Tematem artykułu jest opis stanu dokumentacji fotograficznej zgromadzonej w Archiwum Archidiecezji Częstochowskiej. Przechowuje się ją w dwóch pomieszczeniach (magazyn nr 2 i pracownia naukowa nr ...2); w pierwszym tworzy ona Fototekę (budowaną przez lata, obejmującą 536 albumów i 4484 zdjęcia), która liczy 13 m.b., a w drugim wchodzi w skład pięciu zespołów, będących spuściznami archiwalnymi po zmarłych duchownych (15 albumów i 1104 zdjęcia, w tym 175 w wersji cyfrowej). W zasobie archiwalnym zajmuje ona miejsce w dwóch segmentach, nazwanych: Dokumentacja pozaaktowa i Akta osób duchownych, które współtworzą Dział II, zawierający dokumenty i akta wytworzone w strukturach (archi)diecezji. W wyniku przeprowadzonych do tej pory działań porządkowych i inwentaryzacyjnych udało się wydzielić 881 j.a. i scalić je w konkretne zespoły i kolekcje, do których sporządzono odpowiednie spisy. Wciąż wiele fotografii pozostaje niezidentyfikowanych, dlatego opóźniają się dalsze etapy prac inwentaryzacyjnych. Na podstawie dotychczasowych badań można stwierdzić, że całość dokumentacji fotograficznej zachowana jest w dobrym stanie i pod względem zawartości treściowej ma dużą wartość historyczną.
Prateći informacijska stremljenja 21. stoljeća Služba za fotografsku dokumentaciju kulturne baštine Ministarstva kulture i medija odlučila je najvrjednije i najzanimljivije dijelove iz svoje Fototeke ...podastrijeti široj javnosti. Tkalčićeva fotografska ostavština bila je među prvim javno objavljenim cjelinama, povrh toga prva koja je s pravnog gledišta, sukladno Zakonu o autorskom i srodnim pravima, zahtijevala te prošla proces regulacije autorskog prava. U članku se govori o stručnim i pravnim poduzimanjima vezano uz javnu objavu Tkalčićeve fotografske ostavštine.
Fototeka kulturne baštine Ministarstva kulture i medija svjedoči nam da je Lika sa
svojom bogatom baštinom koja taloži i bilježi materijalne i nematerijalne tragove
čovjekove kontinuirane prisutnosti ...na ovim prostorima od najranijih vremena,
bila itekako privlačna kako organiziranim zaštitarima baštine, tako i namjernicima i istraživačima širokih profila. Lički krajolici, spomenici i narod predstavljali su istinski fokus njihovog intelekta i nepresušnu inspiraciju njihovom oku.
Među njima su fotograf Vaso Margetić, arheolog, muzealac i konzervator Josip
Brunšmid, povjesničar i arhivist Emil Laszowski, mladi prosvjetar Ivan Rubčić
te muzealac i konzervator Većeslav Heneberg.
Fotodokumentacija Galerije Antuna Augustinčića tijekom više od 40 godina postojanja pokazala se vrlo korisnim i u posljednje vrijeme sve češće korištenim izvorom kontekstualizacije muzejskog fundusa ...i izvor novih spoznaja o kiparskom opusu Antuna Augustinčića. Njezin današnji ustroj, fizičko stanje i stupanj obrađenosti rezultat su entuzijazma njezinih djelatnika koji su tijekom godina na najbolji mogući način intuitivno pronalazili načine skupljanja, obrade i čuvanja fotodokumentacije, ali i primjene standarda koji su posljednjih godina definirani na području digitalne obrade i prezentacije fotografske građe.
Fototeka Muzejskoga dokumentacijskog centra (MDCa) dokumentacijska je zbirka, a simpozij Fotografska baština u muzejima što ga je organizirao MDC potaknuo je na razmišljanje o njezinoj revalorizaciji ...– o drugom pogledu na zbirku, kao i o potencijalima da ona postane nukleus nove muzejske zbirke (povijesne, dokumentarne, umjetničke).
Ovim se radom objelodanjuju i prvi put objavljuju podatci vezani za život i djelovanje fotografa Svetozara Prodanovića, koji do danas nije spominjan u stručnim ni znanstvenim pregledima hrvatske ...fotografije 20. st. Poticaj za istraživanje pojavio se tijekom obrade građe fototeke Atelijera Meštrović u Zagrebu, prilikom koje je evidentiran veći broj fotografija Svetozara Prodanovića (1895. – 1961.) s prikazima djela kipara Ivana Meštrovića (1883. – 1862.).
Ako motivacija za ponovno vrednovanje uloge i značenja non-collection fotografija u muzejima već ne proizlazi iz etike baštinske zajednice, mogla bi se temeljiti na spoznaji da materijalnost i u nju ...upisana društvena biografija tih fotografskih objekata, baš kao i cjelinā koje ih sadržavaju (fotoarhiva, fototeka, dokumentacijskih zbirki i sl.), čine svojevrsno “fotografsko pamćenje”, “vizualnu historiografiju” muzejske prakse i širih intelektualnih krajobraza pojedinih znanstvenih disciplina. Ovaj je rad pokušaj da se u ovdašnjim prilikama ponudi argumentacijska osnova za djelovanje u tom smjeru.
Fototeka Etnografskoga muzeje Istre fond je sekundarne dokumentacije bogatoga i raznolikoga sadržaja relevantnoga za područje čitave Istre, a s najstarijim zapisima iz sredine 50-ih godina 20. ...stoljeća. Tematski se fotografije u najvećoj mjeri odnose na
ruralne prizore i arhitekturu, predmete, kućni inventar, namještaj, odjeću. Iako velike vrijednosti i široke primjene, fond se odlikuje nedovoljnom razinom konzultabilnosti i funkcionalnosti. Slijedom toga, provedena je analiza i započeta njegova sistematizacija kao
neophodan korak u daljnjem razvijanju s ciljem uspostavljanja svrsishodne baze fototeke.
Osnivanje i počeci djelovanja fototeke Etnografskog muzeja u Splitu prikazani su kroz promatranje uloge fotografije u muzejskoj praksi, tragove prvog ulaska u Muzej i početke njezina prikupljanja, ...kao i načine najranije obrade i pohrane. Navode se najzastupljeniji splitski profesionalni fotografi, autori većine prikupljenih fotografija. Najistaknutiji među njima je Dragutin Karlo Stühler, čije se fotografije izdvajaju brojnošću, izvedbom te izborom etnografskih motiva. Veći dio fotografske građe iz promatranog razdoblja digitaliziran je projektom Digitalizacija fotografija i negativa Etnografskog muzeja Split, čiji rezultati osim zaštite izvornika, otvaraju mogućnosti poboljšanja njezine dostupnosti i stvaranja nove ponude korištenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije.
PDF
