The paper first presents conceptual and textual motivations and then translation solutions that inform a new Slovene edition of Saussure's Cours de linguistique générale (1916). This scientific text ...not only influenced the main directions in modern linguistics, but affected analytical thought in all areas of the humanities and social sciences. In collaboration with the editorial team, Saša Jerele, the translator, paid particular attention to the analysis of terminological dichotomies, the core of Saussure's linguistic ideas. Following translation traditions, she considered the latest interpretations of this key text, which was condensed in the decade before the centennial of the original (2006-2016). The editor's and translator's reflections focus especially on the text's title as well as the elementary dialectics of theoretical relations between language (langue) and speech (parole), signifier and signified, synchrony and diachrony, and the crucial concepts of the linguistic sign and its arbitrariness.
Cilj rada jest istražiti na temelju kojih kriterija sistematizirati te uopće odrediti pravna načela "sveučilišnog prava i prava znanstvenih organizacija". Prilikom njihova istraživanja polazi se od ...dviju dihotomija pravnog sistema: dihotomije otvorenosti i zatvorenosti te dihotomije odnosa činjenica i vrijednosti. Obje dihotomije, prikazane u kontekstu različitih teorijskih pristupa, upućuju na nemogućnost odreðivanja općeprihvaćenih kriterija ne samo za sistematiziranje pravnih načela nego i za njihovo razlikovno odreðivanje u odnosu na pravna pravila, kao i u odnosu na načela i standarde čija se pravna obvezatnost i u teoriji i u praksi nerijetko dovodi u pitanje. Polazeći od toga da je bitno obilježje pravnih načela to što posreduju temeljne vrijednosti te obilježje sadržajne i brojčane otvorenosti, u drugom dijelu rada iznosi se podjela pravnih načela "sveučilišnog prava i prava znanstvenih organizacija" s obzirom na vrstu pravnih izvora te s obzirom na stupanj njihove normativne konkretizacije (tzv. izričita i neizričita pravna načela).
Pedesete godine 20. st. obilovale su raspravama o novoštokavskoj naglasnoj normi i njenoj (ne)prihvaćenosti, a jedna od najspornijih pojava bilo je neprebacivanje naglaska u zagrebačkom govoru. U tim ...je prilikama 1952. nastao članak Slavka Pavešića koji je jezične prakse hrvatskih govornika prikazao na posve nov način, kao uvjetovane kulturnom, ekonomskom i demografskom dinamikom društva, dihotomijom urbano/ruralno i specifičnom dijalektnom situacijom. Zbog takve impostacije članak je i danas inspirativan, te se može smatrati početkom sociolingvističkih razmišljanja u Hrvatskoj.
Tijelo je povijesni i društveni konstrukt kojeg u postmodernističkoj perspektivi poimamo kao komercijalni simbol. Tradicionalno oblikovano religijskim učenjem, tijelo se diverzificira kroz tehnološke ...reperkusije. Iz duhovno - tjelesne dihotomije, progresivnim tehnološkim utjecajem, niče kolizija prirodnog i tehničkog koja rađa novi dualizam ljudskog tijela i strojnog organizma. U interakciji s tehnologijom, tijelo se drastično modifi cira pri čemu ljudsko i tehnološko iznuđuje novu paradigmu tjelesnosti. Kiborg, hibrid ljudskog bića i strojnog mehanizma, manifestira tehnološku transformaciju ljudskog tijela. Prema učenju kibernetike, ljudsko tijelo je informacijski sustav koji se može prenijeti u bestjelesno stanje. Kibernetika tako kreira specifi čna tehno - tijela kojima tijelo nije granica, dapače, tijelo se doživljava kao zastarjeli koncept kojeg tehnologija dorađuje u svrhu njegova unaprjeđenja, a moguće i prevladavanja. Tijelo se preobražava uz asistenciju tehnologije: ugradnjom implantata, odstranjivanjem dijelova tijela, konzumiranjem pilula – robota, prišivanjem „treće ruke“, prebacivanjem u virtualni prostor gdje je tijelo kodirani elektronski impuls oslobođen „krvi i mesa“, itd. Tehnologija izmjenjuje percepciju tijela koje se u postmodernizmu elaborira kao dinamičan proces. Takav nas pristup tijelu uvodi u eru post – ljudskosti gdje spoj tehnološkog i čovjekolikog zamagljuje eksplicitne kategorijalne granice ljudskog tijela, prirodnog okoliša i njihove virtualne simulacije.
Uloga i položaj žena u društvu jedna su od glavnih pitanja na kojima se „lome koplja“ u javnoj raspravi, a posebno u proteklih stotinjak godina otkako su žene počele dobivati građanska i socijalna ...prava. No rijetko se provode sustavna proučavanja i organiziraju produktivne rasprave o tome koje sve tipove društvenih uloga žene obavljaju, kakve položaje one zauzimaju te kako se njihov status ostvaruje u društvenoj stvarnosti. U ovom će se radu obraditi teorijsko definiranje i analiza uloge žena u procesu (re)produkcije nacije, a uloge su podijeljene na tri glavne potkategorije: biološka, kulturna i simbolička. Svaka od tih potkategorija zasebno je definirana i potkrijepljena primjerima iz prošlosti i sadašnjosti iako se, dakako, u stvarnosti sve tri isprepliću. Na taj način one čine kompleksnu mrežu međurodnih odnosa i rodno definiranih uloga, spolnog diformizma, nacije, etničke zajednice, simboličkih vrijednosti i društveno-političke korisnosti.
Quineovo odbacivanje analitičko-sintetičke dihotomije, kao posljedica nekritičkog pozivanja na značenje i analitičnost, u konačnici generira treću dogmu empirizma, a to je dihotomija konceptualne ...sheme i empirijskog sadržaja. Ta posljednja dogma empirizma, kako je naziva Donald Davidson, u okvirima Quineova biheviorističkog tumačenja jezika vodi ontološkom i kognitivnom relativizmu. Međutim, Davidson primjenom metodološkog sredstva interpretacije kao racionalno-logičke pravilnosti dovodi u pitanje inteligibilnost same ideje dihotomije konceptualne sheme i empirijskog sadržaja, odnosno inteligibilnost dogme iz koje proizlaze dva spomenuta relativizma.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
U radu se polazi od sinergije političke i književne teorije, koja je urodila aktualizacijom termina “politika književnosti”. “Politika književnosti” nasljednica je postmodernih pluralizirajućih ...emancipacijskih taktika koje društvo mijenjaju ‘iznutra’, ali i postmarksistički formulirane teorije hegemonije. Ona je ujedno raskid s krajnjim ishodom postmoderne, koji je devedesetih prešao u strategije traženja ‘prava’ za raznovrsne ‘identitete’, no i raskid s determinizmom sheme baze i nadgradnje, gdje bi književnost bila puki refleks stvarnosti uvjetovane proizvodnim odnosima. U radu se repozicionira aktualna rasprava o politici književnosti na način da se potonja usmjerava prema kritici ideologema privatizma i pasivizma: naglasak ne leži toliko na kritičkoj praksi ‘čitanja’ ideologije i čitanja tekstova uronjenih u ideologiju koliko na zagovoru čitanja onih tekstova koji i bez kritičkog posredništva spomenute ideologeme
razrješavaju i – moguće – nude neku vrstu prospektivnog otvaranja.
Pritom treba imati na umu da ambivalentnost termina ‘emancipacija’
omogućuje izvrnuća prospektivnih političkih (i književnopolitičkih)
projekata, pa svaka emancipacijska gesta koja iz statusa depriviranosti zahvaća u javnu vidljivost već u sljedećem momentu može pokazati svoje obezvlašćujuće lice. Zato se kritički zadatak sastoji u praćenju tekstualnog upravljanja dinamičnim pojmovljem privatnog i javnog (depriviranog i privilegiranog, pasivnog i aktivnog), tj. u istraživanju kvalitete imaginarno pripravljenog političkog djelovanja i budnom motrenju momenta u kojem se političko izvrće u politiku.
Ovaj rad bavi se dihotomijom između poučavanja nastavnih predmeta i obrazovnih znanosti (pedagogije) u kontekstu učiteljskog znanja i njihove nastavne prakse. Prema toj dihotomiji naglasak se stavlja ...na fragmentaciju sadržaja povezanih s nastavnim predmetom i onih povezanih s nastavnim procesom. Svrha je ovog rada pokazati odnos habitusa i praktičnog obrazovanja na pedagošku nastavnu praksu nastavnika. Rad se posebno usredotočuje na pitanja habitusa, koji se smatra važnijim od formalnih smjernica i preporuka, koje su ili rezultat službenih dokumenata ili učiteljeva formalnog obrazovanja. Pravo mjesto za ispitivanje utjecaja habitusa jest upravo praktična nastava, jer se samo u praksi habitus pokazuje u svim svojim dimenzijama. Ključni rezultati upućuju na problem raskoraka između školskog habitusa i obiteljskog habitusa određenog djeteta. Zbog utjecaja habitusa učitelji moraju usklađivati tri vrste znanja. To su: znanje o nastavi i praksi, znanje o sredini iz koje učenik dolazi i znanje o vlastitim uvjerenjima i stavovima. Veza i interakcija između svih tih vrsta znanja trebala bi pomoći u prevladavanju navedene podjele. Takva interakcija vodi prema novim mogućnostima istraživanja i unapređivanja nastavničke prakse, već i u fazi praktičnog obrazovanja, a također pruža i mogućnost izlaska iz okvira jednostavne transformacije učiteljevog vlastitog iskustva u praksu.
Rasprave na temu što je zajedničko, a što razlikuje znanstvena istraživanja u akademskim institucijama i industrijskim istraživačkim centrima česte su u svim područjima kemije. Nova znanstvena ...saznanja u akademskim istraživanjima s jedne strane te uspješna znanstvena i tehnološka rješenja u industriji, koja su iz temelja promijenila uvjete života u razvijenom svijetu, postavila su ova dostignuća iz različitih razloga u konkurentan položaj. Ako je dihotomija dijeljenje ili podijeljenost cjeline na dva dijela, u kojoj nešto što je dio jedne polovine ne može biti nikako dio druge polovine, onda imamo danas velik broj zagovornika ovog odnosa izme?u dva pristupa znanstvenim istraživanjima. U ovom prikazu bit će ponu?ena argumentacija koja otklanja ovakvu podjelu znanstvenih istraživanja u kemiji te opisana neka dostignuća u znanstvenim istraživanjima i posljedice po okoliš zbog nebrige u tehnološkoj izvedbi.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Privatno i javno grčke su kategorije i od antike do danas čitava se povijest može sagledati u njihovu podvajanju: npr. jedno – mnoštvo, desno – lijevo, muško – žensko, racionalno – neracionalno, ...logika – emocije/strasti, kultura – priroda, aktivno – pasivno, objektivno – subjektivno, dobro – zlo, svjetlo – tama, forma – materija, javno – privatno. Mišljenje u dihotomijama ono je što se u književnosti naziva crno-bijela karakterizacija. Ali ljudska svijest, ne uviđajući ograničenost takvog razmišljanja, uglavnom je prihvaćala tu liniju manjeg otpora u kreiranju svog svjetonazora i u tom je pojednostavljivanju izgubila iz vida činjenicu da ukalupljivanje dovodi do tiranije. S feminističkog gledišta, ključna dihotomija u razvoju muško – ženskih odnosa je privatno/javno. Rad se bavi različitim (negativnim) posljedicama te dihotomije i pokušajima njihova razrješenja prema zaključku da je princip života jedan jedini – niti muški, niti ženski, niti crni, niti bijeli.
PDF
