U ovom članku autor prezentira sadržaj i glavne ideje Strpićeve knjige Karl
Marx i politička ekonomija Moderne. Tu knjigu, njezine ideje i značaj autor
analizira u kontekstu procjena stanja i ...kretanja političke i ekonomske misli u
Hrvatskoj u vrijeme tzv. tranzicije, odnosno procesa restauracije ortačkog kapitalizma.
On kritizira neoliberalnu školu i njezin Economics koji je potisnuo
i zamijenio političku ekonomiju u nastavi na mnogim fakultetima društvenih
znanosti u nas. Autor procjenjuje da je Strpićeva knjiga značajan doprinos
reafirmaciji političke ekonomije na njezinoj teorijskoj, odnosno znanstvenoj
razini. Prigovara D. Strpiću što u svoje analize nije uključio i rezultate znanstvenih
istraživanja domaćih ekonomista čiji su pogledi, po njegovu sudu,
komplementarni Strpićevim pogledima. Sadašnja kriza neoliberalne škole i
njezina Economics te ekonomska kriza u Hrvatskoj mogu biti povod za reafirmaciju
političke ekonomije, odnosno za vraćanje od Economics k političkoj
ekonomiji u znanosti i obrazovanju politologa, pravnika i ekonomista. Autor
se u tom smislu zalaže za reafirmaciju političke ekonomije i kao znanosti i kao
vještine upravljanja nacionalnom ekonomijom.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Osnovna svrha ovog rada je determinirati odrednice regionalnih dispariteta te
utvrditi čimbenike regionalne konvergencije i njihov doprinos smanjenju regionalnih
nejednakosti prema integracijskim i ...razvojnim skupinama u EU, a sve radi istraživanja
utjecaja navedenih nejednakosti na povećanje ekonomske i socijalne kohezije te izgradnju
unutrašnjeg tržišta. Raščlamba je započeta pregledom teorijskih postavki o problemima nacionalnog i
regionalnog razvoja od polovine 20. stoljeća do danas, a nastavljena objašnjavanjem
tipova i modela konvergencije s posebnim naglaskom na beta i sigma konvergenciju i
modalitete njihova mjerenja. Polazeći od postavke kako su regionalne neujednačenosti
veliko ograničenje skladnog gospodarskog razvoja, urađena je analiza regionalnih
nejednakosti u EU 15, EU 10 i EU 27 , a rezultati su potvrdili postojanje snažnih i
kompleksnih regionalnih nejednakosti. U starim zemljama članicama (EU 15) su izražene
nejednakosti izmeñu razvijenog sjevera i nerazvijenijeg juga, dok su u novim zemljama
članicama (EU 10) izražene nejednakosti izmeñu metropolskih i zapadnih regija s jedne
strane i istočnih regija s druge strane. Europsku Uniju (EU 27), uz napredak metropolskih
i regija jezgre, karakteriziraju snažne regionalne neujednačenosti izmeñu starih i novih
zemalja članica te opći zaostatak perifernih područja. Vrijednosti indeksa pokazuju kako
je nakon priključenja novih zemalja članica došlo do povećanja regionalnih nejednakosti i
smanjenja unutarnje kohezije, zbog čega je porasla ranjivost na asimetrične šokove.
Komparativnom analizom regionalnih politika u starim i novim članicama identificirane
su razlike u investicijama i prioritetnim ciljevima.
Provedena analiza meñuovisnosti razine BDP-a i komponenti istraživanja i znanja je
pokazala kako regionalni BDP ne ovisi o ulaganjima u R&D. Od svih testiranih
komponenti istraživanja i znanja najsnažniji utjecaj na razinu BDP-a ima broj zaposlenih
u znanosti i tehnologiji. Analizom meñuovisnosti komponenti istraživanja i znanja i stope
rasta BDP-a nije pronañena čvrsta i jednoznačna veza između navedenih komponenti. To
dokazuje kako komponente istraživanja i znanja nisu ključne odrednice regionalnog rasta,
već se na razini svake regije mogu determinirati jedinstveni nositelji rasta i razvoja.
Analiza regionalne konkurentnosti ukazuje kako su najkonkurentnije regije europske
jezgre i sjevera, a najnekonkurentnije regije južne i istočne periferije. Loši rezultati i
široko postavljeni ciljevi regionalne politike otvaraju prijepore između načela solidarnosti
i učinkovitosti te identificiraju nužnost snažne koordinacije na svim razinama upravljanja.
Iako su strukturna sredstva, zajedničke politike i pristup jedinstvenom tržištu polučili
određene pozitivne učinke na regionalni BDP i zaposlenost, evidentno je kako je izostao
sveobuhvatni napredak u zaposlenosti i unutarnjoj koheziji.
U sljedećem je koraku formuliran model regionalne konvergencije koji je potom
ekonometrijskim tehnikama testiran prema integracijskim i razvojnim skupinama.
Rezultati testiranja u svim promatranim integracijskim skupinama regija izdvajaju
investicije u industriju i grañevinarstvo, zaposlene u industriji, zaposlene u uslugama,
naknade zaposlenicima te produktivnost rada kao ključne determinante regionalne
konvergencije. Iako sve promatrane skupine regija ostvaruju beta konvergenciju, regije s
iznadprosječnim BDP-om brže sustižu ravnotežno stanje pa se vrijeme prilagodbe
siromašnijih regija ravnotežnom stanju produljuje. Rezultati testiranja konvergencijskog
modela u razvojnim skupinama izdvajaju investicije, dohodak privatnih kućanstava, bruto
dodanu vrijednost u industriji i produktivnost kao temeljne determinante konvergencije.
Suprotno mnoštvu teorijskih modela i postavki, rezultati dokazuju kako regionalna
konvergencija nije čvrsto naslonjena na komponente istraživanja i znanja, već se temelji
na mnoštvu drugih faktora snažno i nedvosmisleno ukorijenjenih u regionalne
gospodarske sustave. Nakon testiranja beta konvergencije pristupilo se utvrñivanju sigma konvergencije
kao pokazatelja kretanje regionalnih razlika. Regije EU 15 bilježe blagu sigma
konvergenciju do 2008. godine kada se zbog učinaka gospodarske krize nazire blagi
divergencijski pomak, dok regije EU 10 nakon priključenja ne ostvaruju jasne
konvergencijske niti divergencijske trendove. Prema razvojnim skupinama sigma
konvergencija pokazuje konvergencijske trendove u skupini regija cilja 1, dok se za ostale
skupine regija pronalaze divergencijski trendovi. Nove zemlje članice (EU 10)
konvergiraju zemljama tvrde jezgre (EU 15) na nacionalnoj razini, ali na regionalnoj
razini su sve izraženiji procesi divergencije izmeñu metropolskih i ostalih regija. Iz
provedenog istraživanja proizlazi kako bi se EU, zbog konstantnog povećanja pritiska na
financijske fondove i zajedničke politike, trebala više oslanjati na realizaciju unutrašnjeg
tržišta, a manje na trenutne programe i zajedničke politike.
Osnovna svrha ovog rada je determinirati odrednice regionalnih dispariteta te
utvrditi čimbenike regionalne konvergencije i njihov doprinos smanjenju regionalnih
nejednakosti prema integracijskim i razvojnim skupinama u EU, a sve radi istraživanja
utjecaja navedenih nejednakosti na povećanje ekonomske i socijalne kohezije te izgradnju
unutrašnjeg tržišta. Raščlamba je započeta pregledom teorijskih postavki o problemima nacionalnog i
regionalnog razvoja od polovine 20. stoljeća do danas, a nastavljena objašnjavanjem
tipova i modela konvergencije s posebnim naglaskom na beta i sigma konvergenciju i
modalitete njihova mjerenja. Polazeći od postavke kako su regionalne neujednačenosti
veliko ograničenje skladnog gospodarskog razvoja, urađena je analiza regionalnih
nejednakosti u EU 15, EU 10 i EU 27 , a rezultati su potvrdili postojanje snažnih i
kompleksnih regionalnih nejednakosti. U starim zemljama članicama (EU 15) su izražene
nejednakosti izmeñu razvijenog sjevera i nerazvijenijeg juga, dok su u novim zemljama
članicama (EU 10) izražene nejednakosti izmeñu metropolskih i zapadnih regija s jedne
strane i istočnih regija s druge strane. Europsku Uniju (EU 27), uz napredak metropolskih
i regija jezgre, karakteriziraju snažne regionalne neujednačenosti izmeñu starih i novih
zemalja članica te opći zaostatak perifernih područja. Vrijednosti indeksa pokazuju kako
je nakon priključenja novih zemalja članica došlo do povećanja regionalnih nejednakosti i
smanjenja unutarnje kohezije, zbog čega je porasla ranjivost na asimetrične šokove.
Komparativnom analizom regionalnih politika u starim i novim članicama identificirane
su razlike u investicijama i prioritetnim ciljevima.
Provedena analiza meñuovisnosti razine BDP-a i komponenti istraživanja i znanja je
pokazala kako regionalni BDP ne ovisi o ulaganjima u R&D. Od svih testiranih
komponenti istraživanja i znanja najsnažniji utjecaj na razinu BDP-a ima broj zaposlenih
u znanosti i tehnologiji. Analizom meñuovisnosti komponenti istraživanja i znanja i stope
rasta BDP-a nije pronañena čvrsta i jednoznačna veza između navedenih komponenti. To
dokazuje kako komponente istraživanja i znanja nisu ključne odrednice regionalnog rasta,
već se na razini svake regije mogu determinirati jedinstveni nositelji rasta i razvoja.
Analiza regionalne konkurentnosti ukazuje kako su najkonkurentnije regije europske
jezgre i sjevera, a najnekonkurentnije regije južne i istočne periferije. Loši rezultati i
široko postavljeni ciljevi regionalne politike otvaraju prijepore između načela solidarnosti
i učinkovitosti te identificiraju nužnost snažne koordinacije na svim razinama upravljanja.
Iako su strukturna sredstva, zajedničke politike i pristup jedinstvenom tržištu polučili
određene pozitivne učinke na regionalni BDP i zaposlenost, evidentno je kako je izostao
sveobuhvatni napredak u zaposlenosti i unutarnjoj koheziji.
U sljedećem je koraku formuliran model regionalne konvergencije koji je potom
ekonometrijskim tehnikama testiran prema integracijskim i razvojnim skupinama.
Rezultati testiranja u svim promatranim integracijskim skupinama regija izdvajaju
investicije u industriju i grañevinarstvo, zaposlene u industriji, zaposlene u uslugama,
naknade zaposlenicima te produktivnost rada kao ključne determinante regionalne
konvergencije. Iako sve promatrane skupine regija ostvaruju beta konvergenciju, regije s
iznadprosječnim BDP-om brže sustižu ravnotežno stanje pa se vrijeme prilagodbe
siromašnijih regija ravnotežnom stanju produljuje. Rezultati testiranja konvergencijskog
modela u razvojnim skupinama izdvajaju investicije, dohodak privatnih kućanstava, bruto
dodanu vrijednost u industriji i produktivnost kao temeljne determinante konvergencije.
Suprotno mnoštvu teorijskih modela i postavki, rezultati dokazuju kako regionalna
konvergencija nije čvrsto naslonjena na komponente istraživanja i znanja, već se temelji
na mnoštvu drugih faktora snažno i nedvosmisleno ukorijenjenih u regionalne
gospodarske sustave. Nakon testiranja beta konvergencije pristupilo se utvrñivanju sigma konvergencije
kao pokazatelja kretanje regionalnih razlika. Regije EU 15 bilježe blagu sigma
konvergenciju do 2008. godine kada se zbog učinaka gospodarske krize nazire blagi
divergencijski pomak, dok regije EU 10 nakon priključenja ne ostvaruju jasne
konvergencijske niti divergencijske trendove. Prema razvojnim skupinama sigma
konvergencija pokazuje konvergencijske trendove u skupini regija cilja 1, dok se za ostale
skupine regija pronalaze divergencijski trendovi. Nove zemlje članice (EU 10)
konvergiraju zemljama tvrde jezgre (EU 15) na nacionalnoj razini, ali na regionalnoj
razini su sve izraženiji procesi divergencije izmeñu metropolskih i ostalih regija. Iz
provedenog istraživanja proizlazi kako bi se EU, zbog konstantnog povećanja pritiska na
financijske fondove i zajedničke politike, trebala više oslanjati na realizaciju unutrašnjeg
tržišta, a manje na trenutne programe i zajedničke politike.
The main goal of this paper is to define
Predmet istraživanja ovog rada je korporacijski identitet u hrvatskom turizmu.
Osnovna obilježja korporacijskog identiteta nastoje se utvrditi istraživanjem menadžerskih
asocijacija o korporaciji, ...odnosno destinaciji te načina njihova iskazivanja. Istraživanje
uključuje i menadžerske asocijacije o destinaciji budući da destinacija svojim obilježjima
pridonosi identitetu hotelskog turističkog proizvoda.
U radu se pokušava utvrditi koje su dominantne menadžerske asocijacije o
korporacijskom i destinacijskom identitetu u hrvatskom turizmu, koji su ključni pojmovi
kroz koje se asocijacije iskazuju te kako ključni pojmovi ukazuju na korporacijski i
destinacijski identitet. Rad se pretežito temelji na kvalitativnom istraživanju. Kao osnovna
metoda za prikupljanje podataka odabrana je telefonska anketa – ispitivanje na uzorku od
76 hotela u sedam hrvatskih turističkih destinacija. Osim spomenute metode, istraživanje
se temelji i na metodi znanstvenog promatranja, analizi web-stranica, kritičkoj analizi
organizacijskog diskursa, studije slučaja i ostalim znanstvenim metodama.
Korporacijski identitet promatra se holistički, razvojno i kontekstualno u svojem
prirodnom okruženju. Istraživanju se pristupa kritički i racionalno. Ono je deskriptivno i
naturalističko. Stvarnost se prikazuje onakva kakva jest – istražuje se svijet svakodnevnog
života (običaja, vjerovanja, ponašanja) i iskustva ljudi. Rad je interdisciplinaran i
transdisciplinaran. On je višeparadigmatski i višemetodski. Oblikuje ga unutarnji referentni
okvir autora (njegovo ukupno iskustvo), ali i društveni kontekst.
U cilju stvaranja preduvjeta za pokretanje novog (kvalitativnog) ciklusa razvoja
hrvatskog turizma rad ukazuje na osnovne probleme upravljanja korporacijskim i
destinacijskim identitetom u hrvatskom turizmu te potiče svijest o potrebi promjene starih
obrazaca razmišljanja i upravljanja koji još uvijek dominiraju u hrvatskom poslovnom
sustavu/društvu, a na temeljima kojih se ne mogu stvoriti i komunicirati povoljni identiteti.
Rezultati istraživanja u ovom radu pokazuju da hrvatski menadžeri toga još uvijek
nisu dovoljno svjesni te se stječe dojam visokog stupnja neznanja o identitetu
korporacije/destinacije. U cjelini, odgovore ispitanika obilježava indiferentnost te vrlo
niska svijest o korporacijskom i destinacijskom identitetu, ali i o samom pojmu identiteta.
Istraživanje potvrđuje i problem interakcije između korporacije i destinacije u kojoj
hotel posluje te povijesno analizira uzroke takva stanja na razini društva, odnosno države.
Osim što menadžerima ukazuje na česte propuste u načinu upravljanja korporacijskim
identitetom u hrvatskom turizmu, rad ih također usmjerava prema mogućim rješenjima u
cilju stvaranja pozitivnih korporacijskih/destinacijskih identiteta.
Rad je namijenjen ponajprije znanstvenicima koji istražuju organizaciju/destinaciju,
njihov identitet te komuniciranje identiteta, zatim, znanstvenicima iz područja marketinga,
organizacijske kulture, organizacijskog ponašanja i kritičke analize diskursa. Nadalje,
namijenjen je menadžerima organizacija i turističkih destinacija, a posebice
studenticama/studentima na području organizacijskih studija, turizma i ugostiteljstva.
This disertation researches corporate identity in Croatian tourism. Exploring what
kind of associations the corporation and its communication modalities have for Croatian
managers, the research attempts to determine the basic characteristics of corporate identity
in Croatian tourism. The research also includes managers’ associations regarding a
destination since the destination significantly contributes to corporate identity.
The research seeks to identify the dominant managers' associations about corporate
and destination identity in Croatian tourism, the key terms (words) through which those
associations are expressed and how those terms imply corporate and destination identity.
Corporate identity is a complex phenomenon and a contextually bound concept.
Consequently, the theoretical basis of this study lies within multidisciplinary corporate
image - identity - culture - branding research, drawing particularly from marketing,
organisational and social studies. Multiple sets of data consisting of a telephone survey on
a sample of 76 hotels in seven Croatian destinations, web pages, covert participant
observation and corporate documents, are used to provide a holistic description of the
corporate/destination identity formation and communication processes in Croatian tourism.
This thesis adopts a predominantly qualitative approach and is embedded in the
author's frame of reference, his experience, and the historical/social context. It is
naturalistic, descriptive and subjective, based on research questions rather than predefined
hypothesis.
With the aim to foster the creation of preconditions for a new, qualitative
development cycle of Croatian tourism, this thesis calls for a paradigm shift in the thinking
of both managerial and social circles. It stresses the incompatibility between the still
dominant traditional way of thinking/acting and a new, positive and attractive
corporate/destination identity.
In addition to indicating the main problems in corporate/destination identity
management, the study also seeks appropriate solutions in order to overcome and change
actual identities within Croatian context.
The findings of the study show that Croatian managers are not fully aware of how
important it is to create and communicate positive corporate identity, on personal,
organisational, destination and social level. In general, managers' associations are
characterised by indifference and poor awareness of corporate/destination identity.
The results also confirm the existing gap between the managers' perception of
corporate/destination identity and the corporate/destination formal communication. From
the historical perspective the study highlights the existing problem of interaction between
corporation and destination.
The disertation is intended for scientists who research organisation/destination,
formation and communication of corporate/destination identity, marketing, corporate
culture, image, branding, organisational behaviour and critical discourse analysis. Further,
it may be of use to corporate/destination managers and especially to students of
organisational studies and tourism/hospitality management.
Predmet istraživanja ovog rada je korporacijski identitet u hrvatskom turizmu.
Osnovna obilježja korporacijskog identiteta nastoje se utvrditi istraživanjem menadžerskih
asocijacija o korporaciji, odnosno destinaciji te načina njihova iskazivanja. Istraživanje
uključuje i menadžerske asocijacije o destinaciji budući da destinacija svojim obilježjima
pridonosi identitetu hotelskog turističkog proizvoda.
U radu se pokušava utvrditi koje su dominantne menadžerske asocijacije o
korporacijskom i destinacijskom identitetu u hrvatskom turizmu, koji su ključni pojmovi
kroz koje se asocijacije iskazuju te kako ključni pojmovi ukazuju na korporacijski i
destinacijski identitet. Rad se pretežito temelji na kvalitativnom istraživanju. Kao osnovna
metoda za prikupljanje podataka odabrana je telefonska anketa – ispitivanje na uzorku od
76 hotela u sedam hrvatskih turističkih destinacija. Osim spomenute metode, istraživanje
se temelji i na metodi znanstvenog promatranja, analizi web-stranica, kritičkoj analizi
organizacijskog diskursa, studije slučaja i ostalim znanstvenim metodama.
Korporacijski identitet promatra se holistički, razvojno i kontekstualno u svojem
prirodnom okruženju. Istraživanju se pristupa kritički i racionalno. Ono je deskriptivno i
naturalističko. Stvarnost se prikazuje onakva kakva jest – istražuje se svijet svakodnevnog
života (običaja, vjerovanja, ponašanja) i iskustva ljudi. Rad je interdisciplinaran i
transdisciplinaran. On je višeparadigmatski i višemetodski. Oblikuje ga unutarnji referentni
okvir autora (njegovo ukupno iskustvo), ali i društveni kontekst.
U cilju stvaranja preduvjeta za pokretanje novog (kvalitativnog) ciklusa razvoja
hrvatskog turizma rad ukazuje na osnovne probleme upravljanja korporacijskim i
destinacijskim identitetom u hrvatskom turizmu te potiče svijest o potrebi promjene starih
obrazaca razmišljanja i upravljanja koji još uvijek dominiraju u hrvatskom poslovnom
sustavu/društvu, a na temeljima kojih se ne mogu stvoriti i komunicirati povoljni identiteti.
Rezultati istraživanja u ovom radu pokazuju da hrvatski menadžeri toga još uvijek
nisu dovoljno svjesni te se stječe dojam visokog stupnja neznanja o identitetu
korporacije/destinacije. U cjelini, odgovore ispitanika obilježava indiferentnost te vrlo
niska svijest o korporacijskom i destinacijskom identitetu, ali i o samom pojmu identiteta.
Istraživanje potvrđuje i problem interakcije između korporacije i destinacije u kojoj
hotel posluje te povijesno analizira uzroke takva stanja na razini društva, odnosno države.
Osim što menadžerima ukazuje na česte propuste u načinu upravljanja korporacijskim
identitetom u hrvatskom turizmu, rad ih također usmjerava prema mogućim rješenjima u
cilju stvaranja pozitivnih korporacijskih/destinacijskih identiteta.
Rad je namijenjen ponajprije znanstvenicima koji istražuju organizaciju/destinaciju,
njihov identitet te komuniciranje identiteta, zatim, znanstvenicima iz područja marketinga,
organizacijske kulture, organizacijskog ponašanja i kritičke analize diskursa. Nadalje,
namijenjen je menadžerima organizacija i turističkih destinacija, a posebice
studenticama/studentima na području organizacijskih studija, turizma i ugostiteljstva.
U ovom radu autorica piše o strukturi đakovačkog vlastelinstva u vrijeme biskupovanja Josipa Jurja Strossmayera. Akcent je stavljen na saniranje gospodarstva i provođenje nužnih upravnih, ...gospodarskih i građevinskih zahvata usmjerenih transformaciji naslijeđene kasnofeudalne vlastelinske ekonomije u moderniji sustav poljoprivredno-šumarskog veleposjedničkog poslovanja.
Razvijen i efikasan financijski sustav predstavlja ključnu komponentu u svakoj nacionalnoj ekonomiji. Financijski sustav sastavljen je od financijskih institucija, financijskih tržišta i različitih ...pravila za upravljanje operacijama na financijskim tržištima i institucijama te vezama među njima.
Financijske institucije usmjeravaju štednju suficitarnih ekonomskih jedinica i alociraju ih efikasno unutar financijskih tržišta. Posljednjih desetljeća dominantna pozicija banaka je ugrožena rastućom važnosti nebankovnih financijskih institucija, prije svega mirovinskih fondova, osiguravajućih društava i investicijskih fondova. Njihova veličina uravnotežuje tržište te promovira konkurentnost i efikasnost u financijskom sustavu. Osim toga, institucionalni investitori potiču inoviranje financijskih tehnika, unaprjeđuju tržište kapitala, jačaju transparentnost, informacijsku otvorenost i korporativno upravljanje.
Institucionalni investitori ubrzano jačaju svoju ulogu na globalnim financijskim tržištima, uključujući tranzicijske ekonomije. Značaj institucionalnih investitora u tranzicijskim zemljama dodatno je naglašen s obzirom na njihova nerazvijena financijska tržišta te značajan prostor za budući rast. Stoga se činilo opravdanim istražiti financijska tržišta i institucionalne investitore u odabranim europskim tranzicijskim zemljama, uključujući i Republiku Hrvatsku.
U navedenom istraživanju postavljena je i dokazana temeljna znanstvena hipoteza koja ističe mogućnost mjerenja utjecaja institucionalnih investitora na tržište kapitala u uvjetima nerazvijenih i uskih financijskih tržišta u tranzicijskim zemljama. Štoviše, definiranjem i primjenom određenih državnih i tržišnih mjera moguće je unaprijediti tranzicijska tržišta kapitala: mirovinska reforma i uvođenje mirovinskog sustava kapitalizirane štednje, proces kuponske privatizacije, izdavanje državnih obveznica na domaćem tržištu, jačanje supervizorskih struktura, promoviranje tržišta kapitala u javnosti kao efikasnog sredstva za prikupljanje kapitala te promoviranje prednosti institucionalizirane štednje.
Cilj disertacije je ukazati na potencijalne prednosti u interaktivnom procesu unapređenja tržišta kapitala i institucionalnih investitora u tranzicijskim zemljama.
A developed and efficient financial system is a crucial component of a national economy. A national financial system is composed of institutions, markets and regulators governing financial market operations and a network of linkages between them.
Financial institutions channel the savings of the economies surplus units and allocate it efficiently through financial markets. Over recent decades the dominant position of banks is challenged by the growing importance of non-banking institutions: pension funds, insurance companies and investment funds. Their influence on the depth and width of the financial market promotes competition and efficiency of the financial system. Additional benefits are: incentives for financial innovation, modernisation of capital markets, enhancement of transparency and information disclosure, and the strengthening of corporate governance.
Institutional investors are increasingly becoming more important participants in global financial markets, including emerging market economies. The significance of institutional investors in transition countries is even greater in relation to the underdeveloped local capital markets and in the light of their considerable growth potential. Therefore, it seemed reasonable to investigate the financial markets and institutional investors in selected European transition countries, including Croatia.
The research has set and confirmed the fundamental scientific hypothesis that it is possible to measure the influence of institutional investors on the capital markets in the conditions of shallow and underdeveloped financial market such as found in the researched transition countries. In addition, there are some market and government measures which may be applied in order to ensure a more developed and efficient capital markets such as: pension reforms, strengthening of the equity pension funds and the position of institutional investors, voucher privatization, issuing of governmental bonds in domestic capital markets, strengthening of supervisory structures, and promoting the capital market as a means of collecting capital.
The main goal of the dissertation is to address the potential benefits from the process of interaction between institutional investors and securities markets in Croatia and in other transition countries.
Razvijen i efikasan financijski sustav predstavlja ključnu komponentu u svakoj nacionalnoj ekonomiji. Financijski sustav sastavljen je od financijskih institucija, financijskih tržišta i različitih pravila za upravljanje operacijama na financijskim tržištima i institucijama te vezama među njima.
Financijske institucije usmjeravaju štednju suficitarnih ekonomskih jedinica i alociraju ih efikasno unutar financijskih tržišta. Posljednjih desetljeća dominantna pozicija banaka je ugrožena rastućom važnosti nebankovnih financijskih institucija, prije svega mirovinskih fondova, osiguravajućih društava i investicijskih fondova. Njihova veličina uravnotežuje tržište te promovira konkurentnost i efikasnost u financijskom sustavu. Osim toga, institucionalni investitori potiču inoviranje financijskih tehnika, unaprjeđuju tržište kapitala, jačaju transparentnost, informacijsku otvorenost i korporativno upravljanje.
Institucionalni investitori ubrzano jačaju svoju ulogu na globalnim financijskim tržištima, uključujući tranzicijske ekonomije. Značaj institucionalnih investitora u tranzicijskim zemljama dodatno je naglašen s obzirom na njihova nerazvijena financijska tržišta te značajan prostor za budući rast. Stoga se činilo opravdanim istražiti financijska tržišta i institucionalne investitore u odabranim europskim tranzicijskim zemljama, uključujući i Republiku Hrvatsku.
U navedenom istraživanju postavljena je i dokazana temeljna znanstvena hipoteza koja ističe mogućnost mjerenja utjecaja institucionalnih investitora na tržište kapitala u uvjetima nerazvijenih i uskih financijskih tržišta u tranzicijskim zemljama. Štoviše, definiranjem i primjenom određenih državnih i tržišnih mjera moguće je unaprijediti tranzicijska tržišta kapitala: mirovinska reforma i uvođenje mirovinskog sustava kapitalizirane štednje, proces kuponske privatizacije, izdavanje državnih obveznica na domaćem tržištu, jačanje supervizorskih struktura, promoviranje tržišta kapitala u javnosti kao efikasnog sredstva za prikupljanje kapitala te promoviranje prednosti institucionalizirane štednje.
Cilj disertacije je ukazati na potencijalne prednosti u interaktivnom procesu unapređenja tržišta kapitala i institucionalnih investitora u tranzicijskim zemljama.
Članak je pregled otvorene svjetske literature posljednjih nekoliko godina u kojem se odražava rasprava o značenju, sadržaju i primjeni sintagme održivi razvoj, odnosno njemu nadređenog pojma, ...održivosti. Poticaj raspravama je predstojeće održavanje konferencije na vrhu, Rio+10 u rujnu 2002. godine u Johannesburgu. U članku je dana važnost kritici obaju tih pojmova, glas koje se u Hrvatskoj relativno rijetko čuje, a literatura, koja tu kritiku nosi, sistematski je zanemarena.
Rasprave ukazuju da nije pronađeno općeprihvaćeno tumačenje tih pojmova i da je na taj način onemogućen stvarni napredak u njegovom uvođenju u legislativnu praksu. Održivi razvoj i održivost ostaju ideali kojima se etički zasnovan odnos prema zaštiti okoliša treba uključiti u gospodarski razvoj: te ideale nitko ne dovodi u pitanje. Ipak, nejasno značenje, i još nejasnije interpretacije tih termina dopuštaju njihovu zloporabu za specijalne ili skupne ciljeve. Ukazuje se i na pojavu da načela slobodnog tržišta i tržišne ekonomije, u interpretaciji i u provođenju po Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), u nizu slučajeva nisu u skladu s prihvaćenim idealima održivog razvoja. Ukazuje se i na to da mnogi za okoliš loši, čak i destruktivni, projekti mogu biti održivi. U intelektualnoj sferi ukazuje se na potrebu promjene shvaćanja i prakse: tako je prijelaz s ekonomije okoliša na ekološku ekonomiju jedan od bitnih koraka. Nije razjašnjeno koje su sposobnosti i karakteristike ljudi potrebne za ostvarivanje održivog razvoja, i jesu li ljudi sposobni, unutar svojeg sociološkog i gospodarskog kruženja, ispunjavati te zahtjeve. Malo je i istraživanja o tome koje će posljedice za društvenu i gospodarsku zajednicu nositi uvođenje načela održivosti.
Na kraju autor ukazuje na potrebu obrazovanja u skladu s okolišem, a posebno na današnji manjak vizije o gospodarskom razvoju Hrvatske. Manjak obrazovanja i manjak vizije može voditi male narode na plaćanje visoke cijene gubitka vlastitog identiteta i kulturne tradicije za jedan daleki i nejasni ideal.
Nobelova nagrada za ekonomiju za 1992. godinu dodijeljena je američkom ekonomistu, profesoru Odsjeka za ekonomiju i sociologiju na Sveučilištu u Chicagou za zasluge proširenja mikroekonomske analize ...na široko područje ljudskog ponašanja i odnosa između pojedinaca. Ta "ekonomska sklonost" navodi ga na stvaranje pojma "human capital" i na isticanje ljudskih odnosa koji se ne sređuju uz pomoć tržišta. Takvim odnosima pripada i obitelj, a na obitelj se u ekonomiji gleda kao na "malo poduzeće". U ovom radu dat je osvrt na Beckerov životni put, karijeru i osobito na njegove doprinose u domeni ekonomske teorije i ostalih društvenih znanosti (poglavito sociologije).
Polazeći od znanstveno utemeljenih spoznaja o determinantama dugoročnoga gospodarskog rasta te o ulozi međunarodne razmjene, a posebice izvozne usmjerenosti u procesu gospodarskog rasta, predložene ...su makroekonomske pretpostavke za ubrzanje gospodarskog rasta povećanjem izvozne sposobnosti hrvatskoga gospodarstva.
U teorijskoj podlozi istraživanja, prezentirane su sve relevantne determinante dugoročnog gospodarskog rasta. Posebna pažnja posvećena je značaju i granicama gospodarskog rasta, kao i usporedbi gospodarskog rasta i gospodarskog razvoja. Također, analizira se dugoročni gospodarski rast u praksi odabranih skupina zemalja i objašnjava utjecaj međunarodne razmjene i izvozne sposobnosti na dugoročni gospodarski rast.
Glavnina istraživanja posvećena je analizi i ocjeni izvozne sposobnosti hrvatskog gospodarstva kroz analizu hrvatske trgovinske politike i proces liberalizacije, kao i uključenost Republike Hrvatske u bilateralne i multilateralne trgovinske sporazume. Također, analiziraju se vanjskotrgovinski sektori i strukturne karakteristike međunarodne razmjene Republike Hrvatske te stupanj otvorenosti hrvatskog gospodarstva. Posebna pažnja posvećena je izvoznoj konkurentnosti hrvatskog gospodarstva i gospodarskim učincima Hrvatske izvozne ofenzive. Zaključuje se da je izvozna konkurentnost hrvatskog gospodarstva izuzetno niska, dok je uvozna zavisnost naglašena pa se područje ekonomskih odnosa Hrvatske s inozemstvom može ocijeniti negativnim s aspekta gospodarskog rasta i razvoja.
Ocjena postojećeg modela gospodarskog rasta Republike Hrvatske i odabranih europskih tranzicijskih zemalja izvršena je putem kvantitativne metode regresijske analize (panel metoda). Za Republiku Hrvatsku model se ocjenjuje u razdoblju od 1995. do 2008. godine. Na isti način, ali za dva podrazdoblja (1991.- 2000. i 2001.-2008.) analizira se gospodarski rast u odabranim europskim tranzicijskim zemljama. Iz provedene analize utvrđene su zajedničke determinante koje su bile od strateškog značaja za gospodarski rast Republike Hrvatske i odabranih tranzicijskih zemalja, a to su: makroekonomska stabilnost, izvoz, izravna strana ulaganja (ISU) i ljudski potencijali.
Na osnovu provedene analize predlaže se makroekonomski okvir koji će poticati gospodarski rast kroz povećanje izvozne sposobnosti hrvatskog gospodarstva. Uvtrđuju se elementi trgovinske politike u skladu s ciljem priključivanja Hrvatske Europskoj uniji te se dizajniraju fiskalna i monetarna politika u funkciji povećanja izvozne sposobnosti. Na kraju se navode pretpostavke za povećanje izvozne sposobnosti kao determinante gospodarskog rasta Republike Hrvatske: pretvaranje komparativnih u konkurentske prednosti, diverzifikacija unutar postojeće proizvodne strukture i restrukturiranje gospodarstva u funkciji povećanja izvoza.
Starting with scientifically based knowledge on the determinants of long-term economic growth and the role of international trade, particularly exports in the process of economic growth; in this doctoral dissertation macroeconomic assumptions have been proposed for accelerating economic growth through increased export capacity of the Croatian economy.
In the theoretical background of research, we presented all the relevant determinants of long-term economic growth. Special attention is put on importance and limits of economic growth, and differentiation of economic growth and economic development. Also, we analyze the process of the long-term economic growth of selected group of countries and explain the impact of international trade and export sector to their long-term economic growth. The main part of the research of doctoral dissertation is focused on analysis and evaluation of export capabilities of the Croatian economy through the analysis of Croatian trade policy and liberalization process, as well as Croatian involvement in bilateral and multilateral trade agreements. Special attention was put on the export competitiveness of Croatian economy and the economic effects of export Croatian offensive. We conclude that the export competitiveness of Croatian economy is extremely low, while the import dependence is emphasized; while the Croatian economic relationship with foreign countries is evaluated negatively in the context of economic growth and development.
Assessment of the current Croatian model of economic growth and selected European countries in transition has been made using quantitative methods of regression analysis (panel method). For Croatia, the model assesses the period between 1995. and 2008. In the same way, but for the two subperiods (1991.-2000. and 2001.-2008.) analyzes the economic growth in selected European transitional countries. Based on obtained results, we have found common determinants, which were of strategic importance for economic growth in Croatia and selected transition economies, which were: macroeconomic stability, export, foreign direct investment (FDI) and human resources.
Based on the analysis, we have made macroeconomic framework that promotes economic growth through increased export capacity of the Croatian economy. In dissertation we define the elements of trade policy, taking into account the fact that Croatia will join to the European Union very soon; and are designed fiscal and monetary policy in order to increase export capacity. Finally, we specify the neccesary requairments to increase export capacity as a determinant of Croatian economic growth: conversion of the comparative into the competitive advantages, diversification within the existing production structure and economic restructuring in order to increase exports capabilities.
Polazeći od znanstveno utemeljenih spoznaja o determinantama dugoročnoga gospodarskog rasta te o ulozi međunarodne razmjene, a posebice izvozne usmjerenosti u procesu gospodarskog rasta, predložene su makroekonomske pretpostavke za ubrzanje gospodarskog rasta povećanjem izvozne sposobnosti hrvatskoga gospodarstva.
U teorijskoj podlozi istraživanja, prezentirane su sve relevantne determinante dugoročnog gospodarskog rasta. Posebna pažnja posvećena je značaju i granicama gospodarskog rasta, kao i usporedbi gospodarskog rasta i gospodarskog razvoja. Također, analizira se dugoročni gospodarski rast u praksi odabranih skupina zemalja i objašnjava utjecaj međunarodne razmjene i izvozne sposobnosti na dugoročni gospodarski rast.
Glavnina istraživanja posvećena je analizi i ocjeni izvozne sposobnosti hrvatskog gospodarstva kroz analizu hrvatske trgovinske politike i proces liberalizacije, kao i uključenost Republike Hrvatske u bilateralne i multilateralne trgovinske sporazume. Također, analiziraju se vanjskotrgovinski sektori i strukturne karakteristike međunarodne razmjene Republike Hrvatske te stupanj otvorenosti hrvatskog gospodarstva. Posebna pažnja posvećena je izvoznoj konkurentnosti hrvatskog gospodarstva i gospodarskim učincima Hrvatske izvozne ofenzive. Zaključuje se da je izvozna konkurentnost hrvatskog gospodarstva izuzetno niska, dok je uvozna zavisnost naglašena pa se područje ekonomskih odnosa Hrvatske s inozemstvom može ocijeniti negativnim s aspekta gospodarskog rasta i razvoja.
Ocjena postojećeg modela gospodarskog rasta Republike Hrvatske i odabranih europskih tranzicijskih zemalja izvršena je putem kvantitativne metode regresijske analize (panel metoda). Za Republiku Hrvatsku model se ocjenjuje u razdoblju od 1995. do 2008. godine. Na isti način, ali za dva podrazdoblja (1991.- 2000. i 2001.-2008.) analizira se gospodarski rast u odabranim europskim tranzicijskim zemljama. Iz provedene analize utvrđene su zajedničke determinante koje su bile od strateškog značaja za gospodarski rast Republike Hrvatske i odabranih tranzicijskih zemalja, a to su: makroekonomska stabilnost, izvoz, izravna strana ulaganja (ISU) i ljudski potencijali.
Na osnovu provedene analize predlaže se makroekonomski okvir koji će poticati gospodarski rast kroz povećanje izvozne sposobnosti hrvatskog gospodarstva. Uvtrđuju se elementi trgovinske politike u skladu s ciljem priključivanja Hrvatske Europskoj uniji te se dizajniraju fiskalna i monetarna politika u funkciji povećanja izvozne sposobnosti. Na kraju se navode pretpostavke za povećanje izvozne sposobnosti kao determinante gospodarskog rasta Republike Hrvatske: pretvaranje komparativnih u konkurentske prednosti, diverzifikacija unutar postojeće proizvodne strukture i restrukturiranje gospodarstva u funkciji povećanja izvoza.
