Proteini Rac su jedini predstavnici obitelji malih GTPaza Rho u organizmu Dictyostelium discoideum. Rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju na dvojaku ulogu Rac1 u regulaciji polimerizacije ...aktina, koja je ključna odrednica stanične polarnosti. Osim što na prednjem kraju stanice aktivacijom kompleksa Scar/WAVE potiče polimerizaciju aktina posredovanu kompleksom Arp2/3, Rac1 istodobno regulira stabilnost stražnjeg kraja kao inicijator stvaranja kompleksa jednog od IQGAP proteina, DGAP1 ili GAPA, s heterodimerom korteksilina. Kako bi dobili detaljniji uvid u funkcije tri izoforme proteina Rac1 iz D. discoideum, Rac1A, 1B i 1C, konstruirali smo poboljšanu probu koja je specifična za aktivni oblik GTPaze Rac1, a sastoji se od domene GBD iz proteina DPAKa fuzionirane sa žutim fluorescentnim proteinom. Praćenjem lokalizacije probe DPAKa_GBD-DYFP, kao i njene kolokalizacije s probama za druge proteine relevantne za organizaciju aktinskog citoskeleta, dobili smo uvid u vremensko-prostorne odnose glavnih komponenti ovog dinamičnog sustava u živim stanicama. Osim toga, analiza mutanta deficijentnog za dvije izoforme Rac1, 1B i 1C, pokazala je da, unatoč velikoj međusobnoj sličnosti, tri izoforme proteina Rac1 nemaju potpuno preklapajuće funkcije u stanicama D. discoideum.
Rac proteins are the only members of the Rho family of small GTPases present in Dictyostelium discoideum. It has been shown that Rac1 proteins play a dual role in the regulation of actin polymerization, which is the key determinant of cell polarity. At the front end of a cell Rac1A activates the Scar/WAVE complex and stimulates Arp2/3-mediated actin polymerization, while it simultaneously regulates stability of the rear end by initiating formation of a complex containing one of the IQGAP-related proteins, DGAP1 or GAPA, and the cortexillin heterodimer. To gain more insight into the roles of three highly homologous Rac1 proteins in D. discoideum, Rac1A, 1B and 1C, we developed an improved probe for active Rac1 GTPases. The probe consists of the GBD domain from DPAKa fused with the yellow fluorescent protein. We monitored localization of the DPAKa_GBD probe, and it's colocalization with probes for other proteins involved in organization of the actin cytoskeleton, to obtain information about spatio-temporal relations between main components of this dynamic system in live cells. Functional analysis of D. discoideum Rac1B/1C-deficient strain revealed that, although three Rac1 proteins are highly homologous, their roles are not completely redundant.
Virus hepatitisa C (HCV) je globalno prisutan patogen koji u zaraženih osoba može uzrokovati različite kliničke slike. Genetika HCV-a i infekcija su kompleksni i specifični procesi, zbog međusobnog ...odnosa domaćina i virusa, te uzrokuju različiti klinički tijek bolesti jetre. Nukleokapsidni protein je kompleksan HCV protein koji može u određenoj mjeri modificirati ulazak HCV virusa u stanicu, replikacijski ciklus te formiranje i oslobađanje HCV-a iz stanice. Nukleokapsidni protein sudjeluje pri vezivanju s mnogim staničnim proteinima i usmjerava određene stanične signalne puteve, te u konačnici može pridonijeti razvoju hepatokarcinogeneze. Cilj rada bio je istražiti postoje li korelacije između mutacija u nukleokapsidnoj regiji, te virusnih i patohistoloških parametara u kroničnoj infekciji HCV-om, u uzorcima seruma i jetre 87 ispitanika, te utvrditi postoji li povezanost prisutnih mutacija s progresivnijim tijekom jetrene bolesti. Rezultati rada pokazuju značajnu pozitivnu korelaciju podtipa 1b i koncentracije virusne RNA u krvi s prisutnošću mutacija R70Q, T75A i M91L/C nukleokapsidnog gena. Patohistološki parametri (stupanj aktivnosti hepatitisa i stadij fibroze) udruženi su s prisutnošću mutacija R70Q i M91L/C. Rezultati istraživanja pokazuju da učestalost mutacija i određeni tip mutacija pozitivno koreliraju s progresivnijim i težim tijekom jetrene bolesti.
Hepatitis C virus (HCV) is a globally prevalent pathogen with diverse clinical outcomes. Considering the interlinking relation of the host and the virus, the genetics of HCV and infection in humans is specific and individual . Thus, it can result in a variety of different disease course among the infected hepatitis C patients. HCV core is complex protein, capable of modifying hepatitis C life cycle by participating in interactions with host proteins, altering cellular signaling pathways and contributing in hepatocarcinogenesis. The aim of this study was to investigate correlations between the changes of core region and the viral and patohistological parameters of chronic hepatitis C in liver and serum samples of 87 patients. The aim was also to determine coherence of core region mutations and liver disease progression. Results of this study indicate significant correlation of genotype 1b and basal viremia with presence of R70Q, T75A i M91L/C mutations. Patohistological parameters (hepatitis activity grade and fibrosis stage) were associated with presence of R70Q and M91L/C mutations. Finally, results of our study indicate that frequency and the type of mutations positively correlates with liver disease progressivity.
Rak vrata maternice je jedna od rjeđih novotvorevina koja ako se otkrije u ranoj fazi razvoja može potpuno izliječiti, a ne samo zaliječiti. Godišnje u Hrvatskoj obolijeva 400, a umire više od 100 ...žena od raka vrata maternice. Na razini primarne zdravstvene zaštite u RH djeluje mreža ginekologa kojom je ženama omogućen preventivni ginekološki pregled i Papa test u sklopu obveznog zdravstvenog osiguranja.
POVIJEST GINEKOLOŠKE CITOLOGIJE U HRVATSKOJ Audy-Jurković, Silvana; Singer, Zvonimir; Šips, Đurđica ...
Gynaecologia et perinatologia,
12/2007, Volume:
16, Issue:
4
Web Resource
Open access
Prvi laboratorij za ginekološku citologiju u Hrvatskoj osnovan je 1953. godine u današnjoj Klinici za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra (KBC) Zagreb. Prvi voditelj bio je ginekolog ...Eduard Baršić, a od 1959. liječnice koje se bave isključivo citologijom i postaju specijalisti kliničke citologije. Prva je Jasna Ivić, koja je na čelu laboratorija do 1990. godine i najzaslužnija je za visoki stupanj razvijenosti ginekološke citologije u Hrvatskoj. Godine 1984. laboratorij prerasta u Zavod za ginekološku citologiju. Pola stoljeća Zavod je, kao vodeći laboratorij u nas, u suradnji s drugim uglednim institucijama i stručnjacima, posebice s Odsjekom za citologiju i kliničku genetiku Klinike za ženske bolesti i porode KB »Merkur« iz Zagreba, inducirao i realizirao razvoj ginekološke citologije u stručnom, znanstvenom i nastavnom području i promicao ugled hrvatske ginekološke citologije u svijetu. Početkom ovog stoljeća tim putem snažnije su krenuli i Odjel ginekološke citologije Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC Rijeka i Odjel za kliničku citologiju KB Osijek, svrstavajući se tako među naše vodeće laboratorije. U razdoblju od 1967. do 1974. godine u Hrvatskoj je osnovana organizirana nastava za citotehnologe (Tečaj za trajno usavršavanje citoskrinera 1968. godine) i citologe (Poslijediplomski studij iz Medicinske citologije 1967. godine i istoimena samostalna specijalizacija 1974. godine; studij i specijalizacija kasnije su preimenovani u Klinička citologija). Zahvaljujući dugogodišnjem radu 2005. godine u Hrvatskoj postoji razvijena ginekološka djelatnost s 33 laboratorija u kojima su 72 citotehnologa i 50 citologa analizirali 454 619 Papa testova. Taj potencijal ginekološke citologije od presudnog je značaja u sekundarnoj prevenciji raka vrata maternice sa ciljem smanjenja incidencije i mortaliteta, a u okviru dobro osmišljenog, organiziranog i kontroliranog nacionalnog probira u Hrvatskoj, koji bi uključio i nove metode, prvenstveno HPV tipizaciju.
Svrha rada je procijeniti učinak radiofrekvencijskoga (RF) zračenja netermalnih razina na oksidacijsko-redukcijsku ravnotežu stanica i nastanak oksidacijskog stresa. Stanične kulture fibroblasta V79 ...i neuroblastoma SH-SY5Y izlagane su 10, 30 i 60 minuta djelovanju moduliranoga RF zračenja (1800 MHz, 30 V/m, 1,6 W/kg). Elektromagnetsko polje ustrojeno je u gigahercnoj transverzalnoj elektromagnetskoj komori (GTEM) pomoću izvora, pojačala i modulatora signala. Vijabilnost, koncentracija ukupnih i oksidiranih proteina, razina reaktivnih kisikovih spojeva (ROS) i koncentracija glutationa određeni su spektroskopskim metodama. U V79 stanicama porast ROS-ova uravnotežen je pojačanom antioksidacijskom aktivnošću te nisu zabilježena oštećenja makromolekularnih struktura. Značajan porast ROS-ova i pad antioksidacijske sposobnosti stanica SH-SY5Y povezan je s duljinom izloženosti. Nakon 60-minutnog zračenja zabilježena su značajna oksidacijska oštećenja proteina i lipida. Prema nalazima oksidacijsko-redukcijskog statusa, stanice SH-SY5Y su osjetljivije na RF zračenje u odnosu na stanice V79. Rezultati su pokazali da netermogeno RF zračenje štetno djeluje na molekularnoj razini narušavanjem oksidacijsko-redukcijske ravnoteže u stanici.
Aim of the study was to assess the effect of radiofrequency (RF) radiation at nonthermal level on cellular oxidation-reduction balance and development of oxidative stress. Fibroblast V79 and neuroblastoma SH-SY5Y cell lines were exposed to modulated RF radiation (1800 MHz, 30 V/m, 1.6 W/kg) for 10, 30 and 60 minutes. Electromagnetic field was generated within gigahertz transversal electromagnetic mode cell (GTEM) equipped by signal generator, amplifier and modulator. Viability, concentration of total and oxidised proteins, level of reactive oxygen species (ROS) and concentration of glutathione were determined by spectroscopic methods. In V79 cells increased ROS level was balanced by enhanced antioxidant activity without damage to macromolecular structures. A significant ROS increase and decrease of antioxidant capacity of SH-SY5Y cells was connected to radiation exposure. Significant oxidative damage to proteins and lipids was observed after 60-minute irradiation. According to oxidation-reduction status, SH-SY5Y cells were more sensitive to RF radiation compared to V79 cells. Results showed adverse effect of nonthermal RF radiation at molecular level disrupting cellular oxidation-reduction balance.
Svrha rada je procijeniti učinak radiofrekvencijskoga (RF) zračenja netermalnih razina na oksidacijsko-redukcijsku ravnotežu stanica i nastanak oksidacijskog stresa. Stanične kulture fibroblasta V79 i neuroblastoma SH-SY5Y izlagane su 10, 30 i 60 minuta djelovanju moduliranoga RF zračenja (1800 MHz, 30 V/m, 1,6 W/kg). Elektromagnetsko polje ustrojeno je u gigahercnoj transverzalnoj elektromagnetskoj komori (GTEM) pomoću izvora, pojačala i modulatora signala. Vijabilnost, koncentracija ukupnih i oksidiranih proteina, razina reaktivnih kisikovih spojeva (ROS) i koncentracija glutationa određeni su spektroskopskim metodama. U V79 stanicama porast ROS-ova uravnotežen je pojačanom antioksidacijskom aktivnošću te nisu zabilježena oštećenja makromolekularnih struktura. Značajan porast ROS-ova i pad antioksidacijske sposobnosti stanica SH-SY5Y povezan je s duljinom izloženosti. Nakon 60-minutnog zračenja zabilježena su značajna oksidacijska oštećenja proteina i lipida. Prema nalazima oksidacijsko-redukcijskog statusa, stanice SH-SY5Y su osjetljivije na RF zračenje u odnosu na stanice V79. Rezultati su pokazali da netermogeno RF zračenje štetno djeluje na molekularnoj razini narušavanjem oksidacijsko-redukcijske ravnoteže u stanici.
Filogenetska i filogeografska analiza bialelnih i mikrosatelitnih biljega kromosoma Y u visokoj rezoluciji provedena je na uzorcima 720 ispitanika iz četiri kontinentalne i osam otočnih subpopulacija ...Hrvatske. Dobiveni rezultati su zatim stavljeni u širi europski kontekst usporedbom sa bazama podataka iz drugih europskih populacija. U ukupnom je uzorku utvrđen visok stupanj genetičke raznolikosti i prisutnost svih tipičnih europskih haplogroupa s uobičajenim obrascima širenja za ovo područje. No na razini pojedinih subpopulacija su zamijećene razlike u frekvenciji određenih haplogrupa zbog utjecaja evolucijskih sila. Tri najčešće haplogrupe su bile u središtu interesa ove studije. Analize dominantne i autohtone I2a2-M423 linije (>30%) potvrđuju pretpostavku o postojanju Balkanskog refugijuma u vrijeme paleolitika na ovom području, linija R1a1a1c*-M558 (19%) predstavlja signal iz područja Europe čije stanovništvo govori slavenskim jezicima u populaciji Hrvatske, a filogeografija E1b1b1a2-V13 haplogrupe (9%) upućuje na obrazac kulturalne difuzije zemljoradnje u Europi.
A high-resolution phylogenetic and phylogeographic analysis of SNPs and STRs on the Y chromosome was performed on 720 samples from four continental and eight insular Croatian subpopulations. The obtained results were then placed in a wider European context by comparing them with a large dataset from other European populations. A high diversity of haplogroups was observed in the overall sample, and all typical European Y chromosome haplogroups with corresponding clinal patterns were observed. However, the frequencies of certain haplogroups differed significantly across some subpopulations due to the effect of evolutionary forces. Three major Y chromosome haplogroups were in the focus of this study. The analyses of the dominant and autochtonous I2a2-M423 lineage (>30%) suggest the existence of the Balkan refugium in the Paleolithic, the R1a1a1c*-M558 lineage (19%) represents a signal from present day Slavic populations from nothern/central Europe in the Croatian population and the phylogeography of the E1b1b1a2-V13 clade (9%) implies cultural diffusion of agriculture into Europe.
Granično akutno celularno odbacivanje bubrežnog presatka (granično ACO) je karakterizirano histološkim promjenama koje upućuju na akutno celularno odbacivanje, ali ne zadovoljavaju sve kriterije ...potrebne za postavljanje definitivne dijagnoze akutnog celularnog odbacivanja. Pokušali smo odrediti može li postotak limfocita CD4+Foxp3+ i CD4+Th17+ u upalnom infiltratu bubrežnog presatka s histološkim karakteristikama graničnog ACO pomoći u određivanju radi li se o reakciji akutnog odbacivanja presatka ili fiziološkoj prilagodbi organizma na donirani organ. Uz to smo pokušali utvrditi povezanost limfocita CD4+Foxp3+ i CD4+Th17+ s nastajanjem akutnih i kroničnih promjena u transplantatu bubrega. Zaključeno je da limfociti CD4+Th17+ pojačavaju akutne upalne promjene i vjerojatno sudjeluju u njihovom nastanku dok limfociti CD4+Foxp3+ u bubrežnom presatku s graničnim ACO nisu povezani s histološkim i kliničkim pokazateljima reakcije odbacivanja. Zaključeno je i da prisutnost limfocita CD4+Th17+ u graničnom ACO može poslužiti za definiranje stvarnog ACO u pacijenata s histološkim graničnim ACO tako što veći broj označava reakciju odbacivanja.
Borderline acute cellular rejection of renal allograft (borderline ACR) is considered when histological changes in renal allograft tissue are suspicious for rejection, but do not have enough criteria for making a diagnosis of acute cellular rejection. We wanted to define if CD4+Foxp3+ and CD4+Th17+ lymphocytes in renal allograft tissue with borderline ACR can determine if the reaction is indeed acute rejection or is it just physiological conditioning of the body to new organ. Also, we wanted to explore if these lymphocytes are involved in arising of acute and chronic changes in renal allograft. Based on the results we concluded that CD4+Th17+ lymphocytes increase acute changes and probably have a role in their evolving while the number of CD4+Foxp3+ lymphocytes does not correlate with rejection in borderline ACR, but the number of CD4+Th17+ lymphocytes in renal allograft tissue with borderline ACR can determine if the reaction is indeed acute rejection.
Kako bi se bolje shvatila dinamika starenja, koriste se biološki pokazatelji starenja: telomere, glikanski indeks i mineralna koštana gustoća. Cilj ovog rada je istražiti povezanost mtDNA s biološkim ...pokazateljima starenja i mineralnom gustoćom kosti. Istraživanje je provedeno na uzorku od 872 ispitanika s otoka Korčule. Genotipizacija je provedena analizom venske krvi korištenjem genetičkog čipa Ilumina CNV370; duljina telomere se mjerila iz amplificirane DNA korištenjem PCR tehnike, pomoću koje se odredio relativni omjer ponavljajućih broja kopija telomere s kopijom jednog gena te je uspoređena s referentnim uzorkom; analiza glikana rađena je pomoću tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti koja se zasniva na hidrofilnim interakcijama; mineralna gustoća kostiju određena je pomoću denzitometrije petne kosti (dvoenergetskom apsorpciometrijom rendgenskih zraka). Dokazano je kako postoji statistički značajna povezanost između haplogrupa mtDNA i mineralne koštane gustoće, izostala je povezanost haplogrupa mtDNA i skraćivanja telomere, odnosno N – glikanskog profila, kao i povezanost SNP s navedenim biološkim pokazateljima starenja.
To better understand the dynamic of aging, biological indicators of aging: telomeres, glycan index of aging and bone mineral density, are used. The aim of this research was to analyse the correlation of mtDNA with the biological indicators of aging. The study was conducted on sample of 872 people from the island of Korčula. Genotyping was conducted by the analysis of the vein blood using microarray Ilumina CNV370; telomere length was measured from the amplified DNA using PCR which enabled determination of relative ratios of repeating number of telomeres with the copy of one gene and compared with referent sample; glycan analysis was conducted using high-performance liquid chromatography based on hydrophilic interactions; mineral bone density was determined using calcaneus densitometry (dual energy X – ray absorptiometry). Statistically significant difference was found among mtDNA haplogroups and mineral bone density, no correlation was found between mtDNA haplogropus and shortening of telomers, that is N-glycane profile, as well as the connection of SNPs with the biological indicators of aging.
Gastritis je čest nalaz u pasa sa stopom od 35% u onih s kroničnim povraćanjem i 26% do 48% pasa bez znakova bolesti. Taj nalaz upućuju na zaključak da treba istražiti prevalenciju gastritisa u ...mačaka. Ovo istraživanje poduzeto je radi određivanja prevalencije kroničnog gastritisa u domaćih mačaka i mačaka lutalica. Procjenjuje se da se javlja u 66,6% mačaka. Patohistološke pretrage pokazale su da ne postoji značajna povezanost između pojave kroničnog gastritisa te dobi i spola u domaćih mačaka i lutalica. Gastritis se značajno češće javljao u antrumu nego u trupu želuca. Dijagnosticiran je bio samo kronični nespecifični gastritis. Najčešće se javljao atrofični gastritis (26,3%), limfo-plazmatski (24,6%) i hipertrofični (15,8%). U 42,1% kroničnih gastritisa ustanovljena je fibroza, a u 31,6% limfoidni folikuli. Nije uočena znatna povezanost između tipa nespecifičnoga kroničnoga gastritisa i fibroze te pojave limfoidnih folikula. Prevalencija želučanih erozija iznosila je 19,2%, a čireva 3,5%. Nije ustanovljena značajna povezanost između pojave kroničnog gastritisa i ulceracija ili erozija. Citološkim pretragama ustanovljena je kolonizacija antruma organizmima sličnima helikobakteru u 63,15% pretraženih mačaka, a želučanog trupa u 77,19% pretraženih mačaka. Nije ustanovljena korelacija s nespecifičnim kroničnim gastritisom.
Najveći broj zloćudnih tumora potječe od jedne
jedine zloćudno promijenjene stanice - tzv. monoklonalne zloćudne
stanice. Međutim, naslijeđena genska nestabilnost
zloćudnih stanica, utjecaji ...mikrookoliša i makrookoliša vrlo brzo
dovode do bioloških različitosti, tj. fenotipskih i genskih promjena
zloćudnih stanica i njihovih metastaza, tj. heterogenosti
zloćudnih stanica. Upravo je heterogenost zloćudnih stanica
osnova teorije o nastanku metastaza prema kojoj samo najotpornije
i najsposobnije stanice mogu preživjeti, pa se zato
metastaziranje može shvatiti kao kompeticija između subpopulacija
tumorskih stanica u kojoj su stanice primarnog tumora
pobjednice i nastavljaju život u metastazi. Pojednostavnjenom
definicijom morfološko se razlikovanje dobroćudnih od zloćudnih
tumora osniva na određivanju stupnja sličnosti tumora “roditeljskomu”
tkivu, tj. tkivu podrijetla tumora. Tako definirani
dobroćudni tumori histološki, citološki i dijelom funkcionalno
gotovo u cijelosti odgovaraju “roditeljskomu” tkivu. Dobroćudnost
tumora potvrđuju i dodatna obilježja: neinvazivni rast, često
stvaranje vezivne kapsule koja odvaja tumor od okolnoga
zdravog tkiva, a najvažnije je obilježje da nema sklonosti metastaziranju.
