drugih epidemioloških čimbenika na histološke dijagnoze cervikalne intraepitelijske neoplazije (CIN ) ili karcinoma CIN (+) analizirani su univarijatnom i binomialnom logističkom regresijskom analizom. Između 1649 žena CIN (+) lezije zabilježene su kod 61 (3,7%) žene. Pojava CIN (+) lezija povećavala se 1149 puta svake godine; stoga je vjerojatnije da su žene u dobi od 25 do 29 godina imale CIN (+) nego one u dobi od 20-24 godine (4,4% prema 2,1%; p=0,019). Značajna odrednica CIN (+) bilo je povećanje dobi, tj. kod žena od 20-29 godina.
Uzimanje dobi u obzir presudno je u dijagnozi CIN (+) u probiru raka.
Endometritis je čest u rasplodnih kobila i jedan je od glavnih uzroka njihove neplodnosti. Za dijagnostiku ovoga stanja primjenjuje se nekoliko metoda, uključujući citološke, bakteriološke i ...histopatološke metode, no čak ni njihova kombinirana primjena ne mora dati konačan rezultat. Cilj je ovoga istraživanja bio procijeniti dijagnostičku učinkovitost centrifugirane tekućinske citologije (LBC) kako bi se usporedila prisutnost polimorfonuklearnih stanica (PMN) u materničnom epitelu i vanjskom sloju endometrija (stratum compactum): 1. histopatološkim metodama, 2. citologijom, 3. mikrobiološki (s obzirom na prisutnost uzročnika upale). U istraživanje je uključeno pedeset kobila različite dobi, uzgojenih u konjičkom klubu Jockey Club of Turkey. Uzorci endometrija za mikrobiološku, citološku i histopatološku pretragu dobiveni su CB i EB tehnikama. Usporedba tekućinske citologije (LBC) s patohistološkom dijagnostikom (HD), koja se smatra najboljom metodom, pokazala je da su osjetljivost, specifičnost i pozitivna prediktivna vrijednost testa (PVP) te negativna prediktivna vrijednost testa (PVN) tekućinskom citometrijom bile 0,5000, 0,4000, 0,7692 i 0,6087. Rezultati ovih dviju metoda nisu se podudarali (P = 0,0166). Nadalje, potvrđeno je da LBC nije pouzdana u otkrivanju degenerativnih i fibroznih promjena u žlijezdama endometrija. U pozitivnom smilu LBC pruža jasnu sliku dobro disperziranih stanica te omogućuje veću dijagnostičku osjetljivost i pouzdanost. Također, kako je ispitivano područje malo, identifikacija ciljanih stanica relativno je lagana.
Cilj ovoga rada bio je istražiti odnos između maternične tekućine i citologije endometrija (EC) te povezanost s involucijom maternice, vremenom od teljenja do prve ovulacije i koncepcijom u mliječnih ...krava. Četrdeset i tri dana poslije teljenja 23 mliječne krave svrstane su u skupine s obzirom na to imaju li mali broj (manje od 10 %) ili veliki broj (više od 10 %) polimorfonuklearnih stanica (PMN), dok je količina maternične tekućine procijenjena ultrazvukom. Do involucije maternice došlo je znakovito ranije u krava s malim broj PMN-a u usporedbi s onima s velikim brojem PMN-a (24,1 prema 31,7 dana). Vrijeme od teljenja do prve ovulacije bilo je znakovito kraće u krava s malim brojem PMN-a u usporedbi s onima s velikim brojem PMN-a (23,4 prema 30,7 dana). S porastom količine maternične tekućine porastao je i PMN, sa 6 % na 21 %. Prosječno vrijeme od teljenja do ovulacije bilo je dulje u prvotelki s velikim brojem PMN-a (33 dana) u usporedbi s prvotelkama (24 dana) i starijim grlima (22 dana) s malim brojem PMN-a. Krave koje su imale materničnu tekućinu 43. dan poslije teljenja imale su nekoliko dana kraći puerperij od onih bez maternične tekućine (107 prema 130 dana). Možemo zaključiti da transrektalni ultrazvuk zajedno s citologijom endometrija 43. dan poslije teljenja ima dijagnostičku vrijednost u procjeni upale maternice.
Cilj istraživanja bio je procijeniti citološke nalaze u endometriju krava s akutnim i kroničnim endometritisom. U tu su svrhu između 2010. i 2012. godine bili prikupljeni uzorci od 217 krava smeđe i ...holštajnske pasmine, uzgajanih na pokusnoj mliječnoj farmi na Sveučilištu Atatürk. Uzorci su bili obojeni Giemsinim bojenjem. Pri procjeni je u vidnom polju mikroskopa bilo izbrojeno ukupno 100 stanica kojesu razvrstane u polimorfononuklearne leukocite, makrofage, limfocite i epitelne stanice. Citopatološko razvrstavanje bilo je provedeno na osnovi postotka upalnih stanica. Ukratko, upalne stanice bile su ustanovljene u 126 (58,06 %) uzoraka, dok je u 91 (41,94 %) uzorku maternice ustanovljeno normalno ljuštenje stanica. Na osnovi stanične gustoće, akutni endometritis bio je dokazan u 68 (31,33 %) uzoraka, kronični u 23 (10,60 %), a subakutni u 35 (16,13 %) uzoraka. Zaključno, citologija endometrija pokazala se primjenjljivom i pouzdanom metodom u dijagnostici odnosno razlikovanju akutnog od kroničnog endometritisa.
Osteoartritis je kronična bolest obilježena degeneracijom zglobne hrskavice i okolne kosti, što može uzrokovati
bol i gubitak funkcije zgloba. Ponajprije zahvaća zglobnu hrskavicu, ali i sve druge ...zglobne strukture odgovorne
za funkciju zgloba. Brojni su rizični čimbenici za razvoj osteoartritisa, a najvažniji su starija životna dob, pretilost i
ozljede.
Osteoartritis se dugo smatrao degenerativnom bolešću zglobova koja progredira sa starenjem, no otkriveni su
patofi ziološki mehanizmi koji nemaju veze sa starenjem. Dolazi do neravnoteže između proupalnih i protuupalnih
citokina te upale sinovijske ovojnice. Aktiviraju se različite proteaze kao što su matriksne metaloproteinaze i agrekanaze.
Potiče se stvaranje dušikova oksida koji inhibira sintezu izvanstaničnog matriksa i stimulira apoptozu hondrocita.
U krvi se mogu naći biomarkeri koji upućuju na promjene u metabolizmu hrskavice i kosti te na prisutnost upale:
koštani sijaloprotein (engl. bone sialoprotein – BSP), hrskavični oligomerni matriksni protein (engl. cartilage oligomeric
matrix protein – COMP) i C-reaktivni protein (engl. C-reactive protein – CRP). Odumrli hondrociti mogu na sebe
vezati kalcij pa dolazi do taloženja kristala bazičnog kalcijeva fosfata (engl. basic calcium phosphate – BCP) i kristala
kalcijeva pirofosfat dihidrata (engl. calcium pyrophosphate dihydrate – CPPD). Oni stimuliraju daljnje izlučivanje upalnih
medijatora te nekoliko matriksnih metaloproteinaza. Važnu ulogu imaju adiponektin i leptin koji potiču proizvodnju
proupalnih citokina i dušikova oksida (engl. nitric oxide – NO) te izlučivanje agrekanaza. Farmakološka terapija
osteoartritisa jest simptomatska i uključuje primjenu paracetamola, nesteroidnih antireumatika (NSAR), opioidnih
analgetika i intraartikularnih injekcija glukokortikoida. Neki od novih koncepata u liječenju bolesti jesu monoklonska
protutijela koja inhibiraju vaskularni endotelni čimbenik rasta (engl. vascular endothelial growth factor – VEGF), živčani
čimbenik rasta (engl. nerve growth factor – NGF) i učinak proupalnih citokina. Istražuju se i učinci blokatora
inducibilne sintaze dušikova oksida (engl. inducible nitric oxide synthase – iNOS) te intraartikularna primjena mezenhimnih
matičnih stanica. Sve navedene terapijske modalitete potrebno je potanje istražiti.
Prikazujemo slučaj rijetke varijante papilarnog karcinoma štitnjače poput Warthinovog tumora. To je rijetka varijanta papilarnog karcinoma do sada opisana u literaturi u 80 slučaja i često je ...povezana s limfocitnim tireoiditisom. Morfološki, tumor oponaša Warthinov tumor žlijezda slinovnica, sa T i B limfocitima koji infi ltriraju stapke papila koje su obložene većim stanicama s obilnom eozinofi lnom citoplazmom (onkocitne stanice). Epidemiološke značajke ove varijante papilarnog
karcinoma štitnjače istovjetne su klasičnom papilarnom karcinomu.
58-godišnja žena došla je na ultrazvučni pregled vrata i pregled je detektirao dva čvora; jedan izoehogeni, pojačano vaskulariziran veličine 11 mm u lijevom režnju štitnjače, i solidno-cistični čvor oko 15 mm u najvećem promjeru u desnom režnju štitnjače. Učinjena je citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka i citološka analiza je upućivala na papilarni karcinom čvora desnog režnja štitnjače. Učinjen je operativni zahvat. Histopatološka analiza potvrdila je citološku dijagnozu, i završne histološke dijagnoze bile su Warthin-varijanta papilarnog karcinoma štitnjače s limfocitnim tireoiditisom uz intraglandularno širenje tumora. Isključene su metastaze u limfne čvorove kao i vaskularna invazija i devet mjeseci nakon operacije pacijentica je dobro i bez znakova bolesti. Tumor je lako zamijeniti s Hurthle staničnim karcinomom, varijantom visokih stanica papilarnog karcinoma i to icitološki i histološki, ali limfocitni infi ltrat unutar stapki papila tumora u histološkim preparatima jasan je faktor njegove dijagnoze. Limfocitna infi ltracija u ovoj varijanti papilarnog karcinoma i povezanost s limfocitnim tireoiditisom sugerira ulogu imunoloških mehanizama u njegovoj patogenezi i prognozi. U budućnosti, biti će potrebno još studija za bolje razumijevanje njegovog biološkog ponašanja.
Ciste koje potječu od folikularnog epitela jesu vrećaste kožne strukture ispunjene keratinom, smještene u potkožju ili u dermisu, s kontaktom s epidermisom i bez kontakta. Te su benigne lezije ...rijedak nalaz u koži pasa, a obilježava ih spor i progresivan koncentrični rast pri kojemu pritiskom oštećuju i zamjenjuju okolno tkivo kože. Postoji više vrsta cista koje se međusobno razlikuju prema vrsti epitela od kojega je građen njihov zid. Sam tip epitela diktira i sastav keratina u cisti stoga se dijele na: infundibularne, istmusne, matrikalne te hibridne ciste koje su građene od sve tri vrste epitela. Klinička važnost folikularnih cisti temelji se na činjenici da narušavaju ljepotu životinje i uzrokuju zabrinutost u vlasnika, jer ih je bez primjene citološke i/ili histološke dijagnostike nemoguće razlikovati od drugih vrsta benignih i malignih novotvorina podrijetlom od folikularnog epitela kao i od ostalih vrsta tumora kože od kojih boluju psi. Nadalje, što je tijek rasta ciste dulji, količina keratina koja se u njoj nakuplja povećava se te doseže kritičnu točku u kojoj dovodi do kompresivne atrofije zida ciste i njegova stanjivanja. Napeta vrećesta struktura ciste s tankim zidom, koja je k tome i prepunjena keratinom, podložna je sponatanim i traumatskim rupturama pri čemu dolazi do izlaska keratina u okolno tkivo. Keratin u dermisu potiče fulminantnu gnojnu, a kasnije i piogranulomatoznu upalnu reakciju koju vlasnici pacijenata najčešće opisuju kao znatnu oteklinu potkožja koja je nastajala tijekom 2 do 3 dana na mjestu manjega potkožnog nodula. Kirurško uklanjanje ciste dovodi do potpunog izlječenja psa i svrstava folikularne ciste u red prognostički najpoželjnijih dermatoloških dijagnoza. Na primjerima dijagnostičkih algoritama, u tri različita slučaja kožnih cisti folikularnog podrijetla, veterinarima praktičarima bit će objašnjene osobitosti građe zida cisti i prikazan njihov sadržaj te specifičnosti citološkog i histopatoloških nalaza. U kratkom teorijskom pregledu dan je osvrt na podrijetlo i etiologiju nastanka ovih rijetkih lezija kože pasa.
PDF
