Medicina se kontinuirano razvija i usavršava. Promjene se ne vide na mjesečnoj ili godišnjoj osnovi, no već kada se pogleda malo dulje razdoblje – desetljeće ili dva – vidimo značajne razlike u ...stavovima, smjernicama, tehnikama operiranja, mogućnostima liječenja i rezultatima. Najznačajnije promjene u zadnja dva desetljeća sigurno su se dogodile u endoskopskoj kirurgiji sinusa i baze lubanje, i to prvenstveno zahvaljujući razvoju tehnoloških mogućnosti vizualizacije, orjentacije i manipuliranja unutar ovoga anatomski uskog i zahtjevnog područja. Kao posljedica toga promijenili su se i stavovi i smjernice u operativnim pristupima. Najradikalnija promjena očituje se u tome da je prije 20 godina endoskopski pristup na zloćudne tumore nosa i baze lubanje bio kontraindiciran i tretirao se doista kao vitium artis. Danas je ovaj pristup standardan i u većini slučajeva čak superioran u odnosu na vanjski pristup. Promijenile su se i metode liječenja upalnih bolesti paranazalnih sinusa. Iako je osnove funkcionalne endoskopske kirurgije postavio Messerklinger prije 40 godina, nije sve što se radilo u tom razdoblju bilo „funkcionalno“. U estetskoj kirurgiji također se primjećuju promjene, no kako je ova grana u većini zemalja izvan pokrivanja zdravstvenih osiguranja, parametri koji utječu na promjene u estetskoj kirurgiji više su u ekonomskoj domeni. Cilj ove prezentacije je pokazati neke od navedenih promjena, te osvijestiti mlađe kolege da kritički usvajaju znanja koja im se prezentiraju, jer kao što mi danas gledamo na neke zastarjele metode i tehnike koje su naši učitelji primjenjivali, ne tako davno, vjerojatno će i drugi u skoroj budućnosti gledati na neke od naših današnjih tehnika i metoda liječenja.
Cilj ovoga rada je prikazati naše dosadašnje rezultate potpuno endoskopskih transmeatalnih miringoplastika. Provedena
je retrospektivna analiza baze podataka bolesnika operiranih endoskopskim putem. ...Od ukupno 74 operiranih bolesnika
u studiju je uključeno 56 bolesnika (58 ušiju) kod kojih je rađena timpanoplastika tip I. (miringoplastika) s minimalnim
trajanjem praćenja od 3 mjeseca nakon operacije. Kod 43 bolesnika (45 ušiju) operacija je izvedena standardnim odizanjem
timpanomeatalnog režnja, dok je kod 13 bolesnika operacija učinjena bez odizanja režnja, tzv. tehnikom butterfly. Pratili smo
veličinu i poziciju perforacije prijeoperacijski, trajanje same operacije, poboljšanje sluha te uspješnost zatvaranja perforacije.
Ukupno je uspješnost zatvaranja perforacije bila 86,21% (50 od 58 uha). Prosječno je operacija trajala 62,69±22,56 minuta.
Značajno poboljšanje postignuto je u kvaliteti sluha koja se poboljšala s 20,41±9,29 dB razlike u zračno-koštanoj vodljivosti
prijeoperacijski na 9,05±7,77 dB razlike poslijeoperacijski. Endoskopska kirurgija uha omogućava rezultate koji su u
najmanju ruku usporedivi s klasičnim mikroskopskim tehnikama, a pritom značajno smanjuje kirurški pobol. Preporučamo
transkanalnu endoskopsku miringoplastiku kao metodu izbora za zatvaranje svih perforacija bubnjića, neovisno o veličini i
poziciji perforacije.
