Do početka 90-ih godina prevladavalo je uvriježeno mišljenje da su bolesnici s uznapredovalom jetrenom bolesti prirodno autoantikoagulirani i time zaštićeni od tromboembolijskih zbivanja. Međutim, ...novim saznanjima dugogodišnja je paradigma srušena. U bolesnika s cirozom jetre paralelno je reducirana sinteza prokoagulansa i endogenih antikoagulansa, dok je produkcija ekstrahepatalno sintetiziranih faktora, važnih za proces zgrušavanja i fibrinolize, očuvana. U stabilnoj jetrenoj bolesti sustav je „rebalansiran”, ali funkcionira u uskom rasponu homeostaze, što ga čini izuzetno fragilnim te ga i minimalni stres može uvesti u neželjeni ekstrem, trombozu ili krvarenje. Uz navedeno niz je drugih čimbenika koji prate jetrenu bolest, kao što su hemodinamske promjene, oštećenja drugih organa, ponajprije bubrega, te sklonost infekcijama, a koji pomiču ravnotežu prema sklonosti krvarenju ili pojačanom zgrušavanju. Konvencionalni laboratorijski testovi nisu prikladni za procjenu rizika od krvarenja u cirozi, rizični čimbenici za razvoj tromboze nisu nedvojbeno dokazani, a sigurnosni profil antitrombotskih lijekova u cirozi nije precizno utvrđen jer su ti bolesnici uglavnom isključeni iz velikih kliničkih studija. Zbog svega navedenoga dijagnostički i terapijski pristup u ovom je kontekstu kompleksan te nalaže timski rad hematologa, hepatologa i u fazi operativnog liječenja anesteziologa. U ovome preglednom radu osvrnut ćemo se na mehanizme poremećaja hemostaze i fibrinolize u bolesnika s cirozom jetre, incidenciju tromboembolijskih zbivanja, laboratorijsku dijagnostiku te profilaktičke i terapijske opcije u okviru internističke skrbi.
Moderate alcohol consumption has been shown in many epidemiological investigations to prolong overall life expectancy by reducing the risk of certain diseases. Those that account most for this ...reduction are coronary heart disease and ischemic stroke, both of which are caused by atherosclerotic vascular disease. It has been claimed that these effects are beverage-specific, with red wine being the most potent. This review examines the relative contributions of ethanol and the polyphenolic antioxidants of red wine by considering their potential to inhibit atherogenesis and the mechanisms involved. There is good evidence, both in vitro and in vivo, that ethanol increases production and circulating levels of HDL-Cholesterol, and reduces clot formation by blocking thrombin activity as well as by inhibition of fibrinolysis. It also prevents migration of smooth-muscle cells to the intimal layer of arteries and reduces the incidence of Type II Diabetes Mellitus, a major risk factor for atherosclerotic disease. Red wine, in addition to ethanol, contains many polyphenolic antioxidants that are also present in fruit and vegetables (such as catechin and quercetin), as well as resveratrol that is almost restricted to grapes and red wine. These polyphenols, especially the last-named, have been shown by in vitro experiments to exhibit many potent properties conducive to preventing atherosclerosis. In addition to lowering clot formation, they diminish inflammatory reactions by down-regulating production of eicosanoids and cytokines, they prevent oxidation of LDL, reduce expression of cell-adhesion molecules, and increase NO production. However, investigations in whole animals and human subjects have yielded conflicting results. The above paradox can be explained by studies demonstrating that these polyphenols, when taken orally, are rapidly conjugated with glucuronide and sulfate by the small-intestinal mucosa prior to absorption, following which the deactivated water-soluble conjugates are quickly excreted by the kidney. The free biologically-active parent compounds appear in the circulation in very low concentrations and with a very rapid halflife. Uptake by relevant tissues could not be demonstrated. In line with this evidence, red and white wines have comparable effects when administered to humans that are essentially attributable to their alcohol content alone. These findings suggest that dietary antioxidants may be less effective than previously thought.
Mnoga epidemiološka istraživanja su pokazala da umereno konzumiranje alkohola produžava očekivani životni vek tako što smanjuje rizik od izvesnih bolesti. Pomenuti smanjeni rizik najvažniji je kod koronarne srčane bolesti i ishemijskog moždanog udara, koje izaziva aterosklerotska vaskularna bolest. Postoje tvrdnje da takvi efekti zavise od vrste pića, kao i da crno vino ima najmoćnije dejstvo. Ovaj pregled ispitaća relativni doprinos etanola i polifenolskih antioksidanata iz crnog vina, razmatrajući njihov potencijal da inhibiraju aterogenezu i njene mehanizme. Postoji valjani dokazi, kako in vitro tako i in vivo, da etanol povećava produkciju i cirkulišuće nivoe HDL-holesterola i smanjuje formiranje ugrušaka tako što blokira aktivnost trombina i inhibiciju fibrinolize. Na taj način sprečava migraciju glatkih mišićnih ćelija u intimalni sloj arterija i snižava incidencu dijabetes melitusa tipa 2, kao važnog faktora rizika za aterosklerotsku bolest. Crno vino pored etanola sadrži mnoge polifenolske antioksidante takođe prisutne u voću i povrću (npr. katehin i kvercetin), kao i rezveratrol koji se gotovo isključivo nalazi u grožđu i crnom vinu. U in vitro eksperimentima pokazano je da ti polifenoli, naročito rezveratrol, iskazuju moćna svojstva koja omogućavaju sprečavanje ateroskleroze. Pored toga što smanjuju formiranje ugrušaka, oni ublažavaju inflamatorne reakcije regulisanjem produkcije eikozanoida i citokina, sprečavaju oksidaciju LDL, smanjuju ekspresiju molekula ćelijske adhezije i povećavaju produkciju NO. Međutim, istraživanja na životinjama i ljudima dala su protivrečne rezultate. Taj paradoks mogu objasniti studije koje pokazuju da te polifenole, uzete oralno, mukoza tankog creva brzo konjuguje sa glukuronidom i sulfatom pre apsorpcije, posle čega bubrezi odmah izlučuju deaktivirane konjugate rastvorljive u vodi. Slobodna biološki aktivna izvorna jedinjenja pojavljuju se u cirkulaciji u veoma malim koncentracijama i sa vrlo kratkim poluživotom a njihovo preuzimanje od strane relevantnih tkiva nije se moglo potvrditi. Iz toga sledi da crna i bela vina imaju slične efekte kod ljudi koji se u osnovi mogu pripisati samom alkoholnom sadržaju. Ovi nalazi ukazuju da su antioksidansi u ishrani možda manje efikasni nego što se ranije verovalo.
Limfom je najčešći hematopoetski tumor u pasa. Brojna istraživanja potvrđuju važnu ulogu upale, napose kronične, u razvoju ove, ali i drugih malignih bolesti te je cilj ovoga rada bio odrediti ...koncentraciju novijih markera upale u plazmi pasa oboljelih od limfoma. U istraživanje je bilo uključeno 15 oboljelih pasa i 15 pasa koji su činili kontrolnu skupinu. Određena je koncentracija C-reaktivnog proteina (hsCRP), interleukina 6 (IL-6), proteina visoke pokretljivosti grupe 1 (HMGB-1), solubilne intercelularne adhezijske molekule 1 (sICAM-1), inhibitora aktivatora plazminogena 1 (PAI-1), solubilnog receptora urokinaznog aktivatora plazminogena (suPAR) i aktivnosti laktat-dehidrogenaze (LDH). Pretrage za sve navedene pokazatelje učinjene su imunoenzimnim testom, osim laktat-dehidrogenaze čija je aktivnost određena spektrofotometrijski. Utvrđeno je da psi oboljeli od limfoma imaju statistički značajno povišenu koncentraciju hsCRP-a, IL-6, HMBG-1, sICAM-1 te LDH u plazmi u odnosu na kontrolnu skupinu. Rezultati potvrđuju ulogu upale posredovane citokinima u patogenezi limfoma u pasa, a to zatim upućuje na mogućnost uključivanja protuupalnih lijekova u terapijske protokole kod ove bolesti. Nadalje, jaka pozitivna korelacija između CRP-a i IL-6 te HMGB-1 i suPAR kao novih pokazatelja upućuje na potencijalnu mogućnost njihova korištenja u dijagnostičke svrhe.
Cilj je ovog istraživanja bio opisati promjene u koagulacijskom i fibrinolitičkom sustavu holštajnskofrizijske
pasmine junica prirodno zaraženih vrstama roda Chlamydia spp. u Kazakhstanu. Testovi ...grušanja
krvi i morfološki testovi provedeni su na 30 junica od čega 20 zaraženih (pokusna skupina) i 10 klinički
zdravih nezaraženih životinja (kontrolna skupina). Uporabom laboratorijskih testova određeni su sljedeći
krvni pokazatelji: protrombinsko vrijeme, aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme, trombinsko
vrijeme, aktivnost antitrombina III, fibrinogen, koncentracije D-dimera (D-D), broj trombocita i broj leukocita.
Smanjene vrijednosti protrombinskog vremena i aktiviranog parcijalnog tromboplastinskog vremena junica
zaraženih vrstama Chlamydia spp. bile su indikacija za pojačano prokoagulacijsku aktivnost kod takve akutne
infekcije. Povećana aktivnost antitrombina III mogla bi upućivati na aktivaciju antikoagulacijskog sustava da bi
se spriječila prevelika proizvodnja fibrina u oboljelih životinja. Rezultati upućuju na zaključak da je hemostazni
sustav bio aktiviran u junica sa znakovima klamidioze te da su regulacijski mehanizmi spriječili razvoj po život
opasnih stanja kao što je tromboza ili diseminirana intravaskularna koagulacija.
U ovom istraživanju ispitivan je učinak stresa tijekom produljenog radnog vremena (24-satno dežurstvo) kod mladih liječnika na specijalističkom usavršavanju na aktivaciju sustava hemostaze i upale te ...mogu li se promjene otkriti osnovnim koagulacijskim testovima mjereći vrijednosti D-dimera i vrijeme fibrinolize te određivanjem razine C-reaktivnog proteina (CRP) kao akutnog reaktanta upale i proaterosklerotskog čimbenika. Dežurstvo kroz 24 sata jedan je od većih stresora za liječnike, jer uz umor i poremećaj cirkadijalnog ritma uključuje odgovornost u donošenju često vitalnih odluka za bolesnike
u kratkom roku. Poznato je da stres na radnom mjestu dovodi do aktivacije koagulacijskog sustava, što može rezultirati neravnotežom
sustava koagulacije i fibrinolize. Također u stanju stresa dolazi do stvaranja proupalnih medijatora. Cilj ovoga rada bio je ispitati utjecaj 24-satnog dežurstva na globalne koagulacijske parametre D-dimere i vrijeme fibrinolize te na CRP kao akutni reaktant upale i proaterosklerotski čimbenik. Istraživanje je provedeno u 60 liječnika na specijalističkom usavršavanju u dobi od 25 do 35 godina (30 liječnika kojima je rad povremeno organiziran u obliku 24-satnog dežurstva i 30 liječnika u kontrolnoj skupini). Liječnicima je krv uzeta tri puta: neposredno prije dežurstva, nakon 12 sati te na kraju 24-satnog
dežurstva. Liječnicima u kontrolnoj skupini su uzeti uzorci krvi u istim vremenskim točkama. Rezultati su pokazali da nije bilo statistički značajne razlike u vrijednostima D-dimera i trajanju fibrinolize između ispitivane i kontrolne skupine. Međutim, pokazalo se da je vrijednost CRP-a statistički značajno viša u ispitivanoj (1,57; 1,49; 1,50) nego u kontrolnoj skupini (0,79; 0,75; 0,84) u sva tri mjerenja (p=0,024; p=0,020; p=0,030). Navedeno potvrđuje postojanje proupalnih promjena na endotelu krvnih žila, što je čimbenik razvoja ubrzane ateroskleroze.
Učinkovita, rana i brza reperfuzijska terapija je najvažniji cilj u liječenju bolesnika s akutnim infarktom s elevacijom ST-segmenta (STEMI). Pravovremeno učinjena primarna perkutana koronarna ...intervencija (pPCI) je nesumnjivo strategija izbora u liječenju STEMI i u posljednjih desetak godina pPCI kao način revaskularizacijske strategije je zamijenila fibrinolitičku terapiju. Mnoga klinička istraživanja su pokazala da bolesnike liječene fibrinolizom treba rutinski premjestiti u invazivni kardiološki centar radi elektivne perkutane koronarne intervencije (PCI) unutar 24 sata te da ovakva rana invazivna strategija dovodi do stabilizacije ciljne lezije i manje pojavnosti rekurentne ishemije. Najnovije Smjernice Europskog kardiološkog društva za zbrinjavanje bolesnika sa STEMI farmakoinvazivnoj strategiji daju klasu I indikacija.
U ovom preglednom članku su prikazana najvažnija klinička istraživanja o farmakoinvazivnoj strategiji i mjesto ovog načina liječenja STEMI. Ovakav način reperfuzije dovodi do značajnog smanjenja reinfarkta i rekurentne ishemije bez povišenog rizika od krvarenja te bi implementiranje ove strategije u regionalne protokole zbrinjavanja bolesnika sa STEMI povećalo broj bolesnika kojima je pružena pravilna i pravodobna primjena reperfuzijske terapije.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Oralni kontraceptivi imaju brojne učinke na organizam žene poput poželjnog smanjenja pojavnosti zloćudnih
bolesti jajnika i endometrija, ali i nepoželjne učinke od kojih je najpoznatiji povišeni ...trombotički rizik. Činjenica
je da su oralni kontraceptivi jedan od rizika za razvoj trombo-embolijskih bolesti, s relativnim rizikom od 1,15
do 8,5 ovisno o formulaciji pripravka i obliku trombo-embolijske bolesti. Razvoj laboratorijske dijagnostike,
molekularnih ispitivanja i koagulacijskih pretraga, dao je novi zamah istraživanjima povezujući epidemiološke
podatke o trombotičkim rizicima poput pušenja, debljine, dobi, tjelovježbe i drugih s biološkom osnovom.
Istovremeno, razvoj sintetičnih estrogena i progesterona, njihovih doza i kombinacija, dodatan su poticaj
studijama učinka pojedine formulacije na koagulacijski odgovor.
Cilj istraživanja bio je utvrđivanje utjecaja oralnih kontraceptiva na čimbenike zgrušavanja i fibrinolize u
lokalnoj populaciji, ovisno o: količini i hormonalnom sastavu korištenog pripravka, postojanju nasljednih
trombofilija te razlici među ispitanicama u dobivenim vrijednostima aktivnosti čimbenika hemostaze u odnosu
na dodatne čimbenike rizika za trombo-embolijske bolesti.
U istraživanje su uključeni rezultati 195 žena koje su uzimale 6 ciklusa oralnu kontracepciju. Određivani su
čimbenici nasljedne trombofilije (FV Leiden, FIIG20210A i PAI-1 5G/4G) i parametri hemostaze (PV, APTV,
fibrinogen, aPCR, protein C i S, FVIII, antitrombin, plazminogen, inhibitor plazmina, PAI-1 i d-dimeri) mjereni
u 3 vremenske točke: osnovni - prije uzimanja oralne kontracepcije, nakon 3 i nakon 6 ciklusa.
Rezultati istraživanja pokazuju da su pod utjecajem oralnih kontraceptiva promijenjeni svi koagulacijski
parametri osim aktivnosti FVIII. Analizom rezultata formulacija pripravaka, najveće razlike nađene su u
kombinacijama s 20μg EE2 GSD vs DRSP za koagulacijske pretrage protein C i S, plazminogen i PAI-1. U
istraživanju je potvrđena jednaka učestalost trombofilnih mutacija među ispitanicama kao u općoj populaciji.
Polimorfizam PAI-1 5G/4G nije imao utjecaja na aktivnost PAI-1 kod mladih žena, niti je uzimanje oralnih
kontraceptiva imalo učinka na aktivnost PAI-1.
Istraživanje je potvrdilo utjecaj oralne kontracepcije na koagulacijske pretrage, ali i nastojanje sustava
hemostaze za stjecanjem nove točke ravnoteže. Gestageni također utječu na koagulacijski odgovor žena.
Patološke vrijednosti pretraga aktivnosti proteina S i određivanja koncentracije d-dimera mogu pomoći
kliničarima u odluci o nastavku ili prekidu oralne kontracepcije kod žena s drugim visokim rizikom i/ili
sumnjom na trombo-embolijski događaj.
Oral contraceptives have numerous effects on women’s body like favorable decrease of prevalence risk for
ovarian and endometrial cancer, but also undesirable increase of thrombotic events. The fact is that oral
contraceptives are one of the reasons for increased risk for venous thromboembolism, with relative risk is 1.15-
8.5, depending on the drug formulation and type of thromboembolic disease. The development of laboratory
diagnostics, molecular tests and coagulation tests, gave a new momentum to the researches linking
epidemiological data on thrombotic risks such as smoking, obesity, age, exercise, and others with a biological
basis. Simultaneously, development of synthetic estrogen and progesterones are an additional stimulus for new
studies of the effect of oral contraceptive formulations on the coagulation response.
The aim of the study was to determine the influence of oral contraceptives on factors of coagulation and
fibrinolysis in the local population, depending on: the amount and composition of used drug, the presence of
hereditary thrombophilia and the difference among study subjects in the obtained values of factors of coagulation
and fibrinolysis in relation to the presence of additional risk factors for thromboembolic diseases.
The study included the data results of 195 women, who took six cycles of oral contraceptives. Tests for
hereditary thrombophilia (FV Leiden, FIIG20210A and PAI-1 5G/4G) were performed, as well as tests of
hemostasis (PT, APTT, fibrinogen, APCR, protein C and S, FVIII, antithrombin, plasminogen, plasmin inhibitor,
PAI-1 and d-dimer) measured at three time points: basic - before taking oral contraceptives after three and after
six cycles of their use.
The results showed that oral contraceptives have changed all measured parameters except activity of FVIII.
Analyzing the results by formulation of drug, the greatest differences were found in combination with 20μg EE2
GSD vs. DRSP for coagulation tests protein C and S, plasminogen and PAI-1. Data confirmed the same
frequency of FV Leiden, FII G2021A i PAI-1 5G/4G among study subjects as in general population.
Polymorphism of PAI-1 5G/4G had no influence on PAI-1 activity, nor the use of oral contraceptives.
This study confirmed impact of oral contraceptives on coagulation tests and tendency of hemostasis to
reach new equilibrium. Gestagens also have impact on coagulation response. Pathological test results of protein
S activity and d-dimers may help clinicians in the decision on continuation or discontinuation of oral
contraceptives in women with other high-risk and / or suspected thromboembolic event.
Cilj ispitivanja bio je utvrditi učestalost poremećaja zgrušavanja krvi u bolesnika operiranih zbog tumorskog procesa glave i vrata, te moguću razliku između bolesnika koji su tijekom operacije ...primali transfuziju i onih koji to nisu. Ukupno je 31 bolesnik bio obuhvaćen ispitivanjem. Bolesnici su bili podijeljeni u dvije skupine: 16 bolesnika je primalo transfuziju tijekom operacijskog zahvata, a 15 bolesnika nije primalo transfuziju. Praćeni su sljedeći laboratorijski parametri: broj leukocita, broj eritrocita, hemoglobin, hematokrit, broj trombocita, aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme, protrombinsko vrijeme, fibrinogen, trombinsko vrijeme i fibrinoliza. Podaci su bili statistički obrađeni Studentovim t-testom za zavisne i nezavisne uzorke, te jednostavnom korelacijom. Rezultati su pokazali statistički značajno skraćenje protrombinskog vremena nakon operacije u objema skupinama, dok je fibrinoliza bila statistički značajno ubrzana u skupini bolesnika koji su primali transfuziju. Dakle, u skupini bolesnika koji su primali transfuziju zabilježeno je statistički značajno ubrzanje fibrinolize nakon operacije u usporedbi s prijeoperacijskim vrijednostima. U bolesnika koji nisu primali transfuziju fibrinoliza je ostala u fiziološkim granicama.
PDF
